U mjesecu martu u KSC Skenderija završeno je Državno prvenstvo za seniore i seniorke stomotenisere. Titulu najbolje igračice BiH ponijela je po 13 put uzastopno igračica, šampionka Emina Hadžiahmetović – Butković.
Finale u ženskoj konkurenciji bilo je u znaku kluba SPIN 2012 jer je i druga finalistkinja bila igračica kluba, Džana Biogradlić. Ona je ta koja je također pokazala izvrsnu igru i osvojila srebro.
Ukupno je ovaj klub osvojio 5 medalja na takmičenju:
Emina Butković – 1. mjesto, pojedinačno
Džana Biogradlić – 2. mjesto, pojedinačno
Emina Butković/Edin Konjić – 1. mjesto, miks dubl
Džana Biogradlić/Marija Gnjatić – 2. mjesto, ženski dubl
Enra Subasić/Ana Sladoje – 3. mjesto, ženski dubl
Zahvala kluba ide kompaniji BH Telecom za nesebičnu podršku njihovim aktivnostima.
“Make the world wonder” je slogan organizacije koja nije samo nasumična skupina ljudi, nego porodica s ciljem da promijeni živote ljudi i pruži vrijedne prilike mladima. Riječ je o Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities – BRAVO, profesionalnoj nevladinoj organizaciji koja je bazirana i fokusirana na znanje, poduzetništvo, razvoj civilnog društva, neformalno obrazovanje i inovativne tehnike učenja i razvoja za mlade i odrasle.
Kroz brojne saradnje i partnerstva, ova divna porodica mladih i vrijednih ljudi, konstantno nudi prilike za usavršavanje i budi nadu da jedna mala država kao što je Bosna i Hercegovina stvarno može “učiniti svijet da se začudi”.
Danas vam želimo predstaviti projekt, koji pod vodstvom nevladine organizacije BRAVO, ima za cilj jačanje svijesti i kritičkog razmišljanja mladih o ulozi masovnih medija kao izazovu i preduvjetu za inkluzivnija društva prema migrantima i izbjeglicama.
SLAM projekt (FOTO: BRAVO)
Riječ je o projektu pod nazivom “Structured Learning for Awareness in Media – SLAM”. SLAM projekt uključuje sedam partnerskih organizacija, kako iz Evropske unije, tako i izvan nje. Konzorcijum uključuje organizacije iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Italije, Crne Gore, Srbije i Turske.
SLAM projekt (FOTO: BRAVO)
Tokom trajanja projekta, održane su brojne aktivnosti u cilju podizanja svijesti o važnosti kritičkog mišljenja, factchekinga, prevencije lažnih vijesti, prepoznavanja istih, ali i uočavanja razlike između dezinformacija, lažnih vijesti i sličnih medijskih istupa koji (ne)svjesno objavljuju neistine.
Samo neke od aktivnosti BRAVO članova i njihovih partnera su radionice u srednjim školama u Albaniji i Bosni i Hercegovini, trening kurs u Italiji, seminar i omladinska razmjena u Bosni i Hercegovini, evaluacijski sastanak u Crnoj Gori, a pred njima je i završni sastanak u Turskoj.
Osim navedenog, u sklopu projekta su napravljeni web stranica i priručnik, kao i profili na društvenim mrežama kako bi svima bile dostupne informacije o aktivnostima, ali i gorepomenuti priručnik čija je “zadaća” medijski opismeniti prvenstveno omladinu, a zatim i starije generacije.
Baš kao što Thomas Sowell reče: “Ako ljudi u medijima ne mogu odlučiti da li se bave izvještavanjem vijesti ili proizvodnjom propagande, još je važnije da javnost shvati tu razliku i u skladu s tim odabere izvore vijesti.”
Medijska pismenost promoviše vještine kritičkog razmišljanja, te je veoma važan element u strukturi medijske kulture kao i građanske pismenosti, stoga je ovakav projekat izniman doprinos društvu u Bosni i Hercegovini.
Violinista i kompozitor, Benjamin Ribić, završio je Osnovnu muzičku školu u Travniku, Srednju muzičku školu u Zenici, a akademsko zvanje stekao je na Muzičkoj akademiji Univerziteta u Istočnom Sarajevu.
Član je najpoznatije svjetske izdavačke kuće u domenu notnih publikacija, „Universal Edition“. Prva publikacija objavljena za prestižnu kuću je “Confession”(“Ispovijest”) za klavir solo.
U razgovoru za dobarportal.net otkriva kako je muzika uticala na njegov život i profesionalni razvoj, ali i o budućim ostvarenjima, planovima i željama.
Benjamin Ribić (FOTO: Darko Kovačević)
Nije nepoznato da klasična muzika u Bosni i Hercegovini nije mnogo zastupljena, mislite li da se svijest mladih razvija kada je riječ o kvalitetnoj muzici, i je li to uopšte moguće u poplavi popularne “trash” muzike?
Mislim da je to nešto što se nosi iz kuće, kao što naučite svezati pertle ili reći „dobar dan!“, tako da uopšte svijest, ne o umjetnosti, već o kvalitetu je nešto što je veoma diskutabilno u današnjem vremenu. Mene posebno raduje kad vidim nove generacije koje ulaze u svijet muzike i počinju sa svojim životnim proučavanjem i istraživanjem prostranstava koja termin muzika nosi sa sobom. Kulturni krugovi u današnjici, na našim prostorima, nisu ništa nego sekte koje okupljaju svoje pripadnike, odgajaju ih i pokušavaju da se odupru tome što tzv. „trash“ muzika nameće u društvu, no, umjetnost uvijek pronađe način da dođe do konzumenata.
Koliko je Muzička akademija uticala na Vaš profesionalni i akademski razvoj, i vidite li se u dogledno vrijeme kao univerzitetski profesor, ili su Vaša interesovanja drugačija?
Muzička akademija Univerziteta u Istočnom Sarajevu je ustanova koja mi je dala i daje, još uvijek, najviše znanja u oblasti muzike i muzičkog izvođaštva i na taj način mi daje neophodnu „opremu“ za budućnost iako, individualan rad na samom sebi je proces koji traje i dok ste u kafiću, u šetnji, u vožnji itd. Stoga, važan je i vaš individualni pristup materiji i problematici, a naravno da mi je cilj i želja jednog dana imati svoju klasu i studente kojima ću ostaviti ono što sam ja naučio kroz svoj rad i kojima ću prenijeti svoju misao i znanje o muzici.
Nerijetko navodite da je “muzika umjetnost koja ne poznaje granice”, mislite li da ćete u jednom trenutku osjetiti da ne treba da otkrivate dalje, i da ste našli vlastitu nit u kojoj ćete se razvijati i koju ćete njegovati?
Mislim da se taj trenutak neće desiti nikad jer moj cilj je zadržati status studenta i učenika kroz cijeli život. Neophodno je uvijek biti otvoren za drugo mišljenje i nove ideje, kao što se to javlja u tehnologiji danas, isto se dešava i sa muzikom; stalan napredak, nove mogućnosti i otkrića.
Koji nastup biste izdvojili kao prekretnicu, odnosno moment kad ste shvatili da je muzika definitivno Vaš put?
Da će muzika postati moj život, shvatio sam onog trenutka kad sam uzeo violinu u ruke. Svaki novi koncert je kao vremeplov koji mi vrati sjećanje na tog dječaka koji je sa svojom violinom krenuo osvojiti svijet i, 15 godina kasnije, dobro mu ide.
Smatrate lida Vas je okruženje u kom ste se školovali kao muzičar usporavalo, i da li biste da ste rođeni negdje drugo, ostvarili još veći uspjeh?
Uspjeh je relativna stvar. Uspjeh je biti zdrav i živ u današnjem vremenu i još ako imate tu privilegiju da život posvetite nekoj umjetničkoj oblasti i aktivno djelujete na tom polju, to je ostvaren život, za mene. Možda bih imao malo više mogućnosti, poštovanja i razumijevanja ali niko ne zna šta nosi dan, šta nosi noć. Čovjek nije stablo, čovjek se kreće, možda i ja već sutra budem negdje drugo, nikad se ne zna.
Benjamin Ribić (FOTO: Darko Kovačević)
Gdje pronalazite inspiraciju, i šta Vas najviše motiviše za rad i vježbanje, kao i komponovanje?
Najveću inspiraciju ustvari pronalazim u samoj muzici. Muzika je ogromno prostranstvo i daje toliko puno materijala za istraživanje. Inspiracija se krije i u svakom momentu svakodnevnice i život koji živimo u 21. vijeku je izvor iz kojeg se uvijek može zagrabiti.
Šta biste iz sadašnje perspektive rekli Benjaminu koji je imao deset godina i ostvarivao prve nastupe, da li biste išta promijenili?
Poručio bih mu da vjeruje u sebe i u svaku svoju ideju jer za velike stvari treba vremena te da je čast i dostojanstvo uvijek na prvom, a ego na zadnjem mjestu.
Vidite li sebe u inostranstvu u budućnosti, ili ipak planirate ostati na našim prostorima?
Otići ću tamo gdje me život i muzika odnesu, pa makar i na kraj svijeta, tamo gdje osjetim da najviše mogu doprinijeti u svojoj branši. Mislim da će se to kroz par godina razviti prema Zapadu, no, Bože zdravlja.
Autor: Ana Motika
Bilješka o autoru: Ana Motika rođena je 22.10.1998. godine, a 2021. godine diplomirala je novinarstvo na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu. Piše i istražuje o marketingu, javnom nastupu i medijskoj pismenosti, iskustvima s putovanja, ravnopravnosti polova i rodno zasnovanom nasilju. Članica je Erasmus studentske mreže.
Organizacija “Youth Power”, kroz svoj projekt “Become BOLD”, je organizirala edukativni trening za 58 mladih ljudi iz cijele Bosne i Hercegovine, s ciljem razvijanja i usavršavanja vještina pisanja projektnih prijedloga fokusiranih na pozitivne promjene u lokalnim zajednicama. Edukativni trening se održao u Blagaju kod Mostara u periodu od 7. do 16. marta 2022. godine.
Tokom treninga učesnici su imali priliku naučiti više o tome šta je projekt a šta projektni ciklus, kako se razvijaju projekti koji pozitivno utječu na lokalnu sredinu, kako od ideje napraviti projekat. Cijeli proces učenja su vodili iskusni treneri sa više od deset godina međunarodnog iskustva u razvijanju i provođenju projekata; zajedno s mentorima iz cijele Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država.
Detalj s edukativnog treninga (FOTO: “Youth Power”)
Desetodnevni trening je započeo sa upoznavanjem učesnika i trenera i team building aktivnostima. Prva edukativna radionica je bila uvod o tome što je to projekt i koje projektne metode postoje. Nakon toga su slijedile radionice na teme “Dizajn i razvoj projekta”, “Implementacija projekta/Projektni menadžment” i “Evaluacija projekta”. Posljednja dva dana treninga učesnici su proveli učeći o “Elevator pitch-u” i kako prezentirati svoj lični projekt i kako analizirati vidljivost projekta i projektnih rezultata.
“BOLD” je projekt koji finansira Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, kojim se mladim ljudima u dobi od 18 do 35 godina širom Bosne i Hercegovine pružaju prilike da postanu lideri. “BOLD” lideri provode projekte u svojim zajednicama i podržavaju se međusobno u njihovim naporima da postignu pozitivne promjene. Američka ambasada podržava “BOLD” lidere nudeći obrazovne i kulturne razmjene u Sjedinjenim Američkim Državama, radionice i obuke u Bosni i Hercegovini, inicijalno finansiranje za projekte, te angažman i povezivanje sa istomišljenicima.
Detalj s edukativnog treninga (FOTO: “Youth Power”)
Žrtve nemaju ime i nacionalnost. Žrtva je žrtva, tu gdje svojim očima svjedočimo, a i tamo negdje na drugom kraju svijeta. Nepotrebno je, a smatram i neljudski naglašavati nacionalnost žrtve jer time zaboravljamo ostale ljude koji su žrtvovani zbog nečije ideologije godinama unazad.
Da su ljudi, ljudi, a neljudi i dalje neljudi pokazuju njihova djela čak i u ratu. U ratu, kada ljudi trebaju da budu jedni uz druge bez obzira na sve. U ratu, kada se čovjek oslanja na komšije i na ljude koje poznaje samo na društvenim mrežama više nego ikada. U vrijeme kada se ne biraju sredstva, kada toplinu potpunog stranca možemo porediti s rođenim bratom. Tako to ide.
Međutim, ne mogu zatvoriti oči na tako ružna djela popraćena rasizmom. Na to, da se čak ljudi dijele po boji kože, imenu, religiji. Ne mogu zatvoriti oči na to da su bijeli ljudi sa svijetlim očima dobro došli bilo gdje, a da oni malo tamnije puti bivaju izolovani i odbijeni, pod izgovorom: ‘Oni su navikli, godinama žive tako.’ Niko ne treba da se navikne na nasilje, na rat, na psihičko ili fizičko zlostavljanje. Nijedno dijete bez obzira na religiju, boju kože ili nacionalnost ne zaslužuje da mu se prekine djetinjstvo, da bude odvojeno od roditelja, brata, sestre. Ko je postavio to nepisano pravilo da neko ima pravo oduzeti tuđe, a neko drugi pak nema pravo to uraditi?
Uvijek mi dolazi samo jedan odgovor u glavu, a to je novac. Novac je postao oružje moćnih, pa sebi dozvoljavaju da oduzimaju pravo na život, dostojanstvo, poštovanje, imovinu. Nismo ni prije ratova bili bolji, niko od nas. Kada ste se posljednji put osmjehnuli strancu, onako bez razloga? Čekam kada će se u modu svrstati ljubaznost, lijepo ponašanje, poštovanje, pa čak napraviti i trend od toga!
Mišljenja sam da smo svi u jednoj velikoj zabludi jer svi slijedimo nečije ideologije dok zapostavljamo svoj život, što je postalo mnogo opasno i prelazi sve granice. Mi ‘obični’ ljudi nemamo moć da zaustavim ratove (a možda i imamo), ali imamo moć da budemo bolji ljudi, prema sebi prvo pa onda prema drugima. Dan kada poželimo drugima ono što i sebi, bit će sve bolje. Ipak, moramo paziti na to šta želimo sebi, moramo paziti na to da su nam misli pozitivne, ispunjene dobrotom i nadom za bolje sutra.
Autor: Admira Krehmić
Bilješka o autoru: Admira Krehmić rođena je 01.3.1991 u Zenici. Odrasla u četiri države uključujući domovinu, a trenutno živi u Sarajevu. Po struci je magistar engleskog jezika. Posljednje tri godine aktivno daje instrukcije iz engleskog i turskog jezika. Pored toga ima iskustva u marketingu i pisanju. Iz hobija i ljubavi prema fotografiji radila je kao model za malezijski brend hidžaba. Nedavno je pokrenula svoj blog na engleskom jeziku.
Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net.
Da u Bosni i Hercegovini mladi imaju mnoštvo ideja, znanja i energije primjer je i projekt „Žene u zdravstvu“ čiji je cilj povezivanja zdravstvenih radnica i studentica zdravstvenih fakulteta te kreiranje mreže uspješnih i ambicioznih žena, a kojeg su osmislile Selma Terzić, doktorica medicine u Hitnoj pomoći i osnivačica platforme ABCDoktori te Anida Čelebić, studentica četvrte godine medicine u Zenici i saradnica na platformi ABCDoktori. U razgovoru ističu da je ideja za projekt „Žene u zdravstvu“ nastala sasvim spontano.
„Sve je počelo kada je Anida za platformu ABCDoktori napisala članak pod nazivom ‘Žene u medicini – nekad i danas’ i bio je vrlo uspješan. Tokom 16 mjeseci rada naše stranice, na svim društvenim mrežama, najveći broj onih koji nas prate su mlade žene. Odlučile smo da proširimo ovu priču jer je interes bio zaista veliki. Sada se projekt razvija u raznim pravcima jer su i druge kolegice počele da razvijaju svoje ideje i pokreću diskusije“, kaže Selma Terzić.
Selma Terzić (FOTO: Selma Terzić, privatni arhiv)
Dodaje da je fokus projekta „Žene u zdravstvu“ na jačanju odnosa žena u medicini.
„Glavni cilj je kreiranje mreže žena koje podupiru jedna drugu, rade zajedno i rješavaju probleme zajedno kako poslovno tako i privatno. Vodili smo se onom da ‘žena nije ženi vuk’. Zaista mislimo da postoji dosta toga što bi se moglo popraviti u odnosima između žena u medicini i malo bolje pristupiti tome i naučiti kolegice dok su još studentice i mlade zdravstvene radnice da bolje sarađuju jedna s drugom i da budu podrška jedna drugoj“, govori Selma Terzić.
Zatim se osvrnula i na utjecaj pandemije korona virusa na status medicinskih radnica.
„Pandemija je uveliko uticala na rad svih zdravstvenih radnika, ali smatramo da su žene posebno pokazale da su itekako požrtvovane, neustrašive, hrabre i izdržljive tokom prethodne dvije godine. Jako smo ponosne na naše kolegice i od srca im želimo mnogo uspjeha u daljem radu“, izjavljuje Selma Terzić.
Njena kolegica i saradnica Anida Čelebić smatra da se o položaju žena u zdravstvu jako malo razmišlja, gotovo nikako, a što je prema njenom mišljenju pogrešno jer su pojedine žene u prošlosti otkrile velika dostignuća bez kojih bi rad u medicini danas bio nezamisliv. Nada se da će se s projektom „Žene u zdravstvu“ više pažnje usmjeriti u tom pravcu i ukazati na važnost te tematike.
„Položaj žena je prije bio jako težak, posebno jer obrazovanje ženama godinama nije bilo dostupno. Interesantan je podatak da je davne 841. godine muslimanka Fatima el-Fihrijja otvorila univerzitet u Maroku ali je ženama pravo studiranja, školovanja i rada na fakultetu postalo dostupno tek 1000 godina kasnije. Danas je dosta drugačije, žene su se izborile za svoje mjesto u zdravstvu, izborile su se za pravo glasa, mada još uvijek postoje velike podjele i uvjerenja da žena ne može u isto vrijeme biti dobar ljekar i dobra majka, što je apsolutno netačno“, priča Anida Čelebić.
Naglašava da u ovom projektu mogu učestvovati sve žene koje rade u zdravstvu i imaju dodira s medicinom kao i studentice medicine, farmacije, stomatologije, zdravstvenih studija i veterine.
„Potrebna nam je samo želja za upoznavanjem i kreiranjem pozitivne priče, dobrih veza. Ova platforma će služiti za razmjenjivanje ideja, istraživanja, dijeljenje problema, traženje savjeta, saradnje na internacionalnom nivou ili bar između različitih gradova, bolju komunikaciju. Mislim da će posebno biti važna za studentice koje tek ukaze u ovaj svijet, koje će tu moći dobiti jako dobre savjete, čuti priče izvanrednih žena i tako će i njihova karijera biti lakša, kao i prvi posao i sve ono što ih čeka. Ukoliko želite biti dio ovog projekta, možete se prijaviti na ovom linku“, navodi Anida Čelebić.
S jednog od sastanaka (FOTO: Screenshot)
Nastavlja da su učesnice ovog projekta do sada održale nekoliko sastanaka na kojima su se bolje upoznale te radile na novim idejama za kampanju.
„Počele smo više pričati o umrežavanju, vještini koja u zdravstvu nedostaje, a upravo ovaj projekt će ženama u zdravstvu olakšati upoznavanje ljudi i razvijanje saradnji. Za početak želimo snimiti video kojim ćemo promovisati ovaj projekt. Za nekoliko mjeseci spremamo veoma zanimljivo druženje u Sarajevu, a više informacija će biti dostupno na Instagram, Facebook i LinkedIn profilima ABCdoktori. Do kraja godine želimo pokrenuti mentorski program za naše buduće kolegice“, napominje Anida Čelebić.
Ove zaljubljenice u medicinu mladima poručuju da na ljude koji ih okružuju ne gledaju kao konkurenciju niti prepreku te su stava da se radom na sebi, pomaganjem drugima, empatijom, kao i iskrenim i uzajamnim prijateljstvima može ostvariti napredak i postići uspjeh.
Judo klub “Bosna” iz Sarajeva 28. put zaredom je najbolji klub u Bosni i Hercegovini.
Najbolji judo klub u našoj državi je ponovo osigurao seniorsku ekipnu titulu s osam zlatnih, tri srebrene i jednom bronzanom medaljom.
U ženskoj konkurenciji zlata su osvojile: Mila Petrović do 52 kilograma (kg), Anđela Samardžić do 57kg, Aleksandra Samardžić do 70kg.
U muškoj konkurenciji zlata su osvojili Ahmed Mulalić do 60kg, Kerim Hasić do 90kg, Toni Miletić do 100kg. Srebro je osvojio Husein Gegić do 73kg, dok su brozane medalje osvojili Ibragić Sanjin do 100kg i Edin Malagić +100kg.
Takmičari Judo kluba “Bosna” (FOTO: Judo klub “Bosna)
U OPEN konkurenciji za muškarce zlato je osvojio Toni Miletić, srebro Edin Malagić, a bronze Ibragić Sanjin i Hadis Jerlagić. U OPEN konkurenciji za žene zlato je osvojila Ajna Borančić, a srebro Dragana Paunić.
Pod rukovodstvom trenera Branislava Crnogorca ova sjajna ekipa je opravdala ulogu favorita na najznačajnijem takmičenju u državi.
U Skupštini Republike Sjeverne Makedonije sa 104 glasa “za” i 3 glasa “protiv” usvojena je “Deklaracija o osudi vojnih napada koji ugrožavaju teritorijalni suverenitet i integritet Ukrajine”.
U Deklaraciji se osuđuje “ruska agresija na Ukrajinu, kao čin suprotan međunarodnom pravu, što ugrožava evropsku bezbjednosnu arhitekturu i dovodi u rizik mir na kontinentu i predstavlja neopravdano eklatantno kršenje međunarodnog prava”.
Protiv usvajanja Deklaracija bila su dva zastupnika stranke Levica, kao i poslanik Demokratske partije Srba u Makedoniji (DPSM), Ivan Stoiljković. Ivan Stoiljković u svom govoru je obrazložio zbog čega je protiv Deklaracije pozivajući se na međunarodno pravo i prošlost.
Njegovom govoru replicirao je zastupnik iz reda bošnjačkog naroda Zećir Ramčilović.
“Za razliku od devedesetih godina, na koje se svi dobro sjećamo, na krvavi raspad Jugoslavije, danas se svijet ujedinio i mi ovdje pokazujemo da smo dio onog što predstavlja progresivni i demokratski svijet. Bosna u devedesetim godinama je imala embargo, i tamo se desila agresija i genocid”, kazao je Zećir Ramčilović.
Zatim se direktno obratio Stoiljkoviću:
“Pomenuli ste međunarodno pravo. Gospodine Stoiljković, da li vi poštujete presude Međunarodnog suda za ratne zločine u Hagu? Kad nas već toliko pozivate na međunarodno pravo. Da li vi priznajete da je u Srebrenici počinjen Genocid nad bošnjackim stanovništvom ili ne?”, upitao je zastupnik iz reda bošnjačkog naroda u Sobranju.
Odgovora nije bilo. Ali svakako u vrijeme ove krize koja se može odraziti i na naš region, značajno je da i u Sjevernoj Makedoniji javnost jako senzitivna po pitanju protekle agresije na Bosnu i Hercegovinu i u svakom pogledu podržava unitarnost, te teritorijalni suverenitet i integritet Bosne i Hercegovine.
Mela Omerović, magistarica je sporta i tjelesnog odgoja, a trenutno je na doktorskom studiju gdje bi uskoro trebala nastaviti sa izradom svoje doktorske disertacije na temu vezanu za olimpijsko dizanje tegova.
U Sarajevu je otvorila je prvu, samo za žene, trening zonu u Sarajevu, što je bio povod razgovora za dobarportal.net.
Odakle ljubav prema sportu?
Ja potičem iz sportske porodice, otac je bio džudista i reprezentativac bivše Jugoslavije u olimpijskom dizanju tegova, a danas je trener i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine u ovom sportu. Brat je također bio olimpijac i osvajač olimpijske medalje na Olimpijadi mladih u Singapuru u džudu. Kasnije je bio i osmi u Evropi u olimpijskom dizanju tegova i dugogodišnji reprezentativac. S obzirom na to da su roditelji oni koji od malih nogu mogu prepoznati afinitete svoje djece prema određenom sportu, tako sam i ja bila dijete kojem je sport od malih nogu velika ljubav. Prve sportske korake pravim u gimnastičkoj sali u FIS-u, kada sam imala samo pet godina. Počinjem s gimnastikom jer je ona savršen alat koji nam razvija motoriku i priprema nas za primarni sport kojim ćemo se baviti.
Nakon gimnastike, svoju ljubav prema sportu pronalazim u tenisu, i ostajem u tom sportu narednih deset godina. Već s deset godina počinjem da odlazim na takmičenja gdje pokazujem veliki talenat i počinjem osvajati svoje prve turnire. Naporan rad koji je bio praćen mnogobrojnim odricanjima, kako od porodice, prijatelja, života općenito, bio je rezultat mog ulaska u reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Prekretnica prestanka bavljenja tenisom je bila porodična odluka kada sam odbila ponudu da se preselim u Hrvatsku i tamo nastavim sa svojom karijerom.
Koliko je bio težak put do državne prvakinje u olimpijskom dizanju tegova?
Olimpijsko dizanje tegova sam počela trenirati sa svojih 13 godina, kada je to bio samo jedan dodatni alat u vidu moje kondicione pripreme kako bih unaprijedila svoje motoričke performanse. Uvijek sam trenirala sa klupskim kolegama Kluba dizača tegova “Bosna”. Iznenada sam odlučila 2021. godine da se takmičim na državnom prvenstvu i rekla ocu da se osjećam spremnom. U toku priprema sam povrijedila skočni zglob gdje sam doživjela veliko razočarenje ali moja želja, i sportski duh mi nisu dali da odustanem. Mnogi su bili za to da odustanem i saniram povredu, ali ja nisam odustajala. Kada sam izašla na podijum zaboravila sam na svu bol i rekla da ja to moram jer možda neću imati više priliku da se takmičim. Tako da sam u svojoj kategoriji postala državna prvakinja i zaokružila svoju takmičarsku karijeru. Nakon toga sam svu svoju ljubav prema sportu i znanje, sada iz perspektive trenera usmjerila ka ženskoj populaciji.
Kada ste i kako došli na ideju da otvorite trening zonu samo za žene u Sarajevu?
Ja sam oduvijek željela da u Sarajevu žene imaju svoj privatni opušteni ambijent gdje neće imati nikakvu barijeru da počnu da se bave sportom. Željela sam olimpijsko dizanje tegova dići na veći nivo, razbiti sve predrasude po pitanju ovog sporta i usaditi ljubav prema ovom sportu svim ženama koje dođu da treniraju. Kroz njihove mnogobrojne treninge i rezultate sam uspjela to da ostvarim. Danas sve žene koje dođu u naše sportsko udruženje uživaju na treninzima, posebno kada vide svoj brzi napredak i način na koji ovaj sport definiše njihovo tijelo i mišićnu muskulaturu.
Gdje se održavaju i kako izgledaju treninzi?
Treninzi se održavaju u našem sportskom udruženju u centru grada. Program je koncipiran tako da upražnjavamo različite programe, kako bismo kroz metodiku obučavanja došli do tehničkih vježbi olimpijskog dizanja tegova. Za žene nešto sasvim novo s čime se prije nisu susretale, što im stvara dodatne izazove, motivaciju i zanimljiv trening, tako da jedva čekaju nešto novo da nauče.
Primarni cilj svake žene je lijepa definicija tjelesne muskulature. Međutim, ovo je sport koji prije svega utiče na unapređenje mobilnosti lokomotornog aparata, saniranje i sprečavanje mnogobrojnih povreda i deformiteta tjelesne posture, a krajnji rezultat je jačanje mišića i skidanje potkožnog masnog tkiva. Danas je u svijetu, trening s tegovima neizostavan u procesu oblikovanja tijela i regulisanja tjelesne težine.
Kolika je važnost ishrane u procesu treniranja?
Trougao sportskog treninga: ishrana, odmor (san) i trening, su ključ svakog uspjeha. Bez adekvatnog unosa makro i mikro nutrijenata nema rezultata. Svoje članove nikada ne podvrgavam rigoroznim dijetama, sasvim suprotno, kroz moj plan ishrane učim ih da zdravo žive. Važno je unositi sve namirnice, ali ključ zdrave ishrane je u pravilnom načinu pripreme obroka i raspodjeli namirnica.
Veoma je važan trenerski pristup već od prvog treninga. Kroz svoj sedmogodišnji trenerski posao, kroz svog oca sam naučila da prije svega moramo biti dobri pedagozi pa tek onda treneri. Roditelji su ključni faktori u usmjeravanje djece ka sportu od malih nogu. Morate da pratite svoje dijete, i čim pokaže interesovanje za određeni sport da ga odvedete na prvi trening. Roditelji su naši najveći motivatori, koji moraju da budu uz nas, da prate naše treninge, da nam ne daju da odustanemo, dok sami ne usadimo u sebi ljubav prema sportu i sami ne zagrizemo da više ne možemo bez sporta.
Vaša očekivanja i planovi u budućnosti?
Privući što veći broj članova, promovisati olimpijsko dizanje tegova u Bosni i Hercegovini na najvećem nivou i kroz svoje rezultate ostvariti sve zacrtane ciljeve. Ako nemamo rezultate ne možemo ostvariti ništa od onoga što smo zamislili.
