Mlada pjevačica Stella rođena je 20.10.1990. godine u Mariboru u Sloveniji. Od malih nogu, njoj se rodila ljubav prema muzici i plesu.
Stella je neko ko je najviše svojim likom dostupan u pjevanju. Kroz godine ljubavi prema muzici naučila je da svira klavir i flautu. Tim koracima pokazala se kao izuzetno talentovana osoba. Nakon završene srednje škole, Stella pronalazi srodnu dušu. Ipak, ljubav doživljava krah, te 2019. godine ona započinje ozbiljnije da se bavi onim što voli i u čemu se najbolje pokazuje, a to je pjevanje.
Stella je nedavno izdala svoju prvu pjesmu pod nazivom “SRCE IZVINI”. Što je za veliku pohvalu, kompletan tekst pjesme radila je sama, dok za muziku je bio zadužen Petar Pešut. Video spot je snimljen u mjesecu oktobru na divnim lokacijama u Mariboru i Ljubljani, sve na na čelu s produkcijom “SIK PRODUCTION”.
Stellin singl prvjenac “SRCE IZVINI” doslovno je zapalio Youtube i već naišao na dovru zapaženost kod publike. Ono što sa sigurnošću možemo reći jeste da je Slovenija dobila novu zvijezdu, djevojku pred kojom je vjerojatno blistava karijera. Stella ne misli stati na ovome i kako i sama kaže, već sprema drugu pjesmu koja će ugledati svijetlo dana u janaru naredne godine.
Druga pjesma će biti dosta energičnija i namijenjena više mlađoj publici.
„Ja znam o nasilju nad ženama, al’ to mi se ne dešava.“ (Sassja/op.a.) Ovako počinje svaka priča žrtava nasilja u porodici, na poslu ili nekom trećem mjestu.
Statistički podaci govore da je tokom pandemije porastao broj slučajeva nasilja i da je u prvih devet mjeseci, samo u Tuzlanskom kantonu prijavljeno čak 302 krivična djela ovoga tipa.
„Nadležnim, općinskim sudovima ukupno je podneseno 62 zahtjeva za 99 zaštitnih mjera, a općinski sudovi za navedeni period donijeli su 55 rješenja sa 91 zaštitnom mjerom, dok je za navedeni period podneseno 102 izvještaja o izvršenom krivičnom djelu“ ,informisala je Amra Kapidžić potparolka MUP-a TK.
Tokom rada na ovoj priči, razgovarala sam sa tri žrtve potpuno novi slučajevi nasilja u porodici, a jedan od njih je završio i težim povredama nakon premlaćivanja žrtve od strane supruga.
Žrtve nasilja su uglavnom žene koje kada vam govore o svojim iskustvima dok ih još prolaze, žele da ostanu anonimne, žele da im pomognete kroz institucije i date putokaz kojom stazom trebaju krenuti?
Za novinarku ljudski i profesnalni test, za žrtvu nasilja i često njenu djecu novinarka je spas i nada u bolje sutra.
Žrtva porodičnog nasilja bila je i N.I. iz Teočaka. Prijavila je sve u nadležne institucije. Sa jednim djetetom Centar za socijalni rad ove općine pružio joj je smještaj, za koji moja sagovornica kaže da nema struju i vodu.
Kako je procedura u svakoj rastavi ista, pa makar ona dolazila i kao produkt nasilja nad bračnim partnerom, centri za socijalni rad pristupaju razgovoru sa bračnim partnerima u cilju pronalaska zajedničkog najboljeg rješenja. Tako je bilo i u ovome slučaju, međutim vrag je uvijek u detalju!
N.I. je podnijela prijavu protiv svog supruga, dokumentujući sve što je prošla, da bi lice koje je počinilo nasilje stupilo u razgovor sa službenikom Općinskog suda u Kalesiji.
Izvjesni Mirsad u prepiskama koje su u prilogu licu koje je počinilo nasilje kaže: „Nije to ništa samo da te operem da povuče prijavu.“
Institucije Bosne i Hercegovine su očigledno ispunjene profilima ljudi koji nemaju empatiju prema žrtvama nasilja, nemaju empatiju prema djeci koja gledaju sve te scene i u nepovrat krive svoju sliku o porodici.
Poseban problem predstavljaju male sredine u kojima svako svakog zna i kako kažu: „To je porodični problem.“ Nasilje je najmanje samo porodični problem, ono je problem zajednice, naše savjesti i društvene odgovornosti. Lica koja su počinila bilo kakav oblik nasilja moraju odgovarati, žrtvama se mora omogućiti novi početak, stabilniji i sigurniji od prostorija bez vode i struje.
Socijalna radnica iz Sarajeva prije četiri godine odlučila je prekinuti vezu sa momkom za koga je shvatila da nad njom vrši psihološko nasilje. Noć u kojoj je saopštila svom tadašnjem partneru da trebaju prekinuti sve kontakte i da on više ne može biti dio njenog života srela sa njegovom mračnom stranom koju do tada nikada nije upoznala.
„Počeo me udarati šakama u glavu, a onda je mojom glavom udarao o zid. Izveo me na parking i kada sam pokušala pobjeći u auto počeo me šutati nogama. Bila sam u položaju fetusa, udarao me nogama na parkingu, a onda digao i ponovo odvukao u stan gdje su se nalazile i njegove dvije prijateljice. Tu me nastavio udarati u glavu, stomak, leđa. Više nisam imala snagu ni šansu da se branim. Njegove prijateljice su govorile samo „nemoj“, ali su mi pokušavale pomoći. Kada me konačno pustio da ležim u hodniku krvava i modra, poslala sam poruku bratu da dođe na adresu. Bilo je duboko iza ponoći, kasnila sam kući pa se i otac pojavio na toj adresi. Kada su pokušali reagovati prema mom bivšem momku, njegova prijateljica im je rekla kako su me pretukli momci na ulici koji su me pokušali opljačkati. Od šoka, udaraca, nisam mogla otvoriti usta riječ da progovorim. Po dolasku policije i hitne moj bivši momak je ubjedljivo tvrdio priču svoje prijateljice. Na KUM-u su mi ustanovili povrede glave, podlive na tijelu, zadržali na posmatranju. U autu nakon hitne službe sa mojim bratom stigao je i moj nasilnik. Bio je siguran u teoriju koju je saopštio policiji i mojoj porodici.
Moj strah da će otac i brat loše reagovati prema njemu i da bi mogli snositi posljedice zbog toga, te 2016.godine je prevladao. Slagala sam ljekare da nije on, roditelje i brata. Odlučila sam izbrisati ga iz života. Više od godinu dana u svome kraju nisam popila ni kafu od straha da ću ga sresti.“
Ona je danas zaposlena djevojka u sretnoj vezi. Priča o nasilju je daleko iza nje. Porodica nikada nije saznala istinu. Živi s traumama veze koja je počela psihičkim pritiscima, ucjenama, a završila teškim premlaćivanjem.
Žrtve nasilja često koriste rečenicu: „Ja sam kriva jer ….“ U to jer staje mnogo više od straha koji žive, zarobljenosti u vlastitoj koži i osjećaja da ih drugi shvatiti neće ili će biti okrivljene. U okviru regionalnog projekta „Sprovođenje normi, mijenjanje stavova“ kojeg finansira Europska unija, a provodi UN Women, U.G. Vive Žene Tuzla u partnerstvu sa Ministarstvom unutrašnjih poslova TK provode projekat „Prevencija i sprječavanje nasilja na području Tuzlanskog kantona.“ Osnovni zadatak projekta je obezbijediti zaštitu žrtvama nasilja u porodici kroz dosljedno podnošenje Zahtjeva za izricanje zaštitnih mjera. Jedna od aktivnosti pomenutog projekta je i velika medijska kampanja: „Čuješ, vidiš, znaš – REAGUJ!“ koja će po prvi put pored žrtve nasilja u porodici uzeti u fokus policijske službenike koji su jedan od najznačajnijih i često prvih kontakata za žrtve.
„Ono što je novo, odnosno drugačije, u ovom projektu u odnosu na sve dosadašnje realizirane projekte U.G. Vive Žene a koji se tiču borbe protiv nasilja u porodici, jeste naša ciljna grupa ili „publika“ na koju želimo uticati, ali na jedan afirmativan i podržavajući način su svi policijski službenici sa područja TK. U ovom slučaju se ne obraćamo direktno žrtvama nasilja u porodici, ali našim djelovanjem kroz aktivnosti ovog projekta one nisu zanemarene, jer sve što radimo je u svrhu njihove bolje zaštite“, istakla je Aida Mustačević-Cipurković, koordinatorica projekta te dodala da podaci koji su dobiveni od strane MUP-a TK prilikom pripreme projekta za 2018. godinu i prvih šest mjeseci 2019. godine govore da je bilo 465 prijava nasilja u porodici, a samo 92 zahtjeva za izricanje zaštitne mjere upućena općinskim sudovima na području TK. Ovaj pokazatelj govori o tome da policijski službenici ne provode Zakon u svim slučajevima prijave nasilja u porodici, a samo dosljedno provođenje Zakona obezbjeđuje veću zaštitu žena i djece žrtava porodičnog nasilja.
Posljedice nasilja su dugotrajne, pored vas trpe i ljudi koji su vam bili bliski. Ispunjavanjem želja nasilnika, nećete mu udovoljiti da postane bolji, već će njegovi apetiti rasti i postajaće gori. Nasilnik neće postati bolji čovjek, ta njegova osobina biće aktivirana kada god pokušate da se suprostavite. Ako ste već shvatile da “robujete” jednom takvom psihičkom ili fizičkom zlostavljaču, samo idite što dalje. Svaki dan je nova muka, strah i rizik. Bićete gore po sebe, okolinu. Ekonomija ne smije biti prepreka, već će neko pomoći, samo pričajte, tražite i nećete ostati na ulici.
Tekst je nastao u okviru webinara “Izvještavanje o rodno zasnovanom nasilju”. Sadržaj teksta je isključiva odgovornost Udruženja BH novinari i Medicus Mundi Mediterania i ne održava nužno mišljenje ACCD.
Amela Grabus iz Zenice (31) autorica je knjige “Anksioznost, depresija i ja”.
Ova Zeničanka, koja je i majka dvoje djece, u razgovoru za dobarportal.net ističe kako je prve simptome i napad anksioznosti imala davne 1993. godine.
“Imala sam četiri godine kada sam prvi put hospitalizovana zbog jake aritmije i drhtanja. Drhtanja u smislu da mi cijelo tijelo drhti, doslovno. Tada su bila samo ta dva simptoma. Naravno, nisu znali šta mi se dešava pa su me tretirali kao srčanog bolesnika, a drhtanje im je najviše ličilo na epileptični napad pa su mi, uz terapiju za srce, uključili i terapiju za epilepsiju”, priča Amela Grabus.
Na pitanje šta se dešava sa tijelom i mislima tokom anksioznog napada, navodi da u tim trenucima ima osjećaj kao da ne pripadaju njoj.
“Misli su uvijek bile da ću poludjeti, da ću umrijeti i to se takvom brzinom odvijalo u mojoj glavi da sam nekada hodala u krug po sobi, nisam znala kako da se smirim. Tijelo mi se treslo do te mjere da mi se mišići počnu grčiti, trnci u glavi, lijevoj ruci, bolovi u prsima, pokušavanje doći do daha, znojenje dlanova, grčevi u vilici. I da, u tim napadima mi je uvijek bilo nevjerovatno vruće. Taman da je vani snijeg i minus, otvarala sam prozore u sobi jer je meni bilo prevruće tada. Puls mi je bio i preko 150 u takvim situacijama”, kaže naša sagovornica.
Anksioznost definira kao alarm koji treba ugasiti kao i svaki drugi.
“Razlika je što se ovaj alarm ne može ugasiti jednim klikom. Potrebno je dosta rada na sebi kako bismo shvatili kakvu poruku nam šalje naša psiha, naše tijelo. Šta to treba da mijenjamo jer, očigledno, u načinu života koji živimo, nešto nam ne odgovara. Obično je to odnos prema samom sebi, kasnije tu dolaze na red odnosi sa okolinom”, naglašava Amela Grabus.
Dodaje da anksioznost nema samo lošu stranu.
“Kada se generalizuje sve što vam se dešava i kako to proživljavate, u tim trenucima je doživljavate kao najveće zlo. Međutim, ako prihvatite da imate problem, krenete sa radom na sebi, rezultat će sigurno biti dobar. Ojačat ćete sebe, naučiti prioritete u životu, naučiti sve to primjenjivati i bit ćete ponosni na kraju. Ponosni na to šta ste sve proživjeli i kako, a šta ste sve postigli i kakvi ste izašli iz te borbe sa samim sobom. Zahvaljujući anksioznosti, upoznat ćete sebe, boljeg sebe i spoznati koliko ustvari možete”, riječi su autorice knjige “Anksioznost, depresija i ja”.
Potcrtava da već duži period nema problema sa anskioznošću i da ne koristi terapiju, što od srca želi svima koji se bore sa ovim ili bilo kojim drugim problemom.
“Naravno, život je bio i ostao stresan tako da su okidači svakodnevno oko nas, ali za sada se dobro distanciram od istih. Kao neki inat u meni koji se odupire izazovima današnjice i poštuje svu tu borbu koju sam prošla. Moram priznati da, ne da se bojim ponovne borbe, nego me više naljuti činjenica da ću sebi dozvoliti ponovni pad. No, opet kažem, još uvijek uspješno odolijevam svim tim okidačima, hvala Bogu. Naravno, ima dana kada sam neraspoložena, kada mi se ne da ništa, ali to je sasvim normalno, barem ja to shvatam tako”, govori ova Zeničanka.
Potom nam je iz svog iskustva objasnila lanac misli-strah-tjelesna reakcija.
“Moje mišljenje kao nekoga ko nije stručna osoba je da jedno vuče drugo jer kada predstavite anksioznost grafički, dobijete jedan začarani krug. Od misli kreće sve. Kreće strah na koji vaše tijelo odgovara i sve to skupa vodi do panike tako da, ne može se spriječiti ni razdvojiti dok korijen problema ne eliminišete. Naravno, za to treba vremena, preko noći ništa ne može pa tako ni to. Važno je znati da, kada krenete sa radom na sebi, tek tada budite spremni na padove i uspone jer mijenjate sebe, učite neke stvari poput đaka u školi i ne treba vas demoralisati što padate. Ustat ćete, ako Bog da”, ističe naša sagovornica.
Tvrdi da je nakon 20 i nešto godina borbe, njena najbolja metoda bila psihoterapija uz medikamente. U tome joj je pomogla i metoda “suoči se”.
“Teorija kaže da, kada bježite od straha, ustvari ga hranite. I sama sam bježala nebrojani broj puta, ali to nije davalo rezultate. Jeste trenutno, kao pobjegli ste i sigurni ste, ali zapravo niste. Mnogo veće zadovoljstvo je kada ostanete suočiti se i boriti se pa čak iako izgubite bitku taj put, nije kraj svijeta. Shvatite to da ste samo korak bliže cilju. Krenuli ste u susret, a to je mnogo jače nego okrenuti se i pobjeći”, smatra Amela Grabus.
Savjetuje kako je najbolje potražiti stručnu pomoć čim prije shvatimo i prihvatimo da nam je potrebna pomoć.
“Nema tu mjesta sramoti, stidu, strahu od lijekova i drugim faktorima koji vas sputavaju da sebi priznate da vam treba pomoć i potražite istu”, navodi autorica knjige “Anksioznost, depresija i ja” te dodaje da je porodica bila uz nju sve vrijeme.
Potom se osvrnula i na reakciju okoline, koja je imala podijeljeno mišljenje.
“Jedni su me sažalijevali, drugi smatrali da nisam normalna jer idem psihijatru, pijem lijekove što je odraz samo jednog primitivizma, neupućenosti, neobrazovanja. Naravno, niko vas ne tjera da znate o tome bilo šta, ali niko vam nije dao ni dozvolu da osuđujete. Pogotovo jer nemate sta osuditi. Možete samo pohvaliti nečiju borbu, nečiji trud”, kaže naša sagovornica.
Imajući u vidu činjenicu da je ova tema još uvijek veliki tabu u našem društvu, pisanjem knjige pokazala je i svoju želju da svojim primjerom doprinese u borbi protiv predrasuda koje među nama trpe većina oboljelih od anksiozno-depresivnih poremećaja.
“Jedna skupina ljudi smatra da niste normalni kada kažete da idete psihijatru, a druga skupina vas sažalijeva. Ja nisam podnosila ni jednu ni drugu skupinu ljudi. Smatram da svi ljudi koji boluju od bilo koje psihičke bolesti da to nije nikakva sramota. Ako nije sramota otići stomatologu, zašto je sramota otići psihijatru i potražiti pomoć”, govori ova Zeničanka.
Otkrila nam je i šta je inspirisalo da napiše ovu autobiografsku knjigu.
“Njena glavna misija, jeste da pokuša pomoći onima koji se bore sa anksioznosti, depresijom, postporođajnom depresijom. Sudeći prema dosadašnjim povratnim informacijama, knjiga ispunjava svoj cilj. Mnogo ljudi se pronašlo u redovima iste, primijenilo neke moje metode, a što je najvažnije dobili su, kako kažu, vjetar u leđa. To je ono što sam željela. Vjetar u leđa svima koji se bore prkoseći predrasudama društva u kojem živimo. Još važnije, prkoseći sebi jer borba sa samim sobom je najteža borba. Sami sebi ste i ratnik i protivnik”, zaključuje Amela Grabus.
Autor: Nela Banjić
Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je 25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.
Vrijeme kada tinejdžeri skoro sve svoje slobodne trenutke provode uz pametne telefone donosi sa sobom niz nepovoljnih utjecaja na tu mladu generaciju. Neograničavajući ih i dopuštajući im da previše vremena provode u online svijetu, stvaramo generaciju sa stanjem zvanim Strah od propuštanja ili FOMO.
Sam naziv FOMO je akronim engleskih riječi fear of missing out, koji se prevodi kao “strah od propuštanja”. Ovaj fenomen, iako je poznati već od 1996. godine, u posljednje vrijeme postaje sve više korišten u stručnoj literaturi naglašavajući posebno njegovu vezanost za društvene mreže. Samim time, fenomen dobiva na značaju posebno kada počinje masovnija upotreba društvenih mreža, a odnosi se na stalno provjeravanje notifikacija i dešavanja na društvenim mrežama i drugim aplikacijima kako dijete ne bi propustilo nešto što su tu plasira.
Kako se oni osjećaju i šta je to zapravo?
FOMO ustvari predstavlja nelagodan i često zamorni osjećaj koji je izazavan mišlju da propuštate nešto zanimljivije, uzbudljivije ili čak bolje od onoga što trenutno radite. Ovom osjećaju se ni stariji ne mogu oduprijeti mada zbog ubrzanog života i velikog broja obaveza, oni često i nemaju toliko vremena kao mladi te „ne stižu“ da provode toliko vremena online. Sve ono što se dešava u online svijetu, ono što pratimo šta prijatelji rade, kako se ponašaju, gdje putuju i to objavljuju na Instagramu ili Snapchatu ili nekoj drugoj platformi, može kod njih izazvati osjećaj tuge, samoće ili, u krajnjem slučaju, čak i depresije.
Kako uočiti FOMO kod naše djece i koje znakove pratiti?
Stalno provjeravaju notifikacija na društvenim mrežama i u trenucima kada im je zanimljivo u “realnom svijetu”; Stalno prate kako drugi reaguju na njihov post; Dostupni su 24 sata u danu; Dokumentuju sve svoje aktivnosti na društvenim mrežama; Stalno osjećaju da trebaju nešto novo, neki bolji život; Osjećaju tugu nakon boravka na društvenim mrežama; Nezadovoljnji su svojim životom; Društvene mreže im igraju presudnu ulogu u donošenju životnih odluka ili odluka finansijske prirode (kupovina);
Šta možemo učiniti da bismo spriječili FOMO?
Prije svega, razgovarajte sa svojim djetetom i pokušajte ga potaknuti da za vrijeme nastave i za vrijeme druženja sa porodicom i prijateljima, isključi mobilni telefon. Vaše dijete treba da ima priliku za druženjem i stvaranjem prijateljstava u stvarnom svijetu. Pokažite mu da može kvalitetno provoditi vrijeme i da može biti dio neke grupe u kojoj će se povezati sa svojim vršnjacima.
IZVOR: lifehacker.com.au
Trebamo biti svjesni da društveni mediji ne idu nigdje te da se njihov broj povećava i mijenja oblike i namjene. Društveni mediji mogu biti od velike pomoći za određene stvari ukoliko ih znamo pametno koristiti. Pomozimo djeci da nauče da koriste društvene medije na pravi način i naučimo ih da kao i kod većine stvari na ovom svijetu, umjerenost i ravnoteža su ključni.
O autorici: Ines Pašović vanjski je konsultant Centra za siguran internet, u Sarajevu. Tekst preuzet sa weba MFS-EMMAUS Sigurno dijete
Aida Jusufović jedna je od najboljih ženskih pomoćnih sutkinja u Bosni i Hercegovini. Rođena je 29.12.1988. godine u Sarajevu, gdje je diplomirala na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja.
Suđenjem se počela baviti 2011. godine na nagovor Harisa Kaljanca, jednog od naših najboljih arbitara, pošto u to vrijeme nije bilo mnogo sutkinja. Jedna od prvih utakmica na kojima je dijelila pravdu bio je prijateljski susret u kojem su sudije igrale međusobno.
“Tada sam asistirala Ivani Vlaić, našoj najboljoj sutkinji i taj dan sam odlučila da ću se okušati u suđenju. Mnogi nisu vjerovali u mene, počevši od nekih kolega i ljudi oko mene. Međutim, bilo je tu dosta i onih koji su me podržavali, i govorili da se trebam nastaviti baviti suđenjem. Uglavnom su to bile kolege iz Udruženja nogometnih sudija i instruktora Kantona Sarajevo i ljudi iz Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine”, kaže Aida Jusufović.
U razgovoru za dobarportal.net naglašava da je suđenje veoma zahtjevan posao.
“Sudije baš moraju biti vrhunski spremni i fizički i psihički te moraju biti potkovani znanjem kako bi razumjeli igru. Morate biti kompletna ličnost da možete dobro suditi. Na terenu ne možete biti samo sudija, već i psiholog da razumijete igrače te lider da vodite svoj tim”, riječi su ove bh. sutkinje.
Ističe da kada se treba donijeti odluka na terenu, vremena za razmišljanje nema.
“U prvom trenutku što vidite, to vam je. Ja uvijek brojim u sebi “1, 2, 3” i to je to. Ako se počne poslije razmišljati, prođe situacija. Morate biti fokusirani i odlučni, to je najbitnije”, govori ova ambiciozna Sarajka te dodaje da je na početku karijere imala pritisak, ali da sada uživa u suđenju.
Mišljenja je da je ženama teže suditi u odnosu na muškarce.
“Muškarci su fizički jači, ali žene imaju tu dozu nečega, nešto što neočekuješ na terenu. Ne može žena snažno udariti koliko može iznenaditi nekim startom. Nepredvidljive su i teško im je čitati igru. Muškarci igraju konkretno i puno im je lakše suditi “, smatra ova bh. sutkinja.
Kako većinu ekipa iz domaćeg prvenstva dobro poznaje, priprema za mečeve joj bude mnogo lakša. Ipak, kada sudi međunarodne utakmice, dosta vremena provodi analizirajući timove.
“Na međunarodnim utakmicama, mi dobijemo plan i program kome sudimo i onda istražujemo. UEFA nas na tim mečevima miješa pa sudim sa djevojkama iz drugih država”, navodi naša sagovorinca.
Podržava uvođenje VAR tehnologije u nogomet jer kako kaže da ljudi sada napokon mogu shvatiti da sudije nisu mašine i da oni griješe.
“VAR je bitan zato što se kod ključnih situacija treba provjeriti odluka čisto iz razloga jer su i sudije ljudi i da se ne bi oštetile ekipe”, mišljenja je ova dama, kojoj su uzori Turčin Džunejt Čakir (Cuneyt Cakir) i Nijemica Bibijana Štajnhaus (Bibiana Steinhaus), a posebno je pohvalila našeg najboljeg sudiju Irfana Peljtu.
Potcrtava da česte izmjene pravila nogometne igre utječu i na sudije jer trebaju mijenjati neke navike.
“Mi prije utakmice ponavljamo te izmjene i nemamo problema s tim, ali imaju igrači i igračice. Neki od sedam pravila znaju jedno i teško im je objasniti dok to ne dožive na terenu, ali uglavnom poštuju sudijsku odluku”, priča Aida Jusufović.
Najviše je bila ponosna kada je 2017. godine dobila FIFA znak za međunarodnog sudiju asistenta.
“Tada sam bila najsretnija na svijetu. Kada dobijete FIFA znak i krenete suditi evropske utakmice tek onda vas uhvati glad da budete još uspješniji. Imate nove izazove i hoćete suditi veće utakmice”, govori ova ambiciozna bh. sutkinja.
Dodaje kako je vrijedno trenirala i za vrijeme karantina zbog pandemije koronavirusa.
“Kod mene nije bilo pauze ni za vrijeme korone. Kada je započela sezona, ja sam već uveliko bila spremna i spremno sam dočekala sva testiranja. Korona jeste problem veliki, ali moramo naučiti živjeti sa tim”, kaže naša sagovornica.
Nedavno je dobila priliku suditi žensku Ligu prvaka.
“Lijepo je biti dio jednog velikog klupskog takmičenja u Evropi. Treba iskoristit ovakve prilike da se pokažete na terenu. Zajedno sa svojim kolegicama sam odradila odličan posao i kada poslije Lige prvaka dobijete dobre ocjene znate da ste na dobrom putu”, ponosno kaže Aida Jusufović.
Prema njenim riječima, neobično je suditi pred praznim tribinama.
“Kod nas nema toliko publike, ali opet je neobično. To se pogotovo osjeti na velikim takmičenjima i tu zaista nedostaje publike jer je definitivno lijepša atmosfera”, ističe ova Sarajka.
Koliko može prati dešavanja i na terenima muške nogometne Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
“Imamo nekoliko klubova koji igraju dobar nogomet. Ja bih voljela da se uključim i u suđenje u elitnom rangu bh. nogometa, a postoje neke indikacije u skorijoj budućnosti da bi se to moglo desiti pa ćemo vidjeti”, naglašava Aida Jusufović.
Potcrtava kako se ona i njene kolege trude da u najboljem svjetlu predstave svoju domovinu.
“Ipak smo mi izabrani kao najbolji iz jedne države i sudimo na velikim takmičenjima koje organizuje FIFA i UEFA. Ljudi vide samo tih 90 minuta, a naš proces i rad traje mnogo duže”, riječi su ove bh. sutkinje.
Smatra da postoji jedan veliki problem kada je riječ o zainteresovanosti mladih za suđenje.
“Mnogo se djece prestalo prijavljivati u naše Udruženje, a oni koji dođu, brzo odu. Bilo je i nama teško, malo se plaćalo, puno se treniralo, ali nismo odustajali. Ova djeca što danas dođu, kratko se zadrže, vide da je teško i odu. Nadam se da ćemo uspjeti privući pažnju što više dječaka i djevojčica i da se zadrže tu. Teško je napraviti sudiju kad nemaš od čega”, kaže naša sagovornica.
Ova Sarajka svojim zanosnim izgledom privlači pažnju mnogih muškaraca.
“Nekad kad pregledam igrače i kad im kažem da podignu šorc da vidim podgaće onda oni neće, nego traže da ja to za njih uradim (smijeh). To je moj posao, ali igrači misle da ja to radim jer mi se sviđa. Dok ih pregledam, bilo je i komentara tipa ‘Mirišeš kao proljeće’, valjda zbog parfema te ‘Koliko god golova poništiš, neću se ljutiti’. Također, igrači mlađih kategorija stalno izbacuju loptu oko mene i na mojoj strani se igra”, uz smijeh nam priča ova lijepa i ambiciozna sutkinja.
Ističe kako se i budućnosti namjerava baviti suđenjem jer se fizički osjeća odlično.
“Prespremna sam, nema povreda izdravlje mi je dobro hvala Bogu. Iskusnija sam svake godine tako da sam spremna za međunarodne utakmice. Jedno je planirati, ali vidjet ćemo šta će se ostvariti”, zaključuje Aida Jusufović.
Emina Hadžiahmetović, princeza domaćeg stonog tenisa, ne boravi više na listi 16 sportaša koje stipendira Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine. Do sada je OK BiH, uz sredstva iz svog budžeta to činio i uz pomoć Fonda solidarnosti MOK-a. Hadžiahmetović je svoju stipendiju službeno predala u ruke atletičara Abedina Mujezinovića.
Naša definitivno najbolja stonoteniserka Emina Hadžiahmetović, na jučer održanoj manifestaciji “Izbor sportiste 2020.godine”, nagrađena je priznanjem za ‘Fair-play’. Emina je nedavno uz konsultacije njenog doktorskog tima, odlučila da od ove godine zbog nekolicine ozbiljnijih sportskih povreda, završiti svoju profesionalnu karijeru. Ovu odluku donijela je nakon niza uspješnih godina u sportu, gdje je ispisala historiju bh. stonog tenisa.
“Nakon ove odluke odrekla se i MOK-ove stipendije te istu ustupila bh. atletičaru Abedinu Mujezinović. Ovim činom pokazala istinske Olimpijske vrijednosti – poštovanje, izvrsnost i prijateljstvo, koje bi nas trebale voditi kroz život i koje kroz sport najbolje učimo”, navode iz organizacije OK BiH.
Dodaju još i to kako Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine Emini Hadžiahmetović želi sve najbolje u njenoj budućnosti, kako privatno, tako i u profesionalnom smislu. Nadaju se da će Emina svojim radom, trudom i zalaganjem nastaviti doprinositi bh. sportskom sistemu kroz razne sporedne aktivnosti.
Hažiahmetović je profesionalnu stonotenisku igračku karijeru provela u STK “SPIN 2012” iz Sarajeva. U pitanju je jedan od najtrofejnijih klubova porijeklom iz Bosne i Hercegovine kada je igra stonog tenisa u pitanju. Godinama je Hadžiahmetović bilježila i veoma uspješne rezultate u državnoj stonoteniskoj reprezentaciji.
Iz Skupštine Tuzlanskog kantona danas je stigla obavijest da će se sutra održati sjednica Skupštine hitnog karaktera, a po zahtjevu nove skupštinske većine koju čine SDP, PDA, SBB i Naša stranka.
Ovako je prošle godine govorio Mirsad Čamdžić iz Naše stranke “Prije nešto više od godinu dana PDA je sa SBB-om rušila vladu koju je predvodila SDA. Danas SDA s DF-om uzvraća udarac. Naša stranka neće se petljati u tu, može se reći porodičnu svađu i ostaje pri svom principu da neće biti u vlasti ni sa SDA niti sa PDA! Svako uplitanje Naše stranke u koalicije čiji su predvodnici ili čak samo članovi SDA i PDA smatrat ćemo zlonamjernim. Među nama ni političkih ni ideoloških ni svjetonazornih ni bilo kakvih interesnih poveznica nema.”
Međutim, nije im trebalo dugo da dokažu dosljednost svojim stavovima i ideološkim uvjerenjima. Upravo Selim Bešlagić je govorio da u novoj Vladi Tuzlanskog kantona ne želi ministre iz Pokreta demokratske akcije, Stranke demokratske akcije, ali želi direktore, rukovodioce javnih institucija iz Kukićeve PDA.
NIJE BEŠLAGIĆU ŠIJA, ALI JESTE VRAT!
Ako ste malo zaboravili na lik “Vladara iz podzemlja”, red je da pojasnimo koga to Selim Bešlagić reanimira na tabutu.
“Sunce je ogrijalo Banoviće 1958. godine kada je Mevla rodila Mirsada”, kazala je “visoka” zvaničnica Pokreta demokratske akcije Elzina Pirić na predizbornom skupu u Banovićima.
U oktobru ove godine Kukić je osuđen na godinu dana zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu zbog krivičnog djela primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem u “Elektrodistribuciji”.
Osuđivan je Mirsad i ranije. Za period 1994-2001. godine, kada se nalazio na čelu Rudnika Banovići, Kukić je osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja. Infrastrukturu stranke u velikom broju čine neobrazovane osobe, lica sklona nasilničkom ponašanju, ali ruku na srce moguće je pronaći i poneku obrazovanu osobu koja je u potrazi za egzistencijalnim rješenjima došla pod okrilje banovićkog oca.
Aktivisti, članovi, članovi porodica postali su za njegove vladavine zaposlenici državnih institucija u Tuzlanskom kantonu. Stručnost nije potrebna. Stručni Kukiću nisu ni potrebni, već odani, lojalni i dovoljno “ludi” da nikad ne traže više od mrvica, ne misle i budu dostupni za mobilizaciju u svim potrebama i agregatnim stanjima.
Ovoga puta Vladu Tuzlanskog kantona ruše da bi dobili vlast, kad već nisu izbore.
Još uvijek u izjavama predstavnika SDP-a, PDA, SBB, Naše stranke, nismo čuli opravdane razloge, čak i nema argumenata, osim broja “ruku” koje će glasati za pad Vlade Tuzlanskog kantona. Tih famoznih “ruku” za formiranje nove Vlade kako sada stvari stoje Kukić i Bešlagić nemaju.
Ovaj dvojac penzionera, veterana u političkom životu Tuzlanskog kantona, kako sada stvari stoje zbog pohlepe za vlašću u vrijeme pandemije kada je potreban kontinuiran rad svih eksperata, bez obzira na zaposlenje, poziciju, mandate, većine, njih dvojica su odlučila da nas vode u blokadu ili seriju novog protjerivanja mladih i obrazovanih, a zapošljavanja odanih i nesposobnih.
Kako god, vrlo brzo ćemo saznati šta je Bešlagić dobio od ove koalicije, šta je dogovarao Edin Ramić, koja je uloga pingpong stranke SBB-a i naravno, hoće li Kukić SDP-u prepustiti poziciju premijera?
Bilo kako bilo, čeka nas uzbudljiva zima i još uzbudljivije proljeće.
“Mora da je veliko uživanje biti na vlasti, kada je se toliko ljudi želi dočepati.” FRANÇOIS VOLTAIRE
Predstavništvo Fondacije Dogs Trust će u narednom periodu za Mini pronaći sretan dom koji će joj pružiti svu potrebnu njegu i veliku ljubav, istu kakvom Mini zrači uprkos traumi i povredama koje je pretrpjela krajem prošlog mjeseca u Gračanici.
Predstavnici Fondacije Dogs Trust su prošle sedmice posjetili J.P. Veterinarsku stanicu Gračanica d.o.o., inače jednog od parterna u provođenju Dogs Trust Programa sterilizacije pasa, koja je pokazala iznimnu profesionalnu i ljudsku etiku reagujući vrlo brzo nakon brutalnog čina, te potpuno preuzimajući na sebe zahtjevne tretmane i liječenje ove prelijepe, mlade ženke.
Tokom posjete, Dogs Trust članovi su imali veliko zadovoljstvo da upoznaju Mini koja se oporavlja polahko ali sigurno te su uručili poklone za Mini i Dogs Trust. Priznanje za humanost sjajnom timu ove veterinarske stanice na čelu sa direktorom Zaimom Spahićem i sada već svima poznatim mladim veterinarom, Nermanom Avdićem.
Dogs Trust će preuzeti Mini čim njeno zdravstveno stanje to dozvoli što se očekuje već početkom naredne godine, te od tada snositi sve troškove za tretmane, adekvatnu njegu i brigu, obuku te “potragu” za trajnim vlasnikom koji će se sa Mini najbolje slagati i o njoj se uvijek dobro brinuti.
Pratite DT na društvenim medijima gdje će dijeliti sve informacije o Mini, a tu ćete pronaći i info o novim spašenim mješancima koji u Program fostering udomljavanja stižu početkom 2021. godine! Dogs Trust još jednom poziva odgovorne vlasti u Gračanici da uskoro i transparentno finalizira krivični postupak protiv počinioca ovog monstruoznog čina namjernog povređivanja nedužne Mini.
Adekvatna zakonska sankcija za bilo koju, a posebno ovako nezamislivu okrutnost, od ključne je važnosti za poštovanje principa humanosti i zakona, ne samo u oblasti dobrobiti životinja, već zakona uopšte. Upravo zato i u ovom kontekstu, još jednom pozivamo odgovorne lokalne vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini da konačno i hitno pojačaju svoju inicijativu za uspostavljanjem i dosljednim provođenjem zakonskih, sistemskih mjera, te osiguraju odgovorno vlasništvo pasa kako zbog neodgovornosti pojedinaca ne bi trpjeli i ljudi i životinje.
Pored značajne podrške u okviru programa koje finansira na preko 70% teritorije Bosne i Hercegovine, Dogs Trust također pruža tehničku i savjetodavnu pomoć onim lokalnim vlastima koje pokažu inicijativu da uspostave i provode zakonsko, humano i održivo upravljanje populacijom pasa.
Uspješno je obavljen i treći ortopedski zahvat u prostorijama VS PET DOC 4U Lukavac. Danas je sanirana preostala…
Prije nekoliko dana Bosna i Hercegovina je dobila rezultate TIMSS testa, a prije toga i rezultate PISA testa. TIMSS test mjeri dostignuća učenika u matematici i prirodnim naukama u četvrtim i osmim razredima osnovne škole te u četvrtim razredima srednje škole, dok PISA test akcenat stavlja na procjenu dostignuća učenika u zadacima koji se tiču realnih životnih situacija i koji se smatraju relevantnim za efikasno učestvovanje u društvu odraslih.
Oba testa su sprovedena u školama BiH radi provjere funkcionalne pismenosti naše djece. Testovi su kazali, kao nacija smo nepismeni.
Ono što je posebno zabrinjavajuće u cijeloj toj situaciji jeste izostanak bilo kakve reakcije relevantnih institucija po ovom pitanju. Ponovno je skoro pa jedina reakcija bila ona koju su uputile međunarodne diplomate u Bosni i Hercegovini.
Čini se da vrijednost naše omladine više prepoznaju zemlje inostranstva nego naša matična država. I to je ono što me najviše kao aktivistu boli. Da, postoje svijetli primjeri pojedinaca koji pod tuđom zastavom ostvare odlične rezultate, ali većina tj. ostatak ima problema sa osnovnim stvarima.
Ta djeca trebaju biti budući radnici i lideri, trebaju preuzeti štafetu budućnosti, a sistem koji ih obrazuje od njih pravi nepismene građane. Posljedice toga su ogromne, ne samo da nećemo imati neophodne stručnjake u svim poljima nego će se time uništiti demokratija u našoj zemlji jer se najlakše vlada nepismenom masom. Ako to dopustimo izgubiti ćemo sve ono za što smo se borili.
Ne morate razmišljati dugo i ići daleko da sami uvidite ovo o čemu pišem. Dovoljno je popričati sa nekoliko studenata ili profesora o problemima u nastavi i steći ćete okvirnu sliku problema. Obrazovnim institucijama nedostaje realnog finansiranja, nedostaje ulaganja u nauku, nedostaje investiranja u opremu, nedostaje stručnog osposobljavanja, sistem se sveo na minimalne povremene izdatke čime se institucije samo održavaju na životu.
To će funkcionisati dok ima novca, ali šta kada ga nestane? Mi moramo investirati neophodne količine novca u obrazovno naučne institucije kako bi se pokrenula istraživačka djelatnost koja će kasnije sama zarađivati novce i održavati svoje djelovanje. A ambijent za takve univerzitete moramo stvarati još od nivoa osnovnih i srednjih škola kako bi djeci razvili želju za znatiželjom, učenjem i istraživanjem. Poslije će mnoge stvari same doći na svoje mjesto kao rezultat obrazovane i jake omladine.
Najveći specifikum kod obrazovnih politika jeste njihova dugotrajnost. Odluka koju donesete danas imati će efekta tek kroz 12 do 16 godina kada se dijete odškoluje. Dakle, što više čekamo sa uvođenjem rješenja više generacija uništavamo, mi moramo odmah djelovati kako bi kroz deceniju imali kadar sposoban voditi i čuvati svoju državu. Zbog toga nam je potrebna sveobuhvatna obrazovna reforma, od osnovnog obrazovanja do univerzitetskog. Moramo pronaći greške u sistemu i odmah ih ispraviti inače teško da možemo očekivati bilo kakvu bolju budućnost čak i nakon hladnog rata zvanog nacionalizam.
Autor: Kenan Gutić
Bilješka o autoru: Kenan Gutić rođen je 08.02.1995. godine u Tuzli i diplomirani je pravnik. Aktivista je za unaprijeđenja obrazovanja u Bosni i Hercegovini i svoj rad usmjerio je na uvođenje praktične nastave u obrazovni proces visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Hercegovačkim derbijem u Širokom Brijegu između domaće ekipe Širokog Brijega i Zrinjskog spuštena je zavjesa na prvu polusezonu najelitnijeg fudbalskog takmičenja u našoj državi.
Odigrano je svih 19 planiranih kola i u ovom posljednjem kolu vidjeli smo 16 pogodaka u šest odigranih mečeva. U zadnjem kolu vidjeli smo šest pobjeda domaćih ekipa pa nas je to malo podsjetilo na neka davna vremena kada su gosti veoma rijetko dolazili do punog plijena ili čak i jednog boda, a redom su pobjede ostvarili Olimpik nad Radnikom iz Bijeljine, Krupa je napravila najveće iznenađenje kola savladavši Željezničar sa 2:1, a subotnji program zatvorio je jesenji prvak, ekipa Fudbalskog kluba Sarajevo koja je na Koševu pobijedila tuzlansku Slobodu sa 2:1. Nedjeljni program počeo je pobjedom Tuzla Citya nad banjalučkim Borcem sa 2:0, zatim smo imali priliku vidjeti vrhunsku predstavu i ubjedljivu pobjedu Veleža iz Mostara, koji je sa 4:0 savladao Mladost Doboj-Kakanj i na kraju je odigran već spomenuti derbi koji je u svoju korist riješila ekipa Širokog Brijega i porazila Zrinjski rezultatom 2:1.
Iza nas je jedna jako uzbudljiva polusezona koja je donijela mnogo zanimljivih susreta, pogodaka i preokreta, polusezona koja je odigrana od početka do kraja pred praznim tribinama i raznim problemima uzrokovanih virusom Covid-19 i restriktivnim mjerama kriznih štabova.
Statistički gledano u 19 kola ovogodišnjeg jesenjeg dijela prvenstva na utakmicama je u prosjeku padalo 2,59 golova, a 56 posto pobjeda su ostvarile domaće ekipe, 20 posto mečeva je završeno neriješenim ishodom, a 24 posto pobjeda su ostvarile gostujuće ekipe.
m:tel Prermijer liga BiH, tabela jesenjeg dijela (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Pogled na tabelu kaže da je kao što smo to već ranije spomenuli FK Sarajevo prvak jesenjeg dijela sezone sa historijskim uspjehom. Naime, ekipa FK Sarajevo je prva u historiji našeg prvenstva koja je polusezonu završila bez poraza pa tako Bordo momci sezonu završavaju sa 13 pobjeda i šest neriješenih utakmica uz gol razliku 40:16 te 45 osvojenih bodova. Osim tog rekorda, ekipa FK Sarajevo je ostvarila još jedan uspjeh vrijedan spomena, oni su ostali neporaženi u svim utakmicama domaćeg prvenstva i Kupa u ovoj godini, odigrali su 23 utakmice i ostvarili 17 pobjeda i 6 nerješenih rezultata. Jedine poraze u 2020. godini FK Sarajevo je doživilo u evropskim utakmicama protiv Dynamo Bresta u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Celtica u play-offu za Europa ligu.
Drugoplasirani na tabeli je najveći rival Sarajeva, ekipa FK Željezničar koja na svom kontu ima 36 bodova iz 19 utakmica sa gol razlikom 34:18, posljednja dva kola su bila kobna za Željezničar koji je poražen kod kuće u predzadnjem kolu, a iznenađujuće su izgubili od Krupe i tako umanjili šanse za titulu ove sezone.
Treće mjesto na završetku jesenje polusezone zauzima Široki Brijeg koji je u finišu polusezone uspio naći pravi ritam i u zadnjih pet kola osvojiti čak 13 bodova, ostvarivši četiri pobjede i jedan remi u Banjoj Luci na gostovanju kod Borca. Tako Široki Brijeg ima 34 osvojena boda i sigurno da će biti ozbiljan konkurent za mjesta koja vode u evropska takmičenja.
Najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva je ekipa Veleža koja je zauzela četvrto mjesto na tabeli i zasigurno da su to zaslužili i da je to nagrada za sav njihov trud i rad ovih godina. U sljedećoj godini i od njih se očekuje nastavak dobrih partija i borba za izlazak na evropsku scenu.
m:tel Prermijer liga BiH, rezultati posljednjeg kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Ekipa Borca iz Banja Luke se nalazi na petom mjestu sa 32 osvojena boda koliko ima i ekipa Zrinjskog na šestom mjestu i te dvije ekipe nikako ne mogu biti zadovoljne odrađenim u prvom dijelu sezone jer se od njih očekuje borba za titulu i što bolji plasman i izlazak u Evropu. Sigurno da će obje ekipe tražiti adekvatna pojačanja kako bi u drugom dijelu sezone popravili dojam i sezonu završili na mjestima koja će zadovoljiti ukuse Uprave i navijača.
U donjem dijelu tabele, Tuzla City se nalazi na sedmom mjestu, unatoč ulaganjima i ambicijama pa čak i najavama da će se boriti za titulu. Tuzlaci nisu bili uvjerljivi i sigurno da ne mogu biti zadovoljni trenutnim plasmanom, a jedino što ih može donekle utješiti je činjenica da se nalaze jedno mjesto ispred gradskog rivala Slobode sa prednošću od pet bodova.
Fudbalski klub Sloboda je posljednja ekipa za koju se može reći da se nalazi u sigurnoj zoni nakon kompletiranja prvog dijela sezone, oni su osmi na tabeli i imaju 22 boda, a u protekloj polusezoni nisu uspijevaili da nađu pravi ritam pa će sigurno i oni u proljetnom dijelu pokušati osvojiti što više bodova i ostati u ligi pa planove usmjeriti ka narednoj sezoni.
Nakon veoma lošeg starta i samo jednim osvojenim bodom u prva četiri kola, svi su već tada otpisali ekipu Mladosti iz Doboja kod Kaknja, ali oni su se nekako uspjeli konsolidovati i ostvariti šest pobjeda, osvojiti 19 bodova i sezonu završiti kao na devetom mjestu koje im garantuje opstanak ako ga zadrže do kraja sezone.
Radnik iz Bijeljine također je odigrao jednu polusezonu za zaborav, oni se nalaze na desetom mjestu i imaju samo tri boda više od ekipa koje ispadaju u niži rang. U ovom dijelu Radnik nikako nije uspijevao da uveže par dobrih rezultata pa su tako ostvarili samo tri pobjede i imali čak šest neriješenih utakmica uz 10 poraza što je zaista malo za ekipu koja je posljednjih sezona bila ‘stanovnik’ gornjeg dijela tabele.
Na kraju, na posljedenja dva mjesta Premijerligaške tabele jesenjeg dijela nalaze se dvije ekipe koje su tek ušle u društvo najboljih, ekipe Krupe i Olimpika. Oni na svom kontu imaju po 13 bodova i oni će sigurno što prije pokušati zaboraviti ovu polusezonu i okrenuti se narednoj i izradi planova za sljedeću jer će obje ekipe siguran sam voditi grčevitu borbu za opstanak sve do posljednjeg kola.
Najbolju odbranu sa 16 primljenih pogodaka, ali i najbolji napad sa 40 postignutih pogodaka, imala je ekipa jesenjeg prvaka, FK Sarajevo, dok odbrana Mladosti važi za najlošiju jer su primili čak 41 pogodak, a najneefikasniji napad ima Krupa čiji napadači nisu bili raspoloženi pa su uspjeli postići svega 12 pogodaka.
Na kraju, ne možemo ne spomenuti individualne rezultate, tako da za ovaj dio polusezone imamo dva izjednačena fudbalera na listi najboljih strijelaca, to su Benjamin Tatar iz FK Sarajevo i Nemanja Bilbija iz HŠK Zrinjski, koji na svom kontu imaju po 10 postignutih golova, slijede ih Veležov dvojac Obren Cvijanović i Fejsal Mulić sa po jednim golom manje.
U konačnici možemo biti zadovoljni sa onim što smo imali priliku pratiti u prethodnim mjesecima kada je u pitanju naše najelitnije fudbalsko takmičenje, a sam kvalitet fudbala se koliko toliko popravio. Tome u prilog ide i činjenica da sve više igrača sa Premijerligaških terena dobija priliku nastupati za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, no infrastruktura ostaje najveći problem i najiskrenije se nadamo da će se i taj problem u budućnosti rješavati.
Osim toga, nadamo se da će u sljedećem dijelu sezone publika ponovo biti tamo gdje pripada, na tribinama, i da će moći pružati podršku i biti dvanaesti igrač te pomoći u ostvarivanju što boljih rezultata svojih ekipa.
m:tel Prermijer liga BiH, parovi proljetnog kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Važno je spomenuti i promjenu koju je UEFA donijela kada su u pitanju evropska takmičenja, tako da će samo naš prvak imati priliku igrati kvalifikacije za Ligu prvaka, a drugoplasirani i trećeplasirani će igrati kvalifikacije za novo evropsko takmičenje, Konferencijsku ligu.
U konačnici ostaje još samo da čestitamo jesenjm prvaku, Fudbalskom klubu Sarajevo, i poželimo sreću svim ostalim članovima Premijer lige sa željom da ostvare što bolje rezultate i podare nam što bolje fudbalske predstave u proljetnom dijelu sezone.
