Selma Zuko je 23-godišnja arhitektica koja živi u Sarajevu i bavi se projektovanjem i dizajnom. Trenutno radi kao pripravnik u firmi Studio Zec u glavnom gradu Bosne i Hercegovine. Također bavi se i privatnim poslovima kao što su: privatni dizajn enterijera, održavanje instrukcija za mlađe studente arhitekture, održavanje instrukcija iz engleskog i njemačkog za dječicu iz osnovne škole i fitness treninzi za žene.

Ova svestrana djevojka od malena je imala više interesovanja i hobija, te ih i danas nastoji održavati u svom svakodnevnom životu. Raznovrsna interesovanja su joj donijela mnogobrojna poznanstva koja joj omogućavaju bolji i konkretniji rad i napredovanje u poslu, a u razgovoru za dobarportal.net govorila je o mladima u Bosni i Hercegovini, njihovom statusu u društvu i aktivizmu.  

Kakav je položaj mladih u Bosni i Hercegovini? 

Pa iskreno, zanemareni smo i prepušteni sami sebi i vlastitoj sposobnosti za napredak. Za razliku zapadnoevropskih država, iza nas ne postoji čitav sistem koji radi na adekvatnom zbrinjavanju i upošljavanju mladih ljudi. Mladi ljudi u Bosni i Hercegovini žive iluziju da nakon završenog fakulteta njih čeka dostojanstven i lagodan život, neko radno mjesto koje će kao akademski građani moći dobiti i voditi normalan život od svog rada. Međutim to nije slučaj, usprkos završenom fakultetu i diplomi pronalazak radnog mjesta je jako težak, a i kada nađete posao plate su mizerija. Ono što mladima preostaje jeste snalaženje, da radite sami za sebe i zarađujete bez poslodavca. Druga opcija je odlazak iz države i masovno iseljavanje kojem svi svjedočimo. Mladi ljudi, a i generalno građani Bosne i Hercegovine su ogorčeni situacijom u zemlji koja godinama planirano stagnira. Nepostojanje pravne države, urušen zdravstveni sistem i korupcija su jedni od četiri razloga zašto mladi napuštaju domovinu, a onaj četvrti najveći razlog je nepravda. Što ti i kao obrazovan akademski građanin, vrijedan i sposoban nemaš prednost pri zapošljavanju u odnosu na podobne stranačke kandidate sa štelom.

Jesu li mladi u Bosni i Hercegovini pasivni posmatrači u društvu?

Cjelokupno društvo u Bosni i Hercegovini je pasivni posmatrač, ne samo mladi. Mlad čovjek je oblikovan odgojem svog roditelja, i naravno ako vas je odgojio pasivni posmatrač, da će te i vi sami postati takvi. Istup ka naprijed u promjeni i govoru zahtjeva mnogo hrabrosti i snage, a vrlo često to breme se stavlja na mlade ljude. „Zašto napuštate Bosnu i Hercegovinu, pa to je vaša domovina?“, pitanje je koje se svakodnevno postavlja mladima, možda je taj odgovor najočitiji u slučajevima Dženan Memić i David Dragičević. Ustvari shvatiš da vrlo lako možeš nestati ako se zamjeriš pogrešnim ljudima s dovoljno novca. Zato su ljudi u Bosni i Hercegovini pasivni, inertni. Jednostavno živimo u sistemu gdje je novac zakon, a kada je to tako bogati kroje vlast i zakone kako njima odgovara.

Kako društvene mreže utiču na mlade ?

Sada bi većina starijih ljudi rekla, „Društvene mreže zaglupljuju mlade, svi će postati idioti!“, ne slažem se s tom konstatacijom koja je realno masovni komentar od strane starijih. Ako ste kao mlad čovjek dovoljno zreli i racionalni, društvene mreže mogu postati vaš izvor zarade, promocije, konekcija i način građenja vlastitog imidža. Društvene mreže omogućavaju mladima da individualno razvijaju svoj biznis, te da ne ovise ni o kome osim o sebi. To je ustvari jedino što možeš uraditi u ovakvom društvu, osloniti se na sebe i na vlastitu sposobnost. Tu dolazimo do jednog dobrog zaključka, a to je limit je inspiracija, gdje vas nestabilna država i društvo tjeraju na to da postanete zasebni djelatnici, koji rade za sebe i naravno ovise o sebi. A danas je svugdje u svijetu pa i kod nas veliki uspjeh biti sam svoj gazda.

Kako gledaš na sve veći broj odlazaka mladih iz Bosne i Hercegovine?

Ja ne mogu nikoga osuđivati ni smatrati neodgovornim zbog odlaska iz države, jer zaista dobro poznajem stanje u kojem ljudi žive. Ljudi pretežno sklapaju kraj s krajem, to znači da živiš i radiš kako bi imao krov nad glavom i za osnovnu hranu, dok ti je Nutella već recimo luksuz. Nekome će primjer Nutelle biti smiješan, ali zaista je tako. Godišnje odmore da ni ne spominjem. Ne dao Bog da se desi neka iznenadna bol u abdomenu, glavi, prsima, gdje hitno trebaš pregled, a možeš biti naručen na ultrazvuk tek za tri ili četiri mjeseca. Pritom redovno plaćaš zdravstveno, pa hajde sad još plati privatno pregled od 100 do 500 KM. Na svu ovu moju priču, neko će reći vidi ove što se žali, a radi pet poslova paralelno. Upravo tako, mogu da živim normalan život zato što radim jedan normalan redovan posao i četiri svoja privatna. Da radim u zapadnoevropskoj zemlji broj sati koji radim u Bosni i Hercegovini imala bih dovoljno za vlastiti stan i auto, a ovako živim s roditeljima i vozam se autobusom. Ne da je to nešto loše kako je meni sad, samo usporedbe radi valoriziranje rada i plaćanje istog.

Trebaju li mladi imati veću zastupljenost u politici?

Smatram da trebaju, ali ako mogu ući u to dobronamjerno za opći interes, a ne samo za vlastiti boljitak. Kod nas ljudi pretežno ulaze u politiku da se osiguraju, „Jest dobar ovaj režim, plata ide a ja ležim.“ Ne možeš naći nikakav drugi posao pa odeš u politiku, eto tako otprilike kod nas to funkcioniše. Bez obzira kojeg nivoa je tvoje obrazovanje navališ se na državne jasle i guslaj. Nekad se zapitam kako bar ti ljudi koji su u politici ne osjećaju odgovornost prema ovoj državi. Njihov hljeb dolazi iz državne kase, a oni državu urušavaju, neki dio jednačine se ne poklapa… ?

Koliko je govor mržnje rasprostranjen među mladima u Bosni i Hercegovini?

Nažalost mnogo, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u državama regiona. Opet je to dosta povezano s otvorenim ranama zadnjeg rata koji se desio na ovim prostorima. Uzmite u obzir da smo mi prve generacije djece rođene poslije rata, naši roditelji su direktno pogođeni ovim dešavanjima, dok smo mi htjeli ne htjeli kolateralna šteta. Trebat će još dosta vremena da ljudi na ovim prostorima prevaziđu te teme međusobne mržnje zasnovane na nacionalnim i vjerskim različitostima. Opet ja smatram da su Sarajevo i Bosna i Hercegovina mjesta koja uvijek najviše šire ljubav, toleranciju i prihvaćanje.

Kako se osloboditi predrasuda prema drugom i drugačijem?

Jednostavno razumjeti da smo svi jedno, odnosno jedna cjelina. Ljudi tako bespotrebno idu daleko u klasifikaciju i različitosti, da je to smiješno i bezazleno. Na trenutak zamislite da niko na ovom svijetu nema ime i prezime, identitet, nacionalno i vjersko opredjeljenje, da ne razaznajemo razliku između boje kože. Dođete do zaključka da smo svi u nutrini isti, ljudi od krvi i mesa, koji žive ovaj tako prolazan život na nekoj planeti u svemiru. Previše dajemo sebi za pravo da se klasificiramo i na osnovu toga stvaramo mržnju, a tako smo prolazni. Zar nije ljepše u ovom kratkom životu, voljeti sve i svakoga, biti smiren i ujednačen nego se opterećivati predrasudama i mržnjom?

Kako se nosiš s komentarima muškaraca?

Ako su komentari pozitivni, inspirirajući s velikom dozom zahvalnosti ih prihvaćam. Ako su s druge strane otvoreni govor mržnje, ismijavanja ili bilo čega što mene sputava u mom napredovanju i radu, ignorišem ih. To vrijedi za svačije komentare ne samo muške. Ako neko može odlučiti da mene mrzi bez razloga, mogu i ja odlučiti da ze mene, u mojoj glavi ta osoba ne postoji. Jednostavno mehanizam pomoću kojeg se borim protiv negativne energije.

Koja su tvoja očekivanja i planovi za budućnost?

Moja očekivanja su takva da moj život dalje napreduje u skladu s mojim radom i zalaganjem. Trudim se da svakim danom napravim korak koji će me u budućnosti dovesti do bolje, sretnije, zdravije i naprednije varijante mene.