MLADA UMJETNICA HANA PAŠIĆ: Ideja mi klikne iznenada, kao fragment iz sna

0

Hana Pašić rođena je u Sarajevu gdje je završila Srednju školu Primijenjenih Umjetnosti, smjer slikarstvo, a trenutno je apsolventica na Akademiji Likovnih Umjetnost i piše diplomski rad iz predmeta fotografije.

Ljubav prema grafičkom dizajnu, fotografiji i fotomanipulaciji je kod ove djevojke prisutna odavno.

“Interesovanje za grafički dizajn se javilo prije samog studija na Akademiji,  naravno uz cijeli sistem obrazovanja polako sam se počela baviti grafičkim dizajnom već na trećoj godini studija. Fotografija sa druge strane je uvijek bila moja velika ljubav, uz to i obrada fotografija odnosno foto retuširanje. Naslovne stranice svjetskih modnih magazina poput ‘Vogue’, ‘Harper's Bazaar’, ‘Elle’, ‘Cosmopolitan’ i mnogih drugih budile su u meni želju za organizacijom i dizajniranjem vizuelnog identiteta fotografije ili plakata. Moj motiv je definitivno bio modni aspekt dizajna,” kaže u razgovoru za dobarportal.net Hana Pašić.

Fotomanipulacijom se počela baviti kasnije, nakon fakulteta.

“Putem interneta i Youtubea sam gledala mnoge tutorijale vezane za Adobe programe. Također period zaposljenja tokom 2019. godine u kreativnoj ‘Purple Key Agenciji’ mi je mnogo pomogao da usavršim svoje vještine u mediju fotomanipulacije i na tome sam veoma zahvalna,” dodaje naša sagovornica.

Rad Hane Pašić (FOTO: Hana Pašić, privatni arhiv)

Zamolili smo mladu umjetnicu da nam ukratko pojasni šta je to ustvari grafički dizajn i fotomanipulacija.

“Grafički dizajn je vrsta primjenjene umjetnosti koja uključuje kombinovanje tipografije, ilustracije, fotografije i tiska. Pojam plakata bilo da je on promotivni plakat nekog proizvoda ili umjetničkog karaktera. Zatim izrada logotipa i korporativni identitet, internetsko oglašavanje putem društvenih mreža, časopisi, knjige, infografike. Na taj način se stvara određena vizuelna komunikacija koja generalno prenosi poruku ili ideju u svrhu informisanja i educiranja šire mase društva”, objašnjava ova mlada Sarajka.

Dodaje kako danas u medij grafičkog dizajna slobodno možemo uključiti multimedjiu koja se veže za interaktivnost nekog sadržaja, tekst, zvuk, slika, animacija, video i 3D dizajn.

“Medij fotomanipulacije uključuje pretvaranje ili mjenjanje fotografije pomoću različitih tehnoloških metoda i određenih programa za postizanje željenih rezultata. Proces fotomanipulacije ne mora uvijek biti komplikovan, u to ulazi obrada fotografija prilikom rada u Adobe Photoshop-u i Lightroom-u, bilo da je riječ o modnim portretima, pejzažima, makro fotografiji i dr.,” naglašava Hana Pašić.

Rad Hane Pašić (FOTO: Hana Pašić, privatni arhiv)

Smatra da je danas fotomanipulacija snažan medij i da je mnogo doprinio razvoju vizuelnih umjetnosti. Inspiraciju pronalazi većinom u scifi, horror, triler i fantasy filmovima i serijama. Naglašava da voli medij muzike.

“Veoma mi je teško raditi bez muzike, muzika je nešto što čovjeka opušta i daje neki balans u životu. Kako sam odrasla na žanru rock i metal muzike, nastojim uvijek se vratiti korijenima, mada je današnja pop scena veoma interesantna i inspirativna”, riječi su naše sagovornice.

Ipak, muzika joj nije uvijek glavni okidač za rad.

“Ideja mi klikne iznenada, kao fragment iz sna, odjednom oživi.  Kako živimo u urbanom svijetu, društvene mreže su mnogima prozor u svijet pa tako i meni ali na vlastiti način. Tu lako mogu doći do raznih primjera grafičkog dizajna, fotomanipulacije, fotografija, mode i umjetnosti,” priča mlada umjetnica.

Rad Hane Pašić (FOTO: Hana Pašić, privatni arhiv)

Grafički dizajn smatra perspektivnim, a kako stanje u Bosni i Hercegovini nije idealno, tako nije ni zaposlenost mladih. Navodi da je ovo zanimanje danas svugdje u svijetu veoma traženo, a ono što u Bosni i Hercegovini nedostaje, jeste interesovanje mladih za kulturu.

“Mislim da kulturna osvještenost jednog društva mnogo ovisi od ekonomske slike u državi. Moguće je zaraditi i živjeti od ovog posla, sve zavisi od subjektivnog osjećaja za sreću, uspjeh i apetit, ali ovaj je posao širom zapadne Evrope i svijeta mnogo bolje plaćen,” mišljenja je Hana Pašić.

Neki od radova naše sagovornice su:

Plakati: Plakat za predstavu „Ravna Ploča“, režija: Lajla Kaikčija, Bosansko Narodno Pozorište Zenica 2018., Plakat za predstavu „Ljudožderka“, režija: Lajla Kaikčija, Bosansko Narodno Pozorište Zenica 2019., Plakat za predstavu „Dogville“, režija: Lajla Kaikčija, Narodno Pozorište Sarajevo 2019., Plakat za izložbu Dženete Isović pod nazivom „Simbol Sreće“ 2020.

Fotomanipulacije: Merry Christmas 2019., Haunted World 2019., Space Landing 2019., Potentially Hazardous 2020., Diabolus 2020.

Rad Hane Pašić (FOTO: Hana Pašić, privatni arhiv)

Po prirodi je perfekcionista i mačkoljubac.

“Kada je u pitanju posao, nastojim biti što ljubaznija i ispoštovati sve zahtjeve, čak nadmašiti sva očekivanja klijenata. Ono što je bitno naglasiti da je veoma malo potrebno da bi čovjek bio sretan a mnogo napora da bi održao taj osjećaj sreće, upravo iz tog razloga za mene je veoma bitno da ostanem dosljedna svom umjetničkom izražaju”, ističe ova ambiciozna umjetinca.

Govori kako unatoč svemu uvijek postoji komercijalna strana priče.

“Međutim, bitno je znati kombinovati to dvoje kako bi se ostvario balans između sopstvene satisfakcije umjetničkog rada i onog što klijent zahtjeva od dizajnera.Veliki sam sanjar i nastojim to prenjeti na svoje umjetničke radove, jer ekpresivnost i raspored boja nose veliku ulogu u mojim radovima,” zaključuje Hana Pašić.

Autor: Segmedina Keško

Bilješka o autoru:  Segmedina Keško rođena je 24.12.1994. godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.

RASPISAN KONKURS: ITAcademy, BusinessAcademy i InternetAcademy poklanjaju besplatno školovanje osobama sa invaliditetom

0

Kompanija LINKgroup, kao društveno odgovorna kompanija, svake godine jedan dio besplatnih školovanja, koja se realizuju onlajn, putem Platforme za učenje na daljinu, dodjeljuje osobama sa invaliditetom.

I ove godine raspisan je konkurs za finansijsku podršku, a rok za prijavljivanje za sve zainteresovane je 31. oktobar.

Besplatna školovanja, njih ukupno 20, dodjeljuju se za programe na tri obrazovne ustanove: ITAcademy, BusinessAcademy i InternetAcademy, i to u četiri države: u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Rumuniji i Moldaviji. Ovaj program finansijske podrške ima ukupnu vrijednost od oko 40.000 eura.

Cilj konkursa je da se osobama sa invaliditetom obezbijedi mogućnost sticanja praktičnih znanja iz oblasti biznisa, interneta i informacionih tehnologija, koja će im omogućiti da budu konkurentniji na tržištu rada i da postanu prvi izbor poslodavca za mnoga zanimanja koja donosi savremeno poslovanje. Dobitnici će dobiti pravo da izaberu neki od jednogodišnjih programa na jednoj od ove tri ustanove i da ga pohađaju onlajn preko savremene Distance Learning platforme za učenje na daljinu.

Konkurs za ovogodišnje programe finansijske podrške je u toku

Prijavu i kompletnu zdravstvenu dokumentaciju, kao i motivaciono pismo, svi zainteresovani kandidati treba da pošalju na sljedeću imejl-adresu: scholarship@link-group.eu. Potrebno je da objasne zašto su baš oni idealni kandidati za ovaj vid finansijske podrške, odnosno kako planiraju da stečeno znanje primijene u svojoj karijeri. Više informacija o načinu prijave i šta je sve potrebno da se priloži pronađite OVDJE.

Dobitnici ovogodišnjih besplatnih školovanja biće objavljeni 5. novembra.

Društveno odgovorno poslovanje jedan od primarnih ciljeva kompanije LINKgroup

Unaprijeđenjem obrazovanja kompanija LINKgroup nastoji da pokaže odgovornost prema cijelokupnom društvu u kome posluje. Zato ova kompanija redovno organizuje niz humanitarnih akcija i projekata čiji je cilj da pomognu u razvoju mladih IT stručnjaka i stručnjaka u oblasti internet i savremenog poslovanja.

Među tim humanitarnim akcijama je i spomenuti program finansijske podrške za osobe sa invaliditetom, ali i dodjeljivanje najsavremenijeg IT školovanja za đake generacije, programi finansijske podrške za talente kroz LINK LEARNING FOUNDATIONS, dodjeljivanje besplatnih IT kurseva za maturante i još mnogo toga.

PREDSTAVLJAMO VAM: Zada Šaljić, certificirani ženski hadžem

0

Zada Šaljić iz Sjenice studentica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a od 2017. godine certificirani je ženski hadžem.  

U razgovoru za dobarportal.net ističe kako je i sama ranije išla na tretmane hidžame.

“Uvijek me zanimalo sa kakvom lahkoćom se vratim kući poslije tretmana. Inače sam osoba koja voli puno da istražuje ono što je zanima,tako da sam odlučila da iskusim i to novo iskustvo  i upisala sam kurs hidžame kod profesora Alema Zornića”, kaže Zada Šaljić.

Dodaje kako je medicinski tretman hidžamom aktueliziran posljednjih godina.

“Hidžama se sve više koristi kako za prevenciju nastanka oboljenja tako i za njihovo liječenje. Prije svega, hvala Bogu na svim blagodatima. Vjerujem da je većina nas koja praktikuje tretman hidžamu i zna šta je hidžama,da su pročitali riječi našeg Poslanika a.s., gdje je podsticao muslimane da se liječe hidžamom i da je hidžama najidealniji lijek”, ističe naša sagovornica.

Naglašava da korijen riječi hidžama leži u arapskom glagolu hadžeme, što znači “sisati”.

“Oblik riječi hidžama u arapskom jeziku je infinitiv tj.isisavanje krvi ili puštanje krvi. Prvo značenje je ispravnije jer se prilikom operacije i dešava isisavanje, a ne puštanje. Izraz hidžama znači zanimanje. Onaj koji se bavi ovim poslom naziva se hadždžam ili hadžim. Enciklopedije govore da je hidžama bila poznata kod skoro svih naroda u prošlosti; praktikovali su je stari Grci, Babilonci, Malajci, Rimljani, Egipćani, Kinezi, Arapi”, govori Zada Šaljić.

Zada Šaljić (FOTO: Zada Šaljić, privatni arhiv)

Potcrtava da je hidžama puštanje. tj. isisavanje krvi pomoću čaša.

“Čaša se postavi na tijelo (glava, leđa, koljeno, tj.mjesto bola), pa kada se stvori vakuum u čaši, ona se prilijepi za kožu i uvlači je u sebe. Od osobina vakuuma je da uvlači sve u sebe, pa tako i koža nabubri pod čašom, čiji vakuum prikuplja krv koja se nalazi ispod kože i sabira je u taj nabubreni dio pod čašom”, riječi su naše sagovornice.

Objasnila je i podjelu hidžame koja se dijeli na: suhu, vlažnu, masirajuću i pijavičnu.

“Kod suhe hidžame, prikupljanje krvi vrši se pomoću čaša koje postavimo na određena mjesta na tijelu gdje ih ostavimo, pet minuta,i to se ponavlja nekoliko puta. U ovoj hidžami nema puštanja krvi,niti sječenja krvi.  Njenom primjenom se bolovi ublažuju ili ih potpuno nestaje”, ističe Zada Šaljić.

Kada je riječ o vlažnoj hidžami, dodaje da se nakon što čaša odstoji na bolnom mjestu oko pet minuta, skine i taj nabubreni dio kože te nasjecka skalpelom nekoliko puta.

“Naglasila bih da se pri rezanju kože, polahko reže i ne duboko, da ne bi došlo do trajnih ožiljaka na koži, posebno ako se radi o osjetljivoj osobi. Zatim se ponovi postupak sa čašama i vakuumom i toga trenutka vakuum počinje da isisava ispod kože nečistu krv,koja je i bila uzrok bola ili zdrastvenog stanja kod čovjeka. Sa ovom kratkom operacijom od 15tak minuta, uz Božiju pomoć, u većini slučajeva boli i bolesti potpuno nestaje. Željela bih također istaći da je isisana krv toliko nečista i nezdrava da se veoma brzo gruša. Zna se desiti da ta krv nije iste krvne grupe kao zdrava krv u venama iste sobe,a neki tvrde da je po svojoj nečistoći ista kao i krv menstruacije. Još da dodam da sa ovom nečistom krvlju ne izađe više od pet posto zdrave krvi”, priča naša sagovornica.

Zada Šaljić (FOTO: Zada Šaljić, privatni arhiv)

Naglašava kako je masirajuća hidžama slična suhoj, s tim što se tijelo namasira uljem, a ona preporučuje maslinovo ulje.

“Tijelo se namasira maslinovim uljem, a zatim se postave čaše sa slabijom snagom vakuuma i polahko se pokreću na sve strane onoliko koliko može pacijent izdržati. Radi se na mišićnim predjelima i to onima koji žele da se masiraju, kažem žele, jer mnogi realno ne vole masažu i moj je savjet da onaj koji se bavi hidžamom bude nježan jer ovakva vrsta tretmana može biti i bolna ako se čaše prečvrste jako. I ne dešava se puštanje krvi, pa zbog toga ovakav tretman nije potpuna hidžama, već je masaža”, objašnjava Zada Šaljić.

Navodi i da se pijavična masaža, koja je vrsta hidžame, ne radi sa čašama.

“To je ustvari liječenje pijavicama. Mnoge bolnice u svijetu se bave uzgojem pijavica i koriste ih za liječenje kod bolesnika“, pojasnila je naša sagovornica.

Konstantuje da hidžama ima mnogobrojne koristi.

“Hidžama razbistruje mozak, jača pamćenje, umanjuje bolove, jača vid, otklanja glavobolje, stabilizuje poremećen krvni pritisak, umanjuje grušanje krvi, otklanja malokrvnost, otklanja probleme sa prostatom, ciste jajnika, otklanja probleme sa hemoroidima, bolovima u leđima, artorozom, aknama, aftama…”, obrazložila je Zada Šaljić.

Zada Šaljić (FOTO: Zada Šaljić, privatni arhiv)

Otkrila nam je i u kojem periodu u mjesecu te kojeg dana u sedmici je najbolje raditi hidžamu.

“Ja uvijek preporučujem, ako može, naravno, da se hidžama uradi u drugoj polovini hidžretskog mjeseca, a potvrda toga je da je Poslanik a.s. rekao: ‘Ko uradi hidžamu 17.,19.,21., bit će mu lijek za svaku bolest’. Nije bitno koji dan u sedmici se radi hidžama, bio to ponedjeljak ili petak, nema neke važnosti”, kaže naša sagovornica.

Naglašava da je njeno zadovoljstvo u zadovoljstvu njenih klijentica.

“Svako od nas ima neki svoj talenat kojim nas je Gospodar počastio, samo je važno da uspijemo da ga otkrijemo u sebi.  Ja se vodim time da se u svakom poslu trebamo pronaći i to što radimo ili što planiramo uraditi da to srčano zavolimo,  kako bi smo se mogli potpuno predati poslu i osobama s kojim radimo”, govori Zada Šaljić.

Nakon što je zbog pandemije koronavirusa pauzirala rad, sada je opet krenula u nove pobjede.

“Usluge koje nudim su: suha, mokra i masažna hidžama, cijena jednog tretmana je 25 KM, a trenutno radim i na otvaranju svoga salona”, ističe naša sagovornica.

Dodaje kako je više fokusirana na sadašnjost, nego na budućnost.

“Smatram da je svako očekivanje vezano koliko ulažemo trud i svoju volju u tome.  Moja su očekivanja da što više napredujem u svome poslu i da su moje klijentice zadovoljne mojom uslugom i mojim radom, kao i ja s njima, naravno”, zaključuje Zada Šaljić.

Zada Šaljić (FOTO: Zada Šaljić, privatni arhiv)

PROCESI UČENJA NE PRESTAJU NIKADA: Centar intelektualnih vještina uskoro u Tešnju

0

Procesi učenja ne prestaju nikada i ljudi u našem okruženju, na sreću, sve više su svjesni te činjenice i nastoje je živjeti. U velikim gradovima širom Bosne i Hercegovine i regiona počeli su sa radom, na različite načine organizovani, mnogi centri za edukaciju i neformalno obrazovanje, a jedan ipak malo drugačiji, uskoro u Tešnju otvara svoja vrata.

Centar intelektualnih vještina, kao što mu i samo ime kaže, ponuditi će svojim korisnicima mnogo zanimljivih sadržaja koji potiču kreativnost i inovativnost.

“Učenje je doživotni proces i  zato će naši programi biti namijenjeni svim starosnim skupinama. Aktivnosti ćemo usmjeriti na povećanje funkcionalne pismenosti i kognitivnih sposobnosti, sa fokusom na otklanjanje poteskoća pri učenju kod djece. Znači, želimo biti  podrška i pomoć pri učenju, a posebni programi su namjenjeni djeci od 6 do 10 godina. Zatim pomoć i podrška pri čitanju i pisanju; rad na poboljšanju vještina koje djeca već posjeduju, te usvajanje novih vještina kroz različite dobro osmišljene  treninge i radionice –te homwork radionice.  Slogan “uči lako – saznaj kako” obuhvata našu viziju i misiju, a cilj nam je svakako da svima koji žele više, pokažemo da to i mogu postići veoma lako, naravno primjenjujući određenu metodologiju stjecanja znanja”, izjavila je doc.dr. Almina Alagić, kreator i realizator ovog projekta.

Doc.dr. Almina Alagić (FOTO: Almina Alagić, privatni arhiv)

 

Doc.dr. Almina Alagić, Tešanjka, nakon završene osnovne škole “Huso Hodžić” u Tešnju, završava Srednju medicinsku školu u Doboju. Studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu na trećoj godini prekida agresija na Bosnu i Hercegovinu, a nakon rata diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zenici, gdje je stekla i zvanje magistra integrativnih metodika nastavnih predmeta 2011. Doktorski studij upisuje 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci. Zvanje doktora pedagoških nauka stiče 2019. godine nakon odbrane doktorske disertacije na temu: “Strategije poučavanja u nastavi”. Radila je u OŠ “Huso Hodžić”, gdje je u mandatu 2010-2016 bila direktorica, a od 2016. godine je direktorice Opće biblioteke u Tešnju. U toku svog rada prošla je niz obuka i stručnih seminara kao sto su: “Unapređenje djelotvornosti škole“, “ Partnerstvo porodice i škole“, „Metodologija usmjerena na dijete“ pri COI “STEP BY STEP“, „Nenasilna komunikacija“, „Inkluzivna nastava i izrada prilagođenih programa za djecu sa poteškoćama u razvoju“ , „Indeks inkluzivnosti“, “ Reformske promjene“ pri pedagoškom zavodu, član općinske grupe za izradu plana i protokola za postupanje kod nasilja nad djecom te niz drugih usavršavanja. Učestvovala na niz stručnih seminara i konferencije te objavila tri stručna rada na WOS listi te veći broj radova u stručnim časopisima te časopisima koji se nalaze u citatnim bazama (CEEOL, SCOPUS).

Centar intelektualnih vještina Tešanj (FOTO: Ilustracija)

Posjetite Facebook page CIV-a i pratite njihov rad – velika je vjerovatnoća da pronađete nešto za sebe ili nekog člana svoje porodice, ili se sjetite na koji biste način mogli biti podrška ili spoljni saradnik u ovoj kreativnoj i veoma popularnoj priči!

BELMA HUSEINEFENDIĆ: Želim da usrećim ljude, san mi je svjetska karijera

0

U vremenu kada se popularnost stiče skandalima, rijaliti programima i vulgarnošću, rijetki su oni koji uspiju da nešto naprave isključivo svojim radom i trudom. Jedna od njih je i 18-godišnja Tuzlanka, Belma Huseinefendić. Glumica, pjevačica, članica Pozorišta mladih u Tuzli, a trenutno učesnica takmičenja “Zvezde Granda”.

U razgovoru za dobarportal.net prisjetila se svojih prvih pjevačkih i glumačkih koraka te ispričala kako je sve počelo.

“Muzika je od rođenja bila dio mene. Kada sam bila mala, uvijek sam pokušavala da nešto pjevušim. Sa svojih 6 godina sam učestvovala na prvom takmičenju na kojem sam osvojila 3. mjesto. Kao djevojčici od 6 godina to je meni bila baš velika stvar, i danas je da budem iskrena. Mnogo su mi simpatične te pjesme koje sam tada pjevala, još uvijek postoje neki snimci koje i dan danas rado pogledam. Nakon toga, sve što se dešavalo se jednostavno nadovezivalo na to. Nastavila sam da vježbam, da radim, da se trudim, jer mi je to takmičenje dalo dosta samopoudanja i probudilo još veću želju”, kaže Belma Huseinefendić.

Gluma se u njenom životu pojavila nešto kasnije, tačnije kada je imala 11 godina.

“Ja ranije nikada nisam osjetila neku privrženost glumi, iako sam uvijek voljela posmatrati i imitirati glumce, sve dok se nisam učlanila u pjevački studio Pozorišta mladih Tuzle. Tada mi je Adnan Mujkić rekao da bi volio da me vidi u glumačkom studiju jer osim lijepog pjevanja, prepoznao je i elemente glume. Odlučila sam da probam i tada sam zapravo osjetila privrženost i pravu ljubav prema glumi. Tako malo po malo počela sam da igram u predstavama, i evo već sada sa 18 godina imam oko 15 predstava iza sebe, a trenutno radim na režiji jedne predstave skupa sa dvije kolegice”, priča mlada Tuzlanka.

Pjevanje i gluma joj predstavljaju jednako zadovoljstvo i u budućnosti planira da se bavi i jednim i drugim poslom.

Nikada ne bih pristala da se bavim samo glumom ili samo pjevanjem, jer su to dvije stvari za koje ja živim. Ako bih baš bila primorana da izaberem jedno, to bi onda bilo pjevanje, samo iz jednog minijaturnog razloga, a to je što se pjevanjem bavim duže”, ističe naša sagovornica.

Belma Huseinefendić (FOTO: Belma Huseinefendić, privatni arhiv)

Pred nastupe nema specijalnih priprema, jedino što želi jeste da se opusti i da se oslobodi male treme koju ima prije nastupa.

“Posebne rituale prije nastupa nemam, trudim se da se opustim što više, a ukoliko su tu još neke kolege sa mnom, onda se trudim da opustim i njih. Trema mi se obično pojavi pet minuta prije nastupa, ali kad izađem na scenu, ona automatski nestaje. Jedino imam praksu da ne ponavljam nikad pjesme prije nastupa jer samo sebe mogu da zbunim i sebi da otežam”, govori ova svestrana djevojka.

Veoma mnogo radi na sebi, trudi se i vježba, ali ne osjeća nikakvu obavezu ni pritisak, već vježba i radi iz ljubavi.

“Nikada nemam određeno koliko ću da vježbam dnevno, u koliko sati i slično. Svaki dan nešto pjevušim jer moram održati formu, ali sve radim u skladu sa osjećajem. Desi se nekada loš dan kada mi se ništa što otpjevam ne sviđa, ali generalno stalno nešto pjevušim. Ako se spremam za nastup onda posvetim malo više vremena vježbanju i konstantno radim na tome”, naglašava Belma Huseinefendić.

O budućnosti ne razmišlja previše. Još uvijek uživa u trenutnim uspjesima, ali ne krije da joj je san svjetska karijera.

“Još je rano da razmišljam o tome šta će se dešavati u budućnosti, tek sam u 5. krugu ‘Zvezda Granda’, a planirano je da ih bude još puno. O tome ću da razmišljam za nekoliko mjeseci, kada takmičenje završi. Ono što mogu da kažem jeste da se u budućnosti vidim kao izvođača koji ima svoje pjesme, snima spotove, pa čak i albume. Želim da usrećim ljude, da dižem atmosferu, bilo to u dvoranama, ili nečemu mnogo manjem. Više preferiram stranu muziku, zato što one imaju veću raznolikost i nude više izbora. Recimo meni je jako teško pronaći neku domaću pjesmu za takmičenje, a s druge strane uvijek bih znala koju bih stranu pjesmu izabrala. Naravno da mi je san svjetska karijera, kao i svakome drugom, ali vrijeme će pokazati da li će to biti moguće” potcrtava ova ambiciozna Tuzlanka te dodaje da nema problem s tim da se odseli iz Bosne i Hercegovine ukoliko bi to bilo potrebno.

Belma Huseinefendić (FOTO: Belma Huseinefendić, privatni arhiv)

Kroz relativno kratku karijeru upoznala je mnogo glumaca i pjevača. Ima mnogo uzora, ali je izdvojila nekoliko njih.

“Domaće i strane pjevačice koje su mi najveći uzor su Ivana Negativ, a strana Demi Lovato. Što se tiče glume, domaća glumica je definitivno Meliha Fakić, u nju sam zaljubljena, a strana glumica bi bila Margot Robbie”, riječi su naše sagovornice.

Poznata je kao neko ko ima jako blizak odnos sa svojim fanovima. Uvijek se trudi da svima odgovori na poruke i komentare, a ističe da ih ima mnogo.

“Nisam osoba koja će da glumi neku zvijedzu i digne nos. Prije svega nisam tako odgojena i zaista mislim da se nisam nešto pretjerano promijenila. Iskrena da budem, sve mi je ovo još uvijek čudno i mislim da se nikada neću navići na to da sam poznata. Čudno mi je da ljudi prave moje fan stranice, da me prepoznaju na ulici, podzdravljaju i slično. Uvijek se trudim da odvojim malo vremena da odgovorim na poruke i komentare, ali nažalost to uvijek nije moguće. Nekada se desi da nemam vremena, a nekada da ima toliko puno poruka i komentara, pa ne stignem sve ili ne vidim. Ja sebi nikad ne bih dozvolila da gledam druge ljude sa visine, pogotovo zbog ljudi kojima sam okružena i onih sa kojima sam odrasla”, istakla je ova 18-godišnja djevojka, a na pitanje da li je u vezi odgovorila je pjesmom te je kratko zapjevala hit “Ima neka tajna veza”.

Za mlade je imala posebnu poruku.

“Mladim ljudima bih poručila da se trude i da rade, da se bore za svoje snove. Nikad se ne treba ostavljati za sutra ono što možemo uraditi danas, jer nas sve to kad tad stigne. Ciljeve uvijek treba postaviti visoko, čak i previsoko, jer je bolje i to nego postaviti ciljeve na svoj minimum, ili na nešto što je i ispod minimuma. Treba se što više smijati, što više biti pozitivan, što više se provoditi i nikada ne ne smijete dozvoliti da tuđa negativnost utiče na vas”, zaključuje Belma Huseinefendić.

Autor: Adnan Alić

Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

Život sa osteoartritisom – bol je tihi ubica

Svako jutro, već nekoliko godina, naša sagovornica Luca se budi sa bolom. Bolom koji je konstantan i jak. Kaže da tablete koje koristi za ublažavanje bola gotovo i ne pomažu i da joj ljekari savjetuju da nauči živjeti s tim.nike air max 90 futura nfl san francisco 49ers cheap lace front wigs best nfl uniforms nike air max sale outlet nfl superbowl custom jersey maker hockey custom soccer uniforms adidas yeezy slides stores best sex toys for women custom nfl jerseys human hair wigs womens nike air max 270 adidas online nike air max 90 futura 

„Kako ću se naviknuti na bol? Ja inače ne podnosim bol dobro.“ – kaže. Njoj je prije nekoliko godina dijagnosticiran osteoartritis.

„Prve simptome osjetila sam devedesetih godina. Bila je to bol u kostima koja nije prolazila ni nakon nekoliko sedmica. Sve me bolilo bez posebnog razloga, a posljednjih godina bol je konstantna i jaka.“ – objašnjava naša sagovornica.

Osteoartritis je hronična i degenerativna bolest koja nastaje zbog propadanja zglobne hrskavice, a koja se najčešće javlja na zglobovima šaka, kukova, koljena i kičme. Do uništavanja hrskavice dolazi trljanjem kostiju jedne o drugu, što uzrokuje bol. Nije poznat jedinstveni uzrok nastanka ove bolesti, ali poznati su brojni faktori koji povećavaju rizik od obolijevanja, a među njima su životna dob, spol i naslijeđe.

Veliki broj pacijenata u Bosni i Hercegovini

Luca je samo jedna od mnogih koji žive sa osteoartritisom u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Udruženja oboljelih od reumatskih bolesti SNAGA, od ovih bolesti u BiH boluje 35.000 – 40.000 ljudi. Tačan podatak o oboljelima od osteoartritisa u Bosni i Hercegovini ne postoji, ali zabrinjavajući je podatak da je na nivou opće populacije 11% oboljelih od ove bolesti.

Od dijagnosticiranja, Luca koristi propisanu terapiju koju mora sama plaćati, kao i većina oboljelih od reumatskih bolesti. Jedinstveni lijek za osteoartritis trenutno ne postoji, a uobičajeni postupak liječenja obuhvata primjenu kombinacije metoda liječenja u svrhu smanjenja bolova i održavanja pokretljivosti zgloba kao i fizikalnu terapiju koja je veoma važna u liječenju.

FOTO: Ilustracija/Google

Dobra vijest je da su u Bosni i Hercegovini nedavno predstavljena klinička istraživanja koja su pokazala da veliku ulogu u ublažavanju simptoma i progresije bolesti, posebno osteoartritisa koljena, ima kristalizirani glukozaminsulfat koji pomaže pri smanjenju boli, usporava razvijanje bolesti te poboljšava funkcionalnost zgloba. Također, predstavljen je i kratki vodič za bolesnike „Sve što trebate znati ako bolujete od osteoartritisa“.

Iako je osteoartritis progresivna bolest, postoje načini kojima se može usporiti njeno napredovanje, a to su šetnje, plivanje i zdrava ishrana. Osim toga, za sve pacijente koji boluju od reumatskih bolesti jako je važna podrška porodice i okoline jer se nerijetko bolesnici suočavaju sa anksioznošću i depresijom.

FOTO: Ilustracija/Google

Sponzorirani sadržaj

PREDSTAVLJAMO VAM: Enela Šečić, bh. karatašica i humanitarka

0

Enela Šečić članica je Karate kluba “Rašid Buća” iz Ilijaša i ima zvanje majstor karatea Crni pojas 1. Dan.

Ova 20-godišnja djevojka, koja je studentica druge godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, ljubav prema sportu gaji još od malih nogu.

“Pokušala sam različite sportove, ali ništa me nije privuklo kao karate. Nakon prvog treninga znala sam da je to ono čime se želim baviti, bila je to ljubav na prvi pogled”, kaže Enela Šečić.

Ističe da obično trenira tri do četiri puta sedmično.

“Kada je ispred mene neko veliko takmičenje broj treninga se poveća. Motivacija mi obično ne fali jer imam podršku roditelja, trenera i prijatelja. Svaka osvojena medalja je nova motivacija za trud i rad”, riječi su naše sagovornice.

Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)

Dodaje kako svaki uspjeh ima posebno značenje.

“Svaka medalja je posebna i jako je teško izdvojiti neku. Ali ono na što sam ponosna kao i svaki sportista je nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nastupati pod bojama naše države je zaista neopisiv osjećaj”, govori Enela Šečić.

Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)

Smatra kako je karate poprilično zapostavljen sport i ne pridodaje mu se pažnja koju zaslužuje.

“Veliki broj svjetskih, evropskih medalja dolaze od strane karate reprezentativaca i sve te medalje su zanemarene i niko ih ne nastoji istači kao bitan dio sporta i Bosne i Hercegovine”, mišljenja je ova mlada karatašica.

Naglašava kako je veoma izazovno biti žensko u svijetu borilačkih sportova.

“Stalno se borimo s pričama društva i stereotipima. Bitno je samo zanemariti komentare i držat se svog cilja te pokazati da možemo sve što želimo”, potcrtava Enela Šečić

Prema njenim riječima, pandemija koronavirusa uzrokovala  je otkazivanje svih takmičenja i treninga.

“To je za nas sportiste jako stresno jer je poremećen naš tempo života. Situacija se popravlja i svijet karatea ponovo otvara svoja vrata i uskoro nas očekuje Federalno prvenstvo Bosne i  Hercegovine”, ističe naša sagovornica.

Pored karatea, njen drugi dio života čini volontiranje. Volontirati je počela s 12 godina, a trenutno je aktivna volonterka Crvenog križa Općine Centar Sarajevo.

“Volontiranje sam započela u Crvenom križu i tu sam ostala. U Crveni križ sam došla kao i veliki broj volontera kroz aktivnosti prve pomoći. Razlog zašto sam ostala u najvećoj svjetskoj organizaciji je što nam ona pruža mogućnost razvijanja i sticanja znanja o mnogobrojnim problemima s kojim se susrećemo svakodnevno. Pored sticanja znanja, kroz Crveni križ razvijam sebe, učim se slušanju i razumijevanju te poštivanju različitosti. Volim pomagati jer svaki izmamljeni osmijeh smatram uspjehom i čini me zadovoljnom”, kaže Enela Šečić.

Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)

Dodaje kako je kroz Crveni križ upoznala mnoge ljude koji se vode istom idejom, istim ciljem te je stekla čvrsta prijateljstva.

“Kroz programe Crvenog križa radila sam s različitim ljudima i različitim dobnim skupinama, ali rad s najmlađima je za mene posebno iskustvo i veliki izazov koji svaki put prihvatim širokih ruku. Mali ljudi čistog srca i iskrenog osmijeha  su naša vojska najjača”, govori ova svestrana djevojka.

Na kraju razgovora dotakla se i svojih planova u budućnosti.

“Namjeravam zadržati svoje mjesto u reprezentaciji Bosne i Hercegovine te početkom 2021. godine polagati za 2. Dan majstorskog zvanja. Također, sigurno ću nastaviti i volontirati jer sam u Crvenom križu pronašla sebe. Postoji jedna rečenica koja me svaki dan motiviše da nastavim volontirati i raditi ono što volim, a ona glasi: ‘Tvoja veličina nije u onome što imaš, već  u onome što si spreman dati’ . Smatram da se trud i rad uvijek isplati. Možda ne odmah, možda ne kad mi želimo ali jednog dana će sigurno. Vjera u sebe je put do uspjeha”, zaključuje Enela Šečić.

PRAVA ZA SVE: Nema EU integracije bez ženske participacije

0

Organizacija „Prava za sve“ je uz podršku fondacije „Kvinna Till Kvinna“ online diskusiju „BiH je u Evropi, a kada ćemo u EU?“ o procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji iz ugla civilnog društva i ženskih perspektiva. U diskusiji su učestvovali predstavnici Evropske unije u Bosni i Hercegovini, organizacije civilnog društva, državne institucije, političke organizacije i ambasade.

U uvodu u diskusiju, direktorica organizacije „Prava za sve“ Diana Šehić ukazala je na važnost momenta u kojem se održava skup,upravo nakon objavljivanja novog Izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Podsjetila je da „Prava za sve“ intenzivno prate proces evropskih integracija, analiziraju ostvareni napredak, te izrađuju komentare i preporuke koje zagovaraju prema domaćim institucijama i Evropskoj uniji.

„Izradili smo alternativne odgovore na Upitnik iz ženske perspektive, utvrdili smo poziciju žena u Mehanizmu koordinacije i na tom fonu analizirali Reformsku Agendu 2. Naš moto je da „nema EU integracije bez ženske participacije“, rekla je Diana Šehić.

Prvi panelist, Gianluca Vannini, šef Sekcije operacija za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, kazao je kako je promocija i postizanje rodne ravnopravnosti među ciljevima EU i kako je potrebno u praksi provesti sve ono što se usvoji u procesu reformi. Naglasio je kako su žene neravnopravno zastupljene u svim sferama života, od politike, preko javnog života, odlučivanja pa do ekonomije.

Također je istakao kako je EU u prošloj godini izdvojila preko šest miliona eura za razne projekte u ovoj sferi, uključujući i prevenciju nasilja nad ženama, kao i za druge projekte socijalne zaštite i uključenosti žena. Izrazio je i nadu kako će rad organizacija civilnog društva biti prepoznat i uzet u obzir te da će se glas civilnog sektora čuti u pristupnom procesu.

„Cilj da se postigne puna rodna ravnopravnost, da se žene tretiraju jednako, da za isti posao budu plaćene jednako kao i muškarci, da se integrišu rodne politike i ispune svi standardi međunarodne zajednice i EU kad je u pitanju zastupljenost žena“, zaključio je Vannini.

Pomoćnica direktora Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, Darija Ramljak, u svom je izlaganju naglasila visoki postotak žena u Direkciji te je pohvalila inicijativu civilnog sektora da se ponovo pokrene diskusija o procesu evropskih integracija. Ramljak je istakla i kako se dosta stvari dešava po pitanju EU-integracija i u cilju ispunjavanju 14 prioriteta koje su pred vlasti u Bosni i Hercegovini postavljeni u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Pojasnila tehničke aspekte usvajanja dokumenata kroz Mehanizam koordinacije i istakla kako je fokus javnosti uvijek na političkom aspektu pri čemu se zaboravlja da sve što se usvaja mora proći proceduru u parlamentima, komisijama i kolegijima. Ramljak je i spomenula kako novi Izvještaj ne ističe toliko perspektivu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, nego dosta prostora daje pitanjima kao što su mini-Schengen i regionalne integracije te pitanje migracija.

Analitičar Evropske inicijative za stabilnost, Adnan Ćerimagić, istakao je kako se o Bosni i Hercegovini iz perspektive Berlina, gdje on radi, govori malo i često neprirodno negativno. Iz njegove perspektive, najveći izazov u Bosni i Hercegovini jeste utvrđivanje javnog interesa, budući da je proces donošenja odluka od javnog interesa u paralizi i da se donose odluke koje su u interesu političih elita ili krugova povezanih s njima.

Kao primjer zanemarenosti javnog interesa u procesu donošenja odluka naveo je obrazovnu reformu gdje su nedavno objavljeni rezultati PISA-testiranja srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini pokazali kako su učenici u velikom broju funkcionalno nepismeni. Po Ćerimagiću, ovi rezultati nisu doveli do toga da se u javnom interesu poduzmu mjere unaprijeđenja obrazovnog sistema, nego su dovele do stopiranja učešća Bosne i Hercegovine u narednom ciklusu PISA-testiranja i blokade reforme.

„Potrebno je napraviti strukturu koja će primorati političare da je saslušaju,“ naglasio je Ćerimagić. U toj strukture važnu ulogu moraju imati i žene jer praksa iz zemalja koje su zabilježile uspjeh u reformama uči da su žene ključni element napretka, u dobrom mjeri zbog toga što nemaju koruptivnu zaleđinu.

Doc. dr. Midhat Izmirlija sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu podvukao je kako struktura koja bi artikulisala javni interes mora biti prenesena u institucionalni okvir. Po njemu, Izvještaji Evropske komisije sve više stavljaju fokus na osiguranje institucionalnog okvira i ne može se samo usvojiti evropsku pravnu stečevinu, nego je potrebno dosegnuti standarde i vrijednosti EU.

„Standarde će biti teško dosegnuti bez funkcionalnog institucionalnog okvira za ostvarenje prava“, kazao je Izmirlija. On je dodao kako i prioriteti iz Mišljenja govore o institucionalnom okviru, a njega će biti najteže urediti zbog kompleksnog uređenja koji je baziran na vrlo starom birokratskom aparatu koji će teško postići napredak u članstvu.

„Trebamo vidjeti šta je stečevina a onda osigurati alate za njenu provedbu da bi se postigli vrijednosti i standardi EU. Uloga civilnog sektora je nemjerljiva i on treba biti konsultiran jer organizacije civilnog sektora imaju najbolji pogled na svoja specifična područja i ono šta se u njima može unaprijediti“, zaključuje Izmirlija.

Amila Žero iz Ženske zagovaračke grupe  primijetila je kako program reformi sa aspekta ženskih prava zanemaruje rodnu ravnopravnost i u analizi i u prijedlogu mjera. Među mjerama koje se predlažu, žene i mladi svrstani su u „ranjive kategorije“ i to je nešto nad čime bi se svi trebali zabrinuti.

„Tužno je što se mladi i žene, kojih je u strukturi društva više od muškaraca, ubrajaju u ranjive kategorije“, rekla je Amila Žero.Ona je dodala i da će se mladi izboriti za svoje prilike i neće dozvoliti da budu otjerani iz zemlje.

Podsjetila je i da postoje velike razlike u stopama zaposlenosti između muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini, kao i da se i u Reformskoj agendi 2 spominje kako su žene slabije plaćene za obavljanje istih poslova od muškaraca na istim pozicijama. „Ugrožavanje ljudskih prava nas vraća u srednji vijek“, istakla je predstavnica Ženske zagovaračke grupe.

Odgovarajući na pitanje da li će nakon ove diskusije uslijediti follow-up aktivnosti, Gianluca Vannini je rekao kako će se održavati konsultacije sa organizacijama civilnog društva i kako postoje podkomiteti za svaki segment pravne stečevine EU, koji će osim komunikacije sa institucijama države, imati i konsultacije sa civilnim sektorom da bi se poredali prioriteti i predložila rješenja.

Obraćajući se učesnicima na kraju, direktorica organizacije „Prava za sve“, Diana Šehić, naglasila je kako je potrebno da se otvore razgovori o ulozi organizacija civilnog društva u procesu evropskih integracija te da postoje organizacije koje imaju šta da kažu u tom procesu i o tom procesu.

IRIS WOLF: Jedino mi je bitno biti sretna u životu

0

Iris Wolf (27) model je iz Zagreba, a odnedavno i majka koja se nakon pauze planira nastaviti baviti modelingom. Uz to, studirala je modni dizajn, tako da od mode, kako kaže, svakako ne odustaje.

Također smatra kako od svega što je prošla u modelingu ima mnogo pozitivnih trenutaka.

“Najviše sam ponosna na prekrasne ljude koje je upoznala u svijetu mode. Naravno, biti majka je najsvetiji i najljepši posao na svijetu, ali svakako ne treba zanemariti i svoj identitet i treba se posvetiti nečemu što vas veseli”, kaže Iris Wolf.

U razgovoru za dobarportal.net ova zanosna Zagrepčanka otkriva i dobre i loše strane modelinga.

“Uz lijepe strane modelinga, kao što su upoznavanje ljudi, od modela do fotografa i dizajnera, putovanja na mjesta gdje te život ne bi možda odveo, upoznavanje svih aspekata jednog modnog snimanja ili revije,  postoje i one lošije strane poput toga da kosa i koža najvise pate jer to su razne frizure, teška šminka, a sve to uzima svoj danak”, ističe naša sagovornica.

Dodaje kako su njene beauty rutine vrlo jednostavne.

“Dakle, ne idem u krevet navečer sa šminkom, ujutro i navečer dobro hidratiziram lice. Kosu tretiram hranjivim uljima i maskama. Bitno je da je kozmetika prirodna i oslobođena hemikalija koje zapravo isušuju, bilo kosu ili kožu”, riječi su ove mlade manekenke.

Iris Wolf (FOTO: Iris Wolf, privatni arhiv)

Kaže kako neispunjenih želja zapravo i nema te da misli da je uglavnom i ostvarila sve što je priželjkivala.

“Sada mi je priroritet odgoj djeteta, a uz to naravno posvetiti se i modelingu koliko je to moguće u ovoj situaciji sa koronavirusom, kada su mnoge stvari odgođene ili prilagođene”,  naglašava Iris Wolf, koja je 2016. godine bila pobjednica na izboru za Najseksi Hrvaticu, a upravo joj je ta pobjeda otvorila mnoga vrata te je dobila priliku za saradnju sa Borisom Štajduharom, poznatim hrvatskim fotografom.

Govorila nam je i o uzorima u modelingu.

“Možda sam ih imala na početku, a kako bivam sve starija, jedino mi je bitno biti sretna u životu  svime odrađenim i postignutim te davati svoj maksimum uvijek i svaki put”, ističe ova ljepotica.

Imala je i poruku za sve djevojke koje se počinju baviti modelingom.

“Svima njima poručujem da prihvate sebe upravo takve kakve jesu, sa tom bojom kose, sa tim crtama lica, tjelesnom građom. Svaka žena je lijepa i ne treba se mijenjati i prilagođavati misleći da će joj onako biti bolje, da će biti uspješnija. Bog nam s razlogom svima dao i takvo lice, takvu kosu i takvo tijelo. Dakle, prihvatite sebe kakve jeste, volite se upravo takve i to je vaša supermoć, jer niko nije vi”,  zaključila je Iris Wolf.

Autor: Ana Brajčič

Bilješka o autoru: Ana Brajčič rođena je 04.6.1994. godine u Zagrebu. Žavršila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti i diplomski upisala u Valenciji u Španiji te tamo žavršila, a paralelno je studirala i Međunarodne odnose i dipomaciju u Zagrebu na Libertasu. Bavila se modelingom te ima titulu Model godine 2016. Republike Hrvatske.

KOLUMNA NELE BANJIĆ: Ženstvenost ne znači odsustvo pameti

0

Opet je otišla na odmor, odakle joj sav taj novac, kako se samo njih dvoje vole, pogledaj im slike kako su dobre, kako ona/on ima ovoliko lajkova, a ja ne mogu da dobijem ni 100, uživo izgleda skroz drukčije, to su pitanja i teme koje većinu korisnika Instagrama zanima.

Više od 800 miliona ljudi koriste Instagram, od toga najviše mlađa populacija. Instagram je uspio stvoriti sliku prihvatljivog izgleda za žene, muškarce i tinejdžere. Najčešći komentar vezan za društvene mreže je “svi izgledaju isto”. I zaista se nametnula slika idealne žene gdje se gotovo svi identično odijevaju, šminkaju, koriste iste aplikacije uređivanje slika, isti photoshop.

Trenutno je “in” da djevojka ima što veće usne, perfektno sređene obrve, lash lift, što uži i manji nos. Ovdje ne želim da osuđujem djevojke takvog izgleda. One jesu lijepe i uredne. Ali to ne znači da su manje vrijedne djevojke koje imaju manje usne, širi nos, djevojke i žene sa prirodnim obrvama i trepavicama. Ovdje želim samo napomenuti da je žena sve ono što ona želi biti, nevažno kako se šminkala i nevažno kakav oblik lica ima.

Sve djevojke i žene su lijepe na svoj način i upravo tu individualnost i autentičnost koju nosimo u sebi, to nas čini posebnom. Dakle, nije cilj da ličimo i kopiramo jedni druge. Cilj je inspirisati djevojke oko nas da budu ono što jesu i da svoju jedinstvenost pokažu tako što će ponosno nositi svoje kilograme, celulite, lice sa manje ili više pudera, trepavice sa ili bez lifta, obrve sa ili bez japanskim iscrtavanjem. Cilj je osjećati se dobro u svojoj koži i da tu unutarnju ljepotu nosimo sa sobom. Ženstvenost ne znači odsustvo pameti.

Nadalje, fascinatno je koliko mladi znaju da koriste Photoshop koji je svakome danas dostupan i besplatan je, a ne znaju na primjer glasati kada dođu izbori. U tome su potpuno nezainteresovani, iako mogu više doprinijeti društvu nego hranjenjem vlastitog ega na Instagramu. Ovdje bih dodala da je pohvalno kada djevojke i žene rade na sebi, jer rad na sebi uključuje šminku, garderobu, fizički izgled. Ali ovdje ne bismo trebali zapostavljati lični i profesionalni razvoj koji se odnosi na razvoj duše, uspjeha, psihičkog stanja, način razmišljanja. Kada razvijamo i jednu i drugu stranu nas, tada smo na dobitku i u balansu.

Korištenje Photoshopa mogu razumjeti kada se koristi u normalnoj dozi. Nekada zaista osvjetljenje utiče na to da iz nekog ugla čudno izgledamo. Nekada ni sami pixeli ne mogu da iznesu sliku kakvi smo zapravo u datom trenutku. Blage i minimalne korekcije razumijem, ali photoshopiranje slike do same neprepoznatljivosti nosi u sebi veliki problem. I onda ne razumijem, je li Instagram postala platforma za takmičenje kod koga su najbolje isfotošopirane slike? Natjecaj u tome ko vodi više ”nerealniji” život?

FOTO: Ilustracija

Zbog toga mi Instagram podsjeća na igricu Sims. U toj igrici imate opciju da pravite svog lika po vašoj želji. Od glave do pete. To me mnogo podsjeća na fotošopiranje i stvaranja nas samih kako ćemo izgledati na Instagramu. Nadalje, u igrici pravimo sopstvenu kuću sa namještajem po našem ukusu. To me podsjeća na Instagram – feed, gdje perfektno slažemo boje i detalje i biramo samo slike koje će se uklopiti cjelokupnom izgledu. U Simsu dajete komande svojim figurama, vodite i usmjeravate u njihovim aktivnostima. To mi je slično Instagram storiju, gdje navodimo naše pratioce da kupe proizvode za koje svjesno iznosimo neistinite stvari, samo kako bi kupili proizvod koji i nije tako odličan koliko se predstavlja. Zapamtite, ako ne plaćate za proizvod, onda ste vi proizvod. I na kraju ove komparacije, dodala bih da u Simsu zahvaljujući šiframa i kodovima, možete povećati svoj novac. Na Instagramu je slično, kupovinom i putem manipulisanja možete povećati broj pratioca. Samo šteta je što toj igrici zvanom Instagram pridajemo toliko značaja.

Koliko je otišlo u nedogled taj nerealni svijet, govori nam činjenica da su se počeli pojavljivati Instagram profili gdje se pokazuje realno stanje i prirodni izgled osobe. Svi su facinirani pojavom tih ljudi. Naravno, te jeste pohvalno i na pozitivan način razbija nametnutu sliku kako mladi trebaju izgledati na Instagramu. Ali naš odnos prema tome je upitan. Zar to ne bi trebalo biti normalno za naše oči? Jesu li oni doista posebni toliko, ili smo svi upravo takvi. Samo nemamo hrabrosti iznijeti naše pravo ja, jer se bojimo da nas kao takve neće prihvatiti.

U ovome svemu bih navela i period kada je bila poznata stranica dernek.ba, gdje su svi bili zaluđeni tom platformom. A pogledajte danas, gdje je ta stranica? Mnogi za nju nisu ni čuli. Ili još jedan primjer: Prvi puta kada se pojavio Facebook na našem području, tada je bio trend da si kul ako imaš što više virtualnih prijatelja i da ti za rođendan što više ljudi koje i ne znaš, čestitaju rođendan. Što je popunjeniji zid nepoznatim osobama, to se smatraš bitnijim. Mnogi od nas nisu pratili taj trend. Ali danas imamo, po mom mišljenju, još gori trend gdje se svjesno postavljaju manipulirane slike. Zato se i pitam, da li ćemo našim unucima pokazivati naše slike iz mladosti one koje smo fotošopirali, ili ipak one prave? Nije ni čudo da je član parlamenta Ujedinjenog Kraljestva, dr. Luke Evans, sastavio Prijedlog zakona koji govori da bi ljudi morali da označe koje su im slike fotošopirane.

Na kraju, važno je dodati da društvene mreže, pa i Instagram nemaju samo negativne posljedice. Instagram podržavam kada nam služi da pokažemo svoj kreativni dio ličnosti. Podržavam ga kada kroz njega približavamo drugima umjetnost i svoje ideje i aktivnosti koje pozitivno utiču na pojedinca i društvo. One itekako mogu biti korisne. U tom slučaju moramo biti također svjesni kakav sadržaj tražimo da gledamo. U realnom životu izbjegavamo negativne, dvolične ljude. Izbjegavamo manipulatore i emocionalne vampire. Zašto onda da ih pratimo i gledamo na Instagramu?

Ne morate se osjećati loše kada otpratite nekoga ko predstavlja nerealni život ispunjen samo žudnjom da ima što veći broj pratioca. Morate biti svjesni da svako na Instagramu bira svoju najljepšu sliku i trenutke gdje su samo sretni. To nije pokazatelj realnog života. Kada malo bolje pogledate, većina Instagram profila ističe materijalizam gdje se iznose svi detalji iz života, gdje je sve ”na izvolte“ i gdje se želi privući pažnja tako što se počinje gledati na ljude kao na seksualne objekte. Ako nemaš dovoljno pratioca ili ako pratiš više ljudi nego što oni tebe, na to se gleda kao da si izgubio sav svoj potencijal koji nosiš u sebi. Zar već ne počinjemo polako živjeti život kao u onoj seriji Black Mirror u epizodi ”Nosedive”, gdje se sve bazira na tome koliko si popularan prema jednoj aplikaciji?

Stoga, ne bih rekla da je najbolje da se izbrišemo sa društvenih mreža, jer one ipak sa sobom nose i pozitivne strane. Zbog toga, zapratimo osobe koje nas inspirišu i motivišu svojim pričama. Zapratimo one osobe koje više ističu svoju kreativnu stranu i od koga nešto možemo naučiti. Neka nam vrijeme provedeno na Instagramu donese nova i korisna saznanja i ideje. Što prije osvijestimo da nam Instagram uzima ono najdragocijenije, a to je vrijeme i sadašnjost, to ćemo prije znati kontrolisati koliko vremena dajemo samo jednim običnim aplikacijama koje i jesu napravljene da nam uzimaju pažnju, dok oni na našoj pažnji zarađuju.

Sama činjenica da su napravili da tokom dopisivanjem sa nekim, na chatu dok čekate odgovor stoji u uglu da ta osoba ”tipka”, napravljeno je samo s ciljem da ne izlazite sa aplikacije i da vam održi pažnju tako da se zadržite na chatu i da vidite šta vam je neko napisao. To je samo jedan mali detalj kako su uspjeli da nam zarobe pažnju. Stoga, osvijestimo se i poklonimo pažnju tamo gdje je najviše potrebna, a to je na ličnom i profesionalnom radu, na porodici, na prijateljima, na aktivnostima u kojima uživamo. Nadam se i da vam je ovaj tekst ostavio na trenutak mali “aha” momenat.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.