Srebreničanka Esnefa Smajlović-Muhić svoj spisateljski rad započela je u augustu 2017. godine. Diplomirala je ekonomiju, smjer Menadžment računovodstva i revizije, a trenutno je studentica druge godine Filozofskog fakulteta, Odsjeka za bosanski jezik i književnost.
Njena prva knjiga “Život prije i poslije Srebrenice” ima dva izdanja (2018. i 2019.), engleska verzija iste knjige je izdata 2019. godine. Prevedena je na turski jezik, gdje bi uskoro trebala biti i publikovana na području Turske, a u toku je prijevod i na druge strane jezike. Knjiga “Majka Hatidža” izdata je u junu 2020. godine.
Početi pisati o bitnim stvarima je veliki korak. Jeste li ste dvoumili oko pisanja i koji je ključni momenat koji Vam je pomogao da započnete pisati?
Ja sam u jednom trenutku moga života bila svjesna spoznaje da će sjećanje na kraju naših života nestati s nama. Međutim, u životu ništa se ne dešava bez razloga. Sve ima svoje zašto i zato. Tako da sam sigurna da se s razlogom desio ključni momenat krajem 2017. godine kada sam samo u jednom trenutku u mislima imala kompletan koncept moje knjige. Nisam ništa prepuštala slučaju sjela sam i napisala knjigu. Znala sam da će knjiga na više generacija produžiti sjećanja kako bi ljudi mogli učiti o prošlosti. Tačno prije tri godine je krenuo narativ u svijet o mojoj porodici Smajlović koja u genocidu u tri koljena zaredom strada.
Da li samo pisanje ima veću svrhu, kao što je stavljanje akcenata na bitnost određenih događaja?
Pisani trag iznimno je značajan za preživjele žrtve genocida i generalno za stanovništvo Bosne i Hercegovine kao i za našu historiju. Stalno iznova sebi ponavljam ono što je kazano nestaje ono što se zapiše ostaje. Motiv pisanja prvenstveno je da se ne zaborave žrtve genocida u Srebrenici i Podrinju. Svjesna da mogu puno da pružim na širenju istine o genocidu koji je počinjen u Srebrenici studiozno i istraživački pristupam ovoj temi. Knjige “Život prije i poslije Srebrenice” i “Majka Hatidža” kroz svoj sadržaj osvjetljavaju historijske činjenice. Čuvarice su istine o genocidu. Kroz promocije knjiga njegujem kulturu sjećanja i ne zaborava tokom cijele godine. Moja moralna dužnost, obaveza i dug je govoriti o onima kojih nema i to je zapravo zadatak koji sam ja sebi postavila. Sve što je vezano za Srebrenicu je iznimno značajno ne samo za Srebreničane nego i za cijelu Bosnu i Hercegovinu.
Danas možemo vidjeti da su mladi u sve većem broju posvećeni čitanju određenih knjiga. Koliki je odziv mladih na promocijama knjiga poput “Život prije i poslije Srebrenice” ili “Majka Hatidža”?
S obzirom na to da imam rasprodata dva tiraža prve knjige mogu Vam sa sigurnošću potvrditi da su mladi zainteresovani za temu agresije na Bosnu i Hercegovinu. To je ono što me posebno raduje a ponajviše kad naručuju knjige za svoje drugove, drugarice, djevojke, rođake, majke. Imajući u vidu da je teško čitati knige o genocidu posebno sam ponosna na mlađu populaciju mojih knjiga jer samim tim njegujući kulturu pamćenja i sjećanja njeguju i sam identitet.
Centralna promocija knjige „Majka Hatidža“ održat će se u Sarajevu 26. jula u Bošnjačkom institutu, o čemu nam govori sama knjiga i koliko je borba majke Hatidže borba svih majki?
Knjiga govori o snazi, hrabrosti i saburu bosanske žene koja je ostala sama nakon što su joj u genocidu ubijeni muž, dva sina, dva brata, bratići, sestrići i šira rodbina. U knjizi je od 1992. – 2018. godine hronološkim redom za svaku godinu ponaosob opisan život majke Hatidže. Odnosno prikazan je život od ranog djetinjstva do preseljenja na Ahiret. Svi važni događaji i podaci vezani za Srebrenicu nalaze se na jednom mjestu u ovoj knjizi u kojoj je prikazana: slika agresije na Srebrenicu, detaljan opis pada Srebrenice od 6 – 11. jula, organizovanje majki u udruženja, traženje ubijenih bošnjačkih civila po masovnim grobnicama, izgradnja Memorijalnog centra, kako je tekao povratak u Srebrenicu, procesuiranje ratnih zločinaca. Svi važni događaji su potkrijepljeni vjerodostojnim dokumentima i materijalom Haškog tribunala. Majka Hatidža je simbol svih majki Bosne i Hercegovine. Dok je zajednička borba svih majki koje su ostale bez svojih sinova, muževa, očeva, braće u agresiji na Bosnu i Hercegovinu.
Koliko je važno da govorimo o ovim temama i da njegujemo kulturu sjećanja kao opomenu na neponavljanje istih događaja?
Bošnjaci bi trebali trezvenije pristupati temi genocida. Kako predstaviti istinu i njegovati kulturu pamćenja i sjećanja, ako ne ličnim svjedočenjem. Teško je govoriti ali ja sam sebi uzela u amanet da govorim, a prije svega da pišem o događajima iz perioda 1992. – 1995. godine. Zaborav i šutnja su doveli do ponovnog genocida jedanaestog po redu. Sve je do nas i naše svijesti. Nije dovoljno govoriti o Srebrenici samo tokom mjeseca jula. Ne smijemo se umoriti o narativu genocida tokom cijele godine. Samo na taj način ćemo njegovati kulturu sjećana i to bi nam zapravo bila opomena na neponavljanje istih događaja.
Knjiga može da govori na jedan poseban i specifičan način koji kreira autor te iz knjige uvijek možemo izvući neke lekcije. Koje su lekcije koje možemo pronaći u knjizi „Majka Hatidža“?
Brojne su lekcije iz života majke Hatidže koje trebamo prenositi na buduće generacije. Majka Hatidža je snagom svog života ispisala priču. Ono što me je motiviralo da pišem o Hatidži jeste i lična potreba da kao neko porijeklom iz njenog kraja, dam svoj doprinos kako djelo majke Hatidže ne bi otišlo u zaborav. Moja namjera je bila da se ovo vrijedno i čestito ime trajno pamti, i da ga buduće generacije otkrivaju u što autentičnijem svjetlu, kako bi što bolje razumjeli naše vrijeme kroz Hatidžin životni put.
Autor: Samra Halilović
Bilješka o autoru: Samra Halilović rođena je 20.9.1998. godine u Tuzli, a živi u Srebrenici. Studentica je treće godine studijskog programa Politologija, usmjerenja- Međunarodni odnosi i diplomatija na Filozofskom fakultetu u Tuzli. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem bloga, a oblasti njenog intesovanja su: ljudska prava, nediskriminacija, borba protiv rasne i vjerske intolerancije, govor mržnje u medijima i praćenje medija.