DR. ILVANA RABOTIĆ: Kako izgleda dan jednog ljekara?

0

U vrijeme pandemije svi mi koji među članovima porodice i prijateljima imamo zdravstvenih radnika, strahujemo svakodnevno da baš oni sutra ne budu dio statistike o broju zaraženih Koronom.

 

Njihov strah je dvostruk, za sebe i za nas s kojima je red da ponekad kafu popiju, popričaju ili jedu. Šta ako baš kćerka doktorica majci dijabetičarki donese virus? Šta ako u nedogled…

Ilvana Rabotić je doktorica privatne poliklinike u Tuzli. Tokom studija ova mlada djevojka bila je aktivna kroz veliki broj projekata koji su donosili edukaciju studenata, usavršavanja, nova naučna dostignuća.

Kaže da je početak pandemije nije zatekao uplašenu od virusa, već od mjera koje su donosili krizni štabovi, a za koje je bila sigurna da će ostaviti posljedice na društvo.

Njen dan tokom pandemije u mnogome nije različit od onih u kojima se nismo sretali sa Covidom: “Uvijek mi fali vremena da stignem sve što želim u jednom danu. Nastojim da produktivno provedem slobodno vrijeme sa porodicom, na nekom webinaru, čitanju. Na poslu sam svakodnevno u kontaktu sa pacijentima, vrlo često sa pacijentima pozitivnim na COVID-19. S obzirom da u Poliklinici imamo laboratoriju u kojoj radimo sve potrebne nalaze, vrlo često očitavam nalaze pacijentima, dajem preporuke za dalje korake. Pored toga pokrivam i druge stvari kao što je hiperbarična komora, gdje imam potpuno drugi izazov u liječenju pacijenata, gdje nastojimo riješiti zdravstvene probleme sa kojim dolaze”, kaže doktorica Rabotić.

 

O strahu da će zaraziti nekoga ako bi tokom obavljanja redovnih zadataka infekcija prodrla i u njen organizam kaže da ne razmišlja.

“Ako sam je i prenijela dobro su to prošli. Do sada nisu imali simptome koje bi povezali sa infekcijom COVID-19. Da postoji rizik da se to dogodi- zasigurno. Ali postoji i rizik da se zaraze od nekog drugoga, što nije pod mojim uticajem. U suštini važnost brige o sebi, pridržavanja mjera preporuke i lična odgovornost je na svakome pojedinačno, toga smo svi u kući svjesni. „Šta bi bilo, kad bi bilo“, trudim se da tako ne razmišljam, sve dok su dobro, nema razlike za paniku.”

Prvi put se srela s pandemijom tokom rutinskog pregleda pacijenta.

“Moj prvi susret sa pacijentom je zapravo bio sumnja na COVID-19, gdje sam nakon pregleda preporučila da se uradi testiranje, nakon čega je javio da je pozitivan. Pacijentu sam saopštila da je moguće da je pozitivan na COVID-19, ali istovremeno nisam željela da se plaši, kroz razgovor sam objasnila šta to konkretno znači u njegovom slučaju, koje lijekove je potrebno uzimati, na koje simptome treba obratiti pažnju, te planirala dalje kontrolne preglede.
Uglavnom taj pacijent je dobro, spada u one koje je izgubio čulo mirisa, kaže da se to vratilo, ali nije kao što je bilo ranije.”

Borba pacijenata kaže da je i njena lična borba, te kad smanji njihove tegobe smatra to svojom malom pobjedom. “Način na koji posmatrate svoj posao uveliko igra ulogu za vaše lično zadovoljstvo u životu. Meni je satisfakcija i svaki dan je to mala pobjeda kada uspijem riješiti tegobe pacijenta koji mi je došao na pregled, prepoznati i postaviti pravu dijagnozu. Iskreno to je nešto što je i moja lična borba i želja omogućiti ljudima ispravan tretman, pomoć koju trebaju i popraviti njihov kvalitet života.”

 

Svaki ljekar pred ordinacijom ostavlja lične brige, probleme, one sitne ljudske muke i svojim bićem bude na usluzi pacijentima.

“To je u prijevodu profesionalac. Osoba koja se posveti medicini i nauci, pacijentima svjesna da je to ujedno i prioritet koji je odabrao u svome životu. Lični problemi su nešto što se dešava i što ne možete planirati kad će se dogoditi, ali itekako se može raditi na sebi u smislu kako ćete reagovati i ponašati se u vezi s tim.”

Moto doktorice Ilvane Rabotić je jednstavan i poruka ujedno svim mladim ljudima koji još traže svoje mjesto pod suncem: “Vjera da se znanje, dobrota i i čvrsta odluka da nešto uradite kako treba isplati i u ovoj državi.”

 

Ovo je vrijeme kada nam je potrebno mnogo optimizma, solidarnosti i empatije. Ulazeći u ordinacije tih ljudi u bijelom moramo biti svjesni činjenice da ulazimo kod istih ljudi kao i mi koji imaju svoje strahove, probleme i život u ovome vremenu. Zato im trebamo biti puna podrška, ona moralna kako bi i nama lakše bilo prevazići svakodnevne borbe nas samih ili bliskih ljudi.

 

ZADA AVDIČEVIĆ: Došla iz Zagreba u Teočak i pokrenula vlastiti biznis

Prije pet godina iz Zagreba u kome je provela preko dvije decenije u rodni Teočak vratila se Zada Avdičević. 

Po povratku iz Hrvatske Zada je zatekla sredinu u kojoj nije vidjela svoju perspektivu. Veliki broj nezaposlenih, apatično društvo, jednoumlje bilo je dovoljno da svoju adresu potraži u najvećem gradu Tuzlanskog kantona.

Novi život započela je u Tuzli, a kako joj je situacija s pandemijom otežavala pronalazak zaposlenja, odlučila je pokrenuti svoj mali biznis i iz ljubavi stvoriti radionicu odakle izlaze najslađi predmeti za vaše najdraže.

Unikatne poklone strpljivo priprema s mnogo ljubavi. Ima tu poklona za bebe, partnere, prijatelje, svadbenih i rođendanskih dekoracija, ali i dnevnih aranžmana za svaki dom.

“SVUGDJE SI STRANAC”

Zada je nakon više od dvije decenije došla u rodni kraj, zemlju iz koje i ptice odlaze: “Dovela me nostalgija, najviše prema porodici. Jer dok je čovjek mlad, svugdje mu je dobro. Al’ kad dođeš u neke zrelije godine, shvatiš gdje god da si van svoje zemlje, stranac si,” kaže Avdičević za naš portal.

Kada pogledate ove aranžmane, sigurno se pitate od čega sve nastaje i kako?

“Materijal je razne vrste, svileno cvijeće, suho cvijeće, razni ukrasni dodaci. Naravno po želji klijenta uključujem i svježe cvijeće. Radim za sve prilike, rođendane, godišnjice, rođenja, svadbe… Uglavnom sve ide po želji klijenta.”

Zada kaže da na njen posao, nastao tokom pandemije, loša ekonomska situacija u zemlji ne utiče mnogo. “Kolika god kriza da jeste, uvijek se nađe neki novac da obradujemo drage ljude.”

Ova kreativna dama svakodnevno ima novu ideju koju obznani na facebook stranici Dekoracija by Zada. “U životu ništa ne valja planirati. Al’ eto, ja ipak imam neke vizije i ideje. Kod mene će biti svašta, planove neću otkrivati, za sad pratite stranicu.”

Možda vam trenutna situacija u zemlji i svijetu nije najsretnija, ali praznik za oči je svakako stranica Zade, gdje možete pronaći mnogo umjetnina od kojih dah zastaje.

MASKA BEZ RIJEČI: Nova modna kolekcija Emine Husedžinović Ibrahimović

0

Kolekcija veoma zanimljivog naziva “Maska bez riječi“ iz ciklusa Secesija 5, modne dizajnerice Emine Husedžinović Ibrahimović, doživjela je svoju finalizaciju. Revija je održana 21.11.2020. u hotelu Arjaan by Rotana. Organizator revije je Udruženje Urban-Etno, a vođa projekta bio je Kemal Ibrahimović.

 

Maska bez riječi, Emina Husedžinović Ibrahimović (FOTO: Mario Klein)

 

Za fotografije načinjene na reviji zaslužan je Mario Klein, a snimatelj revije bio je Smail Kapetanović. Šminku i frizuru za modele odradile su Melisa Ćurić i Šejla Ćurić. Ostali učesnici u ovom projektu bili su Tamara Lukić, Adna Biber, Ajla Podžić, Hilma Brdarić, Ema Čamo, Lara Sutović, Maja Buha, Elvisa Muratović.

Pokrovitelji projekta su Federalno Ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija za scensku i likovnu umjetnost.

 

Upotreba maske je višestruka, od medicinske do sportske maske. Koristi se i kao tehnološki izraz za dijelove vozila. Maska se koristi za kamuflažu, u tetru, za zaštitu od gasova i prašine. Maska ima višestruko značenje, a danas je postala neizostavni modni dodatak. Ljudi su izgubili identitet. Kriju se iza maske. Kolekcija “Maska bez riječi”  iz ciklusa Secesija V nadahnuta  je bosanskohercegovačkim naslijeđem i folklorom u savrevenom vidu odijevanja. Žanrovski je unikatan pret-a-porter. Princip monohromije i komlementarnosti  se u konačnici smiruje na akromatske boje. Akcent boje su royal plava i bordo boja vina. Silueta pješčanog sata naglašava ljepotu ženskog tijela. Ističe provokativnu formu odjeće koja naglašava eleganciju  i šarm svake dame.

 

Upotrebom ražličitih tekstura oplemenjuje se izgled odjevnih predmeta. Jednostavnost rukopisa ručnom doradom u vidu srnoveza i tiska srnoveza i modnim dodacima koji oslikavaju miris bosanskohercegovačke etnologije.  Recentna tematska kolekcija “Maska bez riječi” nastala kao sublimacija  dosadašnjeg kontinuiranog  rada otežanim okolnostima pandemije kad je kreativnost i individulnost bila jedini vid borbe od ove pošasti.

 

Ova kolekcija nastavlja se na kolekciju pod nazivom “Corona” koju je Emina prezentirala u vidu izložbe u junu mjesecu. Autorica prezentira ovu kolekciju kroz mini kolekcije  uvezujući modele u tematske cjeline grupisane prema principu monokromije  i vrste materijalizacije. Materijali koje je koristila su tartan štof, umjetna koža, taft i grež svila, vuneni velur i pamučni saten. Kolekcija je oplemenjena modnim dodacima, torbicama od istog materijala, kožnim kajševima i šeširima, a poveznica ove kolekcije je maska koja je neizostavan modni dodatak uz svaki model. Kroz kolekciju autorica daje naglasak na njegovanju i oživljavanju  bosanskohercegovačke baštine kroz  modni dizajn i zanate koji izumiru. Dizajnerica podiže svijesti u toku pandemije o korištenju maske koje pored funkcionalne ima estetski karakter i o pridržavanju mjera koje preporučuje svjetska zdravstvena organizacija. Nošenje maske, izjednačava ljude. Ljudi gube identitet.

Poruka ove kolekcije je da su svi ljudi jednaki, bez obzira na rasnu, nacionalnu ili ekonomsku pripadnost.

 

 

BORIS KOŽEMJAKIN: Mora se stvoriti ambijent za ljude koje žele čuti i upoznati Jevreje bez predrasuda

0

Prva Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini formirana je 1565. godine na prostoru gdje se danas nalazi Muzej Jevreja gdje je i sagrađen prvi Jevrejski hram.

Najveći Jevrejski hram je bio ujedno i najveća sefardska sinagoga, danas je to Bosanski kulturni centar što starije Sarajlije i znaju. Ona je darovana gradu Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata zbog toga što je broj Jevreja bio minimalan  i nije bilo mogućnosti za njenu obnovu. Danas je njena uloga samo za kulturne svrhe. Prije nekoliko godina, jevrejska zajednica proslavila je i značajno obilježila 450 godina boravka na ovim prostorima.

Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo u razgovoru za dobarportal.net ističe kako Jevrejska opština u Sarajevu broji oko 430 članova i da broj članova često varira upravo zbog toga što mnogi pripadnici ove zajednice nisu Jevreji.

“U Bosni i Hercegovni postoji šest Jevrejskih opština i to u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Banjoj Luci i Doboju te ove opštine čine jedinstvenu Jevrejsku zajednicu što znači da ne postoje podjele unutar iste. Za vrijeme posljednjeg rata u Bosni i Hercegovni, Jevreji su dali veliki doprinos i pomoć građanima Sarajeva i pokazali solidarnost”, kaže Boris Kožemjakin.

Dodaje kako je Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo “La Benevolencija” osnovano još davne 1892. godine, ne samo od Jevreja nego i od drugih naroda te da je najstarije društvo ove vrste u Bosni i Hercegovini koje i danas postoji i radi. Navodi kako je u toku posljednjeg rata “La Benevolencija”  bila i najaktivnija u humanitarnom radu jer se više nije moglo kulturno i prosvjetno djelovati.

“Radili su na evakuaciji stanovništva i svih građana koji nisu samo bili Jevreji. Oko hiljadu Jevreja je izašlo iz države za vrijeme posljednjeg rata. Kada je riječ od  drugim narodma, sa Jevrejima je još zajedno izašlo preko tri hiljade ljudi. Poslije rata,  “La Benevolencija” se samo posvetila humanitarnom radu donošenjem svega onoga što je bilo potrebno građanima Sarajeva za preživljavanje od hrane, obuće, lijekova… Ova organizacija je bila jedna od glavnih koji su snadbijevali  sarajevske bolnice lijekovima. Ovo su radili iz želje i ljubavi da pomognu svojih sugrađanima koji su bili u potrebi i zbog toga što ovu državu smatraju također svojom državom”, govori predsjednik jevrejske opštine Sarajevo.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Naš sagovornik posebno je istakao važnost bosanskohercegovačkih Jevreja.

“Ljudi često griješe kada govore sarajevski Jevreji ili Jevreji u Bosni i Hercegovini, mi smo bosanskohercegovački Jevreji, jer smo ovdje došli prije otprilike 500 godina i dio smo ovog društva. “La Benevolencija” danas njeguje kulturu Jevrejskog naroda i stipendira mlade i obrazovanje ljude koji su ključ uspjeha jedne zajednice. Svi mladi ljudi sa novim i progresivnim idejama i koji žele učiniti korak više se mogu prilključiti radu ove organizacije”, naglašava Boris Kožemjakin.

Bosanskohercegovački Jevreji dijele istu sudbinu sa ostalim narodima u ovoj državi i također sarađuju sa ostalim vjerskim zajednicama i njihovim društvima vrlo dobro i uspješno, ali su ipak i dalje marginalizirani i prihodi, a donacije koje dobiva ova zajednica, vrlo su poražavajuće.

“Stereotipi sa kojima se susreću bosanskohercegovački Jevreji, a i općenito vezuju za Jevreje su to da su škrti, lihvari i raznorazni epiteti i to je nešto protiv čega se treba boriti. Ova zajednica ne osjeti veliki problem sa antisemitskim ispadima ali ipak ljudi često povezuju bosanskohercegovačke Jevreje sa  trenutačnom situacijom u Izraelu što je velika greška jer oni ne utiču na izraelsku politiku. Upravo zbog toga se mora stvoriti ambijent u gradu za ljude koje žele čuti i upoznati Jevreje bez predrasuda. A to mogu uraditi kroz predavanja, na školskim časovima kroz obrazovanje”, priča naš sagovornik.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Navodi da vjersku funkciju, odnosno obavljanje molitvi vrši hazan ili predmolitelj, koji ujedno i vrši edukaciju mladih ljudi o jevrejskoj kulturi, historiji i tradiciji.

“Ova zajednica od 1968. godine nema zvaničnog rabina. Jedini koji se školovao za ovu funkciju bio je Elieza Papo koji je otišao u Izrael i trebao se vratiti 1992. godine nakon završenog studija da se vrati u Sarajevo međutim zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovinibio je spriječen. Ova zajednica iako nema rabina imaju vjerski život”, riječi su predsjednika jevrejske opštine Sarajevo.

Dodaje da unutar jevrejske opštine Sarajevo imaju grupe za mlade, odnosno “Omladinsku organizaciju” i “Studentsku organizaciju”.

“Radimo na dva segmenta, prvi segment je direktano za djecu  uzrasta od 3 godine do 15 godina.Od 15 godine se uključuju u omladinski rad kada i dobivaju svoj vlastiti identitet da se kroz kulturu,tradiciju i historiju jevrejskog naroda edukuju u tom smislu da bi mogli da shvate svoj vlastiti jevrejski identitet”, kaže Boris Kožemjakin.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Prema njegovim riječima, u jevrejskoj zajednici u Sarajevu 99 posto brakova su mješoviti brakovi pa su i djeca podijeljena u svom razmišljanju.

“Ta djeca na neki način trebaju da dobiju svoj identitet i oni koji  odluče da prođu kroz nedjeljnju školu, smatramo da žele da imaju jevrejski identitet kao i njihovi roditelji, ali djeca trebaju sami da ga steknu jer je to slobodna volja svakog čovjeka.  Zbog toga djeca od 15 do 18 godina trebaju da prime i oblikuju svoj identitet i da shvate da li u budućnosti žele ili ne žele da se identificraju kao Jevreji”, ističe naš sagovornik.

Mladin nakon napunjenih 18 godina, kao studenti imaju svoj “Studentski klub”.

“Taj klub se bavi različitim aktivnostima i sarađuje sa vladinim i nevladinim organizacijama te pokušava da artikulira obrazovanje drugih o jevrjestvu da bi lakše komunicirali i da bi bili lakše integrisani u bosanskohercegovačko društvo mladih ljudi i da bi bili prepoznati kao Jevreji”, priča Boris Kožemjakin.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Najveću i najznačajniju podršku ova zajednica imala je od Općine Centar, iako članovi ove zajednice žive u svim općinama Grada Sarajeva.

“Svi bi trebali imati moralnu obavezu podržati ovu zajednicu u mnogim aktivnostima. Vjerska zajednica je odvojena od države i nema neke stalne pomoći nego po određenim projektima na koje se konkuriše i tako se izdvajaju sredstva”, kaže predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo.

Jedan od projekata ove zajednice je bio da se djeca u školama u Općini Stari Grad informišu o tome i da im se daju osnovni postulati obrazovanja o tome ko su Jevreji.

“Desio se apsurd da djeca i mladi ne znaju mnogo o Jevrejima, nisu nikada posjetili Jevrejsku opštinu, Jevrejski muzej, a samim tim se ni u školama ne uči o tome. Ne uči se mnogo ni o holokaustu koji se desio nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Ova zajednica je bila mišljenja da barem jedan ili dva školaska časa i izdvoje seriju predavanja koja bi se ticala učenika osnovnih škola također i sa većim  naglaskom na srednje škole jer to zaslužuje veću pažnju”, potcrtava naš sagovornik.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Dodaje kako je navedeni projekat bio urađen i da ga je ova zajednica predala na konkurs dvije godine za redom, međutim oba puta su bili odbijeni, iako sredstva za ovaj projekat nisu bila velika.

“Zbog toga ova zajednica se nalazi na margini i ignorisani su od stuktura vlasti.Veliki su problemi ove zajednice međutim kroz ulaganje velikog truda i rada ljudi unutar ove zajednice oni ipak opstaju”, zaključuje Boris Kožemjakin, predsjednik jevrejske opštine Sarajevo, koji nam je bio divan domaćin.

Nakon ugodnog i prijatnog razgovora, posjetili smo sinagogu i dočaran nam je i izgled molitve. Također, posjetili smo i Muzej Jevreja te se upoznali sa historijom dolaska Jevreja na ova područja do danas. U muzeju smo mogli vidjeti veoma važne i ugledne historijske ličnosti, pisce i sve one koji su doprinijeli razvoju udaizma na ovim prostorima.

Ova priča nam šalje jasnu poruku o tome kako suživot u Bosni i Hercegovni treba funkcionisat i da svaki građanin i svaka zajednica mora biti jedanako tretirana i da nikad ne zaboravimo svoje komšije.

A mladi ljudi imaju obavezu posjećivati kulturna nasljeđa i interesovati se o njima, posjećivati muzeje i nikad ne zaboravit na suživot sa ostalim građanima. 

Autor: Nejla Emšo

Bilješka o autoru: Nejla Emšo rodena je 12.05.1999. u Sarajevu. Studentica je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za socijalni rad.

MILICA ČIKARIĆ: Svi mi kažu da bolje pjevam narodnu muziku od zabavne

0

Posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve većem broju mladih talenata koji uspjevaju da se bore i pokažu sve što mogu i znaju. Jedna od njih je i Milica Čikarić, 19-godišnja pjevačica iz Jagodine.

Milica je osvojila drugo mjesto na takmičenju “Zvezde Granda” u sezoni 2018/19., a ranije je bila i učesnik takmičenja “Neki novi klinci”. U razgovoru za dobarportal.net kaže da je njen talenat za muziku otkriven već u prvom razredu osnovne škole.

“Pošto sam ja kao dijete bila veoma hiperaktivna, u školi sam uvijek tjerala drugove da plešemo i pjevamo kad god nam puste muziku. U prvom razredu je jednom učiteljica rekla da otpjevam nešto, i oduševila se kad je čula kako pjevam. Od tada sam stalno učestvovala na raznim pripredbama, manifestacijama i mjuziklima”, priča Milica Čikarić.

Također je završila i muzičku školu, a svoje obrazovanje je nastavila na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu.

“Pjevam svaku vrstu muzike. Kada radim, najviše pjevam narodnu muziku, iako se nisam nikada u takmičenjima predstavila sa tom vrstom muzike. Svi mi kažu da bolje pjevam narodnu muziku od zabavne, iako se ja ne slažem sa tim”, ističe naša sagovornica.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Dok se takmičila u “Zvezdama Granda”, mentor joj je bila Jelena Karleuša. Kaže kako joj je taj period bio jako interesantan jer je naučila mnogo novih stvari.

“Pitanje o mentorstvu me prati već dvije godine, gdje god da se pojavim. Iskreno, za mene je to bilo jedno prelijepo iskustvo. Meni se to mnogo svidjelo jer sam mogla da upoznam druge takmičare i naučim mnogo toga vezano za karijeru, o tome kako se trebam ponašati na sceni, nove tehnike pjevanja i slično”, naglašava 19-godišnja pjevačica.

Milica još uvijek čeka na svoju prvu pjesmu, ali najbitnije joj je obrazovanje i to da završi fakultet.

“Trenutno nemam ništa planirano što se tiče snimanja. Radim onoliko koliko mi situacija sa pandemijom dozvoljava. Prioritet mi je da završim fakultet, jer smatram da je obrazovanje najvažnije, a za karijeru ima vremena. Još uvijek sam mlada, nema potrebe da žurim. Smatram da imam još puno toga da proživim i naučim, da bih mogla da gradim svoju karijeru”, kazala je Milica.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Dodaje da vodi prilično miran život te kako je naučena da bude uvijek na zemlji i da ne dozvoli da je bilo šta promijeni.

“Prije svega, mene meni moji roditelji nisu odgojili i naučili da me bilo šta promijenim. Uvijek sam se isto ponašala prema svima, bez obzira na njegov status. Smatram da sam jedna obična djevojka kao i sve druge i tako se i ponašam”, govori mlada djevojka iz Jagodine.

Za sada je posvećena samo fakultetu dok ne završe ispitni rokovi i dok se ne pojavi neka dobra prilika.

“Trenutno sam kući u Jagodini. Pijem vitamine, kafu, gledam serije, pratim online predavanja i spremam ispite. Jedva čekam da se sve ovo sa pandemijom završi i da počnemo svi normalno da funkcionišemo, jer je već sve ovo postalo dosadno”, zaključuje Milica Čikarić.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Autor: Adnan Alić

Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

DODIJELJENE NAGRADE ZA MEDICINSKA ISTRAŽIVANJA: Među finalistima i tri ljekara iz BiH

0

Svečanim završnim događajem koji se zbog pandemije odvijao u virtualnoj okolini dodjelom nagrada i priznanja za istraživački rad najboljim ljekarima i farmaceutima koji se osim kliničkom radu posvećuju i istraživanjima završen je ovogodišnji, već sedmi uzastopni konkurs “International Medis Awards for Medical Research”.

Između devetnaest finalista ove godine bila su i tri doktora iz Bosne i Hercegovine, dvoje od njih osvojili su prvo mjesto u svojoj kategoriji!  

Na području intenzivne medicine i anesteziologije pobijedila je dr. sc. Nermina Rizvanović, dr. med., s Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja Kantonalne bolnice Zenica.

“Kombinovanje istraživačkog i  kliničkog rada nije uvijek lahko, naročito u tranzicijskoj zemlji poput Bosne i Hercegovine.  Istraživanje je vrlo izazovan način učenja, ali želja za novim dokazima me održava čak  i kada situacija postane teška”, izjavila je dr. sc. Nermina Rizvanović.

Glavni zaključci njihove studije su da predoperativno primijenjen oralni ugljikohidratni  napitak smanjuje postoperativni metabolički odgovor (inzulinska rezistencija i nivo  glukoze u krvi), smanjuje postoperativni upalni odgovor (CRP, IL6 i nivo prognostičke ocjene prema Glasgow skali), poboljšava subjektivni osjećaj zdravlja i hirurški klinički  ishod u otvorenom kolorektalnom operativnom zahvatu u poređenju s konvencionalnim protokolom o postu. Rezultati ovog ispitivanja mogli bi promijeniti tradicionalnu kliničku praksu predoperativnog posta, poboljšati predoperativnu njegu hirurških pacijenata i uspostaviti nove protokole prije operacije koji uključuju upotrebu ugljikohidratnog napitka.

Između troje finalista na području ginekologije pobijedio je doc. dr. sc. Igor Hudić, dr.  med., s Klinike za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. On i njegova ekipa istraživali su ulogu progesteronom induciranog blokirajućeg  faktora (PIBF) kao mogućeg pokazatelja ishoda trudnoće nakon vantjelesne oplodnje (IVF). Njihova studija je prva takve vrste koja je ikad objavljena i gdje se istražuje uticaj  PIBF-a u vrijeme implantacije nakon IVF-postupka. Rezultati su pokazali višu stopu trudnoće kod žena koje su imale viši nivo PIBF-a. Uspješna trudnoća nakon vantjelesne  oplodnje (IVF-postupka) može se predvidjeti mjerenjem koncentracije PIBF-a, a  ubuduće bi se taj faktor nakon IVF-postupka mogao davati ženama s niskim nivoima  PIBF-a.

“Neplodnost je sve teži teret našeg društva. Postoje  mnogi poznati razlozi za neplodnost; međutim, kod oko 20% slučajeva uzrok ostaje  nepoznat i tu govorimo o idiopatskoj neplodnosti. Budući da je pomaganje svim ženama  moj moto, ovih 20% je ogroman naučni izazov te smo se moja ekipa i ja posvetili tome  u svom ispitivanju”, dodao je  doc. dr. sc. Igor Hudić.

Područje ginekologije ove godine je izrazito zastupala Bosna i Hercegovina, naime jedna od finalistica “International Medis Awards” bila je i dr. sc. Martina Džoić Dominković, dr. med., radiolog s Odjela radiologije iz Opće bolnice Orašje, koja je sa svojom ekipom istraživala moguću primjenu nove ultrazvučne metode – elastografije u  zdravih žena jer se ranije elastografija koristila za razlikovanje benignih od malignih lezija dojke. Dr. Džoić Dominković kaže da joj je velika čast biti ovogodišnja finalistica IMA.

“Prepoznati su i napori mladih liječnika koji se posvećuju istraživanjima u malim bolnicama, a to je također nadahnuće za moj daljnji profesionalni razvoj”, istakla je dr. sc. Martina Džoić Dominković.

Svi ovogodišnji finalisti i njihov istraživački rad predstavljeni su u filmu “Predani nauci”, u  kojem su nastupili i neki drugi ugledni predstavnici s područja nauka.

Za nagradu za najbolji istraživački rad takmičili su se ljekari i farmaceuti iz devet zemalja: pored Bosne i Hercegovine još iz Austrije, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Stručna komisija ove godine je  dobila čak 309 stručnih članaka, što je najviše do sada, u uži izbor uvrstila su se 222 kandidata, a u finalu ih je bilo 19. Naziv pobjednika dodijeljen je u svim uključenim kategorijama: farmacija, gastroenterologija, ginekologija, intenzivna medicina i  anesteziologija, neurologija, oftalmologija, pedijatrija, pulmologija i alergologija te  reumatologija. U svakoj kategoriji bila su po dva finalista, uz izuzetak ginekologije, gdje  su se ove godine za naziv najboljeg takmičila tri finalista.

I ove godine je stručni žiri dodijelio nagradu u posebnoj kategoriji, u kojoj se osim stručnosti isticala prvenstveno briga za bližnje. Dodijeljena je osoblju Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Zagreb, tj. rodilišta u Petrovoj, koje je 22. marta ove godine tokom jakog potresa uz velike napore svih ljekara i medicinskih  sestara te uz nesebičnu pomoć dobrovoljaca uspjelo ne samo preseliti svu novorođenčad, nedonoščad u inkubatorima i njihove mame nego se za njih odgovarajuće pobrinuti. Time su pokazali veliku mjeru stručnosti, znanja i organizacijskih spretnosti te veliku međuljudsku solidarnost.

Za vjerodostojnost čitavog konkursa “International Medis Awards” pobrinuo se međunarodni stručni žiri sastavljen od deset članova koji dolaze iz sedam zemalja iz kojih su prijavljeni kandidati. Kriteriji za uvrštenje na konkurs bili su jasni – objava članka u stručnoj međunarodnoj publikaciji koja ima faktor uticaja najmanje 1,500.

“Ako pobijedite na konkursu International Medis Awards, znači da ste uspjeli zamisliti, izvesti  i u međunarodnom časopisu s visokim faktorom uticaja objaviti važan istraživački rad. A upravo kvalitet publikacije najviše odlučuje o mjestu koje će kandidat zauzeti. U IMA smo zasnovali bodovanje koje na dvije decimale precizno pokazuje koje mjesto je  osvojio kandidat. Kod bodova se dakle ocjenjuje faktor uticaja međunarodnog časopisa,  da li je kandidat prvi ili vodeći autor i da li je riječ o pretežno kliničkom ili nekliničkom istraživačkom radu. Sve je osmišljeno vrlo transparentno, što je za mene i prvi i glavni  uslov”, izjavio je predsjednik žirija prof. dr. sc. Matija Tomšič, dr. med., spec.  reumatologije iz UKC Ljubljana, Slovenija.

Iako su kriteriji za uvrštenje u finale jasni, žiriju ipak nije uvijek lako kad donosi odluke. Prof. dr. sc. Milenko Bevanda, dr. med., dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta  u Mostaru, vjeruje da je konkurs IMA značajan i potreban.

“Ovaj konkurs priznaje rad naučnika i  podstiče ih na budući rad. Kvalitet radova prijavljenih ljekara i farmaceuta je zaista visok.  Svake godine se broj prijavljenih radova povećava i teško je odlučiti se za finaliste, a  tako je naročito bilo ove godine. Kad su bodovi bili spremni, bilo mi je pomalo žao zbog  nekih radova koji nisu ušli u finale”, istakao je prof. dr. sc. Milenko Bevanda.

Snimak virtualnog događaja, odnosno film “Predani nauci” možete pogledati na YouTube.

12. MEĐUNARODNI SIMPOZIJ MUZIKA U DRUŠTVU:  Drugi dan Simpozija u znaku Ludwiga van Beethovena i Zaima Imamovića (11.12.2020)

0

Program drugog dana 12. po redu izdanja bijenalnog međunarodnog muzikološkog simpozija „Muzika u društvu“, kojeg Muzikološko društvo Federacije Bosne i Hercegovine i Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu, zbog pandemije po prvi put organizuju u formi videokonferencije, održat će se u petak 11. decembra 2020. godine.

 

Centralni program drugog dana Simpozija čine radne sesije na kojima će učesnici razmatrati refleksije tradicije u djelima bosanskohercegovačkih kompozitora, pedagoške i kreativne implikacije muzike u zajednici, savremene perspektive u muzičkoj edukaciji, kao i aktuelna istraživanja u etnomuzikologiji.

U programu posebno mjesto zauzima drugo plenarno predavanje koje je tematski vezano uz ovogodišnje obilježavanje 250 godišnjice od rođenja Ludwiga van Beethovena, a održat će ga dr. David Clampitt, uvaženi teoretičar muzike, nekad profesor na Yale University, a danas na Oklahoma State University. Ovaj nekadašnji urednik časopisa Journal of Music Theory od 2001. do 2006. godine i dobitnik nagrade za naučni rad American Society for Music Theory, intenzivno nastupa kao violinist, predaje kamernu muziku i drži predavanja sa, našoj publici već dobro poznatim Manhattan String Quartetom. Sutrašnje predavanje Davida Clampitta vezano za specifičnu primjenu matematičkih teorija u muzičkoj analizi, pod naslovom „Neobični dvojnici: Samo-dualni harmonijski sistemi u Beethovenovom op. 131 (1827) i Schubertovom Dvojniku“ bit će održano s početkom u 19 sati.

Program Simpozija uključuje i tematske susrete posvećene ličnostima od historijskog značaja za muziku u Bosni i Hercegovini. Poseban fokus drugog dana Simpozija će biti na  jednom od najvažnijih interpretatora sevdaha Zaima Imamovića, u čiju će spomen u 16.30 sati biti priređen skup naslovljen „100 godina od rođenja Zaima Imamovića“. Zaim Imamović, koji svoj životni i radni vijek provodi u Sarajevu, spada u red najvažnijih pjevača zlatne generacije pjevača Radio Sarajeva. Njegov pristup pjevanju sevdalinke nastao je iz dubinskog poznavanja pjevačke tradicije u Bosni i Hercegovini, ali i inovativne nadgradnje koju su ovom muzičkom žanru donijeli novi mediji toga vremena.

 

Za svog života Zaim Imamović snimio je na stotine važnih sevdalinki za arhiv Radio Sarajeva, održao na hiljade koncerata i prodao nekoliko miliona diskografskih izdanja, dok se kao kompozitor zlatnim slovima upisao u historiju sevdalinke pjesmama koje se i danas rado izvode. O ulozi jednog od najvažnijih glasova tradicionalne muzike Bosne i Hercegovine i regije, čiji se pjevački utjecaj i danas osjeti u izvedbama novih generacija sevdalija, govorit će etnomuzikologinja mr. Maja Baralić Materne, urednica muzičkog programa BH Radija 1, historičarka književnosti, dr. Nirha Efendić, kustosica za usmenu poeziju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, književnica Lejla Kalamujić, autorica biografije Zaima Imamovića, etnomuzikologinja, dr. Tamara Karača Beljak, profesorica Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu te Damir Imamović, muzičar i član porodice Zaima Imamovića.

Zaim Imamović (FOTO: arhiv /IZVOR: Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu)

Svi programi 12. Međunarodnog simpozija “Muzika u društvu” odvijaju se u formi Zoom webinara i dostupni su za javnost.  Link za pristup objavljen je na internet stranici Muzikološkog društva www.muzikolosko-drustvo.ba, te Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, www.mas.unsa.ba, na kojima se nalazi i program cijele konferencije.

KVALIFIKACIJE ZA SVJETSKO PRVENSTVO 2022.: “Zmajevi “u (ne)mogućoj misiji

0

Fudbalski reprezentativci Bosne i Hercegovine saznali su imena protivnika u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo koje će se održati u Katru u oktobru i novembru 2022. godine.

“Zmajevi” su zbog loših rezultata tokom cijele ove godine zauzeli mjesto tek u četvrtom šeširu što je u prijevodu značilo da se ne možemo nadati nekoj laganoj grupi nego upravo suprotno.

Voljom održanog žrijeba, naša reprezentacija je smještena u grupi D zajedno sa svjetskim prvacima, reprezentacijom Francuske, Ukrajinom, Finskom i Kazahstanom.

Nakon samog izvlačenja, uslijedile su brojne reakcije istinskih fudbalskih stručnjaka i analitičara, ali i onih koji to nisu, ali bi itekako željeli i teže ka tome i tako se predstavljaju.

Mnogi od navedenih složili su se oko jednog, a to je da nismo imali sreće i da smo smješteni u jako tešku grupu prepunu nezgodnih protivnika, a kao i potvrdu svega toga dala je krovna kuća Evropskog fudbala, UEFA koja je na osnovu rezultata provedene ankete grupu D proglasila najtežom.

Reprezentacija BiH je smještena u grupi D (FOTO: marca.com)

U nastavku ćemo pokušati predstaviti protivnike i ostale članove grupe D, ali ćemo prvo napisati nekoliko statističkih informacija vezanih za našu reprezentaciju iako svi znamo već mnogo toga.

Naša reprezentacija je u trenutku pisanja ove kolumne na  55. mjestu FIFA  rang-liste i prema njemačkom portalu transfermark.com vrijedi  95.58 miliona eura uz prosječnu starost igrača od 25,3 godine. Naš najvrijedniji igrač trenutno je Miralem Pjanić (50 mil.) a slijede ga Edin Višća (12.50 mil.) i Edin Džeko (10 mil.).

Naše protivnike ćemo anailzirati na način od najslabijeg do najjačeg i atraktivnijeg.

KAZAHSTAN

Reprezentacija Kazahstana trenutno je 122. selekcija svijeta, čija vrijednost je procijenjena na skromnih 21.20 miliona eura, a najskuplji igrači im vrijede po 1.50 miliona, a oni su Islambek Kuat koji nastupa u Khimkiju, golman Kairata, Stas Pokatilov i njegov klupski kolega Nuraly Alip.

Reprezentaciju Kazahstana s klupe u Ligi nacija je predvodio Michal Bilek, a kako stvari stoje, on je dogovorio sporazumni raskid ugovora i tako da se i Kazahstanci nalaze u istoj situaciji kao i mi odnosno nemaju selektora.

Do sada nismo nikad igrali protiv Kazahstana, a prve utakmice sa njima nas očekuju septembru i oktobru naredne godine i tu imamo pravo da se nadamo da ćemo osvojiti maksimalnih šest bodova bez obzira na to što će biti teško gostovanje prije svega zbog udaljenosti, ali sve osim dvije ubjedljive pobjede protiv njih će biti veliko i neugodno iznenađenje.

FINSKA

Sljedeći na redu je protivnik kojeg relativno dobro poznajemo i protiv kojeg ćemo otvoriti kvalifikacije, reprezentacija Finske.

Trenutna vrijednost Finaca je 36.10 miliona eura i oni se nalaze samo jedno ispred nas na FIFA rang-listi pa su oni 54. reprezentacija svijeta, trenutno je njihov najvrijedniji pojedinac u ekipi golman Bayer Leverkusena, Lukas Hradecky sa vrijednošću od 8 miliona, slijedi ga nama dobro poznati Taemu Pukki koji je bio strijelac dva gola u prvom međusobnom okršaju i treći najvrijedniji je još jedan golman Jesse Joronen sa procijenjenom vrijednošću od 4 miliona eura.

U tri međusobna susreta sa Finskom, reprezentacija BiH je ostvarila dvije pobjede i jedan poraz (FOTO: N/FS BiH)

Fince sa klupe predvodi Markku Kanerva i oni su svoj nastup u Ligi nacija u ligi B završili kao drugoplasirani iza Walesa.

Kada su u pitanju međusobni omjeri naše reprezentacije i reprezentacije Finske, učinak je jednak, oni su nas pobijedili u Finskoj sa 2:0 u junu prošle godine, upravo je u toj utakmici spomenuti Pukki postigao dva pogotka, a u drugoj utakmici smo ih pobijedili sa 4:1 na Bilinom Polju u Zenici, oba meča su odigrana u sklopu kvalifikacija za EURO 2020.

U konačnici Finska jeste neugodan protivnik, ali ne bi bilo loše osvojiti makar četiri boda iz dva meča, odnosno proći neporaženo u tom dvomeču.

UKRAJINA

Nakon Finske, pažnju ćemo posvetiti reprezentaciji koju smo dobili iz drugog šešira, a to je reprezentacija Ukrajine.

Ukrajina je trenutno 24. reprezentacija svijeta i vrijedi 101.20 miliona eura, a najvrijedniji je Atalantin Ruslan Malinovskyi sa 21 milion, slijede ga igrač Manchester Citya Oleksandr Zinchenko koji vrijedi 20 miliona Eura, a treći po vrijednosti je Roman Yaremchuk sa 11 miliona eura.

Ukrajinsku reprezentaciju sa klupe predvodi legenda ukrajinskog i evropskog fudbala Andriy Shevchenko. Pod njegovim vodstvom Ukrajina je ispala iz Lige A u prethodnom izdanju Lige nacija baš kao i naša reprezentacija.

Mi još uvijek nismo imali duela sa Ukrajinom tako da će onaj u oktobru sljedeće godine biti ujedno i naš prvi susret.

Kada su u pitanju očekivanja iz duela sa Ukrajinom, treba biti realan i reći da Ukrajina neće biti lagan protivnik jer je to ekipa sastavljena od kvalitetnih igrača koji nastupaju širom Evrope i u domaćem ukrajinskom prvenstvu, čak u konačnici možemo reći da će nam upravo Ukrajina biti glavni konkurent za drugu poziciju i eventualni plasman u baraž.

FRANCUSKA

Za kraj, ostali su svjetski prvaci i ubjedljivo najveći favoriti naše grupe, to je reprezentacija Francuske.

Galski pijetlovi su drugpolasirana reprezentacija svijeta i njihova vrijednost iznosi preko milijarde Eura, a kada je vrijednost u pitanju predvodi ih najskuplji igrač svijeta Kylian Mbappe sa procijenjenom vrijednošću od 180 miliona eura, slijedi ga igrač čija je forma u blagom padu Paul Pogba sa 80 miliona eura, a treći je Barcelonin Antoine Griezmann sa istom vrijednošću kao i Paul Pogba.

Ovu nestvarno kvalitetnu i dobru reprezentaciju sa klupe predvodi Didier Deschamps, koji ih je odveo i do titule na Svjetskom prvenstvu 2018., a prethodno izdanje Lige nacija završili su na prvom mjestu grupe ispred Portugala, Hrvatske i Švedske.

Sa Francuskom je BiH do sada odigrala četiri utakmice (FOTO: N/FS BiH)

Upravo će reprezentacija Francuske biti prva ekipa koju ćemo ugostiti na domaćem terenu u okviru ovog ciklusa kvalifikacija, a posljednji put smo u grupi sa Francuskom bili u okviru kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2012. godine, a tada smo na domaćem terenu poraženi sa 0:2, a u Francuskoj smo odigrali veoma dobro i meč je završen sa 1:1, a mi smo grupu završili kao drugoplasirana reprezentacija sa samo jednim bodom zaostatka iza Francuske.

U konačnici protiv Francuske ćemo sigurno svaki eventualni bod proslaviti kao pobjedu i najiskrenije se nadam da će restriktivne mjere do marta biti znatno umanjene te da ćemo svi zajedno moći sa tribina da li Grbavice, Bilinog Polja ili bilo kojeg drugog domaćeg terena moći podržavati našu reprezentaciju i uživati u igrama kako naših tako i planetarno popularnih francuskih zvijezda.

Za kraj ostaje pitanje, imamo li se mi čemu nadati, imamo li pravo očekivati uspješne kvalifikacije i odlazak na Mundijal u Kataru u trenutku kada se zna da će tu priliku imati svi pobjednici grupa i samo tri ekipe koje će to pokušati kroz baraž te dvije reprezentacije koje će nastup na Svjetskom prvenstvu obezbijediti kroz Ligu nacija?

Autor: Nail Hercegovac

Bilješka o autoru: Nail Hercegovac rođen je 12.07.1995. u Varešu i polaznik je prve godine studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Zaljubljenik je u fudbal i sport općenito, član i kapiten gradskog kluba NK Vareš.

PRE SCHOOL STEAM AKADEMIJA: Na S.T.E.A.M. radionicama educirano 150 djece

0

Drugim dijelom S.T.E.A.M. izazova završen je projekat “PRE SCHOOL STEAM AKADEMIJA”. Tako su aktivisti Udruženja „Edukacije za sve – EDUS“ sa svojim STEAM drugarima, na zajedničkom druženju, uz zabavu i dodjelu priznanja i poklona proslavili kraj ovog projekta.

 

Kroz projekat “Pre-School STEAM Academy” je u prethodnih šest mjeseci, kroz inkluzivne STEAM radionice, na inovativan i zabavan način, educirano 150 djevojčica i dječaka sa i bez poteškoća u razvoju, koji su učili o nauci i umjetnosti.  S.T.E.A.M. predstavlja skraćenicu pojmova nauka, tehnologija, inžinjering, umjetnost i matematika, te stimuliše specifična područja razvoja, kroz razumijevanje okoline, simboličke logičke i konstruktivne igre, umjetnosti, i razvija intelektualne i kreativne potencijale.

Inkluzivni S.T.E.A.M. IZAZOV je okupio mališane iz vrtića “Zvončić” i EDUS-ove polaznike S.T.E.A.M. radionica. Bila je to sjajna prilika da mališani pokažu talenat, spretnost, ali isto tako da se druže, rade i takmiče u timu. Tokom Izazova djeca su se  takmičila  u dva tima i to u sportskim igrama i igrama spretnosti, balansa i ravnoteže, igrama strategije, eksperimentima, predškolskoj fizici i matematici.  Pre-School STEAM Academy je jedan od 23 projekta koja su podržana kroz inicijativu EMBRACE, koju finansira Norwegian Embassy in Sarajevo, a provodi UNDP.  U narednim mjesecima EDUS radi na pripremama novih funkcionalnih radionica za roditelje i djecu, te zabavnih edukativnih STEAM i MAMS radionica, te EDUS PROGRAMA.  Više o atmosferi sa samog S.T.E.A.M. IZAZOVA pogledajte na slikama.

O AUTIZMU: Poremećaj autističnog spektra (Autistic Spectrum Disorder- ASD) je neurorazvojni poremećaj koji se javlja u djetinjstvu i traje doživotno. Važno je iznijeti da Centri za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) prema najnovijim istraživanjima izašli su sa podatkom da 1 od 54 djece je na spektru. To je skok u odnosu na omjer od prije dvije godine, kada je to bilo jedno dijete od njih 59. On dovodi do stanja različitosti u strukturi i/ ili funkcionisanju centralnog nervnog sistema, što se manifestuje u tzv. „trijadi simptoma“. Prosječna dob dijagnoze autizma na zapadu i dalje je oko četiri godine, a nauka ukazuje da se već sa 2 godine uspješno može dijagnosticirati. Nažalost, u Bosni i Hercegovini, taj broj je još mnogo visočiji jer istraživanja ukazuju da i nakon u prosjeku od 18 mjeseci dugog medicinskog traganja za dijagnozom i prosječno 7 specijalističkih posjeta, samo 5% djece u Bosni i Hercegovini dobije jasnu dijagnozu poremećaja autističnog spektra. Dječaci imaju više od četiri puta veću vjerojatnoću uspostavljanja dijagnoze autizma u odnosu na djevojčice, dokazao je CDC. Što ranija detekcija je ključ da djeca i njihove porodice se mogu uključiti u adekvatne programe i servise podrške. Rana intervencija je i dalje jedina, još uvijek naučno dokazana i relevantna koja sigurno daje rezultate kod djece na spektru. Znamo da 90% ljudskog mozga razvije do 5. godine, intenzivan edukativni tretman u minimalnom trajanju od 3h do 3. godine i 5h do 5., zasnovan na naučno dokazanim metodama je još uvijek jedini odgovor koji nauka ima.

 

O EDUS-u EDUS-Edukacija za sve od 2010. aktivno radi na unaprijeđenju obrazovanja i podrške djeci sa i bez poteškoća u razvoju, prije svega za djecu sa težim razvojnim poremećajima kao što su autizam i autistični spektar, intelektualne teškoće, Downov sindrom, emocionalni i bihevioralni poremećaji i kombinovane smetnje. EDUS omogućava djeci uključenoj u svoje programe da razviju puni potencijal, roditeljima da nauče kako i sami da rade s djetetom,  a stručnjacima da kroz direktan rad s djecom ovladaju naprednom naučnom metodologijom preuzetoj sa vodećeg univerziteta u svijetu u ovoj oblasti- Univerziteta Columbia u Njujorku. Dosad je kroz EDUS-ov program prošlo više stotina djece, iz BiH te zemalja regiona i svijeta, a njih čak 29 uspješno uključeno u redovno školovanje.  EDUS je začetnik servisa rane intervencije u našoj zemlji i regionu, autor validiranih instrumenata za procjenu razvoja i izradu individualnih razvojnih programa za djecu, te organizator brojnih akcija i  kulturnih aktivnosti kojim se javnosti podiže svjesnost o autizmu i drugim razvojnim poremećajima.

 

KOJI JE TVOJ TIP: Pročitaj zanimljive činjenice i odaberi svoj idealan automobil

0

Jedna sasvim obična “free time” pretraga po novostima na društvenim mrežama dovela nas je do ovog teksta prepunog zanimljivih činjenica o automobilima. Posebno će interesantno biti ljubiteljima ovih četverotočkaša dok budu čitali tekst koji slijedi.

 

Mercedes – voze ga seljačine i jeftina radna snaga na radu u inozemstvu kako bi lagala ovdašnju raju da im dobro ide. Poseban odnos s njim imaju ljudi iz Hercegovine.

BMW – statusni simbol. Voze ga oni koji imaju para i tatini sinovi. Ima nešto malo i pravih zaljubljenika.  Audi – bahati vozači koji nemaju para za BMW, a žele se praviti važni.

 

Opel – voze ga škrtice koji žele voziti Nijemca, ali ne žele trošiti na gorivo.

Tesla – novi statusni simbol. Voze ga oni koji lažu da razmišljaju o okolišu, a samo žele pokazati da imaju para.

Porsche – voze ga oni koji žele pokazati da imaju para, ali ne prate trendove, jer da prate kupili bi Teslu. Honda – vlasnici ovih automobila stalno seru ostalima kako su Japanci bolji od Nijemaca.

 

Toyota – vlasnici ovih automobila stalno seru vlasnicima Honde da je Toyota bolja. Jeste primijetili da svi teroristi voze Toyotu HiLux s prikačenom strojnicom?

Mazda – ako vozaču ovog branda kažete da vozi japanski Opel, nasmijat će se i reć da je Opel uvijek korak dalje u truleži. Onda će se naglo prestat smijat.

 

Hyundai – voze ga ljudi koji lažu sebe i ostale da je Hyundai isto što Honda i Toyota. Nije isto ljudi! Nije!

Suzuki / KIA – voze ih ljudi koji ne znaju zašto su ih kupili, ali su zadovoljni njima.

Ford – voze ga ljudi koji ne znaju zašto su ga kupili, a neki lažu da su zadovoljni njim.

 

Land Rover – voze ga ljudi koji znaju jedino činjenicu da imaju najbolji terenac i…. U tom trenutku će izjavu pokvariti poziv iz servisa da su pronašli kvar na njihovom  Rejnđu.

Mini – voze ga ljudi koji ne znaju zašto su ga kupili, ali svi redom lažu da iznutra nije malen kao što izgleda.

Dacia – vlasnici ovog auta se tješe kako Dacia postaje nova Škoda, od krame postaje dobar auto.

 

VW – dobri, ali najdosadniji automobili u povijesti. Stvoren za mase bez mašte.  Subaru – voze ih egocentrici koji žele bit u centu pažnje. Najprije propovjedaju o boxer motoru, a kad jednom plate štelanje ventila ili promjenu svječica u servisu, pričaju viceve o vozačima BMW-a. To su im najveći neprijatelji.

 

Škoda – voze ga ljudi koji nemaju para za VW pa lažu sebe i ostale kako između Škode i VW nema razlike.

Fiat / Seat – vlasnici ovih auta ne vole pričati o njima, jer nemaju što pričati. Posebno su čudni vozači Fiatove Multiple. Uglavnom ga voze djevci koji to planiraju ostati.

Alfa Romeo – sekta koja je jako osjetljiva ukoliko im se dirne u svetinju. Stvarno misle da je Alfa dobar i poseban auto.

Lancia – vozači ovog automobila potajno mrze Alfu. Animozitet traje još od Lancia Delta Integrale.

Peugeot – lijep izvana, smeće iznutra. Voze ga žene i tipovi koji misle da će ženskim autom privući komade.  Volvo – suprotno od Peugeota: dobar iznutra, izvana ružan. Vlasnici vole pametovat kako voze “najsigurniji auto na svijetu”.

Citroën – voze ga čudaci i pokoji ludi Francuz.

Renault – auto koji budi nostalgiju s Renault 4. Ostalo zanemarimo.

Lada – voze ga svi koji više posjećuju šumu nego asfaltirane ceste. Uglavnom lovci, krivolovci, kradljivci tuđih drva i slična ekipa.

Jeep – vlasnici ovog auta dijele neobičnu osobinu niskog rasta.

 

Zastava / Yugo – kod nekih budi nostalgiju jer im je bio prvi auto, inače auto koji je termin ‘govno na kotačima’ doveo do nove razine – nepravedno, jer za svoje vrijeme nije bio baš tako strašan.

IZVOR: J.Š/Facebook

 

Koji je tvoj tip automobila? Imaš li favorita među nabrojanim? Ukoliko želiš podijeli link sa prijateljima, a naravno ostavi nam i tvoj cijenjeni komentar.