Tvrtka Blachere Illumination – Gospodari svjetla nastavila je svoj put uspješnog poslovanja i širenja u regiji predstavljanjem svjetlosnih dekoracija namijenjenih skijalištima. Kao svoju prvu destinaciju za prezentaciju takvih dekoracije, izabrali su upravo Bosnu i Hercegovinu, odnosno Skijaški centar Jahorina.
U sklopu službenog dijela prezentacije, international sales manager, Julien Laurent, predstavio je francusku grupaciju Blachere Illumination, najvećeg europskog proizvođača i distributera svjetlosnih dekoracija, dok su više informacija o trendovima, iskustvu u ukrašavanju i konkrentoj ponudi s gostima podijelili članovi tima iz regionalne podružnice Blachere Ilumination – Gospodari svjetla.
„Ono što vidim danas u Bosni i Hercegovini je nešto slično situaciji i iskustvu koje smo imali u Hrvatskoj prije desetak godina. Tržište raste, raste interes i potražnja, klijenti žele nešto drugačije i više, a postojeća ponuda ovdje trenutno ne može odgovoriti tim zahtjevima. Upravo zato smo baš ovu lokaciju izabrali za našu prvu destinaciju u sklopu koje ćemo prezentirati svjetlosne dekoracije za skijališta. Želimo ponuditi iskorak, odmaknuti se od samo klasičnih svjetlosnih dekoracija, dati nova rješenja i podignuti standard po pitanju kvalitete ponude svjetlosnih dekoracija u Bosni i Hercegovini“, kazao je Željko Fresl, direktor tvrtke Blachere Illumination – Gospodari svjetla. Jedno poznato lice ispred tvrtke Blachere Illumination – Gospodari svjetla dočekalo nas je u udobnom ambijentu na Jahorini, riječ je o Edinu Špago regionalnom menadžeru ove tvrtke ali i osobi koja je BH javnosti, ali i Regiji, poznata kroz menadžment i marketing. Iskoristili smo susret za kratak razgovor sa Edinom Špagom i pitali šta to zapravo Blachere Illumination nudi i kako je on postao dio ovog kolektiva „Francuska tvrtka Blachere Illumination je već 47 godina prisutna na tržištu sa 29 podružnica širom svijeta i bavi se proizvodnjom božićnih i novogodišnjih te ostalih prigodnih svjetlosnih dekoracija. Podružnica u Hrvatskoj je zadužena za još 7 država u regiji (Bosna i Hercegovina, Slovenija, Srbija, Albanija, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Crna Gora). Posjedujemo vještine i dugogodišnje iskustvo što prenosimo na svaki aspekt našeg poslovanja. Od inicijalnog sastanka, razvoja ideje i implementacije, osiguravamo potpuno podršku u svim fazama projekta. Želim naglasiti da raspolažemo velikim i profesionalnim timom s kojim godišnje odradimo oko 60 instalacija. Surađujemo sa vrhunskim alpinistima iz čitave regije, te imamo iskustvo u radovima na visini i zahtjevnim instalacijama. Svaka situacija u kojoj se nađemo, bez obzira koliko jednostavna ili zahtjevna bila, nama je izvediva. To je momenat u kojem se spaja moja osobnost i posao koji radim“, poručuje Špago. „Volim izazove a oduvijek volim svijetla, kada sam dobio poziv znao sam da je to ono što sam čekao“, dodaje.
Za kraj smo pitali šta znači naziv tvrtke Blachere Illumination – Gospodari svjetla i da li u društvu opterećeno „teorijama zavjere“ ovaj naziv može da zvuči kontraverzno. „Kada radite neki posao iz strasti, želje, predano, drugačije jednostavno najbolje, bolje od drugih, onda ste vi gospodari svog posla, a pošto radimo sa svijetlom onda smo Gospodari svijetla“, poručio je regionalni menadžer ove tvrtke Edin Špago.
Kako sve ne bi ostalo samo na priči, Blachere Illumination – Gospodari svjetla, u sklopu skijaškog centra Jahorina, su i izložili dio svjetlosnih dekoracija iz svoje ponude. Rasvjeta, 2D i 3D motivi, svjetlosne dekoracije pred kojima nitko nije ostao ravnodušnim, bile su dio svjetlosne čarolije na Jahorini.
Proteklog vikenda je u Doboj Istoku održan prvi otvoreni turnir Bosne i Hercegovine u stonom tenisu za malđe kadete i mlađe kadetkinje na kojem su uzeli ućešće mnogobrojni igrači iz cijele BIH.
Članica Stonoteniskog kluba Spin 2012 iz Sarajeva Ana Sladoje bez izgubljenog seta osvojila je zlatnu medalju.
Iz kluba ističu kako su pereponosni i prezadovoljni na svim dosadašnjim rezultatima a posebnu zahvalnost kako kažu duguju kompaniji BH Telecom.
Ibro Begić, rođen 27. aprila 1995. godine, mladi je, talentovani fotograf iz Srebrenice, koji svoju ljubav prema ovom poslu zajedno sa bratom upakuje u najbolje okvire srebreničkih fotografija.
Nakon što je njegova porodica bila primorana napustiti Srebrenicu, Ibro dobar dio djetinjstva provodi u Vozućoj. Potom Ibro zajedno sa bratom i sestrom boravi u domu u Sarajevu za djecu bez jednog ili oba roditelja. Tu završavaju osnovnu školu, a nakon toga se vraćaju u Srebrenicu. U nastavku vam dobarportal.net donosi intervju sa Ibrom Begićem.
Možeš li se kratko osvrnuti na dane povratka u Srebrenicu?
Tada počinje nova era za mene i brata, dva nestašna dječaka, istražili smo svaki ćošak grada odmah potom ga i zavoljeli. Osjećali smo slobodu napokon, naša kuća trošna i puna rupa od metaka ali naša i nama mnogo draga. Stari je sagradio davno prije rata za nas, rahmet mu duši. Nisam upamtio mog babu ali mama mi je puno toga pričala o njemu. Život je dao da nas zaštiti, šehid i heroj naš. Imao je samo dva mjeseca da nas grli. Ja i brat blizanac smo dva njegova ljiljana i dan danas pa i zauvijek. Mi smo pravi momci i krećemo u srednju školu, hemijski tehničar, zadnja klupa sa bratom od prvog dana pa do zadnjeg, isto kao u domu, nismo se nikad razdvajali i naučili smo da zajedno funkcionišemo i prebrodimo svaki problem. Imao sam poštovanje od njega jer ja sam ipak stariji brat, pa pet minuta-pet minuta.
Odakle tvoj interes za fotografiju i umjetnost?
Kada bi negdje vidio fotografa sa aparatom gledao bi uporno u njega i fotoaparat. Zamišljao sam sebe na tom mjestu, želja je rasla sve više i više. Definitivno moramo kupiti aparat, skupili smo nešto para i nesto smo dobili od mame, zatim na internetu pronašli neki polovan ali i povoljan fotoaparat, nije loš, taman, kako je lijep, a nije baš ni skup, 400 KM, toliko i imamo. Odmah smo ga kupili, kad je stigao bio sam najsretnija osoba u Srebrenici definitivno. Nisam ga ispuštao iz ruku. Rado bih te slikao da imaš za profilnu na fb, ej da vidiš kakvo imam oko sokolovo, vidi vidi ove, slika kida, govorio sam!!… i krenulo je fotografisanje svega i svačega, sve smo slikali, hej vidi Srebrenica je baš fotogenična…
Ibro Begić sa bratom (FOTO: Ibro Begić, privatni arhiv)
Tvoj brat i ti ste pokrenuli stranicu kojom promovišete ljepote Srebrenice, „Srebrenica Photo“, koji je bio glavni faktor zbog kojeg ste se odlučili na otvaranje ovakve stranice?
Pa došli smo na ideju da naše slike pokažemo drugim ljudima kojim Srebrenica uistinu nešto znači. 2015. godine kreirali smo facebook stranicu Srebrenica Photo i krenuli sa objavama raznih fotografija iz Srebrenice. Primijetili smo da ljudi reaguju i rado gledaju naše fotografije. Srebrenica Photo je stranica sa bogatom galerijom fotografija i video sadržaja, stvorena je za sve ljude dobre volje pa čak i ako nemaju veze sa Srebrenicom, svi su dobro došli. Mnogo ljudi sa predrasudama gleda na Srebrenicu i pretežno ljudi imaju lose komentare npr. tu nema života i to je grad smrti. Mi smo odlučili pokazati kroz naše oči i objektiv starog fotoaparata da ovdje postoji i može puno bolje i ljepše, nije sve tako sivo. Naša mjesna zajednica dominira zelenilom i prirodnim ljepotama i to treba da bude karta na koju igramo. Ovdje gdje loša politika igra veliku ulogu i otvoreno na kartu nacionalizma, tužno je jer se o tome glasno šuti a rješenja ni na pomolu. Ipak puno je djece u Srebrenici koja imaju šire poglede i bolju perspektivu, iskreno se nadam da donose i promjene. U Srebrenici je suživot neophodan za velike korake naprijed.
Ko sve posjećuje stranicu, da li se radi o ljudima samo iz Bosne i Hercegovine ili je i inostranstvo zaljubljenik u vaše fotografije?
Naše fotografije su privukle mnogo pažnje i nekako smo uspjeli stvoriti pozitivnu sliku o nama, naše stranice Srebrenica Photo i grada Srebrenice. Uglavnom mnogo je pozitivnih komentara i reakcija, ljudi su zahvalni jer nemaju priliku da često dođu u Srebrenicu. Skupili smo mnogo Srebreničana rasutih po cijelom svijetu na jedno mjesto, prate našu stranicu i ljudi koji nemaju veze sa Srebrenicom ali imaju simpatiju prema njoj. Mnogo je i stranaca koji su posjetili Srebrenicu ili trebaju posjetiti pa se jave sa lijepim utiscima i pozitivno iznenađeni, ili pak trebaju samo neku informaciju ili pitanje šta to Srebrenica nudi za turiste. Često dobijemo poruku od raje gdje nam se zahvaljuju i daju veliku podršku za dalji rad ove stranice i nekada žele da nekako pomognu. Nekada u inbox dobijemo molbu da slikamo njima posebnu lokaciju ili njihove kuće. Srebrenica Photo nije stranica samo za određene ljude, naša galerija je otvorena za sve ljude dobre volje i pozitivne energije.
Srebrenica (FOTO: Ibro Begić, privatni arhiv)
Fotografije koje objavljujete su sa raznih destinacija Srebrenice i okoline, mnogi posjetioci stranice po prvi put vide neka mjesta. Ima li Srebrenica skrivenih ljepota ili su samo ljepote Srebrenice zaboravljene?
Srebrenica je mjesto sa mnogo prirodnih ljepota, puno je lokacija koje naprosto znaju da ostave bez daha. Istina je da mali broj ljudi dođe kako bi obišlo sve te prirodne ljepote. Ali eto mi nastojimo dočarati bar neki dio naše Srebrenice i u nadi da će porasti turizam i posjećenost uglavnom cijelog Podrinja.
Koja su to mjesta koja treba posjetiti u Srebrenici?
Kao što sam već naglasio, Srebrenica je puna prirodnih ljepota. Njom protiču mnoge rijeke, jedna od njih je Drina. Ako se neko odluči posjetiti Srebrenicu Nacionalni park „Drina“ je neizostavan, veliki kanjon Drine sa jezerom Perućac kao i planina Sušica i Bijele vode sa
pogledom na krajolik koji ostavlja bez daha. Nacionalni park zauzima 6.315 hektara tako da trebaš neko vrijeme da se sve istraži. Tu ima 635 različitih biljnih vrsta i podvrsta, neka stabla su prave zagonetke za naučnike. U Srebrenici je mnogo starih gradova i stećaka, mnogo toga pod zaštitom UNESCO-a. I onaj ko dođe u Srebrenicu a usput je i prirodoljubac, neće se pokajati. Postoje u Srebrenici i mnogi izvori ljekovite vode, Guber u kojoj su naučno dokazana ljekovita svojstva i danas se koristi u medicinske svrhe i pomogao je mnogim u izlječenju raznih tegoba i oboljenja.
Ibro Begić (FOTO: Ibro Begić, privatni arhiv)
Po tebi, koje je to najljepše mjesto koje si obišao u Srebrenici, neko koje te posebno ispunjava ili neko na kojem si „uhvatio“ najljepše fotografije?
Ja sam zaljubljenik u prirodu, nekada i cijeli dan provedem u šumi hodajući starim stazama. Volim da istražujem i mnogo je lokacija koje danas rado posjetim. Mi imamo i kuću na selu tako da tu provodim mnogo vremena, u selu Slapovići nadomak Srebrenice, udaljeno svega 13 kilometara. Kroz to selo protiče rijeka Jadar, još jedan od bisera Srebrenice, rijeka sa prelijepim kanjonom i vjetrovima, sa mnogo starih vodenica i pećinama oko starog grada koje su misterija i dan danas, neke nisu ni istražene. Kanjon rijeke Jadar je lokacija na koju se uvijek rado vratim a rijeka Jadar je dom riječne pastrmke, moje omiljene ribe i riječnih rakova pa čak i vidre.
Srebrenica je nekada bilo jedno od atraktivnijih mjesta, danas nažalost malo ljudi obilazi Srebrenicu. Kakva je percepcija mladih o Srebrenici i kakva je njihova perspektiva?
U Srebrenica je kao i u većini gradova u BiH veoma loš turizam. Srebrenicu inače posjete ljudi koji su rođeni tu i koje je situacija natjerala da sreću potraže malo dalje. Ljeti Srebru posjeti tu i tamo neki autobus đaka koji dođu na ekskurziju i u Memorijalni centar Potočari odati počast i proučiti fatihu našim šehidima. Srebrenica danas trpi odlaske mladih i perspektivnih kadrova trbuhom za kruhom i ako prošetaš Srebrenicom nekada i po podne stekneš dojam da su Srebrenicu napustili baš svi stanovnici. U Srebrenici se danas rađaju nove bebe, novi klinci i naše nove nade, nadam se da će Srebrenicu „dovest u red“ i da imaju puno bolje planove i perspektive od prošlih generacija.
Stranicom „Srebrenica photo“ oživljavaš Srebrenicu. Šta predstavlja tebi fotografisanje, šta te u tome najviše privlači?
Još od malena sam osjećao ljubav prema fotografijama i umjetnosti i dobio sam jaku želju za fotografisanjem – zauvjiek zalediti neke momente, pokazati ih drugima. Fotografisanje, za mene je neki način uživanja, to mi u principu daje energiju i snagu za dalje, bilo to slikanje mobilnim telefonom ili fotoaparatom pa i dronom, uvijek mi napuni baterije. Uživam slikati prirodu, a jesen i proljeće me uvijek fasciniraju i motivišu da uzmem fotoaparat i ispucam stotine fotki svega što mi zapadne za oko u datom momentu.
Šta je to što te najviše motiviše i pokreće?
Nekada je mnogo stvari koje mi pomognu potrošiti dan, uglavnom je to posao koji radim ili šetnja sa fotoaparatom kroz neku staru šumsku stazu i fotkanje. Sa porodicom ili u društvu uz dobru pozitivnu energiju pa i lijepu atmosferu. Porodica na prvom mjestu i moj brat blizanac, ako ja nemam ideju šta danas on ima garant. Volim prirodu i sve što priroda daje, volim rijeke i izvore, planine i volim stijene i pećine, stare gradove, uvijek me to motiviše i da energije za novi radni dan i nove avanture.
Koja je tvoja poruka mladima, ali i posjetiocima našeg portala?
Moja poruka za sve koji čitaju ovo, budi svoj i uvijek širi ljubav i pozitivu, cijeni i voli svoje, poštuj tuđe, poštuj starije osobe i uvijek pružaj pomoć ako si u mogućnosti, budi čovjek i domaćin. Čini ono sto te čini sretnim pa šta god to bilo. Čuvaj se i pazi.
Nadam se da nisam puno “smorio” i mnogo hvala na čitanju, ako odlučiš posjetiti Srebrenicu bujrum, rado ću vas ugostiti. Hvala na izdvojenom vremenu.
Autor: Samra Halilović
Bilješka o autoru: Samra Halilović rođena je 20.9.1998. godine u Tuzli, a živi u Srebrenici. Studentica je treće godine studijskog programa Politologija, usmjerenja- Međunarodni odnosi i diplomatija na Filozofskom fakultetu u Tuzli. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem bloga, a oblasti njenog intesovanja su: ljudska prava, nediskriminacija, borba protiv rasne i vjerske intolerancije, govor mržnje u medijima i praćenje medija.
Aleksandra Bošković diplomirana je inžinjerka hemije, a osim obrazovanja, ova 24-godišnja djevojka iz Istočnog Sarajeva od svoje osme godine bavi se karateom.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da je sport ujedno i dio njene ličnosti.
“Osnovnu školu završila sam kao Vukovac, odnosno sa svim peticama, a srednju školu-smjer farmaceutki tehničar također sa odličnim uspjehom. Posljednje dvije godine treniram jogu i kroz nju upoznajem tijelo kao jedan kompleksniji sistem. Trenerila sam i latino-američke plesove, a poseban lijek za moju dušu je čitanje knjiga kroz koje upoznajem neki drugi svijet, sakriven ispod površine, a svoj um obogaćujem novim znanjem”, kaže Aleksandra Bošković.
Dodaje da voli i pisati te svoje slobodno vrijeme koristi za pisanje tekstova koje rado podijeli sa prijateljima na Facebook profilu.
“Vodim i stranicu ‘Snaga uma’ na kojoj rado podijelim neki inspirativan tekst. Često planinarim uživajući u jedinstvu sa prirodom i svim prirodnim ljepotama koje nam Bosna i Hercegovina pruža. Mnogo volim da upoznajem i druge kulture i učim o njima, a uz to učim i jezike, pa sam završila i kurs slovenačkog jezika”, priča naša sagovornica.
Naglašava da su je uvijek inspirisale jake i borbene žene, one koje imaju snagu da se nadmeću sa muškarcima u intelektualnom smislu.
“Uvijek sam u sebi nosila taj borbeni duh i želju da budem bolja. Posmatrajući druge kako se nadmeću jedni sa drugima, ja sam sve vrijeme znala da jedina osoba od koje mogu biti bolja sam Ja sama. Pobijeđivala sam sebe iz dana u dan i trudila se da budem bolja verzija sebe. Odatle i želja za ovim borbenim sportom. Mnogobrojni su uspjesi, ali onaj koji je kruna moje sportske karijere je osvojena medalja na Svjetskom prevenstvu u Novom Sadu”, govori ova ambiciozna djevojka.
Aleksandra Bošković (FOTO: Aleksandra Bošković, privatni arhiv)
Napominje da joga individualno djeluje na svakog pojedinca, a otkrila nam je i koje benefite je njeno tijelo dobilo zahvaljujući jogi.
“Joga je disciplina kojom kroz tjelesne pokrete uz koncentraciju na svoje tijelo i um postižemo stanje fizičke, pihičke i duhovne ravnoteže. Pravilnim izvođenjem vježbi: učimo kontrolisati disanje, poboljšavamo kondiciju i gipkost, jačamo tetive i mišiće, a stres se redukuje do određenog nivoa. Povezujemo se sa sobom, svojom suštinom. Učimo da razumijemo svoje tijelo, a nivo energije se povećava”, objašnjava Aleksandra Bošković.
Dala nam je odgovor i na pitanje kako voditi zdrav život u vremenu punom izazova.
“Prvo. Trebaš znati šta želiš od sebe! Ko želiš da postaneš? Ako želiš da napreduješ kao ličnost tvoj fokus mora biti na zdravom životu. Samo tako se pravilno možeš razviti u jednu kompletnu individuu, zadovoljnu sa sobom. Duša, tijelo i um su jedna cijelina. Ne mogu jedno bez drugoga i posmatrati se odvojeno. Ako nekome od njih ne usmjerimo dovoljno pažnje, razvoj i ličnost trpe, a to nikome nije cilj. Treba biti u miru sa sobom i tada si kompletan. Zato svaki dan trebaš izdvojiti bar pola sata i uraditi nešto korisno za sebe i svoje tijelo. Budi uvijek zahvalan na nečemu, to je pokretačka snaga”, jasna je ova inteligentna djevojka.
Smatra da su uravnotežena ishrana kao i dovoljan unos tečnosti veoma bitni za naše zdravlje.
“Osim što ćemo ljepše izgledati i biti zadovoljniji sa sobom, tijelo će nam biti zahvalno što ga ne kažnjavamo brzom hranom ili drugim proizvodima koje on kao izvorne za stvaranje kvalitetne energije ne prepoznaje. Hrana nije samo potreba ili rješenje za soptveno nezadovoljstvo, ona je pokretačko gorivo za cjelokupni ljudski sistem. Ako je gorivo nekvalitetno, kako ćete imati dovoljno energije i dobro funkcionisati, otežavate sebi proces”, podvlači naša sagovornica.
Potom je podijelila i nutricionistički savjet svim mladim osobama.
“Mladi za početak trebaju unositi što manje slatkiša, brze hrane, soli i alkohola. U fokusu njihove ishrane trebaju biti: voće, povrće i žitarice uz dovoljan unos tečnosti”, sugerira Aleksandra Bošković.
Aleksandra Bošković (FOTO: Aleksandra Bošković, privatni arhiv)
Kako je i sama veoma aktivna u društvu, mišljenja je da su i ostali mladi u Bosni i Hercegovini mnogo ambiciozni, željni da rade, uče i napreduju.
“Moj fokus je bar bio usmjeren među takvim mladim ljudima koji traže svijetlo u tami i uvijek oni trebaju da budu prioritetni za ovu državu. O njima treba da se govori. Nažalost kod na nas se nekako više pažnje poklanja onima koji prihvataju tamniju stranu života i ne žele da je promijene. To je i jedan od razloga zašto kao društvo ne možemo napredovati. Plašimo se promijene koja je sastavni dio života”, navodi ova marljiva djevojka.
Prema njenim riječima, mnoge su prednosti kod svestranih osoba, odnosno multipotencijalista.
“Mi vidimo priliku u svemu. Vidimo priliku za novom spoznajom i novim znanjem, a zar ima nešto ljepše od nove spoznaje koja dodatno obogaćuje tvoju ličnost. Dušu treba puniti znanjem, ono je lijek za sve. Ambicija je uvijek pokretač ka većim ciljevima”, tvrdi naša sagovornica.
Priznaje da bi voljela da svaki mladi čovjek bude zadovoljan sa sobom i ne pronalazi pogrešne uzore te da svi naučimo u sebi prepoznati koliko kao osobe vrijedimo i koliko možemo ponuditi ovom svijetu.
“Budite dovoljno hrabri i samovjesni. Spremni da se suočite sa sobom i da radite na sebi. Ne tražite vrijednost u površnosti, dok život i sva njegova vrijednost-prave vrijednosti prolaze pored vas neprimjećeni. Obradujte nekoga komplimentom, zagrljajem, učinite bar jednu osobu srećnom, osjećat ćete se mnogo bolje. Uskratite ovaj svijet za jedno lično nezadovoljstvo. Ne odustajte od sebe i onoga što jeste”, zaključuje Aleksandra Bošković koju je posljednji put istinski obradovao zagrljaj roditelja i kojem se svaki put sve više obraduje, jer zna koliki je to Božji dar, a i da ga neće imati cijeli život.
Amina Hodžić iz Visokog apsolventica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a ova 22-godišnja djevojka od svoje 13. godine bavi se fotografijom.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da interesovanje za svijet fotografije gaji još od malih nogu.
“Još kada sam bila djevojčica sate i dane sam provodila istražujući stare porodične albume, analizirajući ljude, izraze lica, pokrete, odjeću, okruženje itd. Vremenom se javila i želja da ja neki trenutak zabilježim, da i ja pokušam realizovati neku ideju. Prve fotografije su nastajale mobitelom, sa vrlo lošom kamerom, ali meni je to bilo i više nego dovoljno za početak. Kasnije kako je moj brat primjetio da interesovanje ne jenjava, za moj četrnesti rođendan poklonio mi je moj prvi pravi fotoaparat koji je otvorio put ka svemu što je kasnije uslijedilo”, priča Amina Hodžić.
Dodaje kako najviše voli rad s ljudima. Iako je svi sada znaju po fotografijama vjenčanja, napominje da je sve zapravo počelo od portreta.
“Sada portreti su nešto što radim baš za svoju dušu. Ako primjetim nekoga da ima neobično i zanimljivo lice ili cjelokupan dojam, priču, javim se sama i ponudim da uradimo neki shooting. Osim toga fotografišem prijatelje i poznanike, jer uvijek je lakše imati ispred objektiva nekoga koga poznajemo, neko ko nas poznaje, atmosfera je u startu mnogo opuštenija, tako da ko duže prati moj rad, može primjetiti nekoliko lica koja se često ponavljaju”, kaže naša sagovornica.
Ova talentirana Visočanka naglašava da voli modnu, ali i dokumentarnu fotografiju.
“To sam oduvijek znala, ali sam pravu priliku imala tek prije dvije godine na European Fashion Passportu u Sarajevu. Tada smo u sklopu takmičenja imali priliku da fotografišemo dizajnersku odjeću i profesionalne modele. Osim toga, mnogo volim dokumentarnu fotografiju i imam u planu da joj se više posvetim u budućnosti”, govori ova mlada fotografkinja.
Otkrila je i šta je najviše inpiriše kada je riječ o fotografisanju.
“Svjetlo, boje, ljudi, emocije, historija… Inspiracija nikada ne dolazi iz samo jednog izvora, uvijek je to spoj više elemenata. Najviše volim taj početni impuls, trenutak kada se ideja rađa”, navodi Amina Hodžić.
Potom se osvrnula i na mnogobrojne izazove s kojima se suočava dok fotografiše.
“Izazovi tehničke prirode se najviše tiču pitanja vremenske prognoze, izvora svjetlosti, vremenskog okvira unutar kojeg moramo postići šta smo zamislili. I naravno, tu su uvijek neke nepredviđene okolnosti koje mogu dodatno zakomplikovati sve, ali vrlo često i pozitivno iznenaditi pa dati neki poseban šmek”, tvrdi naša sagovornica.
Ipak, smatra da se najveći izazovi kriju u samom odnosu sa ljudima.
“Kako za kratak vremenski period ostvariti odnos povjerenja sa osobom koja treba stati pred objektiv? Kako dobiti reakciju, emociju, nešto stvarno, nešto što se kasnije osjeti preko fotografije? Kako motivisati i prenijeti svoju viziju drugome? To su samo neka pitanja s kojima se susreće svaki fotograf. Zbog toga često kažem da u radu sa ljudima je prvo potrebno biti dobar psiholog i ostvariti kvalitetnu komunikaciju jer ona služi kao temelj za sve”, podvlači ova velika zaljubljenica u fotografiju.
Uvjerena je da svaki fotograf ima drugačiji pristup i način rada, i to zavisi dosta i do vrste fotografije.
“Ipak vjerujem da je osnova ideja koju je potrebno razraditi a tek onda krenuti u realizaciju. Ni najbolji fotoaparat nam ne može pomoći u realizaciji ako je ideja loša, nedovršena ili nejasna. Realizacija traje duže nego što to većina ljudi zamišlja. Ja mnogo više vremena provodim u obradi nego na terenu, nekad sati, nekad dani, zavisi o čemu je riječ, ali ovo mi je najdraži dio cijelog procesa, dođe mi kao igra i opuštanje”, jasna je Amina Hodžić.
U svom dosadašnjem radu ponosna je na svaku uspješnu saradnju i projekat, što je znak da napreduje.
“Još kada dugogodišnji rad dobije potvrdu u vidu neke nagrade, bila bi laž kazati da ima nešto što može nadmašiti taj osjećaj. U maju 2021. godine osvojila sam prvo mjesto na takmičenju sa fotografijom ‘Sarajevski John Doe’. I kada je riječ o nagradama, ova zaista ima posebno mjesto iz više razloga. Naročito sam ponosna znajući za žiri koji stoji iza te odluke i komentara koje sam čula na dan proglašenja. Definitivno highlight godine”, konstatuje ova nadarena fotografkinja.
Amina Hodžić (FOTO: Amina Hodžić, privatni arhiv)
Priznaje da je teško govoriti o sebi i svome radu pošto svi imamo drugačiju percepciju o onome što kreiramo jer u to unosimo dio sebe, pa onda je upitno koliko je tačno to što mislimo.
“Stoga, prepuštam drugima da analiziraju, ocijene i traže ono po čemu se moj rad razlikuje od drugih. Meni je samo važno da me ispunjava to što radim, sve dok je tako, vjerujem da ću nastaviti u ovom pravcu”, poručuje naša sagovornica.
Na kraju potcrtava da nije osoba koja nešto pretjerano planira jer se dosta toga kod nje do sada odvijalo sticajem raznih okolnosti i vjeruje da će se tako i nastaviti.
“Kada sam otvorila Facebook stranicu prije nekoliko godina da objavljujem fotografije cvijeća iz dvorišta, a zatim i portrete meni bliskih ljudi, nije mi moglo ni pasti na pamet da ću jednom dobijati poruke i upite godinu unaprijed da zakazujem termine. To me i dalje iznenađuje. Planova nemam, to bi podrazumijevalo da već imam detaljno razrađen svaki korak puta, ali mašte i ideja imam. Maštam da ću nekad u budućnosti imati svoje izložbe fotografija, da ću otvoriti svoj studio, te da ću fotografisati i van granica Bosne i Hercegovine”, zaključuje Amina Hodžić.
Tim mladih Bosne i Hercegovine, okupljeni oko CERIT – Centra za edukaciju robotiku, inovacije i tehnologiju u Mostaru, učestvuju ove godine na svojevrsnoj Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi FGC2021 pod nazivom Discover & Recover i trenutno zauzimaju prvo mjesto od 177 zemalja učesnica.
First Global Challenge je takmičenje čija je misija da inspiriše mlade svih nacija u nauci, tehnologiji, inžinjerstvu i matematici (STEM) i na taj način skreće pažnju na važnost ovakvog tipa edukacije. STEM osim što je jako aktualno područje zapošljavanja, nudi mogućnost usvajanja i razvijanja mnogih vještina potrebnih danas.
Inače se bave globalnim problemima, energetska učinkovitost, pročišćavanje okenana isl. Tako su naši reprezentativci predstavljali Bosnu i Hercegovinu 2018. godine u Mexico Cityu, 2019. u Dubaiu, gdje su osvojili tri nagrade, i to jednu Outstanding mentor i dvije Safety Awards te 2020. i 2021. zbog pandemije COVID-19, takmičenje se održava online.
Ovogodišnji reprezentativci Bosne i Hercegovine su Lejla Nuhić, Anis Kazazić i Merjema Pajić, koji dolaze iz Druge gimnazije Mostar, Fatima Sidran iz Srednje škole Stolac, te Marko Masnić, Luka Jurković i Luka Džalto, koji dolaze iz Srednje škole Čapljina, zajedno sa svojim mentorima, prof. Anesom Hadžiomerovićem, ing.Denijem Ajanićem, Arminom Djidelijom i Amilom Čagalj. Amila i Armin bili su takmičari prethodnih godina, a svoje iskustvo i stečena znanja sada dijele kao mentori sa mladim takmičarima.
Izvršavajući zadatke koji uključuju dizajniranje i implementiranje projekta u kategorijama ekonomije, ekologije, edukacije, zdravlja, lansiranje CubeSat satelita u atmosferu, izgradnja robota sposobnih za izvršavanje mnogih zahtjevnih radnji, samo su neki od zadataka koje trebaju izvršiti.
“Sudjelovanjem u raznim online tehničkim usavršavanjima i angažmana na društvenim mrežama, tim BiH u ovom periodu zauzima vodeću poziciju, na šta smo izuzetno ponosni”, saopćili su iz CERIT-a.
Tim iz Bosne i Hercegovine odlučio je napraviti i sistem pametnog navodnjavanja, što je jedan od zadataka, pomoću Arduina, a u alijansi su s timom Kazahstana čiji je zadatak sličan njihovom.
Takmičenje je počelo 27. juna i traje do 28. septembra 2021.
Vremeplov “Vršnjačko nasilje kroz vrijeme”, koji simbolično pokazuje da nasilje nije pravi put, održan je u Sarajevu, u prostoru Kutcha.
Vršnjačko nasilje je prisutno u Bosni i Hercegovini, ali se naročito u toku pandemije COVID-19 ova tema zapostavila. Vremeplov je dođagaj kojim su organizatori podsjetili sve aktere na vršnjačko nasilje i koje su posljedice istog.
Ovaj događaj organizovale su Medina Mahmić, Imane Belladem i Hana Hodžić, učesnice Humanity in Action Fellowshipa organizacije Humanity in Action.
Događaju su prisustvovala djeca od 5. do 9. razreda osnovne škole i 1. razreda srednje škole. U razgogoru sa pedagoginjama, Azrom Hodžić, Amelom Nadarević i organizatoricama govorilo se kako se nositi i reagovati na vršnjačko nasilje.
“S obzirom na to da je početak školske godine, uvidjele smo važnost vršnjačkog nasilja, te smo započele projekat ‘Vršnjačko nasilje kroz vrijeme’. Svrha našeg projekta je da kroz razgovore i radionice s djecom podignemo svijest o vršnjačkom nasilju. S obzirmo na to da na radionice koje su se održale i feedback od djece koji smo dobili i svih učesnika, shvatili smo da djeca svakodnevno prolaze kroz vršnjačko nasilje bez obzira da li su nasilnici, žrtve ili tihi posmatrači”, kažu organizatorice.
U narednom periodu planirana je objava bookleta sa iskustvima i savjetima iz anonimne ankete koji je sproveden na početku projekta. Projekat “Vršnjačko nasilje kroz vrijeme” vodi edukativna organizacija Humanity in Action Bosne i Hercegovina uz podršku National Endowment for Democracy.
Sara Dervišević iz Zenice još od ranog djetinjstva gaji ljubav prema modelingu. Ova 20-godišnjakinja od malih nogu uvijek se zadržavala pred ogledalom isprobavajući kombinacije odjeće i fotografirajući se.
“Moja majka je prepoznala određenu volju, želju i talenat u tome svemu tako da sam krenula u školu manekenstva pod vodstvom moje današnje direktorice i menađerice Selme Maličbegović. Prve korake na modnoj pisti sam napravila sa svojih devet godina tako da se ljubav prema modelingu stvorila od malih nogu”, priča Sara Dervišević.
Dodaje kako je najviše ponosna na svoju ličnost koju je izgradila tokom dosadašnje karijere.
“Kada bi birala jednu kampanju, reviju, izbor ljepote na kojima sam učestvovala zaista se ne bih mogla odlučiti za jednu mnogo toga je iza mene. Revija koja je zaista ostavila najljepše sjećanje na mene je European Fashion Passport. Toliko novih ljudi, poznanstava zaista jedno prelijepo iskustvo”, kaže naša sagovornica.
Sara Dervišević (FOTO: Sara Dervišević, privatni arhiv)
Ističe da fizički izgled igra veliku ulogu u modelingu, ali i da harizma te neki X faktor mogu biti presudni u izboru modela za određeni posao, a potom nam je kazala i koja je tajna njene vitke linije.
“Tajne zaista nema jako sam visoka tako da održavanje moje linije i nije toliko teško. Svim djevojkama preporučujem da se ne izgladnjuju i da svoju liniju mogu dovesti u red uz normalnu i zdravu ishranu, trening i puno tečnosti”, govori ova mlada Zeničanka.
Naglašava kako je istinski obraduju djevojke sa kojima svakodnevno radi.
“Projekat Izbor za Fotomodela BiH na kojem trenutno radim gdje sam u ulozi scouta i koreografa zaista me ispunjava. Prelijepe djevojke sa kojima radim iz grada u grad me istinski obraduju i ispunjavaju svojom energijom, ljubavlju i osmjesima”, navodi Sara Dervišević.
Sara Dervišević (FOTO: Sara Dervišević, privatni arhiv)
S obzirom na to da svojim izgledom privlači pažnju mnogih muškaraca, otkrila nam je i kako se nosi sa mnogobrojnim komentarima.
“‘Ljepota je u svemu, ali nije svima dato da je vide’ (Konfučije). Kao i svaka žena na ovome svijetu privlačim pažnju određenim ljudima, trudim se da kulturno odgovorim jačem polu na svaki kompliment, a ukoliko nisam zainteresirana za daljnju konverzaciju vrlo jasno se izrazim. Svakako u tome nema ništa loše svako ima pravo na svoj izbor”, tvrdi ova zanosna Zeničanka.
Napominje da trenutno nije u ljubavnoj vezi.
“Svakako to se nikada ne zna kada se može dogoditi na te stvari se ne može računati jer ljubav se jednostavno desi. Trenutno sam jako posvećena svojim poslovima i karijeri ali ne bježim od ljubavi ukoliko se prava dogodi. U muškarcu prije svega tražim prijatelja pa tek onda na red dolaze ostale stvari kao što su povjerenje, iskrenost, vjernost i poštovanje, a ostalo sve dolazi vremenom”, jasna je naša sagovornica.
Na kraju poručuje da su njeni planovi za budućnost veliki, no ostavila ih je u svojoj glavi.
“Ne kažu za džabe u narodu: ‘Što manje ljudi zna da si sretan, duže ćeš biti sretan’. Svoje planove, maštarije, želje ostavljam za neki drugi put svakako kod mene vrijedi ona djela ne riječi pa neka moja djela to i pokažu”, zaključuje Sara Dervišević.
Sara Dervišević (FOTO: Sara Dervišević, privatni arhiv)
Koračajmo, koračajmo u smjeru života i ne osvrćimo se, jer vjetrenjače u nekom trenutku posustanu, a Don kihoti nestanu i ostane samo život. A život je poput priče koja se iznova i iznova piše, no ipak uvijek istim slovima, istim riječima, i sve traje, a svejedno ništa nije isto. Zarad onih koji idu naprijed, koji ne posustanu pred prvim vjetrenjačama, vrijedi vjerovati, jer uvijek se pojavi neki Don Kihot, a on nikako nije antijunak.
Arnes Jeleč je 21-godišnji student na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na smjeru Međunarodni odnosi i diplomatija i jedan je koji tek treba da postane junak, jer je i sam spreman učiniti više, u ime ideala u koje vjeruje, za druge, za sebe i za sve nas.
“Od svoje 18-te godine aktivista sam u političkom i nevladinom sektoru. Član sam određene političke partije u kojoj sam obnašao razne partijske funkcije na lokalnom nivou. Također, suosnivač sam omladinske platforme Govori Glasnije čiji je cilj promovisanje i realizacija ideja mladih ljudi na nivou Bosne i Hercegovine. Dvije značajne akcije koje smo imali su javna tribina o zagađenosti zraka i sadnja drveća u općini Centar. Osim političkog aktivizma, učestvujem u radu raznih nevladinih organizacija kao što su: ‘Inicijativa mladih za ljudska prava Bosne i Hercegovine’, ‘Odisej’ i ‘Humanity in Action'”, kaže Arnes Jeleč.
Dodaje da je političkim aktivizmom uspio dati doprinos i zajednici u kojoj živi.
“Bio sam sekretar i poslije predjednik svoje osnovne organizacije, član općinskog odbora partije Novi Grad Sarajevo, sekretar Foruma mladih u općini Novi Grad Sarajevo te Povjerenik Foruma mladih stranke u općini Novi Grad Sarajevo. Međutim političkiaktivizam se ne zasniva samo na tome koliko funkcija imate, te za mladu osobu puno je važnije kakve su akcije konkretno urađene. Tokom rada u Forumu mladih Novi Grad Sarajevo uspješno smo organizovali akcije čišćenja, seminare i edukacije za mlade političke aktiviste i aktivistice, te smo bili prvi u Kantonu Sarajevo u organizovanoj pomoći našim starijim građanima i građankama tokom pandemije COVID-19. Također smo redovno organizovali akcije darivanja krvi kao i donacija raznim organizacijama koje rade sa djecom bez roditelja”, navodi naš sagovornik.
Arnes Jeleč (FOTO: Arnes Jeleč, privatni arhiv)
Ističe da je u cijeloj priči nezobilazan i nevladin sektor koji je dugi niz godina dio političkog procesa u Bosni i Hercegovini.
“Radio sam sa mnogim nevladinim organizacijama koje se bave mladim ljudima, a iskustvo koje sam dobio ništa ne može zamjeniti. Smatram da me je sve to ispunilo te da sam ostavio pozitivan trag. Naravno to neće prestati, moj aktivizam se nastavlja i dalje. Siguran sam da će biti još prilika za mene da narastem kao osoba, naučim nove stvari i nastavljam borbu za stvari koje vjerujem”, poručuje ovaj mladi Sarajlija.
Smatra da građani moraju biti ustrajni, jer za promjene smo zaslužni mi sami, a odlaskom iz domovine samo bježimo od postojećeg problema, što ne može biti rješenje.
“Živim u svijetu u kojem mnogi moji vršnjaci i vršnjakinje odlaze iz Bosne i Hercegovine u mnogo razvijenije države. Činjenica je da danas ne idu samo mladi ljudi iz države, već čitave porodice, pa čak i one sa dobrim prihodima. Imam prijatelja koji je također bio aktivan i radio sa raznim organizacijama, koji je stvarno pametan momak, ali rekao mi je da odlazi jer ovdje ne vidi budućnost. Takvih primjera je mnogo. Svoju budućnost vidim u Bosni i Hercegovini. Volim biti optimista i vjerujem da ovakvo stanje neće dugo biti”, jasan je Arnes Jeleč.
Arnes Jeleč (FOTO: Arnes Jeleč, privatni arhiv)
Prema njegovim riječima, da bi se stanje u Bosni i Hercegovini poboljšalo, potrebno je tražiti odgovornost od predstavnika vlasti.
“Naši političari su izabrani i upravo na njima leži najveća odgovornost promjene stanja u našoj državi. Nažalost pola naših građana ne glasa i to je veliki problem. Promjene su moguće ali za njih se trebamo svi truditi. Ako se status quo ne promjeni, odliv mozgova će se nastaviti i pitanje je kakvu ćemo državu imati za još deset godina. Svakome treba ostaviti da odluči za koga će glasati. Isto tako ako i dalje budu isti pobijeđivali na izborima, jedino što se može zaključiti je da je većini stanovnika Bosne i Hercegovine odlično, te da nema potrebe za bilo kakvom promjenom”, poručuje naš sagovornik.
Mišljenja je da privremeni odlazak iz Bosne i Hercegovine zarad sticanja znanja može biti veoma pozitivan, jer znanje ne poznaje države granice.
“Planiram da tokom svog studiranja odem na program razmjene te dobijem iskustvo studiranja vani. Moja je budućnost u Bosni i Hercegovini, međutim smatram da određeni perioid studiranja vani može donijeti puno pozitivnih stvari. Volio bih da master studij završim vani te da se onda vratim u Bosnu i Hercegovinu”, govori ovaj ambiciozni momak.
Poručuje kako ne voli propuštati prilike te zato koristi svaku koju dobije.
“Želim nastaviti smjerom kojim sada idem, kupiti više iskustava, učestvovati u još većem broju aktivnosti i projekata te njihovom organizovanju. Tokom tri godine aktivizma stekao sam znanja te radio na stvarima na kojima nikada prije nisam mislio da će me zanimati. Sve to mi je pomoglo da narastem kao osoba te da pronađem svoj put. Želim napredovati u političkom smislu i drago mi je da moja partija pruža priliku mladim ljudima da se dokažu”, zaključuje Arnes Jeleč.
Autor: Ilma Garankić
Bilješka o autoru: Ilma Garankić rođena je 28.05.2001. godine u Zenici i trenutno je studentica na Odsjeku za politologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Konferencija na temu mentalnog zdravlja, a pod nazovom “Moj nevidljivi svijet anksioznosti” bit će održana 11. septembra 2021. godine sa početkom u 11 sati u prostorijama Sarajevo School of Science and Technology.
Organizatori projekta Udruženje AKT i Mama Media d.o.o. Sarajevo istakli su da je primarni cilj konferecije okupiti najbolje govornike sa područja zdravstva, ali i alternativne medicine te posjetiocima dati priliku da javno progovore o svom problemu i sa sudionicima podijele svoju priču.
“Ono što želimo je također povezati sudionike, odnosno one koji se bore sa ovakvim svakodnevnicama, sa krajnjim osobama bitnim za njihovo zdravlje u smislu prevazilaženja datog problema. Cilj je da ova konferencija bude odgovor na sva pitanja posjetitelja i učesnika, ali i da bude nešto što će se organizirati svake godine”, saopćili su organizatori.
Navode da će učesnici panela biti psiholozi i psihijatri sa područja Kantona Sarajevo, poznate osobe koje žele javno da ispričaju svoje iskustvo, posjetioci koji žele javno da ispričaju svoje iskustvo, osobe koje se bave alternativnom medicinom te osobe koje nude rješenja novog doba.
Istakli su da konferencija nije ograničena po pitanju starosne dobi, kao ni pola, ali da je broj mjesta ograničen. Prijave za učešće na konferenciji možete slati na e-mail: lea@mamamedia.ba.
