Proglašenjem pobjednika i dodjelom vrijednih novčanih nagrada na onlinesvečanoj ceremoniji, završeno je prvo “The three-minute thesis” (3MT) takmičenje u Bosni i Hercegovini, koje je okupilo 70 bh. studenata doktorskih studija sa eminentnih univerziteta iz 21 zemlje širom svijeta.
Takmičenje je trajalo četiri mjeseca, a organizovala ga je Fondacija budućnosti u Bosni i Hercegovini, u saradnji sa Asocijacijom za napredak nauke i tehnologije, Bosanskohercegovačko-američkom akademijom nauka i umjetnosti i Bosana fondacijom. Takmičari su imali zadatak da pripreme video-prezentaciju od tri minute. O najboljim je odlučivao stručni žiri kojeg su činila 22 bh. stručnjaka, profesori sa svjetskih univerziteta, naučnici istraživači.
Prvo mjesto i novčanu nagradu u iznosu od 3.000 eura osvojio je Nudžeim Selimović sa Univerziteta u Cirihu. Drugo mjesto i 2.000 eura pripalo je Almiru Aljoviću sa Ludvig Maksimilian univerziteta u Minhenu, a treće mjesto i 1.000 eura osvojila je Emina Šunje koja svoj doktorski studij obavlja paralelno na univerzitetima u Antverpu i Sarajevu.
Proglašeni pobjednici (FOTO: Sceenshot)
Podijeljene su i utješne nagrade pa su takmičari od 6 do 10 mjesta svojili po 200 eura, a od 11 do 18 po 100 eura. Ukupan novčani iznos podijeljen studentima je 20.000 KM. Prezentacije takmičara posljednji mjesec bile su dostupne i na YouTube kanalu Fondacije budućnosti u Bosni i Hercegovini gdje je publika klikom na “like” mogla glasati i odabrati svog pobjednika. Najviše “likeova” osvojila je Zerina Kurtović sa Karolinska instituta u Švedskoj.
Na svečanoj ceremoniji okupljenoj masi u ulozi gosta predavača obratio se profesor sa splitskog univerziteta Ivica Puljak, poznati naučnik, član tima koji je otkrio Higgsov bozon.
“Ovaj projekat je svjetska razina, a razum, nauka i humanizam su temelji svijeta.Danas živimo u eri ubrzanja, a jedini način da preživimo je da se krećemo brzokao rijeka. Nauka nam širi vidike i čini nas građanima svijeta”, izjavio je Puljak i pozvao sve mlade ljude da budu naučnici, dijele znanje i konstantno istražuju.
Ivica Puljak (FOTO: Screenshot)
Takmičenje 3MT pružilo je studentima mogućnost istraživanja kako bi razvili svoje akademske, prezentacijske, istraživačke i komunikacijske vještine objašnjavajući svoja istraživanja publici koja nije iz njihove oblasti djelovanja.
“Izuzetno smo ponosni što smo okupili ovoliki broj mladih bh. Istraživača i upoznali javnost sa njihovim radom. Nadamo se da će ovo takmičenje svima poslužiti kao inspiracija i pokazatelj da se nauka i trud uvijek isplate, i da Bosna i Hercegovinaima ogroman istraživački potencijal, sa kojim nažalost nismo dovoljno upoznati”, izjavili su organizatori takmičenja.
Takmičenje je po prvi put organizovano u Bosni i Hercegovini i kreiralo je temelje za sljedeće korake ka promociji nauke i značaju naučnog istraživanja. Organizatori su najavili da će u toku 2021. biti upriličeno takmičenje za studente dodiplomskih i magistarskih studija, a 2022. godina je ponovo rezervisana za studente doktorskih studija. Cijelu ceremoniju možete pogledati na ovom linku.
Muhamed Tucaković apsolvent je Međunarodnih odnosa i diplomatije na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu te je zaposlen kao projektni koordinator u Udruženju “Zaboravljena djeca rata”.
Ovaj 23-godišnjak u Udruženju “Zaboravljena djeca rata” počeo je raditi u julu 2020. godine, a prethodno je dugo vremena gradio svoju profesionalnu karijeru na aktivističkom radu.
“Udruženje ‘Zaboravljena djeca rata’ je nestranačka, nevladina i neprofitna organizacija koja djeluje na području Bosne i Hercegovine. Prvo je trenutno i jedino Udruženje u cijelom svijetu koje radi na društvenoj i pravnoj vidljivosti djece rođene zbog rata u skladu sa Zakonom o udruženjima i fondacijama Bosne i Hercegovine i drugim zakonskim propisima. Osnovni principi Udruženja su: dobrovoljnost, otvorenost, raznolikost, tolerancija i demokratija”, kaže Muhamed Tucaković.
Dodaje da je Udruženje osnovano 2015. godine od strane nekolicine mladih aktivista i djece zaboravljene od strane rata, a svrha organizacije i cilj njenog nastanka je da se poboljša pravno stanje djece.
“Radi se na pravnoj i društvenoj prepoznatljivosti kategorije djece rođene zbog rata ne samo njih već i majki koja su preživjela ratna silovanja. Udruženju sam se pridružio zbog njegovog cilja, koji je stavljanje u fokus ranjive i marginalne grupe koje su zaboravljene od strane današnjeg društva. To je, prema mome mišljenju, jedan od najbitnijih načina borbe za pravednije društvo”, navodi naš sagovornik.
Brojne aktivnosti Udruženja (FOTO: Udruženje “Zaboravljena djeca rata”)
Napominje da su do sada u Udruženju uradili nekoliko projekata podrške članovima samog Udruženja. Tu je i nekoliko mirovnih kampova koji su radili sa mladim ljudima širom Bosne i Hercegovine, a izdvaja se i izložba “Breaking Free” koju su napravili sa osobama koje su bile žrtve silovanja.
“Naše Udruženje je prepoznalo umjetnost kao jedan od načina kako da izbaci priču koju žele da predstave javnosti i predstavu ‘U ime oca’ uz nekoliko omladinskih mirovnih kampova. Ajna Jusić, direktorica našeg Udruženja dobila je nekoliko priznanja radi njene hrabrosti da podijeli ličnu priču, a i samog njenog mirovnog i aktivističkog rada. Bila je i dobitnica mirovnog priznanja ‘Krunoslav Sukić’ a imala je priliku i da priča pred Organizacijom Ujedinjenih naroda te da održi predavanje za vrijeme dodjele Nobelove nagrade”, govori Muhamed Tucaković.
Ističe da u Udruženju koriste svaku priliku da ukažu na probleme djece rođene nakon ratnih silovanja.
“Traume izazvane posljednjim ratnim sukobom u našoj državi se prenose sa prošlih generacija na sadašnje, a naše Udruženje kroz rad i upornost pokušava da otvori priču i podstakne diskusiju o tim traumama”, naglašava naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, svako može postati član Udruženja.
“Svi mogu da se pridruže našoj borbi. Udruženje trenutno radi na izmjenama Zakona o diskriminaciji u kojima bismo uključili djecu rođenu zbog rata, da ih društvo pravno prizna. Do sada nismo naišli na punu podršku od strane političara, ali se nadamo da ćemo doći do nje. Budimo društvo jednakih vrijednosti, a ne društvo različitih etiketa”, zaključuje Muhamed Tucaković.
Autor: Amila Mehinagić
Bilješka o autoru: Amila Mehinagić rođena je 02.02.1999. godine u Zenici i trenutno je studentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Rijeka Miljacka svojim sjajom i čarolijom zanese mnoge posjetioce koji u Sarajevo dođu. Dok god protiče krije i kriti će tajne mnogih Sarajlija. Jednostavno, mala rijeka prepuna mostova ljubavi, prijateljstva i istinskih vrijednosti.
Za razliku od drugih, Sarajlije imaju mogućnost da uživaju u beskrajnoj ljepoti Miljacke o kojoj je pisano i pjevano u više navrata. Samo oni čije najveće tajne krije ova malena rijeka odu na njen izvor, a na izvoru sarajevska bajka počinje. Igra bezbroj potoka i voda isprepletenih sa kamenjem i okolnom šumom daju fascinantne pejzaže zbog kojeg sve više ljudi se odlučuje da posjeti ovu lokaciju koja podsjeća na lokacije iz najpoznatijih svjetskih bajki.
Vrelo Miljacke (FOTO: Screenshot)
To je mjesto koje je odličan primjer kako da razumijemo šta je to priroda, a ta priroda je knjiga sa bezbroj stranica i sa beskonačno mnogo sadržaja. Tu ptice zadovoljno pjevaju, a posjetioci koji dođu im zavide jer bi vrlo rado zamijenili mjesta i ostali tu, u šumi, na 1.010 metara nadmorske visine, a samo dva kilometra od centra Pala.
Gledati prvi put vrelo Miljacke je kao kad gledaš prvi put svijet oko sebe. Lijep je to svijet. Šaren, isprepleten mnogobrojnim tokovima, zelenilom i drvećem, a opet neobičan i zagonetan. Da, upravo takav je izvor sarajevske dame. To je mjesto gdje čovjek opet pušta svoje korijene i vezuje se sa onim što je bilo i bit će poslije nas. Ta nevjerovatna veza sa prirodom, tu u prelijepom ambijentu, dolazi do posebnog izražaja.
Uživajte u prelijepim kadrovima koje je za Vas pripremilo Udruženje “Mapa kulture”, koje je ujedno i autor ovog teksta.
Senada Muratović mlada je nogometašica iz Brčkog. Za ovu 22-godišnju djevojku nogomet je nešto posebno, a svoj prvi trening doživjela je kao da je osvojila cijeli svijet.
U razgovoru za dobraportal.net ističe da ljubav prema nogometu gaji još od svoje pete godine kada je sa dječacima zajedno igrala lopte.
“Nije me zanimalo ništa drugo osim lopte, ni komentari da to nije za jednu djevojčicu. Od malena sam sanjala kako ću jednog dana svima pokazati da to nije samo za dječake, sanjala sam igranje za veći klub, a iganje za reprezentaciju izgledalo je nemoguće, no jakom voljom i željom snovi su se počeli brzo ostvarivati. To je sve jedna velika emocija i sreća. Neopisivo”, kaže Senada Muratović.
Dok je igrala turnire sa dječacima, jedan trener je pozvao da se priključi treninzima te kako tvrdi bila je veoma sretna.
“Ubrzo su me primijetili i ženski klubovi tako da sam kao djevojčica od 13 godina dobila poziv da igram i kadetsku i seniorsku Premijer ligu Bosne i Hercegovine. To je znatno uticalo da iste godine mog igranja u Premijer ligi Bosne i Hercegovine dobijem i poziv za omladinsku selekciju Bosne i Hercegovine”, dodaje naša sagovornica koja je svoje prve nogometne korake napravila u tuzlanskoj Slobodi, a potom je nastupala za Gradinu, Modriču, mađarski Ujpest te MLE.
Također, ova talentovana Brčanka prošla je sve omladinske kategorije reprezentacije Bosne i Hercegovine što je i krunisala sa pozivom za A selekciju naše države.
“Od četiri utakmice nastupala sam dva puta u prvoj postavi, debitansku od 64 minute i jednu sam bila na klupi. Prvi svoj poziv sa 13 godina, ne bih mijenjala ni sa jednim osjećajem u životu, jer je to neopisivo, svaki ostali je dolazio isto sa mnogo emocija i sreće. Poziv za A reprezentaciju koji je toliko dugo iščekivan je jedan poseban osjećaj, ne može to razumjeti onaj ko nije tu ljubav i ponos osjetio. Reprezentacija je nešto najljepše što sportista može doživjeti”, navodi ova mlada nogometašica.
Nezgodna povreda odvojila ju je od terena godinu dana.
“Posljednjim nastupom za A reprezentaciju imala sam nezgodnu situaciju na terenu, gdje sam idući dan povratkom u Mađarsku u klub osjetila jake bolove i kočenje. Trening u klubu nisam mogla odraditi jer nisam mogla saviti koljeno. Klupski ljekar mi je dao pauzu od šest mjeseci, ali nažalost to nisam ispoštovala i nastavila sam igrati, ali nakon mjesec dana došlo mi je do puknuća . Sada sam super. Najveći žal ostaje neostvareni transfer u Torino. Tamo sam boravila neko vrijeme i zbog povrede morala sam da se vratim u Bosnu i Hercegovinu i napravim pauzu od godinu dana”, priča nam Senada Muratović.
“Kao povratnik iz inostranstva ponovo u Premijer ligu Bosne i Hercegovine jako teško mi je palo , jer sama nisam na fizičkom nivou da sam mogla tražiti inostrani angažman. Igrajući ovu polusezonu za Modriču bilo su veoma teški uslovi i mnogo je teže funkcionisati i raditi treninge koji nisu na toj kvaliteti na koju sam navikla u inostranim klubovima. Jako velika razlika se osjeti od pristupa do ispunjavanja svih obaveza prema jednom sportisti”, navodi naša sagovornica.
Osim što pruža odlične partije na terenu, ova mlada nogometašica ima i hobi, a bavi se fotomodelingom.
“Mnogo ljudi se interesuje i javlja putem društvenih mreža te mnogi komentari pristižu većinom lijepog i ohrabrujućeg sadržaja. Van terena, volim da opet odem na teren pogledati neku utakmicu i sve mi se vrti oko nogometa. Volim se družiti i izlaziti. Volim prije svega biti žensko, srediti se i umanjiti mišljenja da nogometašice van terena nisu ženstvene”, zaključuje Senada Muratović koja bi uskoro trebala napraviti inostrani transfer.
Ida Tokalić studentica je treće godine komunikologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Za ovu 21-godišnju djevojku novinarstvo je najveća ljubav i nešto o čemu je istinski maštala i ka čemu je težila od malih nogu.
“Svi koji me poznaju mogu potvrditi i znaju koliko sam često dosadna sa svojom profesijom. Smatram da svako od nas treba u životu birati posao koji voli, vjerujem da je to već izlizana rečenica ali je zaista istinita. Uvjerila sam se mnogo puta na svojoj koži, nekako dubinski osjetila tu ljubav prema poslu gdje, kada se vratite uopće niste umorni ma koliko sati proveli na radnom mjestu. Ujedno bi to i bio moj savjet, ne samo mladima nego svima. Uvijek idite za onim čemu vaše srce teži, bez obzira koliko vam je godina – 20, 30 ili 40 – nikad nije kasno”, kaže Ida Tokalić.
U svom novinarskom radu posebno izdvaja dva velika projekta.
“Moji prvi koraci ka televiziji su naprevljeni u sklopu emisije ‘The Tinka Show’ gdje je moj najveći uspjeh tada, sa 19 godina, dva emitovana priloga na javnom servisu. Smatram da nema baš svako tako rano, pogotovo kao brucoš, takvu priliku. To je nešto što je obilježilo početak mog novinarskog rada i nešto gdje sam po prvi put ostavila svoj pečat na takav način”, govori naša sagovornica.
Ida Tokalić (FOTO: Manuel Nikolić)
Najviše je ponosna na svoju voditeljsku ulogu na Televiziji 5 u emisiji “Žene na ti”.
“Kada god pričam o ovome lavina emocija jednostavno navire jer stvarno dajem svu ljubav koju osjećam prema novinarstvu u ovaj projekat, ako se uopće i može nazvati projektom jer je meni to mnogo više od toga. Smatram da je ovo nešto što će apsolutno obilježiti moju novinarsku karijeru, moj prvijenac koji će bilo šta drugo definitivno teško nadmašiti. Kada bih sumirala sve utiske i morala izdvojiti najveći uspjeh, to bi zasigurno bilo moje iskustvo u usporedbi sa mojim godinama”, ističe ova studentica komunikologije koja ruši sve predrasude.
Smatra da je ključno imati blag pristup kako bi se publika zainteresovala za svaku od tema.
“Kada nastupate napadno i mučite nekoga sa informacijama, svojim obraćanjem, nema ništa od toga. U komunikaciji sa različitim profilima ljudi, primijetila sam da je ključno svakome prići na najljepši način, kroz šalu ili opušten razgovor, nekako opušteno prezentovati to što želimo. Pokušavam teme koje donosimo gledaocima iz sedmice u sedmicu učiniti što opuštenijima i otvorenijima uz osmijeh naravno jer kada tako krenete sigurno ćete primamiti vaše slušaoce i gledaoce. Niko od nas ne voli neku težinu, evo prva ja”, mišljenja je Ida Tokalić.
Ida Tokalić (FOTO: Ida Tokalić, privatni arhiv)
Navodi da ne može izdvojiti nekog sagovornika koji je posebno dojmio.
“Svaki sagovornik mi otvori neku novu dimenziju razmišljanja i viđenja koju do tada nisam otkrila. Oduševljavaju me različite priče i emocije koje te priče nose sa sobom”, naglašava ova 21-godišnja djevojka.
Prema njenim riječima, kada se ugasi kamera, Ida je kombinacija svega.
“Prije svega puno jedem, iako to niko na prvu ne bi pomislio. Mnogo sam emotivna, nekada i previše. Posvećena porodici, najviše braći koji su moja velika ljubav. Većinu slobodnog vremena provodim kući jer ne volim puno izlaziti. Veliki sam šaljivdžija definitivno, nerijetko na svoj račun. Mislim da bi morali postaviti neke skrivene kamere, nakon što se ugase ove prave kako bi otkrili sve tajne”, govori Ida Tokalić.
Dodaje da pored studija novinarstva, trenutno radi i kao media planer u jednoj agenciji za digitalni marketing.
“Mislim da za nešto dodatno više i nemam vremena toliko kao prije, ali eto zanimljiva činjenica koju mogu podijeliti jeste da sam trenirala pet sportova: karate, plivanje, atletiku tenis i košarku. Kada imam slobodnog vremena, što je rijetkost, volim da pišem”, riječi su ove svestrane djevojke.
Ida Tokalić (FOTO: Ida Tokalić, privatni arhiv)
Otkriva da je njena majka najviše inspiriše i motiviše u radu.
“Odrasla sam okružena jakim ženama, moja mama i dvije majke. Smatram da su me jake, uspješne i odlučne žene odgojile. Najviše od toga moja mama koja je istinski borac za mene, i kojoj zauvijek dugujem previše toga jer da nije bilo njene žrtve, hrabrosti i ustrajnosti ja zasigurno ne bih sada hodala u ovim cipelama. Ona će zauvijek biti moja inspiracija, motivacija, oslonac i najveća podrška. Zbog nje znam da mogu, zbog nje hoću i to je ujedno moj najstrožiji i najblaži žiri kojeg imam. Kada nešto nije kako treba znam da će osuditi i ispraviti iz najboljih namjera, ali isto tako bez obzira koliko loše nešto bilo postoji zagrljaj u kojem uvijek mogu pronaći utjehu. Trudim se da ona uvijek bude ponosna na ono što jesam i ono što radim”, kaže naša sagovornica.
Govorila je i o svojim planovima za budućnost.
“Kod mene apsolutno ništa ne ide po planu, tako da ću reći: šta bude nek bude. Uvijek se nađem u nekim nepredviđenim situacijama i desi se nešto što nisam očekivala, mijenjam planove u zadnji tren. Tako da je moj plan ide svojim tokom”, ističe ova studentica komunikologije.
Ida Tokalić (FOTO: Ida Tokalić, privatni arhiv)
Napominje da se njeni ciljevi uvijek mijenjaju te da je to jedino i ispravno.
“Cilj mi je da budem uspješna u industriji digitalnog marketinga, kao i u novinarstvu. Jedan od mojih uzora jeste Emela Burdžović pa mi je cilj biti novinarka čvrstog stava poput nje i neko ko će na pravi način izvještavati i informisati javnost”, naglašava ova ambiciozna djevojka.
Imala je i poruku za sve mlade.
“Čuvajte zdravlje, pogotovo u ovakvim trenucima. Sanjajte, trčite za svojim snovima i ne dopustite nikome da ih ukrade.Težite ka tome da volite i budete voljeni”, zaključuje Ida Tokalić.
Ema Felić iz Bihaća reprezentativka je Bosne i Hercegovine u karateu, a ovim sportom se bavi 15 godina. Osim što ima zvanje majstora karatea 3. dan, ova 22-godišnja Bišćanka je i karate sudija.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da se sastav naše karate reprezentacije često mijenja, ali i da je do sada imala veoma dobre rezultate.
“Zbog pandemije koronavirusa sve se zaustavilo i mnogi smatraju da će biti teško vratiti se na borilište, takmičenja, jer dugo nismo imali jakih takmičenja, priprema, seminara i ostalo. Ali smatram da smo se trebali sebi posvetiti maksimalno u ovom periodu, da izađemo spremni iz ove panedmije i krenemo još jače”, kaže Ema Felić.
Dodaje da se svakodnevno suočava sa brojnim izazovima, od treninga, takmičenja i borbe za medalje, no ipak najveći izazov joj predstavlja izboriti se sa svim što dolazi usput.
“Najviše sam ponosna na to što sam i nakon 15 godina i dalje aktivna u karateu. Ponosna sam na to što nisam odustala nikad, čak i kad je bilo najteže”, govori ova mlada bh. karatašica.
Ema Felić (FOTO: Ema Felić, privatni arhiv)
Napominje da mladi sve više napuštaju sport, pogotovo karate jer mnogi nemaju nikoga da ih podrži.
“Svaki pojedinac mora finansirati sam sebe, a država kao i u svemu, daje minimalno”, jasna je naša sagovornica.
Kako država nema sluha za za mlade i talentovane sportiste, ova Bišćanka je u mjestu Gata Ilidža pokrenula karate sekciju te sada svoje znanje i iskustvo prenosi na mlađe generacije.
“Pokrenula sam karate sekciju iz razloga što ja dolazim iz tog mjesta. Znam koliko je teško putovati 18 kilometara svaki dan na trening. Bilo je veoma naporno mojim roditeljima, a također i meni. Ova djeca ovdje nemaju nikakve sportske aktivnosti, nemaju sportsku salu, tako da sam odlučila da ja sama pokrenem nešto. Napravila sam prostor, uredila ga i djeca sa osmijehom dolaze redovno na trening. Ja sam i više nego zadovoljna i tu sam za njih kad god treba”, priča Ema Felić.
Ema Felić (FOTO: Ema Felić, privatni arhiv)
Prema njenim riječima, suđenje je veoma psihički naporno.
“Pritisak imate sa svih strana od takmičara, roditelja do trenera te se veoma dobro mora paziti na svaki korak i svaku odluku donijeti ispravno. Nadam se da ću uskoro steći zvanje federalnog sudije, pa i sve ostale licence u budućnosti”, ističe ova ambiciozna Bišćanka.
Tvrdi da nije primijetila da se žene nešto mnogo razlikuju u sportu od muškaraca.
“Po sebi vidim koliko sam napravila i koliko tek mogu, što malo koje muško jeste u mojoj sredini. Samo što ljudi gledaju žene kao krhke, nježne, a nemaju pojma koliko imamo snage u sebi i šta sve možemo”, govori naša sagovornica.
Ema Felić (FOTO: Ema Felić, privatni arhiv)
Naglašava da voli rad i obaveze.
“Volim biti u pokretu, karate, cross fit, planinarenje, penjanje, čak i lov. Sve je to nešto što me gura naprijed i ispunjava te mi dajesnagu da idem dalje. Život je jedan i treba ga maksimalno iskoristiti, ali u pozitivnom smislu”, navodi ova svestrana djevojka.
Dodaje kako joj je pandemija koronavirusa dala više vremena za razmišljanje te mogućnost da se maksimalno posveti sebi.
“Možda nam je i trebalo ovo da se isključimo od svega i spustimo na zemlju. Smatram da smo trebali napuniti baterije u ovom vremenu i da kad sve prođe budemo spremni za nove pobjede”, mišljenja je ova mlada Bišćanka koja bi uskoro trebala diplomirati na Pedagoškom fakultetu na smjeru tjelesnog odgoja i sporta.
Ema Felić (FOTO: Ema Felić, privatni arhiv)
Kaže da ne voli mnogo razmišljati i planirati budućnost, jer se sve okrene za noć.
“Ono na čemu sada radim jeste da završim falultet ove godine i diplomiram. Želim se maksimalno posvetiti svim trenutnim aktivnostima. Polahko, ali sigurno sve da dođe na svoje mjesto”, riječi su naše sagovornice.
Mladima poručuje da uživaju u životu i svojoj mladosti.
“Iskoristite svaki dan maksimalno, probajte nove stvari, učite svaki dan. Sve što želite, možete ostvariti, samo vam je nebo granica”, zaključuje Ema Felić.
Prva asocijacija na Bosnu i Hercegovinu bi nam svima trebala biti bogatstvo. Neprocjenjivo bogatstvo prirodnih ljepota kojima naša država raspolaže. Tome svjedoči činjenica da svake godine našu državu posjeti mnoštvo turista, koji ostanu oduševljeni onim što Bosna i Hercegovina nudi.
Ovoga puta Vam donosimo priču o volji, borbi i želji dvoje mladih da našu državu predstave u najboljem, ali i najljepšem svjetlu svima onima koji odluče spakovati kofere i posjetiti je na određeni vremenski period. Adelina Hajdarević i Muamer Žiga, dvojac, koji je pokrenuo vlastitu turističku agenciju “Bosnian voyager”.
“Agencija je nastala 2019. godine prvenstveno pod drugim imenom. Međutim, spletom okolnosti 2020. godine je rebrendirana i tada se rodio ‘Bosnian voyager’. Kao mladi par iz Sarajeva, zbog ljubavi prema domovini i njenim ljepotama, došli smo na ideju da sami pokrenemo turističku agenciju kako bi oživjeli turizam u Bosni i Hercegovini, jer smatramo da itekako imamo čime da se dičimo i šta da pokažemo ovdje i da je došlo naše vrijeme da nas ostatak svijeta prepozna. Muamer je već prije radio u drugim agencijama i već tada je sebe vidio kao nekog ko bi to mogao i sam da pokrene”, kaže Adelina Hajdarević.
Dodaje kako njihova agencija nudi obilaske historijskih tačaka koje su bile ključne u opsadi Sarajeva 1992.–1995. godine, a pored toga i hiking, obilaske vinarija te rafting u saradnji s drugim ljudima koji su zaduženi za to.
“Bosnian voyager” (FOTO: privatni arhiv)
Svjesni onoga što naša država pruža, odlučili su se na ovaj korak kako bi i drugi bili svjesni onoga čega su oni. Međutim, znaju da u Sarajevu, pored njihove agencije postoji još niz drugih turističkih agencija sličnih namjena te ističu da nije nimalo lahko biti u ovome poslu.
“Smatramo da je vrijeme da pokažemo šta možemo ponuditi i čime se sve možemo pohvaliti. Mi smo zemlja sa mnogo planina i jezera, prelijepih rijeka, a čak imamo i izlaz na Jadransko more. Naš motiv je bio da ostatak svijeta čuje za nas, da nas više ne prepoznaju samo po ratu i lošim vremenima, nego želimo da kad čuju za našu zemlju pomisle na divne rijeke i planine, na preukusnu hranu i divne ljude svih nacionalnosti koji žive skupa ovdje već dugo godina. Da rat bude samo historija, i da ga pominjemo samo u historijskim turama. Voditi turističku agenciju u Sarajevu je iznimno teško s obzirom da ih ima puno, a s druge strane opet mislimo da za sve nas ima mjesta pod ovim nebom. Cijenimo svačiji rad i trud i drago nam je vidjeti da je što više ljudi prepoznalo da je vrijeme da predstavimo našu zemlju što je najljepše moguće”, ističe Adelina Hajdarević.
Šta zahtijeva vođenje jedne turističke agencije, najbolje objašnjava Adelina Hajdarević.
“Traži odricanje vremena, traži stopostotnu posvetu i rad, jer iskreno konstantno nešto ima da se radi, čak i u ovom vremenu kada je turista vrlo malo. Sezonu već pripremamo, širimo nas obim tura, uzimamo rezervacije i slično. Godina iza nas je bila vrlo teška, mislim da smo po prvi put vidjeli koliko turisti znače za državu i koliko ekonomija zavisi od turizma i turista. Po prvi put Sarajevo ove godine nije vrvilo divnim ljudima iz svih krajeva svijeta i koliko je falilo čuti razne jezike dok šetamo Ferhadijom. Sarajevo Film Festival ove godine po prvi put nije bio u svom vrhuncu. Ali, opet ne odustajemo i nadamo se da je to sve iza nas, da ova godina nosi nove avanture i poslovne prilike”, navodi naša sagovornica.
Ovaj mladi par nastoji svakoga puta dati svoj maksimum te ispuniti svaku turističku želju i udovoljiti istim, a što je suštinski cilj agencije.
“Moramo priznati da turisti najviše vole turu u Hercegovinu, posjetu Starom mostu i Starom gradu, kao i posjete Međugorju. S druge strane imamo jedan procenat turista koji vole čuti o već pomenutoj opsadi Sarajeva, obilaske Tunela spasa i bob staze na Trebeviću. Kako god, mi smo tu da im ispunimo sve njihove želje i uvijek smo otvoreni za nove ideje i posjete gradovima i mjestima koji nisu u ponudi na našoj stranici”, govori mlada Sarajka.
Podvlači da u svemu što radimo možemo naići na brojne prepreke i poteškoće, ali da to nije razlog da se odustane. Zapravo, to bi trebao biti motiv da se nastavi dalje i da na kraju živimo svoj san.
Naša sagovornica imala je poruku za sve mlade koji možda još uvijek nisu skupili dovoljno hrabrosti da svoj san počnu realizovati.
“Naša poruka mladima je da ostvaruju svoje ciljeve i snove, da ne odustaju na prvu, drugu, a ni na desetu prepreku, jer jednog dana će uspjeti, jednog dana će ostvariti ono što su naumili. Mi smo naišli na puno prepreka, prebrodili tešku godinu ali nismo odustali, to nas je samo još više guralo da se trudimo i ulažemo”, zaključuje Adelina Hajdarević.
Njemački centar za robotiku DKR Tuzla je konceptualno razvijen još 2015. godine, a zvanično otvorenje je bilo u martu 2017. godine. Suštinske usluge DKR-a predstavljaju automatizacija u proizvodnoj kao i procesnoj industriji, vrlo često uz pomoć industrijskih robota.
To podrazumijeva kreiranje robotskih ćelija sa svim sigurnosnim mjerama, implementacije “turn-key” rješenja sa svim pratećim radnjama, kao i projektovanje, programiranje i pružanje konsultantskih usluga.
“Usluge pružamo u svrhu povećanja produktivnosti, tačnosti, efikasnosti i brzine industrijskih procesa. Pored ovoga, pružamo mogućnost educiranja (treniranje i re–treniranje) zaposlenika postojećih kompanija i kompanija u nastanku, srednjoškolaca, studenata i svakog individualca koji se želi usavršavati na polju automatike i robotike”, kaže Miralem Bulić koji je zadužen za poslovni razvoj u Njemačkom centru za robotiku DKR u Tuzli.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da se bosanskohercegovačka privreda nažalost još uvijek suočava sa jakom niskim nivoom razvijenosti automatike i robotike.
“Bh. industrija još uvijek nalazi na nivou Druge industrijske revolucije, dok se u razvijenim zemljama korača putem Četvrte industrijske revolucije. Većina kompanija funkcioniše po principu tradicionalnog rada, većinu posla nosi radna snaga, eventualno ručno upravljaju mašinama, primjerice zavarivanje, kovanje, završna obrada proizvoda”, navodi naš sagovornik.
Dodaje da predstavnici kompanija i zaposlenici nisu uvijek najbolje upućeni u prednosti automatizacije i robotizacije te se ne upuštaju u modernizaciju sopstvenih proizvodnih procesa.
“Postoji i strah od promjene, novog i nepoznatog, što je ljudski. Dokaz da naša domovina ima nizak stepen razvijenosti govori i činjenjica da se kao država uopće ne pojavljujemo u analizama razvijenosti robotike u svijetu te da ne postoji nikakav registar o broju instaliranih robotskih ćelija u Bosni i Hercegovini”, smatra Miralem Bulić.
Njemački centar za robotiku DKR Tuzla (FOTO: Njemački centar za robotiku DKR Tuzla)
Svjetski trendovi se u Bosni i Hercegovini uglavnom ne prate iz više razloga, kao što su nedostatak stručnjaka iz ove oblasti, nedostatak resursa, potrebne opreme, nedostatak stabilnog tržišta, koji vodi do nedostatka planiranja, a nedostatak planiranja nas opet vraća na nedostatak investicija i resursa.
“Direktori, menadžeri, poslovođe, a i zaposlenici, nažalost često nisu optimalno upućeni u prednosti robota i ekonomske benefite robotizacije i automatizacije proizvodnih pogona. Na robote se nažalost gleda kao na mašine koje oduzimaju radna mjesta, a istina je u potpunosti suprotna odnosno roboti se koriste u situacijama koje su opasne po čovjeka, tj. roboti čuvaju naše zdravlje, a robotizacijom pogona se zapravo otvaraju nova radna mjesta, kao što su robot operateri, programeri ili serviseri”, objašnjava naš sagovornik.
Iako je broj kompanija koje su se odlučile na robotizaciju nezadovoljavajući, ipak u Njemačkom centru za robotiku DKR u Tuzli dobijaju na dnevnoj bazi upite za instalaciju robotskih ćelija.
“Iza sebe imamo niz ostvarenih saradnji sa domaćim kompanijama iz različitih proizvodnih sektora, od metalne, drvne do hemijske industrije, gdje smo kreirali inovativna rješenja i instalirali robote različitih funkcionalnosti”, govori Miralem Bulić.
Potcrtava da su računar i internet već postali neizostavan dio poslovne svakodnevnice i sredstvo za obavljanje svih naših zadataka.
“Rijetko smo koristili njihovu najveću prednost, a to je da svoje radno vrijeme ne moramo nužno provesti u kancelariji. Pojavom korona virusa, uveden je niz restriktivnih mjera koje su smanjile socijalne kontakte na minimum, što je dovelo do ispoljavanja ovog benefita računara i interneta”, ističe naš sagovornik.
Dodaje kako su sastanci uživo pretvorili u online sastanke, da se upotreba aplikacija za komunikaciju povećala, a i da je porasla produktivnost u želji da se što prije izborimo sa krizom.
“Mi smo također dali znatan doprinos digitalizaciji svakodnevnih radnji. Kako naši klijenti nisu bili u mogućnosti dolaska na edukacije, reorganizovali smo dosadašnji offline način rada i pretvorili ga u online, gdje smo između ostalog i dijelove treninga robotike prebacili u virtuelnu stvarnost”, navodi Miralem Bulić.
Napominje da ne smijemo zaboraviti da će ipak ljudi i dalje proizvodnjama upravljati i da to većinom može i na daljinu.
“Vjerujem u zdrav miks ljudi i robota, izuzimajući ekstremne primjere. Benefit robota je upravo u tome što potpuno normalno može funkcionisati u različitim uslovima rada, bilo da je u postrojenju niska temperatura, postoje isparavanja štetnih gasova ili je općenito opasno po zdravlje čovjeka. Štaviše, mogu da rade u uslovima potpunog mraka, kakav je i slučaj u FANUC-ovim lights-out proizvodnjama, koje su potpuno automatizirane, ne zahtjevaju prisustvo čovjeka, niti upaljeno svjetlo”, riječi su našeg sagovornika.
Njemački centar za robotiku DKR Tuzla (FOTO: Njemački centar za robotiku DKR Tuzla)
Podvlači da su tokom lockdowna brojne kompanije morale staviti ključ u bravu, jer nisu mogle da se izbore sa manjkom radne snage, smanjenim zahtjevima tržišta, a niti sa povećanim zahtjevima tržišta.
“Kompanije koje imaju bilo kakav vid automatizacije u svojoj proizvodnji su lahko preusmjerile robotsku radnu snagu gdje im je bilo najpotrebnije, tako da niti kupci, a niti uposlenici nisu bili oštećeni. Najbolji trenutak da se uvjerimo u valjanost automatizacije i robotizacije je upravo sada, kada smo lično imali priliku vidjeti sve prednosti koje ista donosi, tako da zaista možemo očekivati pozitivan trend instalacije robota i automatizacije procesa, kako nas neka druga nezgoda ne bi zaustavila na putu ka uspjehu”, kaže Miralem Bulić.
Navodi i da je benefit robota to što može normalno funkcionisati u teškim uslovima rada, ne umara se i uvijek radi jednako precizno.
“Roboti se dugo koriste za rad u sredinama koje su opasne po zdravlje čovjeka primjerice rad sa opasnim hemikalijama, prikupljanje radioaktivnog otpada ili skupljanje uzoraka na Marsu. Uz sve ovo, njihovom upotrebom u bolnicama za dezinfekciju je dodatno potvrđeno da mogu zamijeniti čovjeka u situacijama gdje je prisustvo čovjeka nepotrebno i time nas zaštiti”, objašnjava naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, treba uzeti u obzir da ovakva upotreba robota nije jedina dobra strana robotike.
“Japan izdvaja trećinu godišnjeg budžeta za nabavku servisnih robota koji rade u staračkim domovima i brinu se o starijima. U svijetu se pojavljuje sve veći broj uslužnih objekata gdje roboti obavljaju uloge hostesa i konobara, a uz sve to industrijski manipulatori svakodnevno proizvode, pakuju i sastavljaju milione proizvoda u različite svrhe”, naglašava Miralem Bulić.
Odgovorio je i na pitanje na koji način bi roboti u budućnosti mogli biti integrisani u ekonomije zemalja Balkana.
“Najrazvijenije industrije u našem regionu su bez premca metalna, drvna, hemijska i prehrambena industrija. Prilikom planiranja integracije robota u ekonomiju u narednom periodu treba to uzeti u obzir, odnosno implementaciju robota usmjeriti prema ovim sektorima i poboljšaju kvalitet rada, ali i proizvoda koji izlaze na tržište”, smatra naš sagovornik.
Njemački centar za robotiku DKR Tuzla (FOTO: Njemački centar za robotiku DKR Tuzla)
Mišljenja je da fakulteti pružaju jako dobru teoretsku podlogu, međutim uslijed manjka potrebne opreme, praktična nastava gotovo i ne postoji.
“Težimo da sarađujemo s tuzlanskim Univerzitetom i tehničkim fakultetima na području cijele Bosne i Hercegovine, te da našu laboratoriju i robote damo na korištenje, kako bi studenti bili u mogućnosti primijeniti stečeno teoretsko znanje i bolje se pripremiti za svoj budući poziv kao inženjer. Moram istaći da su internacionali studenti iz preko 20 zemalja (SAD, Australija, Njemačka, Vijetnam, Novi Zeland, Indija, Pakistan, Nigerija, Tajland) istakli zainteresovanost, a poslije i zadvoljstvo dolazeći na hands-on treninge robotike u našem Centru”, govori Miralem Bulić.
Također, iz Njemačkog centra za robotiku DKR Tuzla nude mogućnost da se svi mladi prijave kako na besplatne tako i na komercijalne kurseve iz programiranja FANUC, ABB i KUKA robota te PLC programiranja.
“Pokrenuli smo i treninge robotike za najmlađe u sklopu programa ‘Mladi robotičari’, gdje učenici osnovnih škola imaju priliku da kroz igru i zabavu razvijaju svoje logičke i matematičke vještine te se upoznaju s programiranjem i robotikom”, ističe naš sagovornik.
Dodaje kako domaći stručnjaci ulože godine rada kako bi se razvili, studiraju na prestižnim fakultetima i učestvuju u brojnim istraživanjima i većinom uvijek žele da se vrate u Bosnu i Hercegovinu te daju doprinos razvoju naše nauke i tehnologije. Međutim, kako uglavnom njihova ekspertiza ne bude cijenjena, čak i osporena, odlaze u inostranstvo gdje postižu velike uspjehe.
“Potrebno je omogućiti da dio resursa iz budžeta bude usmjeren na istraživanja i istraživačke centre gdje će naučnici i stručnjaci moći usavršavati svoje vještine te ih kao takve ponuditi lokalnoj industriji. Također je potrebno povezati privredu i univerzitete kako bi stručnjaci iz privrede i profesori mogli više sarađivati na razvoju novih ideja i kako bi mogli dijeliti resurse, a dodatno studenti bi na ovaj način mogli odrađivati prakse u nekoj od lokalnih kompanija i bolje se pripremiti za svoju karijeru i samostalan rad u pogonu”, zaključuje Miralem Bulić koji napominje da će tim iz Njemačkog centra za robotiku DKR u Tuzli biti maksimalna podrška našoj privredi i prenijeti dobru praksu i znanja koju su stekli iz vodeće svjetske industrije te dati doprinos kako povećanju svijesti o robotizaciji i automatizaciji, tako i povećati broj modernizovanih pogona i postrojenja.
Bosanskohercegovačka manekenka i fotomodel porijeklom iz Ključa, godinama živi i radi u inostranstvu. Nakon što je imala operaciju koljena u 2020. godini, ali i manje posla zbog globalne pandemije koronavirusa, odlučila je sve loše ostaviti iza sebe te sa stilom ući u 2021. godinu.
Leila Bečić dočekala je novu godinu s odabranim društvom. Ona je staru godinu, dočekujući 00 u “najluđoj noći”, provela na mnogima prelijepom mjestu. Boravila je u najluksuznijem hotelu na svijetu. Burj Al Arab hotel je sa luksuznih sedam zviezdica, a ove noći je ustvari brojao osam, boravkom lijepe Leile Bečić. Nakon prošlogodišnje patnje zbog operacije noge, kaže, zaslužila je uživati.
Karijeri veoma traženog modela posvetila se maksimalno, dala priliku poslovnim obavezama da je vode na razne svjetske adrese. Vjerujemo da će joj i ova godina pred nama, donijeti dosta kvalitetnih stvari u poslovnom smislu.
Lijepa Leila nam je kratko prokomentirala njene ideje za godinu u koju smo ušli, ali i sve ono na šta će se fokusirati narednih mjeseci kroz poslovne angažmane.
“Iskreno vjerujem u dobru energiju i odlučila sam ljude pustiti u život samo ako osjetim da mi njihova energija mnogo prija. Iako ne mogu da planiram baš sve na daleke staze, trenutno ostajem u Dubaiju. Tu sam gdje je i trenutna situacija najbolja, stvarno najsigurnija”, kaže za dobarportal.net Leila Bečić.
U mjesecu novembru boravila je u Sarajevu. U fotogaleriji pogledajte šta je zabilježio naš fotoaparat. /Strogo zabranjeno preuzimanje fotografija/
Leila Bečić u Sarajevu 11/2020
1 od 7
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leila Bečić u posjeti BiH boravila nekoliko dana u Sarajevu (FOTO: A. MUJEZINOVIĆ /IZVOR: DOBARPORTAL.NET)
Leili želimo mnogo sreće i uspjeha u 2021. godini, pogotovo zbog činjenice da veoma uspješno plovi modelingom na svjetskom tržištu, a nije zaboravila svoju Bosnu i Hercegovinu kojoj se rado vraća s vremena na vrijeme.
Biti student uistinu nije lahko. Fakultet iziskuje dosta truda, odricanja te ogromnu volju da se poslije svakog pada, ustane i nastavi dalje. Uprkos tome, kreativnosti i mašte kod studenata skoro da nikada ne manjka.
Šejla Burazerović, studentica Poljoprivrednog-prehrambenog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, Odsjek Prehrambene tehnologije, svoju kreativnost i maštu ispoljava praveći mirisne svijeće. Svijeće koje imamo priliku kupiti u bilo kojem većem tržnom centru, različitih oblika, dimenzija, ali i mirisa, nam se čine tako jednostavnim za napraviti. Međutim, da li je to zaista tako?
“Od malena se javila ljubav prema mirisnim svijećama, a samo pokretanje ovog biznisa javilo se tako što sam gledala postupak pravljenja svijeća, pa sam se odlučila na veliki korak. Dugo vremena sam potrošila istraživajući kako i na pravilan način napraviti dobru i kvalitetnu svijeću, koja će duže trajati u odnosu na kupljenu. Sam postupak pravljenja svijeća nije jednostavan i prolazi kroz četiri faze. U prvoj fazi stavljamo u šerpicu vosak i čekamo dok se u potpunosti ne istopi. U drugoj fazi stavljamo boju za svijeće i eterično ulje. U trećoj fazi stavljamo fitilj u kalup i pričvršćujemo ga. U četvrtoj fazi sipamo istopljeni vosak u kalupe, pretežno koristim kalupe u obliku srca i cvijeta, ali tu su i čašice. Ostavimo da se ohladi i dekorišemo po želji. Sam proces na prvu ruku se čini jako jednostavan, međutim jako je zahtjevan i potrebno je uložiti dosta truda i vremena za jedan kvalitetan proizvod. Ukoliko se u toku pravljenja jedne mirisne svijeće nešto pogriješi, a to može biti čak i najmanja sitnica, postupak se mora ponovo uraditi, ukoliko želimo da dobijemo kvalitetan proizvod”, objašnjava Šejla.
Ova studentica nastoji svakoga puta iznenaditi sebe i napraviti bolju od prethodne mirisne svijeće, što je i krajnji cilj.
“Tokom izrade mirisnih svijeća jako sam precizna i ulažem sve od sebe da se na kraju dobije što kvalitetniji proizvod, koji će biti dobro ocjenjen od strane kupaca. Razne mirisne note koje se nalaze u mojoj ponudi inspirišu me za stil dekoracije mirisnih svijeća. Za primjer ću uzeti mirisnu svijeću od lavande. Pretežno lavandu pravim u nijansama ljubičaste boje, te kao dekoraciju uvijek stavljam osušenu lavandu radi intenziteta mirisa i ljepšeg izgleda”, riječi su naše sagovornice.
Ističe da ništa nije teško, ukoliko je to što radimo, ono što nas ispunjava i što volimo.
“Iako se moj fakultet ne odnosi na vlastiti biznis , odlučila sam da ću nastaviti i master studij kako bih usavršila svoje znanje i u budućnosti otvorila još jedan biznis koji prati moju struku. Kao studentica mogu reći da nije teško uskladiti predavanja i posao. Pogotovo kada se radi posao koji voliš. Kada ljudi primjete da se uloži dosta truda, ljubavi i pažnje u nešto, onda se to jako cijeni. Tako da je zainteresovanost za mojim mirisnim svijećama velika. Meni kao proizvođaču mirisnih svijeća najdraže mi je kada čujem koliko su ljudi zadovoljni svijećama, odnosno kada prepoznaju kvalitet”, kaže Šejla Burazerović.
Šejla za budućnost ima jedan cilj i hrabro korača ka istom, međutim svjesna je da će tokom njegovog ostvarenja nailaziti na razne prepreke. Ali, smatra da poslije svakog pada, dolazi i uspon koji će nam dati motivaciju da nastavimo dalje. Šejlina poruka je jasna, a to je da će se trud na kraju uvijek isplatiti.
“U skorijoj budućnosti planirala sam vlastiti biznis podignuti na veći nivo. Svjesna sam da je put prema uspjehu i ostvarenju ciljeva jako težak, ali to me ne sputava. Na tom putu ću naići na uspone i padove, ali ću naučiti kako jača izaći. Treba uvijek sebi postavljati ciljeve i iskušavati se i vidjeti dokle možemo dostići. Jednom izrekom se vodim kroz čitav život, a to je: “Čovjek sve može samo ako hoće.” Ono što bih svima mogla preporučiti je to da nikada ne odustaju od svojih snova. Jer onda kada mislite da ne možete više i nemate snage , tada najviše trebate raditi i uspjeh je zagarantovan”, zaključuje ova talentovana studentica.
