Na novoj adresi u Sarajevu, u ulici Josipa Vancaša 32, Arena nudi nezaboravno iskustvo gaminga. U sardnji s dobarportal.net Connect Arena vas daruje. Sve što trebate uraditi je zapratiti ih na njihovom Facebook i Instagram profilu te nam se javiti na naš Facebook page ili na broj 062 54 10 10 sa vašim kontakt informacijama kako bi mogli osvojiti jednu od vrijednih nagrada. Trenutnu ponudu pogledajte na fotografiji priloženoj ispod. Sretno svima.
Connect Arena aktuelna ponuda
Nagrade koje vas čekaju su
– 10 ponuda dan D (Od 12:00-17:00) i (16:00-20:30 *23h)
Sajra Kustura predstavnica je Dječijeg parlamenta općine Novi Grad u Sarajevu, a koji djeluje u sklopu NVO “Naša djeca Sarajevo”. Bavi se aktivizmom mladih u NVO “Naša djeca Sarajevo”, UNICEF i Save the Children.
Radom na aktivnostima, omladina upoznaje ljude iz cijelog regiona te tako stvaraju mrežu mira s ciljem da ne traže promjene, već da budu promjena. Za nekoliko dana bit će okončan regionalni program Dijalog za budućnost, a koji se sprovodio od 2019. godine od strane UN-a, UNICEF-a i UNESCO-a. Program DFF-a (Dialogue For the Future) sprovodio se u cilju stvaranja više prostora za konstruktivne dijaloge i promovisanje socijalne kohezije u i između Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore. U sklopu istoga imali su nekoliko različitih projekata, među kojima su projekti: D(j)eca kažu, Umjetnost razumijevanja (gdje su imali i razmjenu mladih iz BiH i CG u februaru ove godine), Umjetnost demokratije te projekat Glasovi mira (omladinski hor).
Na navedinim, naša sagovornica bila je na poziciji voditeljice regionalne konferencije te moderatorica završne regionalne dijaloške platforme UN-a.
“Voljela bih da istaknem svoj aktivistički rad, želju da budem dio velikih dobrih priča koje zaslužuju da budu promovisane, da pokažem ljudima da itekako postoji dobra i svjetlosti još uvijek, ali i da predstavim, za sami završetak programa DFF-a utiske o svim aktivnostima koje smo sprovodili, unatoč pandemiji i preprekama”, navodi Sajra u razgovoru za dobarportal.net.
Koje aktivnosti su se provodile u toku trajanja DFF-a? Da li ste nakon svega zadovoljni programskim sadržajima?
U sklopu DFF-a imali smo priliku da okupimo adolescente do 18 i mlade do 30 godina, gdje smo kroz kreativan način, kroz umjetnost, ili panel diskusije razgovarali o bitnim društvenim pitanjima, a tiču se obrazovanja, zdravstva, stanovanja i životne sredine. Premda se veliki dio aktivnosti održao online putem, uspjeli smo da osjetimo istinsku sreću i na praktičan način naučimo mnogo toga.
Opišite nam ukratko projekat u kojem ste učestvovali sa svojim vršnjacima i ostalom omladinom iz regiona.
Projekat ,,D(j)eca kažu“, sprovodili su MODS (Mreža organizacija za decu Srbije) i ,,Naša djeca Sarajevo“, na kojem sam bila voditeljica završne regionalne konferencije. Mladi Srbije i Bosne i Hercegovine su kroz radionice i samu konferenciju pokazali da djeca imaju šta da kažu, te smo zajedno govorili u ime marginalizirane djece i zatražili stvaranje boljih životnih uslova za svako dijete. Ono što me najviše raduje jeste da postoje mladi širom regije, i to u velikom broju, koji misle na onu djecu koja nažalost nemaju bezbrižno djetinjstvo. – Umjetnost je sastavni dio života, samo je stvar pojedinca koliko će uživati u tim osebujnim čarima. Kada ljudi pronađu zajednički jezik kroz muziku, ples, glumu ili književnost, onda su niti među njima neraskidive, a odnos išaran najljepšim bojama emocija. Kroz projekat ,,Glasovi mira“ i ,,Umjetnost razumijevanja“, međusobno smo se razumjeli kroz umjetnost i stekli prijateljstva za čitav život. ,,Glasovi mira“ jeste omladinski hor, a ,,Umjetnost razumijevanja“ projekat u sklopu kojeg smo imali devetodnevnu razmjenu mladih iz BiH i Crne Gore u Tuzli. U jeku pandemije mi smo pjevali, glumili, igrali se, učili, kroz vježbe osjetili svoju nutrinu, ozdravili svoju dušu i u najboljem zdravstvenom stanju vratili se svojim kućama negativni, ali samo na COVID!
Koja je bila konkretno Vaša uloga u toku održavanja programa? Da li ste išta novo naučili o temama koje ste obrađivali?
Na DFF Regionalnoj dijaloškoj platformi za mlade bila sam jedna od tri moderatora panel diskusija. Naučila sam kako da koordiniram velikim brojem ljudi, čak i u ovim teškim epidemiološkim uslovima. Naučila sam kako da nastojim prenositi poruke mira i tolerancije; kako da se nosim sa svim usputnim nedaćama i preprekama, kako da ostvarujući svoje ciljeve i snove pomažem drugima da pronađu svoju sigurnu luku pod ovim nebom. Naposlijetku, naučila sam kako je bitno biti vijesnik dobra i isto to dobro ostavljati iza sebe. Neizmjerna podrška koju smo svi mi, mladi, dobili kroz ovaj program je neprocjenjivo vrijedna, posebno za nas koji ne čekamo promjene, već svakodnevno činimo promjene.
Internet je medij koji je najbrže doživio svoju ekspanziju, a razvojem interneta došlo je i do razvoja društvenih mreža koje pružaju mnogo načina za objavljivanje onoga što treba da se zna.
Danas, kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini, društvene mreže kao neizostavan dio svakodnevnice iznjedrile su zanimanje influensera koje postaje sve aktuelnije.
Samoprozvana komičarka, zabavljačica sa Instagrama, influenserica i fashion blogerica, Ilda Humić iz Kalesije, ovim poslom bavi se već deset godina.
U razgovoru za dobarportal.net izdvaja autotentičnost kao glavni faktor koji će vas izdvojiti u moru influensera.
“Ja sam samoprozvana komičarka i zabavljačica sa Instagrama, a fashion blogingom se bavim već skoro deset godina. Novi pravac koji njegujem nastao je za vrijeme prvog lockdowna, a sam put nije bio težak jer ljudi još uvijek cijene iskrenost i normalne vrijednosti. Pored harizme o kojoj se više ne mora ni govoriti jer se podrazumijeva, po mom mišljenju da bi se bavili ovim poslom trebate biti autentični i originalni”, počinje priču Ilda Humić.
Ilda Humić (FOTO: Ilda Humić, privatni arhiv)
Dodaje da zanimanje influensera sa sobom nosi veliku odgovornost zbog sadržaja koji se plasira na društvenim mrežama koje imaju ulogu u manipulisanju i oblikovanju stvarnosti, ali i da postoje slučajevi na društvenim mrežama gdje se realnost uljepšava te da influenseri zaista imaju utjecaja na druge.
“Ljudi koji se bave Instagramom, a koje lično poznajem predstavljaju poprilično realnu sliku života, ali ima slučajeva gdje se realnost uljepšava i gdje je to očigledno. Influensing je nova vrsta zanimanja koja iako mnoge iritira predstavlja novu vrstu posla budućnosti jer su društvene mreže neizostavan dio naših života. Prvenstveno na mene utječu ljudi koje pratim, ali koji imaju integritet, dok i ja sama imam vrstu utjecaja iako mi nije drago zbog toga. Sasvim je u redu kupiti proizvod koji vidimo kod nekoga, ali se ne mogu složiti s tim da se trebaju donositi životne odluke na osnovu nečijeg utjecaja”, ističe naša sagovornica.
Ilda Humić (FOTO: Ilda Humić, privatni arhiv)
Objašnjava na koji način društvene mreže utječu na privatni i poslovni život te koje su to pozitivne, a koje negativne strane društvenih mreža.
“Mnogo toga se promijenilo od kako sam postala dio influenserskog svijeta i gdje god da odem ljudi me prepoznaju, kao i na poslu. Kao majka, mnogo utječem na to koliko će moja djeca biti eksponirana na društvenim mrežama jer one imaju i svoje loše strane , ali s obzirom na to da prikazujem veliki dio privatnog života neminovno je da će se i moja djeca pojavljivati na profilu. Pozitivna strana jesu ljudi koji te prate i koje upoznaješ, te potencijalni novac koji možete zaraditi, ali ona loša strana jeste što svako daje sebi za pravo komentarisati ili osuđivati nečije postupke. Živimo u osjetljivom svijetu gdje je vrlo lako uvrijediti nekoga zato je veoma važno obratiti pažnju na koji način iznosimo vlastite stavove”, govori Ilda Humić.
Ilda Humić sa porodicom (FOTO: Ilda Humić, privatni arhiv)
Navodi da s jedne strane, Instagram predstavlja produktivan način povezivanja i komuniciranja sa publikom, a s druge strane influenserima ponekad postaje teže kontinuirano održavati komunikaciju. Smatra kako danas u poslu influensera sredina iz koje dolazimo zna biti faktor uspjeha na društvenim mrežama.
“S porastom profila postaje mi sve teže jer pored Instagrama imam i posao, ali balansiram jer me pokreće i motiviše interakcija sa pratiocima zbog kojih sam na kraju dana tu gdje jesam i bez kojih sve što radim ne bi imalo smisla. Nažalost, sredina iz koje dolazite zna utjecati na uspjeh na društvenim mrežama jer meni često ljudi kažu: ‘Ilda da si takva kakva jesi a da si npr. Iz Sarajeva bilo bi dosta drugačije‘. Ja sam više nego zadovoljna gdje sam, međutim susrećem se ponekad sa predrasudama vezanim za mjesto iz kojeg potičem jer postoje ljudi koji druge gradiraju po lokacijskoj odredbi prije nego po drugim važnijim kriterijima”, kazala je Humić.
Ilda Humić (FOTO: Ilda Humić, privatni arhiv)
Poručuje da je najvažnije od svega ne suditi knjizi po koricama.
“Mlađoj sebi bih rekla da će sve doći na svoje mjesto, a ljudima bih poručila da žive život punim plućima jer nikad se ne zna kada će ta ista pluća da nas izdaju, a najvažnije od svega jeste da ne sude knjizi po koricama”, zaključuje Ilda Humić.
Autor: Edina Rizvić
Bilješka o autoru: Edina Rizvić rođena je 09.9.1996. godine. Zvanje Bachelor žurnalistike stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Smatra se polivalentnom osobom, dobrom sagovornicom uz dozu empatije te dobrom prezenterkom.
Stvara se dojam da je neka posebna vrsta prokletstva poslijednje dvije godine nadvila svijet. Različite Odlomakteorije nas intrigiraju, ali i straše. Sve te teorije i priče prolaze kroz misli kako i velikih umova današnjice, tako i običnog naroda. Kada se svi usaglase, misao je jedna: “Svijet nije sigurnio mjesto za život više!”.
Rezonujući sa neutralne tačke gledišta i posmatrajući sva ta mišljenja, treba se napomenuti da se malo i više nego pretjeruje u svim smjerovima kada su misli o nedaćama stavljene pod lupu. Neko čita i tvrdi da je neozbiljno tako misliti, a neko već traži nastavak teksta da ima danas nekoga na koga se može ljutiti kako bi se olakšao od silne tuge.
Pretjerivanje u svim smjerovima… Zvuči kao riječ koja dobro opisuje generalno svjetovne misli. Gdje smo to pretjerali? Prvo pretjerivanje su misli da je sa pandemijom počelo stanje haosa. Nije, virus je samo jedan od indikatora tačnosti razmišljanja velikih umova poput Stivena Hawkinga. U jednom od svopjih poslijednjih intervijua, ovaj veliki čovjek je izjavio da pored zagađenja, ljudska pohlepa je nešto što bi najprije moglo uništiti svijet. Gdje sad uklopiti Hawkingovo mišljenje sa pretjerivanjem u svim smjerovima? To je svakako bar jednostavno…
Kako bi došli do virusa, trebamo krenuti prvo od okolišja. Gledajući statistike, ustanovljeno je da proces deforestacije, ili sječe šuma je u porastu od 2010 godine, te da je skoro jedna trećina šume više posječeno na svjetskom nivou u 2020 godini u odnosu na 2010. Ne zaboravimo požare koji su generalno nastali kombinacijom ljudskog faktora (patologija, ljenost i pohlepa… Zovite to kako hoćete). Opet, neki od čitatelja odmah povezuju šumu sa plućima planete, a zapravo, da li neko od vas razišlja da su šume stanište? One su mjesto koje okuplja različite životinje i odvaja ih od upravo ljudi. Nikada bez razloga! Životinje generalno imaju svoju mikrofloru, mikrosvijet koji pokriva njihove organe, kožu i krzno. Ta mikroflora je kao i naša, sa funkcijom da štiti organizam. Mjesto na kom je očuvana, upravo je prirodno stanište iz kog potiče. Te iste životinje ne služe kao naša bunda niti kao hrana, već kao zaštitni sistem, a neke vrste su najbitnije za oprašivanje. Upravo tako! Pluća planeta moraju cvjetati da bi disala.
Uništenjem staništa koje mi zovemo šumama nastaje prostor koji akumulira toplinu. Izmislili smo PVC i njim okitili svijet. Taj nakit stvara zamke za živi svijet, prernamnožava mikroorganizme i uvećava kiselost mora. Dakle, zbog svojih glupih ispada i pohlepe, ljudstvo je osakatilo svijet i stvorilo klimu koja je odgovarajuća za nastanjivanje raznih opasnih mikroorganizama, izneđu kojih je i novonastali virus.
Nema potrebe se fokusirati temi kako je nastao virus. Još uvijek naučnici tvrde da će nam trebati vremena da saznamo koji je način nastanka virusa. Potrebno je da se fokusiramo upravo na istrebljenje pohlepe i gluposti koja nas forsira da u svemu pretjerujemo.
Naravno, naše pretjerivanje u svim smjerovima bi trebalo da nas natjera da shvatimo da virus nije more kontradiktornih informacija koje moramo sve znati. Virus je sredstvo koje nas sad uči drugačijem obliku humanosti i daje nam nove forme prilagodljivosti. On je evolucija prema svom određenom obrascu koji trebamo poštovati. Poštivanje ove evolucije ide od poštivanja okolišja i staništa onih koji nisu tu nama na usluzi. Umjesto gomilanja znanja nerpoznatih i sumnjivih izvora, trebamo gomilati empatiju i biti tu jedni za druge, iskreno. Poražavajući podatak je da u periodu pandemije se nivo suosjećanja drastično smanjio, a da se nasilje između četiri zida ojačalo. Sve je više osoba sa invaliditetom, djece i žena koje trpe nasilje. Ovo nije samo priča Balkana već čitavog svijeta. Na Balkanu može samo još i gore biti, kao i što jeste.
Na samom kraju ove kolumne, svi su pozvani da se umjesto bombardovanja napola tačnim informacijama posvete osnaživanju suosjećanja i iskrene želje da se dobrota proširi. Umjesto duboke potrebe i strahova u kojima se pati od kompleksa hoćemo li imati dovoljno, možda da se osvijestimo činjenicom da ako ne budemo čuvali naše okruženje nećemo imati apsoluitno ništa, pa ni život.
Virus jeste neprijatelj, ali on je i alarm koji nas treba probuditi prije nego je kasno!
Autor: AnaDominik Rodić
Bilješka o autoru: AnaDominik Rodić živi i radi u Sarajevu. Naučnica je i terapeutkinja prirodne medicine (fitoterapeutkinja, kristaloterapeutkinja i astrologinja). Možete je pronaći na Facebooku i Instragramu.
Veliki broj članaka o utjecaju društvenih mreža započne različitim analizama, statistikama, brojkama, različitim izjavama i ostalim propratnim materijalima pa opet sva ta istraživanja kao da nemaju efekta u stvarnom svijetu jer mi i dalje ostajemo konzumenti svega pomenutog na isti način kao i ranije. S nadom da mojim čitaocima neće smetati, ja bih sva ta istraživanja za sada ostavio po strani.
Za početak je dovoljno da znamo da je danas skoro svako korisnik neke društvene mreže, a mlađi među nama su najznačajnija grupa korisnika. Stoga bih početni fokus ovog teksta izmjestio sa nekakvih analiza na moja lična znanja i iskustva koja sam prikupio kroz svoj rad kao informatičar i sudionik nekoliko većih konferencija sa tematikama bliskim današnjem naslovu kolumne.
Društvenu mrežu šturo možemo definisati kao mjesto na internet prostoru koje ima određen broj korisnika koji međusobno razmjenjuju neku vrstu informacija ili sadržaja. U suštini radi se o alatu za komuniciranje i informisanje, nevezano da li se radi o zabavnom, poslovnom ili informativnom karakteru tog alata. Razlog velikog rasta u popularnosti ovih mreža (tj. alata) jeste taj što su besplatne i vrlo pristupačne – potrebna je samo registracija, a zauzvrat nude olakšavanje prikupljanja informacija i komuniciranje.
Kao takve postale su mjesto koje virtuelno okuplja ljude, a pošto je ljudska priroda da i drugi ljudi idu tamo gdje je neko dešavanje tako je to uticalo da se mreže sve više šire proteklih nekoliko godina. Osnivači kompanija koje stoje iza društvenih mreža su uglavnom bili mladi ljudi koji su svoju ideju predstavljali drugim mladima pa je ekspanzija ovih mreža uglavnom i bila najveća među njima. Od tada pa do danas veliki broj korisnika su i dalje ova kategorija ljudi koji ove mreže/alate koriste u puno većem obimu nego starije generacije. Možemo zaključiti da je i utjecaj svega što se dešava na društvenim mrežama najveći na mlađe generacije.
Shodno navedenom jasna je činjenica da društvene mreže danas igraju veliku ulogu u formiranju stavova pojedinaca i imaju veliki utjecaj na svijest pojedinaca po različitim pitanjima. Međutim, manje je poznata činjenica da postoje tri načina kako društvene mreže utiču na našu svijest, a upravo u toj maloj sitnici se krije mnogo toga bitnog.
Prvo, mladi ljudi su puni nesigurnosti i često će se porediti sa drugima kroz njihove fotografije ili stavove u želji za društvenim odobravanjem kroz imitaciju opšte prihvaćenog standarda ponašanja ili ljepote, što je svakako u ljudskoj prirodi, ali kroz široke mogućnosti ovih platformi širi je i sadržaj koji utječe na korisnike. Dakle, sadržaj drugih korisnika direktno utječe na osobu koja je istom izložena, kao naprimjer: mala djeca koja pregledaju inostrane crtiće mogu poprimiti drugačiji naglasak, tinejdžeri prihvataju modne stilove nekih popularnih korisnika (tzv. infuensera), pojedine generacije prihvataju izazove i učestvuju u igrama koje mogu biti opasne ili sa smrtnim ishodom (TikTok izazovi), povećan je broj sadržaja sa seksualnim konotacijama što naročito utječe na tinejdžere koji prolaze kroz hormonalne promjene, postoji retorika apsolutne odbrane vlastitih stavova umjesto otvorenosti za dvosmjernu komunikaciju i milion drugih primjera. Sve to utječe na mlade osobe! Zapravo, utječe od pamtivijeka i u stvarnom životu, ali ljepota stvarnog života je ta što ste izloženi manjem broju stvari tu oko vas, a ne ogromnom broju stvari kao na internetu.
Drugo, korisnici društvenih mreža izloženi su sadržaju jer do njih dolazi veliki broj različitih reklama koje oni nužno ne traže. Reklamiranje na društvenim mrežama je relativno jeftino, a vrlo efikasno jer kroz alate profilisanja možete tačno odrediti ciljanu skupinu za koju želite pustiti reklamu. Naprimjer, autor reklame može podesiti da se reklama prikaže osobama od 18 do 20 godina, koje su završile neku gimnaziju na prostoru Tuzlanskog kantona, koje interesuje sport i koji su ženskog spola. Takvo profilisanje omogućava svakom da uz vrlo malo znanja dosegne do jako velikog broja ljudi, bez da čak nužno ima i neke časne namjere. Ciljana skupina ne mora tražiti taj sadržaj, kroz reklamu on će sam doći do njih i na taj način direktno utjecati na njihove odluke kao odluke potrošača. A ne mora se raditi isključivo o proizvodima, može se raditi o političkim porukama ili zagovaračkim procesima i slično. Na taj način reklamer može utjecati na formiranje političkih stavova ili potrošačkih navika još od mladog doba jednog čovjeka pa kroz njegov čitav život, sve dok je korisnik te društvene mreže ili platforme.
Treće, postoje tvrdnje osoba povezanih sa ranim razvojem pojedinih društvenih mreža da su iste angažovale stručnjake iz psihologije po pitanju ovisnosti o kockanju, kako bi zajedno sa njima stvorile algoritme za sistem notifikacija (obavijesti) koji će stvoriti ovisnost kod korisnika za primanjem stalnih notifikacija i slijedom toga stalno privlačiti pažnju korisnika da češće koristi svoju društvenu mrežu. Bile ove tvrdnje istinite ili ne, evidentno je da postoji sindrom „koliko lajkova sam dobio/la“ i da ovakva ovisnost postoji. Moglo bi se reći da su ljudi svojevoljno uveli sistem ocjene drugih ljudi kroz „lajk“ kao sistem ocjene vrijednosti individua.
Ova tri načina su neki standardan obrazac za svaku društvenu mrežu kako može utjecati na razvoj svijesti pojedinca. Ali, skandal poput onog iz 2012. godine kada je Facebook testirao emocije 689,003 svojih korisnika, pokazao je da kompanije koje stoje iza društvenih mreža koriste ili mogu koristiti niz drugih metoda za utjecaj na potrošačku i političku svijest građana. Tako je na pomenutom primjeru iz 2012. godine mreža Facebook vršila eksperiment u trajanju od jedne sedmice na način da je za 689,003 svojih korisnika prikazivala samo negativan ili samo pozitivan sadržaj na vremenskoj liniji u cilju utvrđivanja reakcije korisnika na takav sadržaj.
Otkrili su da su emocije zarazne, odnosno korisnici koji su bili izloženi većem broju negativnog sadržaja su i sami potom počeli postavljati negativan sadržaj tj. postajali su manje pozitivnog duha i obratno. Ovakve manipulacije od strane jedne društvene mreže i njena kontrola nad vrstom sadržaja koji ćete dobiti direktno se održava na formiranje mišljenja kod individua, naročito mlađih osoba koje brže prihvataju sve predstavljeno.
Na kraju bih se osvrnuo na obim sadržaja koji je dostupan – on je beskrajan. Po čitav dan možete listati taj sadržaj na svakoj društvenoj mreži i ne biste pregledali sve dostupno. Mozak potom započinje, u cilju da stigne sve, da registruje samo fragmente informacija (naslove) čime se zapravo smanjuje pažnja čitaoca. Tako smo svjedoci da je prosječna pažnja većine stanovništva danas jako kratka pa takve osobe zapravo često formiraju pogrešne stavove o mnogo pitanja jer ne čitaju suštinu informacija koje su došle do njih. To kasnije direktno utječe na mogućnost učenja i praćenja nastave u školi čime opada i kvalitet znanja koje posjeduju te osobe.
S druge strane, valja istaći i prednosti ovih platformi. Korištene umjereno i pravilno, a imajući u vidu sve gore ranije navedeno, one mogu biti jako korisne i mnogo olakšati svakodnevni život i komunikaciju. Kako postoji različit spektar društvenih mreža, tako i njihova upotreba može biti raznolika i često edukativna i zanimljiva.
Lično sam stava da smo u želji za sveopštom komunikacijom i socijalizacijom kroz društvene mreže samo postali više otuđeniji od onih koji su nam najbliži i da suštinski ne postižemo efekat koji su društvene mreže trebale imati. Od alata koji nam je omogućavao da se čujemo sa rodbinom iz daleka ili pročitamo neku vijest, došli smo do alata koji nas udaljava od realnosti i jedne od drugih, koji ima mogućnost mijenjanja i manipulisanja masovne svijesti. Teško je tu prepisati ikakav brz i jednostavan lijek, a najmađi među nama su u velikoj opasnosti da budu žrtve toksičnog utjecaja.
Stava sam da mlade osobe trebaju učiti o tehnologiji, a to trebaju raditi u kontrolisanim uslovima dok ne steknu samosvijest i mogućnost rezonovanja činjenica. Takav ambijent za mlade osobe jesu osnovna i srednja škola i fakultet. Obrazovne institucije trebaju biti organizovane kao mjesta gdje je moguć cjelodnevni boravak i na kojima će se izvršavati sve obaveze i učiti o novim tehnologijama što će zapravo u konačnici spriječiti mlade osobe da budu izložene utjecajima stvari koje nisu na nivou njihovog uzrasta.
Autor: Kenan Gutić
Ovaj tekst sačinjen je u susret interaktivne online radionice na temu “Uticaj društvenih mreža na mlade”, a koja je nastala u okviru edukacije “Digitalna zaštita i sigurnost” koji je inicijativa Techsoupa Europe realiziran od U.G. Zašto ne.
Fondacija budućnosti u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Asocijacijom za napredak nauke i tehnologije i Bosanskohercegovačko-američkom akademijom nauka i umjetnosti, priprema drugo online “3 Minute Thesis” (3MT) takmičenje, i to za bh. studente dodiplomskog i master studija iz Bosne i Hercegovine i inostranstva.
Isto takmičenje, s vrlo uspješnim rezultatima, ali za Ph.D studente, održano je u
novembru 2020. godine. Takmičenje 3MT studentima omogućava da predstave svoja istraživanja široj javnosti kako bi razvili akademske, prezentacijske, istraživačke i komunikacijske vještine.
“Prošlogodišnje takmičenje za PhD studente bilo je izuzetno uspješno i ponosni smo da je učešće uzelo 70 studenata bh. porijekla iz različitih krajeva svijeta, sa sjajnim istraživačkim temama. Cilj 3MT takmičenja jeste da predstavimo značajne oblasti i tematike kojima se naši studenti bave, i sigurni smo da će i ove godine biti jednako uspješno, jer mi imamo mnogo talenata koji čekaju svoju priliku da se dokažu. Mi smo tu da im je pružimo”, poručuju iz Fondacije
budućnosti u Bosni i Hercegovini.
Takmičari svoje prijave mogu poslati do 18. aprila. Njihov zadatak je da u maksimalno
tri minute predstave temu svog istraživačkog rada. Pobjedničke ideje odabrat će
stručni žiri kojeg čine eminentni predstavnici akademske zajednice, uspješni Bosanci
i Hercegovci iz cijelog svijeta.
“Pozivamo sve bh. studente koji studiraju u Bosni i Hercegovini, ali i u inostrantsvu da se prijave i učestvuju u ovom jedinstvenom takmičenju, pridruže se 3MT zajednici, i osvoje vrijedne nagrade iz ukupnog fonda od 10000 KM”, navode iz Fondacije budućnosti u Bosni i Hercegovini.
Svoje istraživačke teme možete prijaviti do 18. aprila 2021. godine, a više informacija pronađite ovdje.
Fotografisanje životinjskog svijeta u divljini predstavlja zahtjevnu fotografsku disciplinu koja u Bosna i Hercegovini još uvijek nije dovoljno zastupljena. Za dobru wildlife fotografiju potrebno je dosta strpljenja, znanja o prirodi, ali i snalažljivosti. Tuzlak Almir Hukić, wildlife fotograf, duži niz godina bavi se fotografisanjem divljih životinja u njihovom prirodnom staništu, a za svoje početke vezuje sovu malu ušaru koja je ujedno bila i pokretač svega toga.
Autor je prve wildlife fotomonografije u Bosni i Hercegovini pod nazivom “Urbana dama : Fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne BiH”.
“Kada sam prvi put vidio sovu malu ušaru na njenom zimovalištu u Bosanskom Šamcu 2013. godine odlučio sam postati wildlife fotograf, te počeo štediti za kvalitetniju opremu, jer dugo vremena sam pokušavao fotografisati ptice, ali sa manje kvalitetnom opremom i uvijek mi je bio izazov fotografisati pticu u letu a da je u fokusu”, počinje priču Almir Hukić.
Urbana dama : Fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne BiH (FOTO: Almir Hukić, privatni arhiv)
Fotografisanje životinja u divljini osim tehničkog poznavanja o fotografisanju, zahtijeva i poznavanje ponašanja životinja i vremenskih uslova. Prema njegovim riječima, wildlife fotografija predstavlja istinski dragulj koji prikazuje esenciju prirode, ali da na našim prostorima još uvijek nije zastupljena.
“Wildlife fotografija još uvijek nije zastupljena na našim prostorima u omjeru u kojem je u svijetu već kao popularan pravac fotografije. Poznajem nekoliko ljudi koji se tek amaterski bave, a wildlife fotografija zaista je istinski dragulj fotografije koji prikazuje samu esenciju prirode u kojoj dominiraju divlje životinje. Konstantna edukativna komponenta wildlife fotografije oblikuje vas u dobrog fotografa sa odličnim poznavanjem životinjskih i biljnih vrsta i neobičnih prirodnih staništa. Također, predstavlja oblik meditacije kombinovan sa ostvarenim kreativnim zadovoljstvom. Fotografisati rijetke ugrožene vrste ili čak luatlice u životinjskom svijetu koje ćete sresti možda jednom predstavlja fantastičan osjećaj, privilegiju i luksuz”, ističe naš sagovornik.
Za dobarportal.net otkriva da je najbitniji faktor koji utječe na dobru fotografiju ptice u prirodnim staništima sreća te da uvijek možete posmatrati ili fotografisati jednu te istu vrstu ptice nebrojano puta, a svaki put vidjeti nešto novo.
“Najbitniji faktor wildlife fotografije jeste sreća i kada se nađete na pravom mjestu u pravo vrijeme nastanu i kvalitetne fotografije. Još jedan od faktora jeste kvalitetna oprema koja uključuje dobar DSRL aparat sa tele objektivom. S druge strane, za ptice u letu potrebno je napraviti više fotografija u sekundi, tačnije ‘continious mode’ od kojih je za očekivati da bude dobro nekoliko njih. Prema uzusima wildlife fotografije, dobra fotografija jeste oštra slika u fokusu sa vidljivim okom ptice. Ptice su glavni indikatori biološke raznolikosti, razigrane, lijepe, ujedno predvidive i nepredvidive i strahovito korisne u prehrambenom lancu. Svaka vrsta ptice je priča za sebe, sa svojim navikama, karakteristikama, ponašanjem i to je ono što je upravo najviše intrigantno. Uvijek se možete vraćati da posmatrate ili fotografišete jednu te istu vrstu nebrojeno puta i uvijek će te vidjeti nešto novo, nešto drugačije”, rekao je Almir Hukić.
Birds of Bosnia (FOTO: Almir Hukić, privatni arhiv)
Prva wildlife fotomonografija u Bosni i Hercegovini pod nazivom “Urbana dama: Fenomen zimovališta sove male ušare u gradovima sjeverne BiH”, nastala je kao rezultat Hukićeve fascinacije sovom malom ušarom kao istinskom ukrasu prirode koja trpi određena maltretiranja ljudi.
“Gradovi sjeverne BiH imaju privilegiju jer u njima masovno zimuje sova mala ušara kao istinski ukras prirode.Ideja o radu na „Urbanoj dami“ vođena je motivom domaće i internacionalne promocije ovog fenomena kao i stvaranja svijesti o zaštiti sove male ušare jer na određenim lokacijama trpi matretiranje od strane ljudi koje se manifestuje ubijanjem sova, sječom drveća na kojima zimuju. U knjizi je prikazan takav jedan slučaj jer obaveza svakog wildlife fotografa jeste da se bori protiv primitivizma i kulturološke zatucanosti naroda koji svoje frustracije ispoljavaju na životinjama”, kazao je naš sagovornik.
Dodaje kako su ljudi u Bosni i Hercegovini negativno svjesni prirodnog bogatstva kojim smo okruženi.
“Pod krinkom nacionalizma, svakodnevnih nedaća i teške utrke za egzistencijom uporedo se dešava institucionalizovana brutalna ekološka agresija na rijeke, močvare, šumu, tlo i zrak Bosne i Hercegovine. Nestaju kompletne močvare, rijetko koja rijeka da nije zagađena kabastim otpadom i teškim metalima. Kažem institucionalizovana jer saučesnik u sveopštem zagađenju jesu upravo organi vlasti sa svojim neupotrebljivim zakonima i inspekcije koje u suštini ne postoje na terenu i koji prave nemjerljivu štetu izdavanjem okolišnih dozvola velikim zagađivačima”, govori Almir Hukić.
Ptice Modraca (FOTO: Almir Hukić, privatni arhiv)
Navodi da je za štampu spremna i druga fotomonografija pod nazivom “Ptice Modraca”.
“Ta monografija predstavlja plod petogodišnjih terenskih istraživanja na jezeru Modrac gdje sam prikazao prirodni potencijal najveće vodene mase u BiH, karakter jezera i njegovih močvarnih sistema, blizu 60 vrsta ptica kao i brutalno zagađenje koje se dešava od strane največe industrije u BiH kao i primitivnog dijela stanovništva. Nisam mogao stojati mirno po strani i gledati takav nemar, morao sam reagovati i smatrao sam da je najbolje napraviti knjigu koja će svjedočiti. Monografija čeka sponzore za štampu i ovim putem pozivam zainteresovane strane koji su voljni finansirati izradu knjige a koji posjeduju osnovni senzibilitet za prirodu”, naglašava naš sagovornik.
Ističe da u budućnosti planira drugi nivo fotografisanja divljih ugroženih vrsta u našim šumama te poručuje i drugima da počnu posmatrati ptice kako bi oplemeni duh i smirili dušu.
“Planovi su da nastavim družiti se sa pticama, te da budem hronolog životinjskog svijeta sa kvalitetnim portfoliom fotografija. Planovi su mi i da se prebacim na drugi nivo, tačnije da fotografišem druge divlje životinje i ugrožene vrste u našim šumama kao što su vukovi, medvjedi, ris, lisica, rijetke sove i insekti, ali trenutno mi posao to ne dopušta. Preporučujem svima da krenu sa posmatranjem ptica jer je to divna aktivnost koja oplemenjuje duh i smiruje dušu od užurbane svakodnevnice”, zaključuje wildlife fotograf Almir Hukić.
Autor: Edina Rizvić
Bilješka o autoru: Edina Rizvić rođena je 09.9.1996. godine. Zvanje Bachelor žurnalistike stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Smatra se polivalentnom osobom, dobrom sagovornicom uz dozu empatije te dobrom prezenterkom.
U četvrtak, 08. aprila, u hotelu Mostar, održat će se osma po redu konferencija o nisko – karbonskom urbanom razvoju. Konferencija se održava u okviru projekta “Platforma za nisko – karbonski urbani razvoj FBiH”, koji podržava Fond za zaštitu okoliša FBiH.
“Ideja nam je da u svim kantonima FBiH prođemo kroz aktuelne tematike kao što su: energetika, transport, upravljanje otpadom, pametni gradovi i zajednice, i da zajedno sa predstavnicima visokoobrazovnih institucija, privatnog i nevladinog sektora, dođemo do liste preporuka koje bi onda zagovarali kod donosioca odluka, sve u cilju poboljšanja života i razvoja države”, navodi Sendžana Muslić, Energis.
Organizator naglašava da projekat postavlja osnova za pokretanje nisko – karbonskog urbanog razvoja u Federaciji Bosne i Hercegovine promocijom sigurnih, inovativnih, čistih i zdravih tehnoloških rješenja. Shodno tome, projekat će doprinijeti transformaciji tržišta kroz kreiranje i dalje razvijanje mogućnosti za poslovne subjekte i javna preduzeća, zadužena za upravljanje otpadom, saobraćajem, energijom da ponude nisko – karbonske usluge i urbanim sredinama u Bosni i Hercegovini.
„Svjesni smo da se BiH suočava sa negativnim posljedicama klimatskih promjena, a upravo takvo stanje nas upozorava da bi trebali uključiti stručnjake i tehnologiju da razvojem i primjenom SMART rješenja smanjimo ili ublažimo negativni uticaj na okolinu i društvo. Stručni tim Westport Consultinga će kreirati preporuke za kantone u FBiH, za koje ćemo ponuditi prostor za uključivanje i sudjelovanje predstavnika kantonalnih vlasti“, navodi Hamid Mehinović, Westport Consulting.
Energis će za sve one koji fizički budu prisutni u hotelu poduzeti sve mjere zaštite i kontrole učesnika, a potrebne i prilagođene trenutnoj situaciji u borbi protiv širenja COVID – 19. Link za prijavu.
Sponzori projekta: Westport Consulting, Lanaco, Fabrika Cementa Lukavac; Prijatelji projekta: Oaza voda, Alma Ras; Medijski partneri: Dnevni list; Dobarportal; Mreža za izgradnju mira; Časopis industrija, Akta, RSG Radio, Business Magazin.
Grupa Heaven objavila je novu pjesmu i spot. U pitanju je numera naziva “Sedam dana”, rađena u saradnji s Croatia Records-om. Nakon predstavljanja prvog singla pod nazivom “Zašto suze sakriva”, grupa Heaven je svoje vrijeme uložila u kreativan rad te momci aktivno rade na albumu.
Ovom prilikom publici predstavljaju novi single pod nazivom Sedam dana, koji je ujedno i najava za album. Muziku potpisuje Vedran Tomičić, tekst Vedran i Dino Džihić, a aranžman potpisuje cijeli bend: Vedran Tomičić, Adnan Teskeredžić, Lordan Muzaferija i Sayid Rezić, dok je za video zadužena VEX Produkcija.
Momci iz benda ističu da su sami učestvovali u realizaciji pjesme, počevši od snimanja, editovanja i mixanja audio pa zatim i video materijala. Ovo je veoma pohvalno za jedan, čini nam se svestrani bend iz Bosne i Hercegovine. Njihov rad možete podržati na bendovim službenim stranicama Facebook, Instagram i na YouTube.
Fondacija Muharem Berbić je od mjeseca marta pokrenula humanitarni broj za svrhe prikupljanja sredstava za kampanju Pruži ruku za zaposlenje.
Kampanja je namijenjena za pružanje podrške za zapošljavanje osoba sa invaliditetom u Klubu prijatelja Fondacije Muharem Berbić koji je još u fazi sanacije i adaptacije i čije se uspostavljanje očekuje u toku ove godine.
Na ovaj način će se omogućiti socioekonomska neovisnost i integracija osoba sa invaliditetom u naše društvo što je od velikog značaja na našim prostorima. Klub prijatelja će djelovati kao socijalno preduzeće koje će zastupati standarde samoodrživosti i socijalne inkluzije.
Podržite zapošljavanje osoba sa invaliditetom sada, pozovite humanitarni broj 090 291 057 i donirajte 2 KM. Time ćete potpomoći ostvarenje socioekonomske neovisnosti najmarginaliziranije kategorije bh. društva.
Podsjećamo još i na mogućnost doniranja putem paypal-a: paypal.me/fmuharemberbic ili žiro računa na broj 186 121 031 100 38 978 (Turkish Ziraat Bank) sa naznakom „Uplata – Pruži ruku za zaposlenje i Klub prijatelja FMB.“
Ukoliko ste predstavnik preduzeća koje se bavi nabavkom i preprodajom stolarije, digitalne
tehnologije, i želite da podržite uspostavu Kluba i zapošljavanje osoba sa invaliditetom, to možete učiniti i putem donacija opreme i materijala.
Za više informacija nam se možete javiti putem maila info@fmb.foundation ili broja telefona 033/221-459.
Pomozite osobama sa invaliditetom da pronađu svoje mjesto u našem društvu – Pružite ruku podrške za zaposlenje danas!
