Kako živimo u vremenu sve većeg interesa za pitanja okoliša i rodne ravnopravnosti, važno je naglasiti da su žene kroz historiju imale posebne veze s prirodom što je dovelo do pojave ekofeminizma 1970-tih godina. Da bismo bolje razumjeli sam pojam ekofeminizma, trebamo obratiti pažnju na dva dijela koja čine ovu riječ: “eko-“, izvedeno od grčkog “oikos” ili “kuća”, što se odnosi na proučavanje i brigu o okolišu te “feminizam”, koji se može definirati kao društveno-politički pokret čiji je cilj postizanje ravnopravnosti između muškaraca i žena u svim sferama života. Samo približavanje između ekologije i feminizma rezultat je činjenice da su u hijerarhijskoj patrijarhalnoj strukturi modernog društva žene eksploatirane, kao što je i priroda. Stoga, u današnjem svijetu ekofeminizam dobiva sve veću snagu, kao teorijski okvir i društveni pokret, a ekofeministice destrukciji prirode i patrijarhalnoj potčinjenosti suprotstavljaju mogućnost drugačijeg odnosa i sa prirodom i među ljudima.
Milena Karapetrović, redovna profesorica na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, čiji fokus rada obuhvata i feminističku filozofiju kaže da se ekofeminizam, kao interdisciplinarna teorijska oblast i važan dio globalnog aktivističkog pokreta, razvija u prethodnih pet decenija na internacionalnom nivou, a posljednih godina predstavlja sve manju nepoznanicu i na našim prostorima.
„Važnije od teorijskog pristupa pokazuje se to, što u Bosni i Hercegovini ekofeministička svijest izrasta iz konkretnih akcija malih grupa pojedinaca/pojedinki koji su direktno suočeni sa rješavanjem egzistencijalnih problema. Klimatske promjene, više odavno nisu samo dio akademskih rasprava i ono što se događa negdje drugdje, već te posljedice vidimo svakodnevno, sada i ovdje, sve više. Istovremeno, neoliberalni kapitalizam svoje lice jasno pokazuje i u ovom osiramašenom tranzicionom bh. društvu, posebno kroz stalne pokušaje eksploatacije prirodnih resursa bez obzira na posljedice koje to može imati na živote ljudi. Upravo zbog toga, pojavljuje se bunt zasnovan na onom najvažnijem motivu – da se sačuva ono što je moguće sačuvati, da se jasnim stavom i vlastitim tijelima pokaže gdje je posljednja granica do koje mogu doći oni koji se vode samo profitom. Žene Kruščice, svojom istrajnom borbom, najbolje su nam pokazale šta znači boriti se za svoju rijeku, svoje mjesto, svoju porodicu, društvo i državu“, govori prof. dr. Milena Karapetrović.
Nastavlja kako nam ekofeminizam, kao jedan od feminističkih pravaca, pokazuje tu snažnu vezu između borbe protiv potlačenosti žena i očuvanja prirode i prirodnih resursa, što predstavlja osnovu na kojoj se mogu graditi strategije na koji način se zalagati i za rodnu ravnopravnost i raditi na podizanju svijesti o očuvanja prostora u kome živimo.
„Osnaživanje žena, pomoć da one izgrade sebe kroz obrazovanje, da im se obezbjede uslovi da dostojanstveno žive od svog rada znači uticati na one koji će biti glavni akteri/ke promjena kako u porodici tako i društvu. Pandemija izazvana korona virusom pokazala je i sve slabosti savremenog svijeta koji se oslanja na globalna tržišta i istovremeno detektovala slabosti društava u kojima živimo, ali istovremeno jasno istakla šta je to čemu treba da se okrenemo. S jedne strane ne zaboraviti, da samo napor koji uložimo u nastojanje da žene istinski budu ravnopravne i, s druge strane, da aktivno učestvovanje u očuvanju prirode na lokalnom nivou, predstavljaju najznačajnije elemente temelja na kojima će se graditi bolja, zdravija i pravednija zajednica“, konstatuje prof. dr. Milena Karapetrović.
Smatra da su vaspitanje i obrazovanje dva osnovna uslova za pravilan razvoj pojedinaca/ki i njihovo uključivanje u demokratske procese u društvu, te da porodica i dalje tu igra ključnu ulogu. Kako bi i djeca razvijala svijest o tome kako čuvati i brinuti se o svom najbližem okruženju i roditelje treba dodatno i kontinuirano obrazovati kako o važnosti zaštite životne okoline tako i o tome kako vlastitim primjerom pokazati da ne smiju ostati u stereotipnim rodnim ulogama.
„I akademska i istraživanja nevladinih organizacija pokazuju da je, uprkos usvojenim zakonima i brojnim pokrenutim institucionalnim mehanizmima, rodna neravnopravnost i dalje izražena u Bosni Hercegovini. Obrazovni sistem nije izuzetak, što znači da je tek potrebno uložiti dodatni napor da se sistematski radi na razobličavanju rodnih stereotipa i predrasuda. Isto tako, ni teme o ekologiji nisu dovoljno zastupljene u nastavnim planovima i programima kako u osnovnom i srednjoškolskom obrazovanju, tako i na univerzitetima. To opet znači da je velika odgovornost i do nastavnika/ica i profesora/ica koji treba da ulože napor kako bi se dodatno obrazovali. Sve ovo nam pokazuje pravac neophodnih promjena koji nije ni jednostavan ni lak niti će se tako brzo dogoditi, ali je vrijeme da se više posvetimo radu na promjenama u društvu koje su od suštinskog značaja za sve nas koji ovdje živimo“, priznaje prof. dr. Milena Karapetrović.
Nina Kreševljaković, pravna savjetnica u Aarhus centru u Bosni i Hercegovini naglašava da je ekofeminizam izuzetno bitan faktor u podizanju svijesti o značaju uloge žene na polju zaštite okoliša.
„Nažalost, diljem svijeta su žene još uvijek ugnjetavane, te se može povući paralela između ugnjetavanja žena i okoliša. Žene i priroda se posmatraju kao vlasništvo, a muškarci su ti koji dominiraju ženama, a u značajnoj mjeri i prirodom. Ugnjetavanje, dominacija, eksploatacija i kolonizacija iz patrijarhalnog društva izravno su prouzročili nepovratnu štetu okolišu, te se kroz ekofeminizam žene bore za iskorjenjivanje svakog oblika društvene nepravde, kako prema prirodi i životinjama, tako i prema ženama, siromašnim, nemoćnim, djeci i svim drugim ugroženim kategorijama“, kaže Nina Kreševljaković.
Dodaje da je u Bosni i Hercegovini sve veći broj aktivistica koje se bore za okolišna prava, ali i političarki koje se zalažu za zelenu agendu.
„U našem, premda patrijarhalnom društvu, žene dolaze do izražaja i njihov glas itekako utiče na promjenu društevnih tokova kada je okoliš posrijedi. One svojim intelektom, neustrašivošću i odlučnošću se hvataju u koštac sa kriminalnim radnjama brojnih aktera koji sistematski narušavaju životnu sredinu, te vrše sve snažniji pritisak na donosioce odluka da promijene dosadašnje štetne prakse kroz izmjene zakonskog okvira“, ističe Nina Kreševljaković.
Brojne aktivistice, organizacije i neformalne inicijative aktivne oko trenutnog ekofeminističkog aktivizma u Bosni i Hercegovini do sada su održale nekoliko sastanaka sa ciljem uspostave zajedničke kolaborativne ekofeminističke platforme. Na radnom savjetovanju „Ekofeministički aktivizam u Bosni i Hercegovini: Zajedničko djelovanje i uspostavljanje kolaborativne platforme“ održanom 15. marta 2022. godine okupilo se 16 različitih udruženja koje su u fokusu imale ekološke i feminističke ideje, a to su: „Front slobode“ Tuzla, Fondacija „Krug života iz Kruščica“, Udruženje „Alternative“ Kakanj, Helsinški parlament građana Banja Luka, Mreža za izgradnju mira, Udruženje „Most“ Jablanica, Inicijativa građanki/na Mostar, Sarajevski otvoreni centar, Koalicija za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine iz Kaknja, Fondacija „Lara“ Bijeljina, Udruženje „Snaga žene“ Tuzla, Udruženje Prijedorčanki „Izvor“ iz Kozarca, Udružene žena „Mozaik“ iz Visokog, Centar za promociju civilnog društva Sarajevo, Fondacija lokalne demokratije Sarajevo, te regionalna organizacija WWF Adria. Predstavnice svih navedenih udruženja usaglasile su se o potrebi uspostavljanja kolaborativne platforme sa ekofeminističkim usmjerenjem, a toj platformi dat je naziv EkoFem BiH.
„EkoFem BiH je otvorena platforma za sve koji brinu o okolišu u Bosni i Hercegovini. Svaka pojedinka i pojedinac, udruženje ili institucija koji dijeli našu misiju i stavove prema zelenoj transformaciji u Bosni i Hercegovini dobrodošla je da se priključi. Cilj platforme jeste omogućiti horizontalni dijalog vezano za pitanje društvene brige kroz ekofeminističko djelovanje koji će osnažiti i unaprijediti zajednički rad ubuduće. Također je cilj i zajedničko planiranje narednih koraka koji će utemeljiti kolektivnu viziju društvene promjene u Bosni i Hercegovini iz perspektive ženskog djelovanja u polju brige za prirodne i društvene resurse. Kako naša platforma okuplja 16 udruženja iz cijele Bosne i Hercegovine, svaka podrška iz ovih, ali i iz drugih mjesta i sektora u Bosni i Hercegovini nam je dobro došla. Trenutno radimo na namicanju sredstava za ostvarivanje navedenih ciljeva u 2022. godini, a za sve zainteresovane stavljamo na raspolaganje zajedničku mail adresu: ekofembih@gmail.com„ navode aktivistice EkoFemBiH.
Napominju da je u toku priprema zajedničke web stranice koja bi služila kao sredstvo komunikacije i promoviranja ekofeminističih ideja.
„Da smo na dobrom putu pokazalo je samo savjetovanje. Saradnja nakon savjetovanja usmjerena je na formulisanje zajedničkog programa: misije i vizije koju smo već prepoznali kao zajedničku, te formiranje zajedničke web platforme i organizacije našeg većeg okupljanja, što je planirano za jesen u Tuzli, kada bi se održala javna konferencija na temu ekofeminizma i radno savjetovanje učesnica platforme“, poručuju aktivistice EkoFemBiH.
Govoreći sa aspekta ekofeminizma, fizičar Martin Tais, priznaje da je sarađivao i radio na projektima sa mnogo vrhunskih kolegica iz ove oblasti.
„Moram priznati da su kolegice, sa kojima sam radio, veoma posvećene svom poslu i sa više želje da uče i nauče nove stvari te su posvećenije nego kolege. Poželjno je da ih još više bude u ovoj oblasti iako smatram da su dovoljno uključene u kreiranje politike okoliša u Bosni i Hercegovini“, izjavljuje Martin Tais.
Mišljenja je da je nedovoljan broj lidera žena u procesu energetske tranzicije u Bosni i Hercegovini.
„Do sada su to uvijek većinom rješavali muškarci kojima nedostaje malo više hrabrosti i znanja kako bi krenuli u energetsku tranziciji. Moramo se činjenicama boriti za Bosnu i Hercegovini, a ne samo klimati glavom kada nam neki europski zvaničnici nameću velike agende u sklopu zelene politike. Mi moramo ići u skladu sa zelenim politikama i usklađivati našu tranziciju prema obnovljivim izvorima energije. To nas stvarno čeka, ali vodimo računa da uvijek imamo bar elektro energetsku neovisnost“, podvlači Martin Tais.
Podsjeća da je još od 2003. godine entitet Federacija Bosne i Hercegovine uz pomoć projekta međunarodne zajednice i domaćih stručnjaka izradila zakon o zaštiti okoliša, u kojeg su tada ugrađeni svi evropski i svjetski standardi iz ove oblasti.
„To je bio veoma dobar zakon o okolišu i stalno se do danas mijenjao i dorađivao. Moramo znati da je naš zakon o okolišu dobar, ali je osnovni problem neprovođenje zakona i slaba kontrola sprovođenja zakonskih obaveza“, apostrofira Martin Tais.
Sagovornici su saglasni da je primjena okolišnog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini loša, te da organi vlasti tumače zakone na različite načine, često idući u korist onih koji narušavaju okoliš.
„Čak i u situacijama kada se zakonske odredbe doslovno primjenjuju, to se čini radi zadovoljenja forme ali ne i suštine, pa građani obično ostanu uskraćeni za svoja okolišna prava. Pravosudni sistem je ključan u rješavanju ovog problema ali je zbog dugotrajnih sudskih procesa često nemoguće ostvariti prava blagovremeno, što pravne lijekove čini u potpunosti neefikasnim. Sa druge strane, zakonski okvir u oblasti okoliša je solidan i elementi rodne ravnopravnosti su prisutni“, tvrdi Nina Kreševljaković.
Prema njenim riječima, neophodno je unapređenje zakonskog okvira u oblasti sigurnosti, sa ciljem zaštite aktivistica od prijetnji, fizičkih i verbalnih napada, pa čak i napada od strane policijskih snaga kao što je bio slučaj sa hrabrim ženama Kruščice.
„Ekološke aktivistice nisu kriminalci, već borci za ljudska prava, prava žena i okoliša, te se prema njima mora odnositi sa poštovanjem i osigurati visok stepen zaštite. Ekološka aktivistica štiti prirodu na način na koji majka štiti dijete, što zaslužuje divljenje, a ne ugnjetavanje!“, zaključuje Nina Kreševljaković.
Piše: Jasmin Alibegović za Misli o prirodi | CPCD Projekat
