Da je Bosna i Hercegovina rasadnik talenata, uvjerili su nas bezbroj puta brojni uspjesi mladih iz naše domovine, a primjer tome je i Melisa H. Mehmedović koja je nedavno magistrirala političke nauke na Univerzitetu u Kelnu.
Ova 24-godišnjakinja rođena je u Tuzli, a odrasla u Janji, gdje je završila osnovno obrazovanje, nakon čega je pohađala Gimnaziju “Filip Višnjić” u Bijeljini. Potom je diplomirala međunarodne odnose i evropske studije u Sarajevu, te je proglašena za najbolju studenticu Fakulteta za ekonomiju i društvene nauke.
Zahvaljujući stipendiji koju joj je dodijelila Fondacija “Konrad Adenauer”, nastavila je školovanje u Njemačkoj, a ne krije da je oduvijek priželjkivala da jedan ciklus svog obrazovanja završi u inostranstvu jer smatra da izloženost drugačijem okruženju, metodama rada, i, naposljetku, kulturi, dodatno obogaćuje.
„U procesu donošenja odluke o visokoškolskoj ustanovi na kojoj bih pohađala master studij, od krucijalnog značaja su mi bili kvalitet obrazovanja i rangiranje same institucije, odnosno studijskog programa. U tom smislu, jako brzo se izdvojio njemački obrazovni sistem. Nadalje, u obzir sam uzela čitav niz faktora: dostupne stipendije, nastavni jezik, tačnu lokaciju, te sam se sistemom eliminacije odlučila za Univerzitet u Kelnu. To je ujedno bio i jedini univerzitet kojem sam poslala aplikaciju. S ove tačke gledišta, shvatam da sam mnogo rizikovala budući da je uobičajena praksa da studenti imaju barem jednu alternativu za slučaj da ih željeni univerzitet odbije, no išla sam srcem i vjerovala u sebe, i to se pokazalo kao ispravno“, kaže Melisa H. Mehmedović.
Ističe da je još od prvog semestra na master studiju uvidjela nekoliko značajnih razlika između njemačkog obrazovnog sistema i sistema na koji je ranije bila naviknuta. Pravila koja važe za prisustvo na nastavi su bila prva tačka razilaženja.
„Naime, dok je u obrazovnim ustanovama u Bosni i Hercegovini prisustvo obavezno, te se odsustvo sankcionira neopravdanim časovima, smanjenim vladanjem, ili nemogućnošću polaganja finalnog ispita, što smanjuje mogućnost za prolaznu ocjenu iz predmeta sa kojeg je učenik/student često izostajao, profesori i administracija univerziteta u Njemačkoj imaju daleko ležerniji pristup ovoj temi. Izostanci nisu kažnjivi niti ih iko evidentira. Umjesto negativnim sankcijama, prisustvo se podstiče nagradom za aktivno učešće na predavanjima u vidu dodatnih bodova na koje student ostvaruje pravo ukoliko sakupi neophodan broj bodova za prolaznu ocjenu“, priča sagovornica.
Nastavlja da se i modaliteti ocjenjivanja u mnogome razlikuju jer je u Bosni i Hercegovini naglasak stavljen na usvajanje teorijskog znanja te se od učenika/studenata očekuje da napamet nauče obimno gradivo, od čega zaključna ocjena najvećim dijelom zavisi.
„Za četiri semestra koliko sam provela na njemačkom univerzitetu, imala sam samo dva klasična pisana ispita. Na svim ostalim predmetima, ocjene su bile zasnovane na različitim istraživačkim radovima, prezentacijama i projektima, što se pokazalo kao mnogo efektivnija metoda učenja. Također, još jedna relevantna razlika odnosi se na formu evaluacije znanja. U njemačkom obrazovnom sistemu skala ocjenjivanja sadrži ocjene od 1 do 5, pri čemu je 1 najviša ocjena. Pored toga, učenici ne dobijaju nužno ocjene u vidu cijelih brojeva, nego one mogu imati i decimalni nastavak“, govori ova mlada magistrica.
Prema njenim riječima, države Zapadnog Balkana tradicionalno su poprište velikih sila zbog sopstvene nestabilnosti.
„Kada država nema sposobnu vladu niti jasno definisan nacionalni interes, u kombinaciji sa kontekstom nezadovoljnog društva, jednostavno je postati štafeta u rukama jačeg. Ratnohuškačka retorika je osnovna jedinica građe bosanskohercegovačkog političkog diskursa. Takvu retoriku ne možemo spriječiti, ali joj možemo oduzeti moć pukim ignorisanjem i slanjem jasne poruke da ne želimo sukob i da nećemo upasti u zamku izjava čiji je osnovni cilj podjela društva kao preduslov za održavanje na vlasti korumpiranih političkih partija sa nacionalnim predznakom“, tvrdi Melisa H. Mehmedović.
Iako mnogi smatraju da prošlost treba ostaviti po strani, naša sagovornica ne dijeli mišljenje da je to najbolji pristup zakopavanju ratnih sjekira.
„Treba da budemo svjesni prošlosti i da o njoj govorimo jer samo tako možemo učiti iz grešaka koje su napravljene. Probleme nikako ne treba gurati pod tepih. Bosna i Hercegovina je etnički podijeljeno društvo, i to je činjenica koju ne treba zanemariti. Štaviše, prvi korak ka harmonizaciji inter-etničkih odnosa jeste upravo prepoznavanje i priznavanje svih naših raznolikosti, jer jedino tako možemo iskazati poštovanje jedni prema drugima i izgraditi ono što zovemo mirnim suživotom“, naglašava ova mlada magistrica političkih nauka.
Dok se Bosna i Hercegovini nalazi u političkoj i ustavnoj krizi, sudeći prema njenom dosadašnjem iskustvu, bosanskohercegovačka diplomatija je daleko od uspješne.
„Čini mi se da Bosnu i Hercegovinu u svijetu predstavljaju i za nju uspješnije lobiraju upravo pojedinci ili grupe koji nisu dio državnog diplomatskog kora. Koliko god to porazno zvučalo, svijest o Bosni i Hercegovini u Njemačkoj je faktički nepostojeća. U prilog tome govori i činjenica da u većini slučajeva pri predstavljanju moram i da objasnim gdje se moja domovina nalazi. Samim tim, nije ni moguće govoriti o reakcijama na dešavanja u Bosni i Hercegovini jer je znanje o državi kao takvoj na jako niskom nivou“, navodi sagovornica.
Budući da u Janji ne živi od 2016. godine, o životu u tom dijelu Bosne i Hercegovine govori samo na osnovu iskustava porodice i prijatelja.
„Osim problema koji muče i šire stanovništvo Bosne i Hercegovine, ukazala bih samo na sporadične incidente, koji su, nažalost, učestali u proteklim mjesecima. Sam položaj Bošnjaka u ovom povratničkom mjestu je dosta unaprijeđen u odnosu na inicijalni poslijeratni period zahvaljujući naporima koje lokalno stanovništvo ulaže“, kaže Melisa H. Mehmedović.
Mišljenja je da o značaju učešća mladih u svim sferama društva, pogotovo u politici, nije ni potrebno govoriti jer bi omladina trebala biti svjesna istog.
„Moj utisak je da veliki broj mladih u Bosni i Hercegovini nažalost, pristupa politici kao jednoj unosnoj profesiji bez istinske namjere da doprinesu promjenama u društvu, što je kontraproduktivno jer doprinosi intenziviranju negativne konotacije koju politika ima i prijeti da od iste odvrati pojedince koji bi potencijalno mogli ostvariti zapažene rezultate“, riječi su ove magistrice političkih nauka.
Napominje da se uvijek pored studija, trudila biti društveno aktivna, a u svom dosadašnjem radu najponosnija je na saradnju sa organizacijom „Humanity in Action BiH“.
„Na prvoj godini dodiplomskog studija sam se pridružila Diplomatskom klubu matičnog univerziteta, te je vrlo brzo uslijedilo i učešće na programu ‘Poticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima’ u organizaciji ‘Humanity in Action BiH’. Od učešća na njihovim programima, do rada na organizaciji istih, usvojila sam ogromnu količinu znanja, upoznala mnogo divnih ljudi i implementirala nekolicinu građanskih kampanja. Zahvaljujući iskustvu stečenom kroz ovu organizaciju, ukazalo mi se pregršt novih prilika u kasnijem radu“, izjavljuje sagovornica.
Pred kraj razgovora obznanjuje da je nedavno pronašla stalno zaposlenje izvan struke jer želi da se oproba i u realnom sektoru, pa je sada projektna menadžerica u jednoj međunarodnoj firmi sa sjedištem u Kelnu. Ostavlja opciju da se možda u budućnosti vrati polju koje je srodno njenoj obrazovnoj pozadini, ali za sad to nema u planu. Mladima poručuje da rade na sebi i da se trud isplati.
„Kao neko ko potiče iz radničke porodice, nezavidne finansijske situacije, te male sredine, susrela sam se sa nizom prepreka. Međutim, istrajnost me je dovela ovdje gdje sam danas. Od krucijalnog značaja je da ne budete apatični i da ne koristite korupciju i druge negativne odlike disfunkcionalnog sistema kao izgovor za manjak sopstvenog truda. Učite, usavršavajte se, budite društveno aktivni. Jednog dana, produktivnost će se isplatiti“, zaključuje kaže Melisa H. Mehmedović.
