SUMEJA IKANOVİĆ: Već 22 godine cerebralna paraliza je moj saputnik i učitelj

Živjeti nije isto što i disati, jer nisu to samo mehanički koraci, živjeti znači osjećati, te zato i ne živi svako. Različiti smo, ponavljamo jedni drugima kao neku mantru, u pokušaju da ostanemo nadmoćno neuspoređeni, a ipak nesvjesni da našu različitost zapravo određuje život u nama. Želimo li biti različiti, zapitajmo se želimo li živjeti?!

A lahko je, lahko je izdvajati se, dovoljno je samo osjećati; rijetki ali ipak prisutni.
A takva je i ona; željna života, podriva svaki problem osjećajući svaku poru života, jer život ima svoju svrhu, a ona je živi idući u susret svim barijerama nestalnih misli malih ljudi.

Sumeja Ikanović je 22-godišnja studentica treće godine Filozofskog fakulteta, Odsjek za turski jezik i književnost, a odmah po rođenju, uslijed preranog porođaja od šest i pol mjeseci, dijagnosticirana joj je cerebralna paraliza, tako da svoj život provodi u invalidskim kolicima.

“Dakle, već 22 godine cerebralna paraliza je moj saputnik i učitelj. Sigurno se pitate kako mogu za jednu bolest reći da mi je ni manje ni više nego saputnik i učitelj. Mogu, jer je to zaista tako. Cebralna paraliza naučila me je svemu i kroz nju sam prošla kroz sve i svašta. Pitala sam se kako ću se izboriti sa ovom bolešću, pogledima i predrasudama ljudi. Mnogo je vremena prošlo od toga, mnogo sam plakala, ali kako je  vrijeme prolazilo i ja sam se mijenjala”, priča Sumeja Ikanović.

U razgovoru za dobarportal.net ističe da je naučila živjeti sa cerebralnom paralizom.

“Uprkos ali i zahvaljujući ovoj bolesti naučila sam voljeti život, biti sretna, boriti se, posmatrati svijet i ljude iz drugog ugla  i nikad ne odustati. Više ne tugujem zato što sam drugačija. Čak šta više počela sam voljeti različitost. Shvatila sam da je različitost jedno bogatstvo. Shvatila sam da me ljudi, moji pravi prijatelji mogu voljeti zbog onih posebnosti koje ja posjedujem, a ne zato što sam bolesna i što me žale. Danas moja cerebralna paraliza i ja živimo jedan sretan život”, navodi naša sagovornica.

Naglašava da je daljnje školovanje bilo upitno, jer su ljekari pod pretpostavkom njene bolesti predvidjeli obrazovanje u specijalnoj školi. Dodaje da se to se to ipak nije desilo zahvaljujući dragom Bogu, zatim njenim roditeljima te jednoj od liječnica koja zaista zaslužuje to važno zvanje

“Ona je donijela konačan sud u moju korist a ne na moju štetu izjavivši da je moja bolest oštetila moždanu komoru za hodanje, a ne moje moždane vijuge i da ja kao dijete i sa ovakvom dijagnozom mogu biti genije u budućnosti na polju obrazovanja te da nema nikakvih prepreka da pohađam tradicionalnu školu. Ono što je također važno, ne samo u obrazovanju već generalno u životu jeste postaviti sebi konkretan cilj do kojeg želite doći. Također trebate imati na umu i to da kakve vi vibracije pošaljete ljudima oko sebe u većini slučajeva ćete i primiti iste”, govori ova ambiciozna djevojka.

Sumeja Ikanović (FOTO: Sumeja Ikanović, privatni arhiv)

Napominje da je svojim nastavnicima, učiteljima i profesorima i svakoj osobi u obrazovnom sistemu nastojala pokazati da se ne trebaju plašiti kada pristupaju invalidnoj osobi i upuštaju se u razgovor s njom samo zato što je ona u kolicima.

“Trudila sam se pokazati im koliko jedna invalidna osoba može biti puna života, posjedovati snage, upornosti, volje i želje da se probije kroz obrazovni sistem i što je najvažnije uspije. Nisam dozvolila da potcijene moju inteligenciju, moju pamet samo zato što ne mogu da hodam. Postigla sam svoj prvi cilj, a to je da će profesori i nastavnici koji su mene upoznali vjerujem sada sa osmijehom i zadovoljstvom, a ne sa strahom i nepoznanicom prihvatati buduće invalidne osobe za svoje učenike. Također sam ponosna na sebe, jer će se budući invalidni učenici  i studenti osjećati sigurnije i samopouzdanije kada vide da im je sve prilagođeno i da ih niko ne gleda čudno, bar to mogu garantovati za ustanove u kojima sam provela školovanje”, kaže Sumeja Ikanović.

Prema njenim riječima, nikada nije osjetila diskriminaciju te stoga na sebe gleda kao pozitivam primjer inkluzije.

“U Bosni i Hercegovini još uvijek postoji diskriminacija. Vidici ljudi su mnogo skučeni i ograničeni. Zato se što više trebamo truditi to promjeniti. Porodica je najvažnija u svemu tome kao temelj društva. Ukoliko imate invalidno ili po bilo čemu drugom drugačije dijete u porodici ne bojte se, ne stidite se toga, ne zatvarajte ga u kuću i samim tim ne sputavajte ga, jer će biti obogaćeno i upoznato sa jednim novim svijetom, jer svako dijete je, bilo ono invalidno ili ne svijet za sebe. Zato, posebno kada su invalidna djeca u pitanju ostavite negativnosti po strani i otvorite svoja srca bez straha i puni entuzijazma prema šarolikim, borbenim i nevinim svjetovima te djece. Sigurna sam da se pokajati nećete”, potcrtava naša sagovornica.

Poručuje da je osjećaj postojane svrhe razlog njenog neposustajanja.

“Ono što mene motivira da ne posustanem i hrabro nastavim dalje jeste prvenstveno to što znam da je dragi Bog sigurno predodredio da i ja imam neku svoju ulogu i doprinos u ovom velikom svijetu ostavivši me u životu iako se tada tome niko nadao nije. Zatim drugi razlog moje motivacije jesu ljudi oko mene koji me vole ovakvu kakva sam i zbog onoga što jesam te vjeruju u mene. Moja porodica, prijatelji, profesori”, zaključuje Sumeja Ikanović.

Autor: Ilma Garankić

Bilješka o autoru: Ilma Garankić rođena je 28.05.2001. godine u Zenici i trenutno je studentica prve godine Odsjeka politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

NJEMAČKA: Sve skuplje, nego ranije

Iznadprosječni rast cijena energije potaknuo je inflaciju u Njemačkoj na najviši nivo u zadnje dvije godine. Gorivo i grijanje su znatno skuplji bili u aprilu ove godine, za razliku od istog perioda prošle godine.

Od januara 2021. godine do danas, četiri puta je zabilježen rast cijena osnovnih potrošačkih potrepština.

Mehmed Valjevac sa porodicom u Njemačkoj živi treću deceniju. Prema njegovom iskustvu posljedice pandemije su osjetili i naši radnici u toj zemlji. Sve je skuplje, nego ranije.

– Plin, struja, gorivo, kirija za stanove, građevinski materijal, a sada i namirnice su skuplje nego ranije. U Njemačkoj je mnogo ljudi radi manje sati i dobivaju samo 60 do 67 % plate. U gastronomiji i trgovini veliki broj radnika je ostao bez posla. Građevina je jedini sektor koji je napredovao, izjavio je Valjevac.

Kako nam je objasnio naš sagovornik, ova zemlja ima odličan socijalni sistem i to je razlog što ipak, pored svih poskupljenja, imaju manje problema.
Ekonomska situacija u Austriji je povoljnija i nije bilo značajnijeg poskupljenja.

Hurem Avdić je menadžer u osiguravajućoj kući. Prema njegovom iskustvu iz svakodnevnog života, do značajnijih poskupljenja nije došlo. Gorivo, meso i mliječni proizvodi su skuplji za 1 do 3 procenta, sve ostalo je na istom nivou kao i prije pandemije.

– Razlog za stabilniju ekonomsku situaciju jeste činjenica da je ta država kroz pandemiju pomagala skoro sve privredne sektore. Zabilježen je porast profita kada je riječ o građevini, ali i zabilježen pad profita u hotelijerstvu i ugostiteljstvu. Mnogi od naših građana koji su radili upravo u ovim uslužnim djelatnostima kao konobari ili kuhari, ostali su bez posla, – izjavio je Huremović.

Da će se pandemija ipak odraziti na sve privredne sektore, predviđaju i tamošnji ekonomski analitičari i prema nekim stavovima, ovim državama će trebati najmanje dvije godine za potpuni oporavak.

NOGOMETAŠ ADEL AJKUNIĆ: Uz dobar rad, strpljenje i odricanje sve dođe na svoje

0

Nogometaš Adel Ajkunić rođen je 03.7.1997. godine u Sarajevu, u kojem je završio Petu gimnaziju, sportski smjer. 

Ovaj 23-godišnjak trenutno nosi dres FK Slavija iz Istočnog Sarajeva i igra na poziciji desnog ili lijevog krila, a ljubav prema nogometu gaji još od djetinjstva.

“Sve je nekako krenulo od malih nogu kada sam kao dijete zavolio loptu i jednostavno lopta je uvijek bila tu sa mnom. Tako sam odlučio da počnem i trenirati”, kaže Adel Ajkunić.

Dodaje da je zadovoljan svojim učinkom ove sezone.

“Cilj kluba je bio opstanak u Prvoj ligi RS, što smo i ostvarili. Do kraja sezone želimo odigrati što bolje i osvojiti što više bodova. Zadovoljan sa svojim učinkom, ali uvijek može bolje. I u narednim utakmicama pokušat ću da popravim svoj učinak i odigram što kvalitetnije”, ističe naš sagovornik.

Adel Ajkunić (FOTO: Adel Ajkunić, privatni arhiv)

Prema njegovim riječima, neobično je igrati pred praznim tribinama.

“To je skroz čudno, ali nekako smo se navikli jer se odavno igra bez publike. Nadam se da će se navijači što prije vratiti na tribine jer nogomet se igra za navijače”, navodi ovaj nogometaš.

Otkrio nam je i na šta je najviše ponosan u svojoj dosadašnjoj nogometnoj karijeri.

“Mogu biti ponosan na cijeli dosadašnji period u seniorskom nogometu, ali bih možda izdvojio igranje Omladinske lige prvaka dok sam nastupao za sarajevski Željezničar”, govori ovaj talentovani Sarajlija.

Na kraju se dotakao i budućih planova u karijeri.

“Volio bih da napravim neki veći korak u karijeri. Naravno da nije to nimalo lako, ali uz dobar rad, strpljenje i odricanje sve dođe na svoje. I najvažnije je da me povrede zaobiđu”, zaključuje Adel Ajkunić.

EDO ŠABANAGIĆ: Globalno umrežavanje kroz projekat “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”

Edo Šabanagić dokazani je prijatelj Bosne i Hercegovine kao i svih njenih naroda. Poseban fokus svog djelovanja preusmjerio je na svakodnevno povezivanje naroda s prostora bivše Jugoslavije. Sebe smatra Slovencem po rođenju, poslovno Švicarcem, načinom života Francuzem, a srcem Bosanacom.

Zemlji svojih korijena poklonio je 10-godišnji rad i volontiranje u “Bosniaken Institut” u Cirihu gdje je bio angažovan na promociji bosanske kulture i na dobrobit bosanskog čovjeka. Bosni i Hercegovini nastavio je pomagati i kao član odbora Fondacije “La Terra Nostra”, i dijaspore, a od ljeta 2020. godine pokretanjem projekta “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”.

U nastavku vam dobarportal.net donosi intervju sa Edom Šabanagićem.

Recite nam nešto više o Vašem projektu “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”, o čemu je zapravo riječ?

Globalni projekat umrežavanja  “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”je pokrenut u ljeto 2020. godine sa dobrotvornom organizacijom “La Terra Nostra”. Prve partnerske organizacije koje rade zajedno sa fondacijom “La Terra Nostra” i koje su postale dio ovog značajnog projekta su švicarska organizacija “i-dijaspora” i austrijska organizacija “Consilium Bosniacum”, sa planiranim priključivanjem dodatnih osam bosanskohercegovačkih organizacija iz zemalja sa mnogobrojnom dijasporom iz Bosne i Hercegovine: Sjedinjene Američke Države, Kanada, Njemačka, Austrija, Švedska, Norveška, Danska, Bliski Istok, Australija + jednu organizaciju iz Bosne i Hercegovine kao strateške partnere ovog velikog projekta. Svaka od bosanskohercegovačkih organizacija će nastojat okupiti organizacije i pojedince koji bi trebali djelovati u novo kreiranoj lokalnoj sekciji Global Networking, sa deset sub-sekcija, i to: I. Informatika i informacijske nauke; ​ II. Filozofija, psihologija; ​ III. Religija, teologija; ​ IV. Društvene nauke, ekologija, ekonomija, nacionalno pitanje, novinarstvo, politika, pravo, skolstvo, statistika, transport, turizam, vlada, vojska​; V. Matematika, prirodne nauke; VI. Medicina; ​ VII. Umjetnost, arhitektura, film, kultura, muzika, rekreacija, sport, zabava; VIII. Jezik, lingvistika, književnost; ​ IX. Geografija, historija, bibliografija: ​ X. Organizacije, udruženja, klubovi i mediji u bosanskohercegovačkom iseljeništvu;

Koji su ciljevi projekta “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”?

Među najvažnije ciljeve projekta spadaju:

  • Uspješna uspostava baza bosanskohercegovačke dijaspore
  • Uspješno uspostavljena međusobna saradnja i održavanje jakih veza, sa najmanje 1000 osoba iz poslovnog, kulturnog, sportskog, naučnog i diplomatskog svijeta a značajnih za procese unapređenja slike bosanskoheregovačkog društva na svjetskom nivou i svakodnevno lobiranje u cilju poboljšanja imidža zemlje i društva
  • Koordinirana i transparentna nacionalna akcija prikupljanja sredstava preko dobrotvorne fondacije “La Terra Nostra” u Švicarskoj za finansiranje: 1/3 za zapošljavanje stručnih projekt menadžera u BiH koji će raditi na odabranim projektima na prenosu znanja bosanskohercegovačke dijaspore iz svijeta u BiH; 1/3 za investiranje u humanitarne aktivnosti i kulturu te 1/3 za investiranje u privredu (prije svega u start-up kompanije)
  • Zaštita svih kulturnih obilježja i historijskih spomenika značajnih za bosanskohercegovački narod.

“5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina” zapravo predstavlja minimalan broj koji trebamo skupiti. Trebamo i možemo više. Veselimo se našim prijateljima iz Crne Gore, Hrvatske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije, i uopće svim ljudima dobre volje. Želimo Bosnu i Hercegovinu na jednom mjestu. Za razvoj ovog projekta, na njegovom začetku, pobrinuli su se volonteri, članovi Fondacije “La Terra Nostra” i “i-dijaspore”/ “i-platform” (nadam se uskoro i druge bosanskohercegovačke organizacije u iseljeništvu) ali i da su predstavnici bosanskohercegovačkih vlasti i međunarodnih organizacija itekako dobrodošli.

Putem ovog projekta jačat će se i umrežavati dijaspora, uz odsustvo bilo kakve političke, nacionalne ili vjerske konotacije. Osnaživat će se bosanski identitet kao prekretnica međusobne saradnje i razvoja Bosne i Hercegovine, njegovat će se primarne bosanske vrijednosti društva, nesebično će se zalagati za zajednicu, te osnaživati pojedinac. Zajedničkim djelovanjem, ostavljanjem po strani razlika i ega i prioritetnim zalaganjem za generalni interes bh. društva, za deset godina može se očekivati i skup od 10 miliona prijatelja Bosne i Hercegovine.

Edo Šabanagić (FOTO: Edo Šabanagić, privatni arhiv)

Upoznajte naše čitaoce s radom Fondacije “La Terra Nostra”?

Kao i većini poduzetnika, pandemija koronavirusa utjecala je negativno i na moje poslovanje, stoga sam baš taj trenutak odlučio iskoristiti za još aktivniji volonterski angažman, i to ovaj put u Fondaciji “La Terra Nostra”. Generalna dobrobit bosanskohercegovačkog društva, kao i povezivanje naroda iz njegovog okruženja, a koji govore istim ili vrlo sličnim jezicima, primarni su cilj mog djelovanja u spomenutoj Fondaciji. Poseban fokus usmjeren je na obrazovanje mlađih generacija čije školovanje pratimo do početka studijskih dana, ali se svakako paralelno angažiramo u urgentnim slučajevima poput prirodnih nepogoda. Također, redovno, ukoliko se ukaže potreba za tim, pružamo pomoć raznim zdravstvenim ustanovama.

Ono što je u “La Terra Nostri” drugačije nego kod nekih drugih organizacija je činjenica da svi ljudi rade pro bono, niko ne zahtijeva honorar. Običnog čovjeka veže ljubav za Bosnu, ali istovremeno se osjeća bespomoćnim da nešto promijeni. Mi smo osnivanjem “La Terre Nostre” dokazali da se promjene mogu desiti, da smo mi ti koji ih možemo potaći. Pred nama je veliki projekat !Bosanska dijaspora iz Švicarske i svijeta pomaže mlade bosanske talente po svijetu”. Početkom aprila 2021. godine,  Košarkaški savez Bosne i Hercegovine, tačnije ženska reprezentacija i “La Terra Nostra” potpisali su Memorandum o saradnji u kojem je istaknuto da će saradnja dviju organizacija biti u potrazi i prepoznavanju košarkaških talenata među djecom i mladima bh. dijaspore.

Koja je svrha “i-dijaspora”?

Kroz “i-dijaspora” podržavamo i podstičemo razvoj Bosne i Hercegovine prvenstveno kroz uvezivanje bh. dijaspore u Švicarskoj, prikupljanje i razmjenu informacija, povezivanje aktera iz obje zemlje, stvaranje sinergija, podsticaj i promoviranje inicijativa koje daju doprinos razvoju socijalnih, ekonomskih i kulturnih procesa u Bosni i Hercegovini.

Koju poruku biste Vi poslali mladima iz Bosne i Hercegovine?

Bosanski čovjek je kreativna duša, zato investirajmo u naše znanje kako bi znali prodati našu kreativnost. Bosna i Hercegovina je zemlja sviju nas, katolika, pravoslavaca, muslimana, jevreja, ateista, Srba, Hrvata, Bosanaca, Bošnjaka, Ostalih,… i kao takva može opstati i biti spona svih naroda naše geografije. Ne treba insistrirati traženjem prijatelja, ali treba raditi da nemamo neprijatelja. Koristim svaku pa i ovu priliku da pozovem prijatelje Bosne i Hercegovine da nam se pridruže i svako na svoj način doprinose ovom velikom projektu. Svaki Bosanac i Hecegovac i prijatelj naše zemlje može i treba odvojiti nekoliko minuta na dan i koristiti modernu tehnologiju komuniciranja povezujući našeg čovjeka na projekat “5 Million Friends of Bosnia and Herzegovina”.  Također, pozivamo bh. udruženja iz zemalja sa mnogobrojnom bh. dijasporom da se priključe i postanu dio ovog velikog projekta. Trebamo zasukati rukave i zajedno raditi. Svako ko spaja je dobrodošao u naš projekat. Ipak, napominjem, radit ćemo i za one druge, da i njih uvjerimo u smisao spajanja. I kao što reče Thomas Jefferson: “Veoma vjerujem u sreću i čini mi se da što više radim, imam više sreće”.

Autor: Rijad Ahmetović

Bilješka o autoru: Rijad Ahmetović rođen je 18.01.2002. u Sarajevu. Bavi se aktivizmom te je i omladinski autor. Također, koordinator je mnogih organizacija u NVO sektoru punih šest godina.

GLUMAC MIRZA MUJAGIĆ: Za mene je umjetnost blagodat i dar od Boga

Mirza Mujagić je rođen 21. avgusta 1997. godine u Tuzli. Osnovnu školu završava u Poljicu (Lukavac), a Srednju rudarsku školu u Tuzli. Tokom srednjoškolskih dana trenira rukomet i bavi se amaterski glumom. Kako i sam kaže, nekoliko dana prije prijemnog ispita, odlučio je upisati Akademiju dramskih umjetnosti.

Do sada, Mirza je imao priliku glumiti u sljedećim predstavama: “Malograđani” (Maksim Gorki), “Odiseja” (Homer), “Sve je dobro što se dobro svrši” (William Shakespeare), ispitne predstave (Teatar Kabare Tuzla), potom: “Majmuni dolaze” (Lav Lunc), “Posljednja ljubav Hasama Kaimije” (Derviš Sušić) i “Pijana noć 1918” (Miroslav Krleža) – Narodno pozorište Tuzla, “PAT” (grupa autora) i “Druže, moja žena si ti!” (Rafi Šarta) – Pozorište mladih Tuzla, a u okviru Centra za kulturu Mirza pronalazi učešće u predstavi: “Muška posla” (Vladimir Đurđević) i autorskom projektu “Novogodišnja škola”.

U nastavku vam dobarportal.net donosi intervju sa Mirzom Mujagićem.

Mirza Mujagić (FOTO: Mirza Mujagić, privatni arhiv)

Kada se javila želja za glumom i kako da odaberete Akademiju?

Želja za glumom javila se nekoliko mjeseci prije završetka srednje škole. Ispričao sam svom školskom prijatelju, a danas i kolegi glumcu Mirzi Pinjiću da imam želju za glumom (pozorištem) i od njega sam zatražio prvi savjet po tom pitanju, zatim na njegov prijedlog zajedno upisujemo dramski studio Pozorišta mladih Tuzle i tu ostajem sve do prijemnog ispita na Akademiju 2016. godine, kada  je zapravo upisujem.

Obično sve glumce pitaju kakav im je bio prijemni ispit, kakav je Vaš bio susret sa njim?

To su ogromni strahovi, iščekivanja, uzbuđenja, napetosti i mogao bi nabrajati do sutra kakve se sve emocije smjenjuju u čovjeku, mada meni je to jedan od najljepših sjećanja u životu. Ta četiri dana koja izgledaju kao vječnost i misliš da nema kraja i taj konačan odabir kandidata je vrhunac neizvjesnosti prijemnog ispita. To je stvarno neopisiv osjećaj. Moja konačna odluka da upišem akademiju desila se deset dana prije prijemnog ispita stoga nisam imao mnogo vremena pripremiti se ali sam uspio.

Sada ste diplomirani glumac i kao neko ko je tek došao u ovaj svijet, kako gledate na stanje glumaca u našoj državi i generalno na ovaj posao?

Stanje u državi nije u najboljoj poziciji tako i u ovoj branši, mada osjete se mali koraci i vidljive promjene ali u poređenju sa zemljama iz okruženja to još nije dovoljno. Uredu je kretati se, bitno je ne stagnirati, ali mislim da je krajnje vrijeme za pravljenje većih koraka, odnosno iskoraka. Znam da ova zemlja ima mnogo talentovanih umjetnika koji mogu i znaju stvarati, ali vrlo često država ne staje kao zaštitnik kulture danas.

Pozorište mladih Tuzla (FOTO: Mirza Mujagić, privatni arhiv)

Šta Vama umjetnost predstavlja i kako je Vi doživljavate?

Za mene je umjetnost blagodat i dar od Boga. Ona za mene predstavlja način življenja, stil izražavanja, kreiranje, razmišljanje, maštu… Sve što ima veze sa čovjekom. Svaki čovjek je jedan vid umjetnosti. Sve dok stvaraš – pišeš svoj život, radiš na sebi, ti si zapravo umjetnik koji stvara sebe.

Igrali ste u mnogim predstavama naročito u posljednje dvije godine, također ste uzeli učešće u različitim projektima. Koju bi predstavu Vi izdvojili da je ostavila najviše utiska na Vas i koji su to likovi sa kojima ste najzadovoljniji?

Nemam još dovoljno iskustva da biram ali svakako najdraža uloga do sada bila je u predstavi “Druže, moja žena si ti!”. To je komedija koja je i komedija situacije i likova, a meni je rad na toj predstavi do sada bio je najzahtjevniji i najzanimljiviji. Komedije su brze a od te brzine zavisi i ogromna koncentracija i spremnost. Tu ulogu dobio sam na preporuku redatelja predstave Adnana Mujkića kome sam na tome neizmjerno zahvalan. Mislim da sam napravio zapaženu ulogu u kojoj sam svakako uživao svakog momenta na sceni.

Kako stvarate ulogu, kako se Vi osjećate tokom procesa u radu na nekoj predstavi?

Svaka uloga je novo iskustvo i svaki rad na nekom novom projektu je prilika za pomjeranje granica, prilika za usvajanje novog gradiva, znanja, upoznavanje nekih novih ljudi, kolega…Zato ovaj posao smatram najljepšim na svijetu jer svaki put drugačije pristupaš ulozi, uradiš nešto novo na sceni, jednostavno iznenadiš sebe. Kada radim volim postepeno prolaziti kroz zadatke. Tjeram sebe uvijek da što prije dobijem prirodnost lika kojeg igram. Jednom prilikom po povratku sa igranja jedne predstave iz Zenice, kolega Midhat Kušljugić i ja razgovarali smo, pričali o svemu a najviše o ovoj branši. Spomenuo je kako se on osjećao kada je završio akademiju i koja je njegova filozofija glume bila. Rekao mi je “samo vjeruj u ono što radiš i tako ćeš sve ostvariti”, i to sam uzeo kao savjet ali i motivaciju kroz život. Zato sam odabrao pozorište. To je mjesto gdje se počinje živjeti novi život. Mjesto gdje iluzija postaje stvarnost a za to je potrebno samo “vjerovati”.

Pozorište mladih Tuzle (FOTO: Mirza Mujagić, privatni arhiv)

Koji su Vam sljedeći koraci, da li spremate neki novi projekat?

Trenutno radim na master predstavi kolege Armina Filipovića i Luke Spasojevića u produkciji Narodnog pozorišta Tuzla. Premijera predstave “Bahanalije” makedonskog pisca Gorana Stefanovskog je 26. juna tako da svi koji žele pogledati predstavu mogu doći. Nakon te predstave imam u opticaju jednu duodramu kao autorski projekt i još jednu koju ću početi spremati za narednu sezonu. Neću otkrivati koje su to predstave jer još je rano.

I za kraj, recite nam odakle crpite motivaciju, šta Vas pokreće, i ima li nešto izvan predstava i glume čemu volite posvetiti pažnju u slobodno vrijeme?

U slobodno vrijeme najviše volim planinariti, mada mi ni slikanje nije mrsko. Još od malih nogu gajim simpatije prema slikarstvu i to mi predstavlja relaksaciju, neki vid antistres terapije. A što se tiče motivacije, pa, motivaciju pronalazim na razne načine, uglavnom nije uvijek isti izvor. Svaki put tražim nešto drugo, neku energiju koja me ispunjava i šapće mi da idem dalje. Držim se one stare da rad oslobađa i postavljam sebi u glavi da jedino radom možeš ispuniti svoja očekivanja. Ko će ako nećeš ti najbolje učiniti nešto za sebe. Naravno teško je danas naći motivaciju jer živimo u društvo gdje je najviše nezaposlenih, ljudi koji su na marginama društva, politička, ekonomska i socijalna stanja unutar države su na staklenim nogama pa obično država i nije potpora umjetnicima. Ali bez obzira na probleme, definitivno moramo imati motivaciju, moramo je stalno nalaziti jer često baš ona bude odskočna daska koja nas lansira na put uspjeha.

Autor: Samra Halilović

Bilješka o autoru: Samra Halilović rođena je 20.09.1998. godine u Tuzli, a živi u Srebrenici. Studentica je treće godine studijskog programa Politologija, usmjerenja- Međunarodni odnosi i diplomatija na Filozofskom fakultetu u Tuzli. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem bloga, a oblasti njenog intesovanja su: ljudska prava, nediskriminacija, borba protiv rasne i vjerske intolerancije, govor mržnje u medijima i praćenje medija.

AJLA SKALIĆ: Oporavila se od povrede i priključila se treninzima muške ekipe FK Krajina Cazin

0

Nogometašica Ajla Skalić iz Bihaća, koja nastupa za Viktoriju iz Slavonskog Broda, vratila se na travnjak nakon što je četiri mjeseca odsustvovala sa terena zbog povrede. 

Ova mlada Bišćanka sretna je što je oporavak prošao uspješno.

“Napokon sam se vratila na zeleni travnjak i započela pripreme za narednu sezonu. Ono što mi je veoma drago jeste da je oporavak prošao u najboljem redu i jako sam zadovoljna što sam slušala upute svojih ljekara. Odradila sam sve fizikalne terapije i vježbe te sam sada u mogućnosti da igram”, kaže Ajla Skalić.

Dodaje da je trenutno u pripremnoj fazi za narednu sezonu jer je dugo bila odsutna.

“Ono što je veoma interesantno jeste da sam se priključila muškoj ekipi FK Krajina Cazin pod trenerskom palicom Safeta Nadarevića, bivšeg bh. reprezentativca. Vjerujem u njih sve jer imaju kvalitet, odličnu ekipu i vrhunske uslove za rad. S njima radim odlične pripreme, treniram i vjerujem da ću se dobro spremiti. Nadam se da ću iduće sezone vratiti se još bolja i jača nego što sam bila. Također, imam dosta ponuda i na meni je da izaberem najbolje”, zaključuje Ajla Skalić.

Green sport: Hiking kao idealan način upoznavanja Sarajeva i okolnih planina

  • Bonton odnosno Kultura hikinga (šetnja hodanje po planinama), održLa se i ove godine kao posjet, odnosno kulturno – historijskih staza Bjelašnice i Igmana.

Udruženje “Klub za sport i rekreaciju Green sport” organizator je i ovogodišnjeg projekta koji se održao u 2021 godini.

 

Uvidjevši da djeca i omladina  veoma slabo poznaju prirodne resurse a pogotovo ove koji su od opšte historijske vrijednosti na našim planinama te nemaju često priliku upoznati prirodne resurse u Kantonu Sarajevo, te zbog nebrige lokalnih vlasti i odgovornih osoba iz te oblasti,  tu nastupa Udruženje uz svoje ideje i realizaciju:

– Cilj našeg ovogodišnjeg projekta je upoznavanje i obilazak dragih nam kulturno historijskih vrijednosti. Onih najsjajnijih na našim planinama i šumama, u okolici Sarajeva. Planinama poput Bjelašnice i Igmana. S vremenom koje slijedi širi se priča i na području Federacije BIH. – naveli su iz Udruženja.

 

Ovdje je jako važno napomenuti, nažalost kao i godinama unstrag, da u društvu postoji veliki broj omladine koja se nije pronašla niti u jednoj van-nastavnoj aktivnosti u kojoj bi se zadržali.

 

Iz tog razloga je Udruženje odlučilo napraviti ovakav projekat u 2021. da upravo takvoj djeci i omladini pruže priliku da kroz rekreativni vid  imaju dodatnu fizičku aktivnost, a ujedno da upoznaju I prirodne resurse u Kantonu Sarajevo, kao i sve njegove kulturno-historijske vrijednosti.

 

Svi vrlo dobro znamo kakve su se sve aktivnosti dešavale kroz historiju na našim planinama Bjelašnici I Igmanu. Iz Udruženja “Klub za sport i rekreaciju Green sport” smatraju da je veoma ključan faktor upravo edukacija omladine kroz hiking koji, opet posmatrano, pruža i ozbiljnu fizičku aktivnost koja je jako važna posebno u vrijeme pandemije i nakon nje od velikog je značaja.

UDRUŽENJE ŽRTAVA NASILJA “HAJR”: Gledamo da zaštitimo svakoga jer svaki čovjek ima pravo na život

Udruženje žrtava nasilja “Hajr” iz Beograda svoje djelovanje prošilo je i na Bosnu i Hercegovinu, a tim povodom u Sarajevu održana je i press-konferencija. 

Prisutnima se obratila Hajrija Ramadani, predsjednica Udruženja žrtava nasilja “Hajr”, koja je istakla da su Udruženje osnovale žene žrtve nasilja koje se svojim aktivnim angažmanom žele uključiti u borbu protiv svih oblika nasilja.

Iz Udruženja žrtava nasilja “Hajr” žele pomoći svima koji su doživjeli takvo iskustvo, zaštititi njihova ljudska prava i vratiti im ljudsko dostojanstvo. Njihov program rada pruža socijalnu, pravnu i psihološku podršku žrtvama nasilja u procesu rehabilitacije i reintegracije u društvo.

Udruženje žrtava nasilja “Hajr” (FOTO: Amer Mujezinović)

“Hvala što ste nam ukazali povjerenje i hvala ministarstvima sa kojima sarađujemo. U Bosnu i Hercegovinu dolazimo sa potrebom, jer kada nam stigne više od 100 molbi da im pomognemo, onda mi ne možemo svaki put dolaziti ovdje iz Beograda. Nasilje ne bira ni profesiju, da li ste ušuškani na dobrom radnom mjestu, i nikada ne znate šta vam se može desiti”, kazala je Hajrija Ramadani.

Udruženje žrtava nasilja “Hajr” (FOTO: Amer Mujezinović)

Navela je kako je i sama iskusila nasilje u porodici.

“Ja sam mogla sama sebi obezbijediti sve ne samo za sebe, nego za cijelu porodicu i uvijek sam radila na tri fronta. Volim da radim i pomagala sam opet svima. Međutim, ja sam vidjela da u sigurnoj kući žrtvama nasilja nije dobra pomoć jer su bukvalno puštene niz vodu jer sistem ne prepoznaje žrtvu nasilja. Kada biste vi mene negdje vidjeli, da li biste rekli da sam ja žrtva nasilja? Ne, žrtve nasilja su jako sposobne žene, muškarci, djeca jer oni vode tihi rat. Kada bi moja priča izašla, vi biste rekli pa što još uvijek sjediš u Srbiji, zašto si tamo. Tamo ima preko hiljadu ljudi koji su meni izašli u susret da mi pomognu”, ispričala je predsjednica Udruženja žrtava nasilja “Hajr”.

Udruženje žrtava nasilja “Hajr” (FOTO: Amer Mujezinović)

Poručila je kako žele ostvariti dobru saradnju sa svim nadležnim institucijama, da odslušaju kako spriječiti nasilje, da se smanji broj ubistava.

“U Srbiji je svake godine oko 30 ubijenih žena, pa 30 očeva nam je u zatvoru. Šta je sa 60 djece? Ta djeca treba da sutra ožene vašu djecu. Ovdje je potrebno da se svaki pojedinac i svaka institucija probude. Trebaju se svi uključiti, od vrtića, škola, poslodavaca kako bi pomogli žrtvama nasilja. Naše Udruženje u Srbiji postoji već četiri i po godine i mi ne čekamo ni projekat, ni novac, mi djelujemo na terenu. Gledamo da zaštitimo svakoga jer svaki čovjek ima pravo na život, a život nema reprizu”, zaključila je Hajrija Ramadani.

Udruženje žrtava nasilja “Hajr” (FOTO: Amer Mujezinović)

COLLEGIUM ARTISTICUM 2021: Izložba i dodjela nagrada za najbolja ostvarenja

U subotu, 24. aprila 2021. godine, upriličeno je otvorenje izložbe “COLLEGIUM ARTISTICUM 2021“ i dodjela nagrada za najbolja ostvarenja prema odlukama stručnih žirija tri bosanskohercegovačka udruženja.

 

U žiriju su bili Asocijacije arhitekata (AABH), Udruženja likovnih umjetnika primjenjenih umjetnosti i dizajnera (ULUPUBiH) i Udruženja likovnih umjetnika (ULUBiH). Prisutnima su se ispred galerije Collegium artisticum obratili kustosica Sanela Nuhanović, predsjednica Upravnog odbora Amra Zulfikarpašić i direktor Elvedin Poturak.  Za iskazano razumijevanje, podršku i poduzete aktivnosti u rješavanju statusa i budućnosti Javne ustanove Collegium artisticum, direktor Elvedin Poturak je uručio zahvalnicu Upravi Grada Sarajeva, koju je preuzela dogradonačelnica Anja Margetić, ministru kulture i sporta Kantona Sarajevo Samiru Avdiću i prof.dr. Damiru Marjanoviću.

 

 

Nakon uvodnih obraćanja i uručenja zahvalnica, predstavnici tri bosanskohercegovačka udruženja: Nejra Durmišević (predsjednica AABH), Amila Smajović (predsjednica ULUPUBiH) i Denis Jeina (sekretar ULUBiH) proglasili su nagrađene autorice i autore na ovogodišnjoj izložbi “COLLEGIUM ARTISTICUM 2021“. AABH GRAND PRIX Studio TROKUT – Ilma i Zejd Kobilica NAGRADA ZA REALIZACIJU FILTER Arhitektura – Vedad Islambegović, Ibrica Jašarević, Asmir Mutevelić, Nedim Mutevelić, Kenan Vatrenjak NAGRADA ZA ENTERIJER FO4A Arhitektura – Armin Mešić NAGRADA ZA IDEJU Projekt V Arhitektura – Vernes Čaušević i Lucy Dinnen.

 

 

NAGRADA ZA PUBLIKACIJU Sabina Tanović SPECIJALNO PRIZNANJE ZA KONKURSNI RAD Studio Trokut (Zejd i Ilma Kobilica, Nejra Basara, Šefko Hadžić) i Polygon Workshop for Architecture (Jasmin Sirčo, Emina Alić) SPECIJALNO PRIZNANJE ZA URBANIZAM Emina Alić, Zejd Kobilica, Asmir Šabić, Jasmin Sirčo SPECIJALNO PRIZNANJE ZA PARTICIPACIJU I AKTIVIZAM Igor Kuvač i Small Scale tim IC za prostor – Jelena Rajović, Đorđe Jovanović, Andrea Janičić, Nikolina Hassam Dorsen, Kristina Komljen, Bojana Todić, Zoran Uljarević (studenti), Pavle Stamenović, Igor Kuvač, Slobodan Peulić (mentori), Nebojša Jeremić (komentor)   ULUPUBiH GRAND PRIX  Saša Vidaković  NAGRADA ZA ENTERIJER I NAGRADA ZA RESTAURACIJU I KONZERVACIJU Amir Vuk / Studio Zec d.o.o.

 

NAGRADA ZA FOTOGRAFIJU Erol Čolaković  NAGRADA ZA UNIKATNO OBLIKOVANJE Halida Emrić NAGRADA ZA GRAFIČKI DIZAJN Ismar Žalica  NAGRADA ZA MODNI DIZAJN Ljiljana Majkić  NAGRADA ZA NOVE MEDIJE Naida Čelik  NAGRADA ZA SCENOGRAFIJU I KOSTIMOGRAFIJU Sanja Džeba  ULUBiH  GRAND PRIX  Mehmed Klepo NAGRADA ZA GRAFIKU Amer Hadžić NAGRADA ZA SLIKARSTVO Mensur Verlašević NAGRADA ZA NOVE MEDIJE Kemal Hromić

Autori fotografija iz teksta: Armir Krivošić, Collegium artisticum, Asocijacija arhitekata u BiH

SANELA SARAJLIĆ: Od posla učiteljice nikada neću odustati, a izrada jestivih buketa pratit će me još dugo

0

Dok se Bosna i Hercegovina s jedne strane bori sa pandemijom izazvanom korona virusom (COVID-19) te susreće sa konstantnim problemom odlaska mladih iz države većinski zbog nemogućnosti zapošljavanja, s druge strane dolazi do povećanja broja mladih poduzetnika koji pribjegavaju pokretanju vlastitog biznisa.

Sanela Sarajlić (37) iz Srebrenika, po zanimanju je profesorica razredne nastave, četrnaest godina posvetila je aktivnom traženju posla u struci, koji još uvijek nije pronašla.
Iako je poziv učiteljice njena najveća ljubav, izrada jestivih buketa ubrzo je postao njen hobi, a danas važi i za prvu ženu na području Tuzlanskog kantona koja se bavi jestivom floristikom.

“Po zanimanju sam učiteljica, a stalno zaposlenje nemam. S obzirom na to da sam prije četrnaest godina završila fakultet i da još uvijek nisam dobila posao u struci nekako sam osjećala razočarenje. U tom razočarenju razmišljala sam šta bih mogla raditi kako bih korisno potrošila vrijeme, i tada sam pronašla jestive bukete koji su ubrzo postali moj hobi kojim se bavim već nekoliko mjeseci. Iako je poziv učiteljice moja najveća ljubav uživam u svom hobiju”, kaže Sanela Sarajlić.

Dodaje da jestiva floristika zahtijeva mnogo truda, rada i ulaganja.

“Za izradu je neophodno nabaviti namirnice i klase, zatim sve to pripremiti oprati, očistiti, sjeći, zaštititi od vanjskih utjecaja, aranžirati i na samom kraju zaštitna prozirna folija. Vijest o izradi jestivih buketa proširila se zahvaljujući medijima, portalima, društvenim mrežama i dobrim ljudima koji su mi najveća podrška u cijeloj priči. Najveći ulog je ljubav, a to nema cijenu, a naravno i zadovoljan klijent je najbolja reklama”, priča naša sagovornica.

Jestivi buket (FOTO: Sanela Sarajlić, privatni arhiv)

Ističe kako je za sve što se čovjek odluči potrebno određeno vrijeme te finansijsko ulaganje.

“Ja radim svoj posao na povremenim angažmanima i u radu uvijek dajem svoj maksimum. Pronašla sam hobi kojim mogu usrećiti ljude izradom njihovih zahtjeva. Svi ljudi generalno trebaju da se pokrenu, jer niko od nas ne zna šta posjeduje u sebi. Ideja se rodi u radu, a svako od nas je poslan na planetu Zemlju s određenom misijom, do nas je hoćemo li prepoznati ulogu u toj misiji. Od posla učiteljice nikada neću odustati, a izrada jestivih buketa pratit će me još dugo”, navodi Sanela Sarajlić.

Prema njenim riječima, još uvijek u svom hobiju nije naišla na velike izazove, a ljudima savjetuje da zaposle svoj um kako ne bi pali u depresiju.

“Kada je u pitanju moj hobi još uvijek nisam došla do najvećeg izazova, ali ovi manji su zahtjevi koje klijenti traže za izradu jestivih buketa. S obzirom na to da nas je sve zadesila pandemija korona virusa ne mogu govoriti o svojim planovima za budućnost, ali savjet koji mogu dati ljudima jeste da zaposle svoj um kako ne bi pali u depresiju. Širite ljubav i pozitivne vibracije, jer to je ono što sve liječi”, zaključuje Sanela Sarajlić.

Jestivi buket (FOTO: Sanela Sarajlić, privatni arhiv)

Autor: Edina Rizvić

Bilješka o autoru: Edina Rizvić rođena je 09.9.1996. godine. Zvanje Bachelor žurnalistike stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Smatra se polivalentnom osobom, dobrom sagovornicom uz dozu empatije te dobrom prezenterkom.