Protekli period medijsku pažnju je privukao projekat “Vjenčanica kroz historiju” čije je zaštitno lice glumica, voditeljica i stilistica Jelena Govedarica.
Promjenila sam gledanje na vjenčanicu i sada je gledam kao eksponat svake žene, kaže Jelena na početku našeg razgovora.
“Prihvatila sam odmah poziv jer mi je zanimljivo da prodjem kroz istoriju jedne takve haljine a i zadovoljstvo mi je da moj lik može da doprinese kvalitetnoj promociji projekta”, rekla nam je Govedarica”.
Violeta Šoć, predsjednica udruženja vjenčanica Srbije, ushićena je pažnjom koju su privukle projektom, ali i time što se izradom jedne takve kolekcije piše historija. Kolekcija će proći brojne manifestacije, ali i gradove širom Evrope. Prvo Udruženje u Srbiji koje se bavi vjenčanicama i svadbenim običajima osnovano je 17.avgusta 2020. godine, pod nazivom Udruženje predstavnika salona vjenčanica Srbije.
1 od 5
“Ciljevi ovog Udruženja su očuvanje tradicije i običaja vezanih za kulturu venčanja i svadbi kako srpskih , tako i običaja nacionalnih manjina u Srbiji. Zato smo odlučili da se pozabavimo vjenčanicom kao najlepšom haljinom u zivotu svake žene! Šta se nosi danas, šta je bilo moderno pre 50 godina a kakva je bila svadbena haljina pre dva veka? Da bi dobili odgovore na ta pitanja, osmislili smo projekat “VJENČANICE KROZ ISTORIJU “, od vremena Kneza Miloša do danas. U saradnji sa kostimografom i etnologom, pokušaćemo da dočaramo vjenčane haljine, s posebnim osvrtom na modele od 1880-1914 godine, gde se vidi ogroman uticaj francuske mode. Ovo je jedinstven projekat u istoriji Srbije i zbog toga postoji veliko interesovanje medija i kulturnih radnika. Udruženje već poseduje nekoliko autentičnih modela, koji će ući u sastav buduće kolekcije, a ostale odjevne predmete çe izraditi naši članovi koji su izuzetno talentovani i predstavljaju čuvare starih zanata i vještina. Ovaj projekat će biti završen do kraja godine, i biće izložen u jednom od Beogradskih kulturnih objekata”, izjavila je Violeta.
Vjerujem da je većina nas imala priliku da bude dio društva u kojem se neko trača, gdje i sami učestvujemo u prenošenju informacija koje su možda tačne ili ne. Tračanje je sve učestalija pojava u društvu.
Pored svih motiva i mana, tračanje ima i jednu pozitivnu socijalnu funkciju. Kada tračamo
određenu osobu i njene postupke i ponašanja, mi zapravo sebi i osobi koja nas sluša dajemo upute i primjer da se ne ponašamo kao ta osoba. To bi trebala biti pozadina tračanja koja je u društvu zastupljena oduvijek i ima i svoje tradicionalno mjesto. Međutim, mnogi ljudi nemaju motiv u tračanju da upozore sebe i druge da se ne ponašaju poput određene osobe, nego imaju u sebi sljedeće motive.
1. Pričamo o drugima kako bi sebe uzdigli
– Kada pričamo o nekome i njegovim postupcima, tada mi smatramo da smo mi u boljoj poziciji i ubjeđujemo sebe da mi znamo koji su ispravni postupci i koja je najpametnija odluka koju je trebala ta osoba donijeti.
2. Želimo da budemo interesantni
– Kada nemamo zanimljivih priča da ispričamo o sebi, lakše nam je otvoriti temu na konto druge osobe i kreirati jedan dobar trač. Tada steknemo utisak da će nas drugi ljudi saslušati i da ćemo im sa tom pričom biti zanimljiviji. Tada uživamo da smo u centru pažnje i da smo barem na nekoliko minuta nekome interesantni.
3. Predstavljamo sebe kao nekog ko se uklopio u sistem vrijednosti koje je društvo uspostavilo
– Kada tračamo nekoga, mi tada imamo prividan osjećaj da smo se prilagodili i uklopili u postojeći sistem vrijednosti društva i da donosimo ispravne odluke, gdje bismo zbog takvog razmišljanja dobili zeleno svjetlo u društvu.
Kada sagledamo ova tri motiva za tračanje, možemo odmah uočiti da se radi o osobi sa niskim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Ove osobine nas ne uljepšavaju nego baš suprotno: izazivamo kod druge osobe animozitet.
Kakve posljedice nosimo tračanjem?
1. Nosimo nesigurnost u sebi
– Kada se ponovo sretnemo sa osobom koju smo otračali, osjećat ćemo nesigurnost jer ne znamo da li je možda do te osobe stigao naš trač. Zatim se javlja i grižnja savjesti za koju možda nismo ni svjesni. Nećete moći više imati korektan odnos niti otvorenu komunikaciju sa datom osobom.
2. Past ćete u očima osobe koje vaš trač sluša
– U početku, dok tračate nekoga i ružne stvari iznosite o njoj na trenutak ćete misliti da ste osobi koja vas sluša interesantni. Ali nakon što otračate nekoga, osoba koja vas sluša može samo pomisliti “Bože, ako je mogla njega/nju otračati- tako će sutra i mene!” I počet će se polako distancirati od vas. Dakle, sa takvim postupcima stvarate nepovoljnu i neugodnu klimu u svom odnosu.
Sada kada smo svjesni da je tračanje toksično i da samo gubimo još više ljudi oko sebe, postavlja se pitanje: kako da ja reagujem kada osoba pored mene trača neku drugu osobu?
Evo šta možete učiniti da ne budete dio tračanja: 1. Promijenite temu
Važno je da ne šutite kada neko o nekome trača jer tada ostavljate utisak da ste bolji i pametniji od te osobe i samo će na vas prebaciti fokus tračanja. Prva tehnika zaustavljanje trača jeste da brzo osmislite neku novu temu gdje bi osoba preusmjerila razgovor na nešto zanimljivije i produktivnije.
A šta ako to ne uspije? Onda možete samo dodati kratke rečenice poput: “Ma da, život nije
jednostavan” ili bilo koja druga rečenica sa kojom biste potvrdili da ste ih saslušali, a istovremeno bi toj osobi dali do znanja da vas ne zanima ona o osoba u kojoj se priča.
Ovdje možemo primjeniti i princip ogledala koji nam govori da ne možemo vidjeti ono što nismo. Zvuči konfuzno? Sada ćemo to bolje objasniti.
Princip ogledala nam govori da mi vidimo, razumijemo i čujemo kroz filter u sebi. Kada pričamo o nekome, polazimo od sebe, polazimo od svog unutarnjeg stanja i naših tzv. “filtera”. Ovdje treba napraviti jasnu razliku između primjećivanja i principa ogledala. Ako npr. primijetimo da je neko kockar, to ne odražava naše duhovno stanje niti naše duhovno ogledalo. To nije princip ogledala.
Princip ogledala je ono što slijedi nakon toga, odnosno nakon primjećivanja. Neko može dodati na to da je taj čovjek “propalitet”, “kukavica”, “bezobrazan”, “gubitnik”, dok druga osoba može reći “ko zna zašto on kocka”, “ko zna kakvi ga problemi muče” ili “ko zna šta ga boli”. To je pokazatelj ko ste vi ustvari i da jednostavno ne možete shvatiti ono što nemate u sebi.
Dodala bih još i priču o tri Sokratova sita koju možete primjeniti svaki puta kada vam neko dođe sa “svježim tračem”. Sokrat smatra da prije nego što nešto kažemo, da je dobro razmisliti i prosijati ono što želimo reći.
Prvi je sito istine. Odnosno da li ste provjerili da li je ono što želite ispričati istina ili je samo trač. Drugo sito je dobrota, odnoso da li to što želite iznijeti o osobi nešto dobro. Došli smo do trećeg sita, a to je sito korist i hoće li nam biti korisno to što čujemo odnosno izgovorimo. Ako je odgovor na sva tri sita “ne”, onda je bolje da te stvari zadržimo za sebe. Ovo također pomaže da i sami osvijestimo kakvima informacijama dopuštamo da neko hrani naš um.
Sljedeći put budimo pametniji kada se nađemo u društvu gdje će se određena osoba predstavljati negativno. Budite primjer drugima kako se treba postaviti u datim situacijama, a sada imate i konkretne upute za to.
Autor: Nela Banjić
Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je 25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.
Da li ste se ikada zapitali koliko brojevi utiču na ljudski život? Zapravo jeste li pomislili da nekad nema riješenja za vaše probleme. Eh pa, prevarili ste se jer nauka poput numerologije je tu da vam pokaže kako kroz život.
Numerologija je tu da saznate kada su vam idealni datumi za brak, za posao, za vezu, za pomirenja, za prodaju ili kupovinu nekretnina, za sve važne stvari u životu. Numerologija je tu da vas usmjeri da iskoristite maksimume iz brojeva. Ovom prilikom povodom teme “numerologija kroz život” razgovarali smo s vrhunskim numerologom Ivanom koja je za dobarportal.net prodiskutovala o značenju numerologije.
Koliko su brojevi zaista magični?
Numerologija je jedini precizni način tumačenja. Razlikuje se od svih drugih načina i izdvaja baš zato što je precizna. Upravo, magična je jer se primjenom numerološke analize mogu predvidjeti događaji, također daje tačne smjernice koje se odnose na budućnost.
Šta sve numerologija može? Numerologija može sve, možemo saznati kroz lični numerološki broj šta osobu kojoj se radi analiza očekuje u budučnosti na svim poljima, dakle ljubav, zdravlje, posao. Numerologija može da pokaže loša i dobra dešavanja i tako možemo započeti dobro a izbjeći loše.
Od kada se bavite ovim pozivom?
Od svoje 18 godine, punih 25 godina i što rijetko ko zna ja sam jedini numerolog sa naših prostora koji je priznat u Europi i Americi.
S obzirom da je vaš poziv specifičan, koliko rad sa klijentima iziskuje vremena?
Jako puno vremena, strpljenja, skoncentrisanosti je potrebno. Svakom klijentu se dam potpuno i svima sam jednako posvećena. Ovaj posao ili radite sa puno ljubavi i znanja ili ga ne radite uopšte.
Da li brojevi mogu usmjerit čovjeka na pravi put?
Numerologija je vrlo precizna, svako tumačenje je zapravo smjernica. Neko posluša neko ne, pa se poslije pokaju. Zato ako se odlučite za analizu slušajte vašeg numerologa.
Na koji način klijent može izbječi ono što mu je zapisano u numero kodu ako ima kontekst lošeg?
Znate kako, postoje dešavanja koja ne mogu da se izbjegnu ali mogu da se ublaže da se, što se može, prođe bezbolnije. Ima momenata kada se pokaže nešto loše, ja to svakako saopštim klijentu suptilno pa nađemo način da se to izbjegne. Dakle smjernice su jako važne, važno je da imate nekoga ko dobro radi ovaj posao, kome vjerujete i tako prebrodite i zaobiđete sve eventualne prepreke.
Autorica intervjua: Ivana Pantelić Kadrić
Bilješka o autoru: Ivana Pantelić Kadrić rođena je i živi u Sarajevu. Bivša je medijska radnica. Dugo godina radila je kao tabloidna novinarka za nekolicinu medija u Sarajevu.
Samra Selimbegović ljubav prema brzom klizanju naslijedila je od svog oca koji je klizao za bivšu Jugoslaviju i koji je, svojevremeno, bio jedan od najboljih brzoklizača na ovim prostorima.
Ova 22-godišnja djevojka svoju karijeru započela je u Klizačko-koturaljskom klubu Bosna, a trenutno radi kao instruktorica škole klizanja i rolanja u Klubu sportova na ledu Unitiy.
“Svoje prve klizačke korake napravila sam sa četiri godine, zahvaljujući ocu, koji je svoju karijeru nastavio kao trener. Od tada pa do danas, sport je postao sastavni dio mog odrastanja, sazrijevanja i predstavlja moj način života”, kaže Samra Selimbegović, inače studentica smjera za genetiku na Prirodno-matemtičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu.
Posebno je ponosna što je kao reprezentativka Bosne i Hercegovine nastupala za svoju državu kako na regionalnim takmičenjima, tako i na svjetskim prvenstvima.
“Zaista je neopisiv i poseban osjećaj nastupati za svoju domovinu i klizati sa vrhunskim klizačima svijeta. Svaki nastup je za mene predstavljao novo iskustvo koje me motivisalo da nastavim dalje i trudim se još više. Kao reprezentativka Bosne i Hercegovine imala sam priliku veoma često putovati, a nastup na svjetskom prvenstvu u Japanu izdvojila bih kao najznačajniji uspjeh u svojoj sportskoj karijeri. Nevjerovatan je osjećaj sreće i ponosa vidjeti zastavu svoje države među svjetskim silama u brzom klizanju”, ističe ova mlada Sarajka.
Dodaje da joj je najdraža medalja ona prva, bronzana, koju je osvojila 2007. godine u mađarskom Szegedu.
“Sve zlatne i srebrene medalje koje sam osvajala kasnije, ne mogu se porediti sa tom, zbog toga što mi je ta medalja bila podsticaj da ulažem u sebe i treniram još više i bolje. Ni jedan uspjeh ne dolazi preko noći, a ključ uspjeha je kontinuiran i kvalitetan rad i usavršavanje. Međutim, pored svojih sportskih rezultata, smatram da sport i zdravlje čine dvije strane iste medalje, te da je zdravlje i zdrav životni stil najvažnije ostvarenje svakog sportiste”, naglašava naša sagovornica.
Osim što je ostvarila nekoliko veoma značajnih sportskih rezultata, ponosna je i na činjenicu da nije zapostavila obrazovanje i nauku.
“Smatram da za razvoj kvalitetne ličnosti, sport i obrazovanje mogu i moraju da idu jedno uz drugo. Sport treba da bude sastavni dio naše životne škole i uspjeha do kojeg možemo doći samo svojim znanjem, radom i trudom”, govori Samra Selimbegović.
Prema njenim riječima, klizački sportovi nedovoljno su zastupljeni u Bosni i Hercegovini te je učešće države u razvoju ovih sportova minimalno.
“U Sarajevu je zainteresovanost za klizačke sportove, iz godine u godinu sve veća zahvaljujući sve većem broju manjih klizališta na općinskim nivoima. Međutim, potrebna je veća afirmacija i popularizacija klizačkih sportova na području čitave države. Ulaganjem u infrastrukturu klizačkih sportova raste zainteresovanost i učešće stanovništva svih generacija u ovim aktivnostima, što poboljšava zdravlje,fizički izgled te razvoj vještina kao što su samodisciplina, izdržljivost, ravnoteža, a osim u ovim segmentima, klizanje značajno utiče na pravilan razvoj mišića i kostiju, te utiče na smanjenje simptoma alergija i astme”, napominje ova mlada Sarajka.
Navodi kako je Ledena dvorana jedan od simbola Sarajeva koji oživljava olimpijski duh.
“Nadam se da ćemo u skorije vrijeme imati ledenu plohu aktivnu tokom čitave godine, koja bi, osim značajaza takmičare, bila velika atrakcija za turiste u ljetnom periodu”, kaže naša sagovornica.
Dodaje da je za mlade klizače veoma značajna uloga trenera i instruktora, kako u klizanju tako i u životu općenito.
“Zbog neadekvatnih uslova i mogućnosti klizanja tokom čitave godine, sve je veći broj djece koji od klizačkih sportova odustaju uslijed nedostatka leda, bez obzira što se trenažni proces održava tokom čitave godine, rolanjem atletikom i slično. Bitno je motivisati djecu i naučiti ih da vole ono čime se bave, kako bi se djeca zadržala i bila što bolja u sportu koji odaberu. Smatram da ima talenata i budućih perspektivnih klizača, ali da uslovi u kojima treniraju nisu adekvatni za ostvarivanje značajnijih rezultata na svjetskom nivou”, mišljenja je Samra Selimbegović.
Naglašava da je pandemija koronavirusa jedan novi izazov i za trenere i za sportiste.
“Bitno je ostati fokusiran na svoje ciljeve i ne dozvoliti da usljed nedostatka takmičenja i kolektivnih treninga dođe do razvoja ljenosti, gubitka motivacije i stvaranja nezadovoljstva, pa u ovim vremenima značajnu ulogu imaju sportski psiholozi. Treninzi u našem klubu su nastavljeni ali uz adekvatno pridržavanje propisanih mjera. Klizači trebaju održavati kontinuitet svog treninga i trenirati kao što su trenirali i ranije,naročito zbog činjenice da je neizvjesno kada će ova situacija sa koronavirusom biti okončana”, potcrtava ova mlada Sarajka.
Ističe da se sada maksimalno posvetila radu sa djecom i stvaranju novih generacija klizača koji će doprinjeti razvoju klizačkih sportova u našoj državi.
“Nadam se da ću u skorijoj budućnosti imati priliku da sa svojim mladim i talentovanim klizačima ostvarujem značajnije rezultate na međunarodnim takmičenjima, što bi me značajno motivisalo u mom daljem radu sa mlađim generacijama i osnažilo da razvojem klizačkih sportova vratimo Sarajevu olimpijski duh koji mu pripada”, jasna je naša sagovornica.
Mladima poručuje da se nikada ne zadovoljavaju malim ciljevima i mediokritetom, već da se trude i rade na ostvarenju svojih snova.
“Prije svega mladi moraju znati šta žele i vole da rade jer samo uz moto: ‘ja to mogu i ja to hoću’ rezultati neće izostati”, zaključuje Samra Selimbegović.
Šta se dešava sa “muškarcem” koji se usudi dići ruku na ženu?
Ko ili šta mu daje pravo da muči nju kojoj je obećao sigurnost i vječnu podršku?
Nju koja se brine o njegovoj bolesoj majci i njihovoj zajedničkoj djeci.
Nju koja za njega sprema najljepša domaća jela. Nju tako vrijednu i prelijepu.
Nju koja je nekome sestra i kćerka.
Za nasilnike nije bitno dal’ si lijepa, požrtvovana ili vrijedna? Nije ni bitno dal’ je tvoja greška i dal’ te boli?
Bitno je da je on taj koji tvrde da si zaslužila. On koji nije svjestan tvoje vrijednosti.
Zato majko molim te, ti budi svjesna koliko si važna.
Ako ručak nije gotov na vrijeme, nisi ti kriva i ne zaslužuješ šamar!
Ako stan nije čist, nisi ti kriva i ne zaslužuješ pesnicu!
Ako si ostala duže sa prijateljicom na kafi, nisi ti kriva i ne zaslužuješ zabranu izlaska iz stana.
Zaslužuješ malu pomoć oko stana, ručka ili djece. Zaslužuješ odmor i razumijevanje da vidiš svoje najdraže na kafi, sladoledu ili ručku.
Molim te nemoj da se osjećaš krivom ako želiš malo slobode.
Nemoj da te uvjeri da si ti kriva što vaš sin više ne viđa oca, sam je kriv!
Gdje god bila, šta god radila, moraš da znaš da vrijediš više nego što i sama misliš.
Moraš da budeš spremna da istog trenutka pomogneš sebi.
Priča se ne završava sa jednim šamarom, jednom pesnicom ili zabranom.
Ne postoji opravdanje!
Opravdanje nije i nikad neće biti alkohol, šef na poslu,problemi sa klijentima…
Nema ni pravog izvinjenja, nema te ruže, bombonjere ili restorana koji će njega napraviti boljim čovjekom, a tebi pomoći da zaboraviš šta si sve prošla.
Ne govori kako ga voliš i zato trpiš njegovo ponašanje.
Ljubav nije bol !Ljubav ne predstavlja tvoje masnice po tijelu, modrice od davljenja na tvom vratu, ili jecanje u suzama. Ne voliš ga! Voljela si starog njega koji je bio nježan i sve rješavao razgovorom. Pesnice bi koristio samo onda kada je potrebno tebe da zaštiti, a evo danas ti ne dozvoljava ni samu sebe da zaštitiš od njega.
Ne govori kako ga trpiš zbog djece!
Vjeruj mi, mila, sjediti u ćošku sobe sa suzama u očima, a do tebe dopire glas tvoje majke koja traži pomoć oko tvog oca, to više boli nego razvod!
Slušaš sve, ali ne smiješ se usuditi ni korak napraviti jer znaš da je babi svejedno da i tebi uradi slično.
Djeca nisu razlog, ljubav nije razlog, šta ljudi pričaju nije razlog!
Ništa nije razlog da bi ti bila pod istim krovom sa nasilnikom! Bolje je ispod vedrog neba na ulici nego s’ njim, iako obećavam ti nikad nećeš tu završiti.
Jer nisi sama, jer nije sramota biti žrtva, nije sramota razvesti se od nasilnika.
Stvorena si da budeš žena, majka, kraljica i zaslužuješ da te tretiraju tako.
Decenije će proći, a sve priče sa Drine iz devedesetih godina neće biti ispričane.
Tešku priču nane Mejreme Muratović zabilježila je Anisa Mahmutović 2018. godine radeći u lokalnom radiju.
Nana Mejrema Muratović je, krijući se od agresorske Vojske Republike Srpske u maju i junu 1992. godine, provela 18 dana u travi bez hrane i sa jednom litrom vode.
U tome periodu, tačnije 28. maja 1992. godine iz zvorničkog naselja Jusići odvedeno je 48 civila koji su potom strijeljani u susjednom selu Androvići. Za ovaj zločin optužen je Dušan Spasojević koji se i danas po pretpostavkama krije u Srbiji, dok je za njim raspisana međunarodna potjernica.
Nana Mejrema je našoj novinarki ispričala kako je preživjela tih 18 dana u travi bez hrane i sa jednom litrom vode, a danas je preminula u 79. godini života.
Lamija Badžak studentica je treće godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu na Odsjeku Marketing menadžment na engleskom jeziku.
Ova 21-godišnja djevojka iz Konjica nedavno je predstavila svoju prvu pjesmu “Tango”, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je još od malih nogu voljela muziku te da je uživala u pjevanju.
“Završila sam Osnovnu muzičku školu i sviram klavir. Svoj prvi nastup sam imala 2004. godine kada sam nastupala na Malom šlageru. Rado se sjetim tog nastupa te kada napravim paralelu sebe sa samo pet godina i sada kad izvodim svoju prvu pjesmu, mogu reći da sam mnogo sretna i da je sve onako kako sam i željela”, kaže Lamija Badžak.
Naglašava kako se njen prvijenac desio neplanski i kada se najmanje nadala.
“Mogu reći da sam posebno ponosna i da sam sebi dala priliku da to u potpunosti budem ja. Mnogi su se iznenadili kada je cijela ova priča ugledala svjetlost dana i komentari, podrška i reakcije nakon pjesme ‘Tango’ su mi dali posebnu motivaciju da nastavim na ovom polju i za uzvrat svim svojim prijateljima, sugrađanima, porodici i bliskim osobama, razlog da budu ponosni na mene. Pjesmu čujem u kafićima, dobivam razne video snimke putem društvenih mreža kako se moja pjesma sluša što me stvarno raduje”, priča ova mlada pjevačica.
Dodaje da prati mnogo muzičkih takmičenja na našim prostorima
“Volim da gledam takvu vrstu programa i iako to jeste velika odskočna daska za mlade, moja namjera nije da se takmičim i gradim muzičku karijeru nego da pjevanje bude moja ljubav kao što je to i sada”, navodi naša sagovornica.
Od svih pjevačica s naših prostora, najdraža joj je Nina Badrić koju posebno izdvaja.
“Mislim da je Nina Badrić umjetnica u svakom pogledu. Njene pjesme zaista volim te njenu emociju koju prenosi svojim pjevanjem, stilom i glasom. Moja omiljena pjesma je ‘Dodiri od stakla'”, otkriva Lamija Badžak.
Za Konjic se vežu i Alma Subašić, kao i Dragan Stojković Bosanac, a naša sagovorica je imala samo riječi hvale za njih.
“Alma Subašić je jedna prije svega divna osoba i izvrsna pjevačica. Jako mi je drago što je poznajem i veoma cijenim njen rad. Dragana Stojkovića Bosanca nažalost nisam imala priliku upoznati, ali mogu potvrditi da ga svi Konjičani cijene i vole. On je jedan od promotora konjičkih ljepota”, govori ova mlada pjevačica.
Naglašava kako je pandemija koronavirusa utjecala i na njen rad.
“Mislim da će trebati malo više vremena za povratak u staru svakodnevnicu od onoga čemu smo se nadali. Međutim, mogu reći da sam i ovo vrijeme kvalitetno iskoristila posvetivši se nekim projektima, idejama i sebi više nego sam to mogla prije. Apsolutno se slažem da se trebamo čuvati, voditi računa i biti odgovorni kako prema sebi tako i prema drugima”, potcrtava naša sagovornica.
Poručuje da je obrazovanje njen prioritet.
“Plan je da nastavim u ostvarivanju sebe u obrazovnom aspektu života. Vidim se kao uspješnu ekonomistkinju, ali smatram da ću i za pjevanje uvijek naći vremena i ostvariti svoje snove i u tom segmentu”, zaključuje Lamija Badžak.
Završena je saga oko izbora selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Novi, 12. po redu selektor, je bugarski stručnjak Ivaylo Petev.
Ivaylo Bogdanov Petev je rođen 9. jula 1975. godine u bugarskom gradu Lovechu i gotovo jednoglasno izabran je od strane Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, a za njega je glasalo 12 od 13 prisutnih članova. Tim glasanjem Petev je postao drugi po redu strani selektor koji će voditi naš državni tim. Prije njega, od stranaca na klupi reprezentacije naše domovine, bio je Robert Prosinečki.
Igračka karijera
Ivaylo Petev je svoju profesionalnu igračku karijeru počeo u Litexu 1. jula 1994. godine, a osim u Litexu, dalje je nastupao za Spartak Varnu, Cherno More, FC Rodopu, FK Dunav, Marek Dupnitsu odakle je u julu 2007. godine prvi put otišao van Bugarske i potpisao ugovor za Grčku AO Trikalu. U Grčkoj se zadržao samo godinu dana pa se već 2008. godine vratio u Bugarsku i potpisao za FC Lubymets, a iz njega je prešao u FK Etar, u kojem se sudeći po zvaničnim podacima sa Transfermarkta, 1. jula 2010. penzionisao i tako završio svoju 16-godišnju karijeru.
U toku svoje karijere je uspio izboriti i nastup za nacionalnu selekciju Bugarske pa je tako za mladu reprezentaciju upisao deset nastupa uz jedan postignut pogodak, a za A selekciju je nastupio u tri meča. Upravo su nastupi za reprezentaciju najveća ostvarenja Ivayla Peteva kao profesionalnog fudbalera.
Trenerska karijera
Sigurno je trenerska karijera ono što trenutno najviše zanima svakog Bosanca i Hercegovca, te trenerski uspjesi ovog bugarskog stručnjaka zbog kojih je došao na mjesto selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Krenimo redom, Ivaylo Petev nije dugo čekao na prvi trenerski angažman nakon završetka igračke karijere, naime on je odmah nakon što je ‘okačio kopačke o klin’, 11. jula 2010. preuzeo bugarski Ludogorets na čijoj se klupi zadržao pune tri godine što će, ispostavit će se do danas biti i najduži period na klupi nekog od klubova. Ludogorets je vodio u 68 zvaničnih mečeva i u tom periodu je osvojio pet trofeja, bio je dva puta prvak Bugarske u sezonama 2011/12. i 2012/13, osvojio je jednom bugarski kup u sezoni 2011/2012. i uspio je biti šampion u bugarskom Super kupu 2010/11. i u sezoni nakon te. Do sada su to jedine titule koje je uspio osvojiti.
Proslava druge titule prvaka Bugarske sa Ludogoretskom (FOTO: screenshot/IZVOR: ivylopetev.com)
Iz Ludogoretsa gdje se zadržao do 21. jula 2013. godine, prešao je na klupu Levskog iz Sofije 8. oktobra 2013., ali se na klupi zadržao samo jedan dan jer su press-konferenciju prekinuli navijači Levskog zbog stvari koje je Petev izrekao na račun njihovog kluba dok je trenirao Ludogorets.
Nedugo nakon toga, Petev odlazi na Cipar i preuzima ekipu AEL Limassola koju je sa klupe vodio 43 puta u periodu od oktobra 2013. do novembra 2014. godine. Vođenje ekipe sa Cipra je skrenulo pažnju na njega i on u decembru 2014. godine dobija čast da vodi nacionalnu selekciju Bugarske. Bugare je vodio u 13 utakmica i za to vrijeme Bugari su uspjeli slaviti u pet utakmica, dvijet su odigrali neriješeno, a šest su izgubili.
Ono što je zanimljivo i što će svakako biti vrijedno pažnje je činjenica da je u tih 13 utakmica Petev koristio čak 46 različitih igrača pa ako nastavi sa tom praksom i na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine mnogobrojni bosanskohercegovački igrači se mogu nadati eventualnom pozivu i debiju za našu reprezentaciju.
Poslije epizode na klupi Bugarske, Petev se vraća klupskom fudbalu i dolazi u susjednu Hrvatsku na klupu tamošnjeg dobro poznatog Dinama iz Zagreba, tu se također zadržao veoma malo, ni cijelu godinu, a u historiji Dinama će ostati upamćen kao jedan od trenera koji nije uspio osvojiti domaće prvenstvo.
Produženje ugovora sa Dinamo Zagrebom (FOTO: screenshot/IZVOR: ivaylopetev.com)
U decembru 2017. godine se ponovo vraća na Cipar, ali ovaj put na klupu ekipe Omonia Nicosia koju je vodio samo u 15 utakmica, a odatle je nastavio sa trenerskim poslom u Saudijskoj Arabiji i ekipi Al Qadisiyaha gdje je u 21 meču njegova ekipa doživjela čak 12 poraza pa je nakon nepune godine ponovo došao na evropsko tlo, tačnije u Poljsku gdje je preuzeo ekipu Jagiellonie koju je vodio od decembra 2019. godine do jula 2020. godine. Nakon epizode u Poljskoj nije se više bavio trenerskim poslom sve do imenovanja za selektora naše reprezentacije.
Reprezentacija BiH
U konačnici, Ivaylo Petev vlasnik UEFA pro licence je očito neko ko se ne zadržava dugo na jednom mjestu, a formacija koju je najčešće koristio je 4-2-3-1. Nije nužno da će sa tom praksom nastaviti i u našoj reprezentaciji, ali činjenica je da ga očekuje veoma težak zadatak, a to je za početak vratiti tim koji cijelu godinu ne zna za pobjedu na pobjedničke staze, a njegov konačni cilj i razlog zbog kojeg je doveden je da odvede našu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Katru. Posao mu sigurno neće biti lahak, ali u prilog mu ide činjenica da poznaje bosanski jezik pa neće biti prepreka u komunikaciji te činjenica da je sa nekim od naših dosadašnjih reprezentativaca već sarađivao. (Armin Hodžić i Amer Gojak u Dinamu).
Ivaylo Petev bi na klupi naše reprezentacije trebao debitovati 24. marta kada “Zmajevi” otvaraju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u gostima protiv Finske, a sedam dana nakon toga, u goste nam dolaze, aktuelni svjetski prvaci, reprezentacija Francuske.
Alen Albinović, najavio je izlazak svog novog, dugoočekivanog romana “Život u doba korone” u mjesecu martu ove godine.
Roman je inspirisan stvarnim događajima baziranim na bizarnom smrtonosnom virusu koji je pokorio svijet, ali ne i Alenovo oštro pero.
“Drago mi je da sa vama mogu podijeliti ovu divnu vijest. Iskreno, jedva čekam da publika dobije svoje već naručene primjerke romana. Ovaj roman je poseban u svakom smislu. On se tiče prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pisan je sa velikom dozom ljubavi koju primam od svojih najvjernijih fanova na društvenim mrežama. Volio bih da možete zaviriti u moju poštu i pročitati sva ta divna pisma ljubavi, razumijevanja i podrške.” Albinović je, već odavno najavio izlazak romana sa naslovnom stranom koja itekako plijeni pažnju, jer sama njena najava nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Alen i njegova majka Senada
Život u doba korone, roman je u kojem pisac interpretira empiriju na sebi svojstven i autentičan način izražavanja kroz prizmu objektivnosti. Priča romana počinje u glavnom gradu kineske pokrajine Hubei, Wuhanu, u kojem se pojavio korona virus, a završava u malom kućnom uredu pisca i njegovim mislima jedne danske noći koja je tužna sama po sebi iz mnoštva razloga. Pisac se obračunava sam sa sobom, postavlja pitanja i traži odgovore, nastojeći na taj način u svoj usamljenički svijet uključiti stare i nove poznanike i prijatelje, vežući ih za prošlost i sadašnjost…
Razmišljajući o budućnosti kakvu priželjkuje, svijet u kojem pisac obitava više nije isti, pa s toga on nastoji kreirati “novi svijet” u kojem neće biti suza, tuge i kapljica bola… Preživjeli smo možda korona virus, a da li ćemo preživjeti ljudsku oholost, pakost i zlo koje nas okružuje?
Roman je inspirisan stvarnim događajima u kojem ćete jednostavno uživati.
Emina Sinanović, Emina Horić, Nihada Softić, Adelisa Behramović, Elma Šut, Adnan Valentić, studenti su IV godine Odsjeka za njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici koji su zajedno sa profesoricom Belmom Polić napravili korona glosar.
Po uzoru na istraživanje, koje je ranije sprovedeno na Institutu za njemački jezik u Mannheimu, koje tretira neologizme, ova grupa mladih i ambicionzih ljudi dala je svoj doprinos u kreiranju glosara, koji sadrži njemačke riječi, nastale u vremenu pandemije korona virusa.
“Obzirom na to da se na jednom mjestu našla grupa studenata vedrog i pozitivnog duha zajedno s divnom profesoricom Belmom Polić koji su iz jedne teške situacije koja nas je zadesila željeli da izvuku samo ono najpozitivnije, jedna ovakva ideja se učinila kao najbolja. Dakle, korona glosar u doba korone, realizatori studenti jezika. Spoj jedne pomalo neugodne situacije i korisnog, tako bih se izrazila”, u razgovoru za dobarportal.net kaže Emina Sinanović, jedna od učesnica ovog projekta.
Dodaje da je cilj njihovog studija širenje vokabulara.
“Pandemija korona virusa napravila je velike promjene u jeziku i nastao je veliki broj riječi, što je veliki izazov za nas lingviste jer ih treba pronaći ih pošto one još uvijek nastaju i nisu leksikalizirane, a onda pronaći primjere i u našem jeziku. Metodologija koju smo primjenjivali nas uči da znanje nije samo sebi svrha, uči nas da, mi studenti, budemo aktivni i da se na taj način razvijamo”, navodi naša sagovornica.
Grupa studenata sa profesoricom (FOTO: Jasmina Horić)
Ističe da su im za cjelokupnu izradu korona glosara trebala tri mjeseca, a da im je profesorica Belma Polić bila najveća podrška ne samo u ovom projektu, nego tokom cijelog studija.
“Profesorica Belma Polić je odmah na početku zimskog semestra predložila ovu ideju i mi smo odmah krenuli s realizacijom. Najzahtjevniji dio rada je bilo ubacivanje riječi u programski jezik, kako bismo napravili glosar u digitalnoj formi, ali zahvaljujući informatičkom znanju kolege Adnana Valentića i ogromnoj želji, volji i trudu nas ostalih kolegica, uspjeli smo”, govori Emina Sinanović.
Ovaj projekat smatra izuzetno važnim s obzirom na trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo.
“Imati priliku da se kroz jedan ovakav glosar upoznate s značenjem riječi nastalih u jednoj sasvim novoj situaciji itekako je korisno i dobro. Zanimljivo je recimo da u njemačkom jeziku postoji mnogo više tzv. korona riječi koje se vežu za ekonomiju, nego što je to slučaj s našim jezikom”, priča naša sagovornica.
Napominje da se svaki dan pojavljuje veliki broj riječi koji se odnose na pandemiju korona virusa.
“Imamo one riječi koje su nam već bile poznate, one koje su nastale baš tokom pandemije, ali i one koje su jednostavno samo preuzete iz nekog jezika i dosta njih ima međusobne sličnosti. Ako uzmemo u obzir sve nabrojano, negdje je logično da u jednom trenutku dođe do male zabune, a s druge strane smatram da se generalno ne posvećuje dovoljno pažnje platformama koje bi razriješile ovakve zabune” , naglašava Emina Sinanović.
Emina Sinanović (FOTO: Jasmina Horić)
Poručuje da će iz ovog glosara nastati i dva naučna rada.
“Prvi rad je analiza glosara s aspekta leksikologije i translatologije, a drugi je analiza glosara s aspekta semantike i morfologije. Oba rada ćemo u maju predstaviti na Drugoj međunarodnoj naučno-stručnoj konferenciji pod nazivom ‘Prozor u svijet obrazovanja, nauke i mladih’ na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu”, potcrtava naša sagovornica.
Prema njenim riječima, život je zaista nepredvidiv i svaki dan sa sobom donese nove događaje, a time i nova iskustva.
“Ono što uvijek treba da imamo na umu, dok koračamo životnim stazama jeste to da je znanje moć, marljivost i odgovornost najvrednije osobine, a trud ono što nas oslobađa. Mi želimo da mislimo pozitivno, pa smo i u ovoj teškoj situaciji pronašli put da radimo nešto zanimljivo, da učimo i ‘zabranimo’ pandemiji da nam mijenja život na negativan način. I tako trebaju svi. Od dva neba što nam se nude, uvijek birati ono vedrije”, zaključuje Emina Sinanović.
