Savremeno doba donijelo je mnoge benefite i olakšice za ljudsku populaciju, a neke od njih su pojava interneta, digitalizacija i razvoj društvenih mreža. Gotovo je nemoguće zamisliti domaćinstvo bez slobodnog pristupa internetu ili osobu koja se njime ne služi bilo u zabavne, edukativne ili poslovne svrhe.
Veliki je broj privilegija koje internet i savremeni mediji pružaju, a od korisnika se zahtijevaju razumijevanje i odgovornost. Tu se javlja potreba za medijskom i informacijskom pismenošću. Prije nego počnemo govoriti o mladima u medijskom okruženju, neophodno je prethodno dati definiciju medijske i informacijske pismenosti.
Medijska i informacijska pismenost (eng. Media and Information Literacy) skraćeno MIP/MIL–obuhvata kompetencije informacijske pismenosti, što podrazumijeva efikasnu upotrebu informacija i informacijskih tehnologija i medijske pismenosti, odnosno sposobnost pristupa, analize, evaluacije i kreiranja medijskog sadržaja.
Potreba za kompetencijama MIL-a javila se onda kada je postalo jasno da se ne može biti medijski pismen, a da pri tome pojedinac ne razumije informacije i tehnologiju koje ga okružuju. Nekada to nije bio slučaj, tačnije u doba klasičnih medija (televizije, filma, radija) sama medijska pismenost bila je dovoljna. Međutim, danas kada živimo u digitalnom dobu, odvojiti informacijsku od medijske pismenosti, bilo bi potpuno apsurdno.
Mladi su danas posebno osjetljiva kategorija. Generacije rođene poslije 90-ih ne dolaze postepeno u kontakt sa medijima, nego su oni sastavni dio njihova odrastanja. Televizija je konstantno upaljena, javlja se potreba za bilo kakvim zvukom u pozadini te se na taj način informacije upijaju i nesvjesno. Telefoni se ne odvajaju od ruke pa čak ni po potrebi baterijskog punjenja pametnog uređaja, nego su osmišljeni različiti načini bežičnog napajanja energijom, a sve s ciljem konstantne aktivnosti. Tableti i laptopi se već izjednačavaju s radnom navikom.
Mlade osobe koje su postale konzumenti medija u najranijem dobu, razvili su sliku koja izjednačava virtualni i realni svijet te se na taj način i emotivno i kognitivno vežu za tehnologiju i primaju način razmišljanja koji je svojstven tehnologiji. Tako im nije bitno usvojiti što veći broj informacija, nego je dovoljno znati gdje na pretraživaču pronaći određenu informaciju.
Prema istraživanjima Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, nivo medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini nije zadovoljavajući.
“Djeca i mladi u BiH imaju vrlo ograničenu ili nikakvu sposobnost stjecanja vještina i kompetencija potrebnih za uspješan život u digitalnom dobu i izazovnom demokratskom okruženju. Građani Bosne i Hercegovine nisu spremni tražiti besplatan pristup informacijama putem neovisnih i različitih medija ili informativnih posrednika.”
Ako se upotreba medija svodi na racionalno vrijeme korištenja u, prije svega edukacijske pa i zabavne svrhe, problem od zavisnosti neće postojati. Pravi problem, sa dugoročnim posljedicama, nastaje kada mladi provode minimalno četiri sata pred ekranom jer tada postoji mogućnost da će izgubiti ‘senzor’ za prepoznavanje istinitih od lažnih informacija.
Dakle, što se pojedinac više izlaže medijskom svijetu, to je veća šansa da će stavove, uvjerenja, mišljenja i vjerovanja primiti iz medija. Medijska i informacijska pismenost nije namijenjena samo mladima kao najaktivnijim korisnicima medija, nego i roditeljima koji imaju najveću ulogu u odgoju i odrastanju djece.
Problem je i kada roditelji koji su odrastali u drugačijem vremenu odustanu od medijskog i informacijskog edukovanja te prepuste potpunu odgovornost djeci koji nisu u stanju da naprave razliku između ‘virtuelnog’ i pravog svijeta. Roditelji trebaju biti sposobni koristiti medije prilikom socijalizacije, a ne iskorištavati tehnologiju kao metod distrakcije kako bi oni kao roditelji bili ‘ostavljeni na miru’.
Dakle, medijska i informacijska pismenost potencira da mladi trebaju znati upotrijebiti medije da se kreativno izraze, a ne isključivo da primaju poticaje različitih medija. Ako se upotreba medija ne manifestuje na odgovarajući način, prijeti opasnost od poremećaja pažnje, nedostatka koncentracije i ovisnosti o virtuelnom.
Autor: Vahida Arnautović
Bilješka o autoru: Vahida Arnautović rođena je 28.06.1997. godine u Travniku. Ima zvanje bachelora žurnalistike i trenutno je freelance novinarka.
