HUMANITARKA INES LOJPUR: Volim životinje i posao koji radim, ljudi su to prepoznali

0

Ines Lojpur velika je humanitarka i zaljubljenica u životinje, a upravo ta ljubav odvela ju je u svijet pasa i mačaka kojem se maksimalno posvetila.

Ova Sarajka osnivačica je “Happy Puppy Sarajevo”, a za dobarportal.net donosi zanimljivu priču o sebi i svom poslu.

“Ideja je pokrenuta prije otprilike osam godina. Prijateljica Alma i ja pronašle smo povrijeđenog i napuštenog psa kojem je trebala veterinarska pomoć, a kasnije operacije, oporavak, lijekovi, hrana i smještaj. Nas dvije, tada studentice, smo došle na ideju da pravimo nešto za pse, a od čega bi ujedno zaradile novac i bile u stanju pomagati životinjama. To nešto su bile poslastice za pse”, kaže Ines Lojpur .

Dodaje kako je veliki broj sretno spašenih životinja zahvaljujući ovoj divnoj i humanoj ideji.

“To je jedna ne baš mala kućna, pseća pekara. U svojoj ponudi imamo preko 15 vrsta zdravih zalogajčića za pse, pravimo torte i mafine po želji vlasnika. Svi proizvodi  su napravljeni od pažljivo odabranih sastojaka, prilagođenih ishrani pasa i mačaka, i što je najvažnije, ne sadrže konzervans i aditive. To je ono što naše poslastice čini drugačijim od ostalih na tržištu”, ističe naša sagovornica.

Ines Lojpur (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)

Potcrtava da se trudi, uz stalne konsultacije sa veterinarima, keksiće svakim novim receptom učiniti zdravijim i ukusnijim.

“Za svakog ljubimca posebno pripremamo poslastice, koje friške, hrskave, zdrave i ukusne stižu na kućnu adresu vlasnicima. Za pse sa alergijama, posebnim zdravstvenim problemima, također imamo posebnu ponudu. Koristim samo najbolje i najkvalitetnije namirnice, meso iz lokalnih mesara, voće i povrće iz domaćeg, organskog  uzgoja, meso divljači koje je testirano, koristimo kurkumu i spirulinu kao dodatke koji su jako dobri za zdravlje naših ljubimaca”, naglašava ova ljubiteljica životinja.

U poslu je najviše raduje stalni kontakt sa životinjama i ljudima koji vole životinje, kao i izrada rođendanskih torti i mafina za kućne ljubimce.

“Veliki je broj vlasnika koji se potrude pripremiti pravu malu pseću zabavu za svog ljubimca, a ja se trudim pomoći im da stvorimo lijepe trenutke, i još ljepše uspomene, a da se sve njuškice zadovoljno oblizuju. Slike sa zabave uvijek sa nestpljenjem čekam”,  govori Ines Lojpur koja voli ljude koji svoje ljubimce smatraju ravnopravnim članom porodice.

Poslastice za četveronožne prijatelje (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)

Naglašava kako je od malena navikla dijeliti sa životinjama ljubav, prostor, vrijeme, hranu, sreću, život te je ponosna što su ljudi prepoznali kvalitet i iskrenost.

Svjesna sam situacije u kojoj se nalazimo, svjedoci  smo kako su ljudi postali apatični jedni prema drugima, a grozni prema životinjama. Iz tog razloga, sve je veći broj napuštenih, gladnih i zlostavljanih životinja. Ja glavu ne želim i ne smijem okrenuti. Kupovinom naših proizvoda istovremeno pomažete da jedna ulična njuškica napuni svoj stomak. Dio prihoda od prodaje naših proizoda ide u humanitarne svrhe. Od tog novca kupujem hranu za pse i mačke, izdvajam dio za veterinarske troškove, plaćam smještaj psima koje sam sklonila u pansion i pomažem drugima koji su uradili isto”, priča naša sagovornica.  

Također, često organizuje akcije prikupljanja pomoći za azil na području svoje općine i zahvaljujući dobrim ljudima, akcije su uvijek uspješne.

“Volim životinje, volim svoj posao, ljudi su to prepoznali i podržavaju me u tome. Svakodnevno hranim oko petnaest lokalnih pasa i preko dvadeset mačaka”, istakla je Ines Lojpur koja dodaje da je baš to ono što je čini sretnom i s čim započinje svoj dan.

Poslastice za četveronožne prijatelje (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)

Vjera u sebe i iskrenost u poslu, kao i kvalitet i predanost onome što radi, pomogli su joj da stekne povjerenje svojih klijenata.

“Vjerujte u snove. Vjerujte u sebe. Svaki dan radite na tome da budete bolja verzija sebe od one koja ste jučer bili. Uzmite stvar u svoje ruke i budite promjena. Volite svoj život i svaki život na planeti”, savjetuje naša sagovornica.

Prema njenim riječima, životinje su tu da nam uljepšaju život.

“Nadam se danu kada će ljudi imati veću svijest prema životinjama, udomljavati gladne i namučene pse sa ulice ili azila, a uličnim macama pružiti kutak svog stana”, dodaje ova ljubiteljica životinja.

Apeluje na sve ljude da ostatke hrane ostavljamo na mjesta gdje prolaze ulični psi i mace, kao i na udomljavanje napuštenih životinja.

“Udomite sebi bezuvjetnu ljubav. Moja ljubav je Rea, mješanka, udomljena prije osam godina iz azila. I da, glavni je pomoćnik u radu i glavni degustator naših proizoda”, zaključuje Ines Lojpur.

Autor: Segmedina Keško

Bilješka o autoru:  Segmedina Keško rođena je 24.12.1994. godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.

Realizacija radionice Urban-Etno “Secesija V”

0

Udruženje „Urban- Etno“ organiziralo je radionicu za djecu uzrasta od 10 godina. Tema radionice je bila bosanskohercegovačko kulturno nalijeđe i njegovo približavanje mladim generacijama. Radionica se održala u prostorijama Udruženja.

Zahvalni smo talentiranim učesnicima koji su usmjerili svoju dječiju kreativnost i pozitivnu energiji za stvaranje ovog modela: Asia Operta, Umma Tahirović, Maša Radovanović, Ajka Ćatić, Sara Bahto, Esma Bilanović i Alta –Iman Ibrahimović.
U sklopu projekta Secesija V kroz umjetnost i krativnost djeca su pokazala kako njeguju svoju kulturnu baštinu, koliko poznaju bosanskohercegovačku historiju i koji su to simboli koji predstavljaju našu domovinu.
Cilj projekta je:
– Njegovanje tradicije i kulturne baštine kroz kreativnost.
– Učenje o bosanskohercegovačkoj tradiciji i običajima, jeziku i pjesmi, tradicionalnoj odjeći i hrani.
– Spoj dvije umjetnosti : crtež kao likovne umjetnosti i modnog dizajna kao primjenjene umjetnosti.
– Njegovanje tradicije kroz zagovaranje i propagiranje multikulturalnosti i tolerancije Bosne i Hercegovine.

Modni dizajn je umjetničko oblikovanje originalne odjeće i modnih dodataka koji zadovoljavaju estetske, likovne, vizualne i funkcionalne kriterije što je dokazala Emina Husedžinović Ibrahimović stvorivši unikatni odijevni predmet od tkanine koja je ukrašena dječijim likovnim radovima. Njen doprinos afirmiranju bosanskohercegovačke modne scene može se interpretirati kroz obim i kvalitet opusa, ali i nastojanje da se ukaže na značaj našeg naslijeđa kao univerzalne vrijednosti. Stoga je s razlogom nazivaju “ čuvaricom” bosanskohercegovačke tradicije.

Ona je dizajner koji prati modne instance, međutim ne odstupa od svoje vizije mode i samim tim njen rad ostaje autentičan.  Kroz svoj rad pokazuje zrelost i kontinuitet.

PAMET I LJEPOTA MOGU ZAJEDNO: Sarajka Lamija Lagumdžija blista u Indoneziji

0

Sarajka Lamija Lagumdžija nedavno je završila studij elektrotehnike na Gunadarma univerzitetu u Džakarti u Indoneziji.

Ova 24-godišnja djevojka u razgovoru za dobarportal.net ističe kako se od svoje šeste godine bavi modelingom, što joj je uvijek bio hobi.

“Nakon Indije, gdje sam živjela tri mjeseca raspusta i bavila se modelingom, 2016.-te godine sam dobila ponudu da radim kao model u Meksiku ili Indoneziji, gdje sam ja izabrala pet mjeseci da budem u Indoneziji i bavim se modelingom i glumom.  Aplicirala sam da studiram u Turskoj, ali sam u međuvremenu dobila stipendiju i u Indoneziji i u Turskoj. Ja sam izabrala Indoneziju, gdje sam i dan danas”, kaže Lamija Lagumdžija.

Lamija Lagumdžija (FOTO: Lamija Lagumdžija, privatni arhiv)

Potom nam je ispričala kako je izgledao njen studentski život u Indoneziji.

“Meni je ponuđena puna stipendija za školovanje u Džakarti, gdje je studij trebao da bude na engleskom jeziku. Igrom slučaja, sva predavanja su mi bila na indonezijskom, bez da sam znala i jednu jedinu riječ ovog jezika. Imala sam sreću da sam dosta toga naučila u srednjoj školi što se tiče matematike, fizike i informatike, tako da ono što su oni učili u prvih nekoliko mjeseci, ja sam već dosta toga razumjela. Završila sam fakultet kao jedan od najboljih studenata. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da naučim jezik i danas ga pričam kao maternji”, priča naša sagovornica.

Naglašava da joj bavljenje modelingom nikada nije bilo važnije od obrazovanja.

“Nekad mi bude žao kada vidim da ljudi imaju pogrešnu percepciju o modelingu i djevojkama koje se bave time. Ali isto tako mi bude i jasno kada vidim da na Balkanu danas svako može postati model, i da u većini slučajeva djevojke koje nemaju veze sa modelingom nazivaju same sebe modelima.  Na svjetskoj sceni danas nije ništa novo da su modeli i manekenke uspješni ljudi i veoma školovani. Mislim da sam ja jedan od tih primjera”, govori Lamija Lagumdžija koja je najviše ponosna na činjenicu da nije odustala ni u jednom trenutku te što je pokazala da može sama uspjeti udaljena hiljadama kilometara od kuće.

Lamija Lagumdžija (FOTO: Lamija Lagumdžija, privatni arhiv)

Osvrnula se i na film “Holding hands”, koji je svojevremeno režirala i producirala.

“Taj film je jedan od mojih najdražih projekata i nešto na što veoma ponosim, jer je ujedno i nešto što me inspiriše.  U Indoneziji često glumim u filmovima i serijama, tako da sam se okušala i u filmskoj industriji. U Indoneziji su modna i filmska industrija veoma povezane, tako da ne moram da biram”, riječi su naše sagovornice.

Dodaje kako u Indoneziji stariji ljudi više znaju za Bosnu i Hercegovinu, ali samo zbog rata.

“Nažalost, većina još misli da je kod nas rat i uvijek me pitaju da li je sigurno kod nas. Ovi mlađi nas srećom znaju po boljim stvarima, kao što su nogomet i naše zvijezde poput Edina Džeke i Miralema Pjanića”, ističe Lamija Lagumdžija.

Lamija Lagumdžija (FOTO: Lamija Lagumdžija, privatni arhiv)

Mlada Sarajka nam otkriva kako trenutno pokušava da poveže dvije stvari koje voli, IT sektor i modu.

“Radim na jednoj aplikaciji, ali više o tome nekom drugom prilikom. Ne volim previše pričati o stvarima dok se ne realizuju”, poručuje naša sagovornica.

Dotakli smo se i njenog ljubavnog života za kojeg je, kako tvrdi, uvijek govorila da nema vremena.

“Nikada nisam razmišljala o tim stvarima. Uvijek su me privlačili visoki i plavi muškarci i nikada nisam ni sanjala da ću ljubav naći baš u Indoneziji. Ali da sam boljeg tražila, ne bih ga mogla pronaći”, iskrena je Lamija Lagumdžija.

Lamija Lagumdžija (FOTO: Lamija Lagumdžija, privatni arhiv)

Ističe kako pandemija koronavirusa ne jenjava u Indoneziji.

“Bili smo tri puta u karantinu i izgleda da ćemo opet. Mnogo je ljudi u Indoneziji, tako da je teško sve organizovati da se ljudi ne pobune. Mnogo ljudi je dobilo otkaze i teško je, ali svi moramo biti jaki. Ja sam kući već devet mjeseci i izlazim samo kad baš moram. Mnogo me ovo stanje poremetilo jer ne mogu da dođem kući na nekoliko dana ili bar negdje da malo otputujem. Završila sam fakultet baš pred pandemiju tako da je ovo bilo vrijeme za traženje posla i ostalo, ali sam nažalost spriječena”, kaže naša sagovornica.

Na kraju razgovora ova ambiciozna Sarajka imala je poruku za sve mlade ljude.

“Nikada ne odustajte od svojih snova, jer nikada ne znate kada ćete dobiti priliku koja će vam promijeniti život”, zaključuje Lamija Lagumdžija.

STEKLA SIMPATIJE: Laura Marin, 16-godišnja Španjolka pjevanjem balkanskih pjesama oduševljava region

Bosanski, hrvatski i srpski jezik važe za izuzetno teške jezike. Rijedak je slučaj da neko nauči naš jezik, a posebno su rijetki oni koji pored toga i pjevaju naše pjesme. Jedna od njih je i Laura Marin, 16-godišnja Španjolka iz Galicije.

U razgovoru za dobarportal.net ova mlada djevojka govorila je o tome kako je naučila naš jezik i kako je počela pjevati naše pjesme.

“Kao mala djevojčica voljela sam crtani film Medo u velikoj plavoj kući’ koji sam vidjela na YouTubeu prvi put, kada sam imala devet godina. Crtani film je bio na srpskom jeziku i kada sam ga prvi put čula zaljubila sam se. Počela sam da istražujem i tako sam počela da učim jezik”, priča Laura Marin.

Njena najveća ljubav je pjevanje, a uz muziku je počela da dodatno usavršava naš jezik.

“Ubrzo sam počela slušati narodne i tradicionalne pjesme i odmah sam se u njih zaljubila. Oduvijek sam voljela pjevati, ali balkanske pjesme definitivno najviše volim i zato sam ih uvrstila u svoj repertoar”, ističe naša sagovornica.

Laura Marin (FOTO: Laura Marin, privatni arhiv)

Jezik je učila sama preko interneta, bez ičije pomoći, a rezultati danas, sedam godina kasnije, su zaista nevjerovatni.

“Što se tiče jezika, danas većina ljudi na svijetu ima internet i tako možemo sve da saznamo i naučimo. Sve sam naučila sama, u nekom svom ritmu. Bilo je zaista naporno na početku, ali moja motivacija i ljubav su bili beskrajni. Sada sam jako ponosna i definitivno bih to ponovila opet”, kaže Laura Marin.

Njena najdraža pjevačica je Fahreta Jahić Živojinović poznatija kao Lepa Brena, čije je prve pjesme zapjevala i uz njih se zaljubila u balkansku muziku.

“Sve pjevače i pjevačice sam upoznala na internetu, na YouTubeu. Gledala sam razne emisije, intervjue i gostovanja. Moja najdraža pjevačica je Lepa Brena, a prva njena pjesma koju sam čula bila je ‘Luda za tobom’. Nakon toga sam ubrzo preslušala vjerovatno sve njene pjesme”, dodaje mlada Španjolka.

Coveri koje snima na Instagramu došli su i do Balkana te je veoma brzo stekla simpatije u svim zemljama bivše Jugoslavije, a nije ostala neprimjećena ni kod naših pjevača.

“Ja sam bila u školi kada sam vidjela da je Lepa Brena podijelila moj cover na svom Instagramu. Odmah sam zvala mamu koja nije mogla vjerovati. Meni je to bilo nešto najljepše na svijetu, a smatram to nekom nagradom za svoj rad i trud”, priča naša sagovornica.

Na kraju našeg razgovora, otkrila nam je i svoje planove u budućnosti.

“Planiram živjeti i raditi na Balkanu. Sad trenutno idem u srednju školu, a i situacija sa pandemijom koronavirusa je loša, tako da još uvijek ne mogu napustiti svoj grad. Imam par kontakata i uvjerena sam da ću jednog dana steći uslove da živim na Balkanu, ali za sada ostajem u Galiciji ”, zaključuje Laura Marin.

Autor: Adnan Alić

Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

PREDSTAVLJAMO VAM: Delila Ramić, trenerica taekwondo kluba Victory

Delila Ramić studentica je master studija Kontrola kvalitete hrane i pića te je jedna od trenerica taekwondo kluba Victory.

Ova 22-godišnja djevojka u taekwondou je već 16 godina, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je ova borilačka vještina za nju bila pun pogodak.

“Do 2018. godine sam trenirala, takmičila se i dugi niz godina bila članica taekwondo reprezentacije Bosne i Hercegovine te sam se uporedo počela baviti i trenerskim poslom. Sredinom 2018. godine sam prekinula svoju takmičarsku karijeru i opredjelila se samo za trenerski posao”, kaže Delila Ramić.

Pored  ove mlade trenerice, treneri taekwondo kluba Victory su i Lamija Alić i Alen Alić, koji su također od malih nogu u ovom sportu i iza sebe imaju vrhunske rezultate.

“Vjerujem da je za naše uspjehe najzaslužnije nesebično prenošenje svog našeg znanja, ali prvenstveno redovan trening, trud i volja naših članova. Moram naglasiti da je ovaj klub star nepune tri godine, što svaki naš uspjeh čini još značajnijim”, ponosno govori Delila Ramić koja ističe kako se treninzi održavaju na tri lokacije i to na Kobiljoj Glavi i Vogošći utorkom i četvrtkom te Semizovcu ponedjeljkom, srijedom i petkom.

Treneri taekwondo kluba Victory (FOTO: Delila Ramić, privatni arhiv)

Dodaje da  posljednjih godina postoji značajno veći interes mladih za taekwondo u čemu je veliku ulogu igralo značajnije medijsko eksponiranje i zapaženi rezultati bh. boraca.

“Mnogo sam ponosna na svaki naš uspjeh, medalje, pehare, masovnost, ali mene najviše čini ponosnom odnos koji smo razvili s našim članovima, te sve njihove promjene na bolje kojima smo doprinijeli svojim radom, kako u sportu tako i na ostalim poljima”, ističe naša sagovornica.

Smatra da je taekwondo itekako zapostavljen sport u državi.

“Obzirom da je taekwondo olimpijski sport, koji je kao takav u razvijenim zemljama itekako podržan od strane države, naši reprezentativci su radi toga nerijetko uskraćeni za mnoge velike prilike u karijeri”, potcrtava Delila Ramić.

Postoji interes mladih za taekwondo (FOTO: Delila Ramić, privatni arhiv)

Otkrila nam je i šta svakom takmičaru poručuje prije borbe.

“Pored taktike koju razrađujemo prije borbe, najvažnije mi je da svaki takmičar da 100 posto od sebe u borbi, u tom slučaju je i eventualni poraz pobjeda”, riječi su naše sagovornice.

Ističe kako su zbog pandemije koronavirusa takmičari  ostali uskraćeni za veliki broj planiranih takmičenja u BiH i šire.

“U dva navrata smo morali obustaviti treninge zbog naredbi Kriznog štaba i sigurnosti nas i naše djece, međutim to smo vrijeme iskoristili za izlete i treninge u prirodi. Nadam da će se situacija s pandemijom što prije smiriti i da će uskoro sve nastaviti da funkcioniše kao prije. Tad ćemo moći planirati učešće na raznim prvenstvima i shodno tome očekivati sve bolje rezultate “, zaključuje Delila Ramić koja mladima poručuje da treniraju, ulažu u svoje obrazovanje i vode računa o ishrani.

Sport i ekologija kao sredstvo promoviranja politika za mlade

Udruženje Klub za sport i rekreaciju Green sport iz Sarajeva je nedavno organizovalo projekat pod nazivom Aktivno za zajednicu.

 

Sport i ekoligija kao sredstvo promoviranja politika za mlade. Udruženje postoji već niz godina i kontinuirano radi sa mladima i djecom a ovim projektom imali su za cilj organizovati odlaske na okolne planine i izletišta u kojima bi učestvovali mladi iz Sarajeva ( momci i djevojke) a odlasci su bili u svrhu promoviranje politike prema mladima i politike koja promovira zakon o mladima u FBIH.

Kroz određene sportske radionice kao i ekološke radionice koje je isključivo preporučljivo izvoditi na otvorenom prostoru u prirodi i prirodnom okruženju prezentirali su ono što mladi ljudi doživljavaju i probleme sa kojima se oni susreću. Uz njihove sportsko – ekološke aktivnosti  prikazali su sa kojom vrstom nasilja se mladi današnjice susreću i koji je vid riješenja tih problema. Sa mladima koji su činili  naš projekat radili su iskusni profesori sporta i tjelesnog odgoja kao i diplomirani psiholog.

Njihov zadatak je prvenstveno promatranje omladine kroz naše radionice te nakon toga sugestije o riješenjima.

 

VAŠ “ALEN’S BARBERSHOP” SLAVI: Pune 4 godine ljubavi prema vama, na Kovačićima

0

Nakon nedavnog famoznog obilježavanja desetogodišnjice postojanja “Alen’s Barbershop” brenda, došlo je vrijeme da se proslavi i 4. rođendan radnje na Kovačićima. Za tu priču, glavni “krivac” je Armin Biber. Mlad momak, pun kreativnosti i želje za uspjehom – Okupio je tim za salon, uz široki osmijeh krenuli i danas su nezaobilazna adresa za mnogu gradsku raju. Jedna od zanimljivijih stvari za njih kao barbere je da se termin traži i danima ranije. “Želim da se klijenti osjećaju kao da su kod kuće, kao da su nam prijatelji. Zato postoji naručivanje termina, da se posvetimo klijentu maksimalno”, poručuje Armin Biber iz Alen’s Barbershop-a na Kovačićima, u Zagrebačkoj ulici.cheap lace front wigs nfl team shop custom jerseys nike air max sale nike air max sale nike air jordan retro custom team uniforms jordan 4 with nike air wigs sale cheap nike air max shoes nike air jordan shoes nike air max sale nfl jersey sales best sex toys nike air max 95 womens 

Nedavno je brend pod nazivom “Alen’s Barbershop” napunio svojih prvih, velikih deset godina. Da počnemo pisati ko je sve bio na tim stolicama i osjetio čar barbera zaljubljenog u svoj posao, nabrajali bi vam do u nedogled.
Malo nas je, kao društvo usporila pandemija koronavirusa, ali ne i njih. Ne predaju se baš tako lako. Rade kao i da nije prisutan globalni zdravstveni problem. Osnovna higijena, zatim dezinfekcija, maske na lice, nekad su tu i rukavice,.. I šta čekati, čarolija kreće!
Mnoge poznate gradske face dale su nam svoje povjerenje, upravo na Kovačićima. Ekipa našeg salona vas nestrpljivo čeka.
✂️💈 Alen’s Barbershop 2 💈✂️
Kovačići, Zagrebačka 15 📍📞 +387 61 405 024
POSJETI NAS VIRTUALNO: FACEBOOK // INSTAGRAM
Više od “običnog” frizera – klasične usluge, ali sa legendarnim stilom.

Za kraj želimo da vam poručimo samo jedno, bez imalo foliranja:

Ovo ispod, samo je dio zadovoljnih mušterija (ali i dokazanih prijatelja radnje/i). Iskreno želimo da i vi budete tu među nama, a mi u vašim srcima. Zamalo da zaboravimo, mali ste princ ili princeza – i vi ste dobrodošli u naše poslovnice, na najzabavnije šišanje.

Vaš ALEN’S BARBERSHOP!

Nebrojeno mnogo zadovoljnih klijenata dalo nam je svoje povjerenje. Čekamo i vas. Uljepšajmo naš dan zajedno.

INSPIRISANA PANDEMIJOM : Maja Milinković predstavila pjesmu “Suša”

0

Maja Milinković ove sedmice izdala je novu pjesmu i video pod nazivom “Suša”. Suša je inspirisana vremenom pandemije u kojem živimo.

 

Pandemija nas je primorala da usporimo naše živote i da se osvrnemo oko sebe i u sebe, također je potakla osvještenije razmišljanje o opstanku planete kakve je poznajemo.  Pjesma “Suša” poziva na pronalazak unutarnjeg mira, a ujedno i preporođenja u ljubavi, povratak prirodi, osluškivanju života i planete Zemlje.   Muziku i tekst , koje potpisuje Maja Milinković, u aranžman su obukli Luís Coelho na portugalskoj gitari, Carlos Visoso na akustičnoj gitari i Carlos Menezes na kontrabasu.

 

Snimano i miksano u najpoznatijem studiju u Portugalu Atlantico Blue Studios.  Stremeći kao i uvijek spajanju kultura kroz svoj rad, prevod pjesme na portugalski jezik dio je samog scenarija ovog video klipa, kojeg je realizirala poznata portugalska rediteljica Kristina Verdu.

 

Redateljica se odlučila za potpuno minimalistički pristup, prateći tako i slikom poruku pjesme “Suša”. Pjesma ujedno najavljuje i novi album koji će izaći na proljeće 2021.

 

 

KOLUMNA NAILA HERCEGOVCA: Je li vrijeme da se naviknem da moja reprezentacija nije toliko jaka

0

Ne tako davnog 25. januara 2020. godine Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine je održao konfernciju za medije na kojoj je predstavio novog selektora “Zmajeva”. Za novog selektora imenovan je Dušan Bajević, a za zadatak je imao odvesti reprezentaciju na Europsko prvenstvo i tako se zlatnim slovima upisati u historiju bosanskohercegovačkog fudbala kao prvi selektor kojem je to pošlo za rukom. Na samom početku, selektor je odabrao svoje ljude, među njima su se našli Rusmir Cviko, Adnan Čustović, Slaven Musa, Darko Ljubojević, Eldin Jelešković te proslavljeni Zvjezdan Misimović kao v.d. tehničkog direktora i koordinatora nacionalnih selekcija.

Do žrijeba UEFA Lige nacija i saznanja da ćemo u grupi 1 Lige A igrati protiv realno gledano kvalitenijih protivnika Italije, Holandije te Poljske, selektor je obilazio fudbalske terene u Bosni i Hercegovini tražeći nove potencijalne reprezentativce, pregovarao sa bivšima oko eventualnog povratka u dres nacionalne selekcije. Nakon samog žrijeba, selektor je u izjavama ponavljao kako nema potrebe da sumnjamo u sebe i u naš kvalitet, a trebali smo, rezultati poslije su pokazali da smo itekako trebali.

Došao je možda i najbitniji trenutak vladavine Dušana Bajevića, utakmica baraža protiv Sjeverne Irske, za tu utakmicu se na spisku našlo 29 igrača, a na njemu čak četiri igrača iz domaćeg prvenstva, kažem čak jer je upravo ne pozivanje domaćih igrača pravilo problem bivšem selektoru Robertu Prosinečkom koji je smatrao da u domaćem prvenstvu nema igrača dovoljno dobrih za reprezentaciju.  Usljed pandemije koronavirusa i donešenih mjera historijska utakmica i Bajevićev debi je prolongiran pa je i Izvršni odbor Nogometnog/Fudbalskog saveza produžio ugovor Bajeviću i postalo je jasno da će Bajević ostati najvjerovatnije do kraja novog izdanja Lige nacija.

Nakon online sastanaka, treninga i svega ostalog došao je vrijeme debija za novog selektora i njegov tim, “Zmajevi” su 4. septembra igrali prvo kolo Lige nacija u Firenzi protiv domaćina Italije. Prva utakmica i remi te prekid pobjedničkog niza Italijana od 11 utakmica izazvalo je po običaju veliku euforiju kako u Bosni i Hercegovini tako i u dijaspori, svi smo vjerovali da je to to i da nam Europsko prvenstvo neće izmaći.

Nakon utakmice sa Italijom u goste, u Zenicu nam je došla reprezentacija Poljske i tu su već unaprijed upisana tri boda, najavljena je ofanziva, a na kraju hladan tuš na Bilinom polju i poraz od 1:2, a razlog za to je tražen u umoru, povredama, lošem terenu…

Napokon, osvanuo je 8. oktobar, dan kada se na Grbavici trebala ispisati nova stranica bh. fudbala. Selektor Bajević je izveo 11 najboljih, već dan prije je znao sastav i nadao se da će upravo ti momci opravdati povjerenje i odvesti nas na Europsko prvenstvo, svi smo i mi ispred malih ekrana, ali i oni malobrojni sretnici na tribinama. Sve je počelo kao iz bajke, pogotkom Radeta Krunića u 13. minuti, ali na otvaranju drugog poluvremena, tačnije u 53. minuti desilo se ono čega smo se pribojavali, Niall McGinn je postigao izjednačujući pogodak. Do kraja regularnih 90 minuta nije bilo promjene rezultata pa ni u dodatnih pola sata iako je bilo prilika. Pristupilo se izvođenju penala koji su se na kraju pokazali kobnim i nakon kojih su reprezentativci Sjeverne Irske imali mnogo više razloga za slavlje. U konačnici je bilo 3:4 i to je značilo samo jedno, snovi o Europskom prvenstvu su ugašeni i misija je imala neuspješan kraj. Po završetku utakmice selektor nije krio razočarenje, a sve nas je zanimala jedna stvar zašto i naši reprezentativci nisu vježbali penale kao njihovi protivnici. Neki kažu da nisu htjeli da razmišljaju u tom pravcu, da ćemo dati sve od sebe da do njih ne dođe ili da smo možda čak i kvalitetniji od protivnika, na papiru možda, ali u stvarnosti nismo, niti smo dali sve od sebe, a sigurno da par dodatnih treninga izvođenja jedanaesteraca nije na odmet.

BiH ostala bez plasmana na Europsko prvenstvo (FOTO: N/FS BiH)

Već sutra dan, nakon što su se strasti donekle smirile, propuštena prilika oplakala, selektor nije bio siguran koliko će ostati na klupi najbolje selekcije. Ispostavit će se poslije da će njegov angažman potrajati još neko vrijeme, odnosno do kraja ovog ciklusa Lige nacija.

Nismo se uspjeli oporavit od neuspjeha, od one noći i poraza na Grbavici, a uslijedila je nova blamaža, ovog puta u Wroclawu, poraženi smo sa 3:0 od Poljaka predvođenim Roberom Lewandowskim. Sreća u nesreći je rani, po nekima opravdani, a po nekima ne, crveni karton mladom Anelu Ahmedhodžiću za kojeg smo se toliko borili, nakon njega je sve otišlo u pogrešnom smjeru, povrede, izmjene i umor su razlog konačnog rezultata.

Iskreno, odavno sam sebi postavljam pitanje je li vrijeme da se naviknem da moja reprezentacija nije toliko jaka, da li je došao kraj radovanju i proslavljanju pobjeda protiv onih mnogo jačih, ali i protiv onih koji su autsajderi i prije samog početka meča? Slično pitanje je postavio jedan navijač i legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću u jednoj emisiji, a Ćiro je donekle utješio i mene i vjerujem onoga ko je pitanje postavio, rekavši da se ne brine za Bosnu i Hercegovinu jer je opće poznato da mi imao talente, samo ih trebamo dobro pronaći i dobro posložiti. Osim tog pitanja, Ćiru su upitali i za trenutnog selektora odnosno šta on misli o njemu, na šta je Ćiro odgovorio:“Bio sam siguran da je dobro rješenje, ali sada tvrdim kategorički da je promašaj.“

Tu tvrdnju je donekle potvrdio još jedan rezultat i još jedna očajna utakmica naše reprezentacije, iako prijateljskog karaktera, iako je rezultat bio po strani, boli domaći poraz, boli utakmica bez prave prilike za našu reprezentaciju, boli ne postojanje volje, želje, htjenja i makar malo lucidnosti u završnici, ali i sigurnosti u defanzivi. Na Olimpijskom stadionu “Asim Ferhatović – Hase” bilo je 0:2 za Iran, a mi za pobjedu ne znamo skoro godinu dana, tačnije od 18. novembra 2019. kada smo savladali ni manje ni više nego Lihtenštajn. Obzirom da nam slijede okršaji sa Holandijom i Italijom, a mi igramo ovako kako igramo, sve su prilike da ćemo na pobjedu čekati još neko vrijeme.

Čelnici Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine još uvijek ne traže nekoga ko će zamijeniti Dušana Bajevića, nekoga ko će nas pokušati odvesti na Svjetsko prvenstvo 2022. iako će i to biti dosta teže jer smo ispali u u 4. šešir i samim tim bliže smo težim protivnicima u kvalifikacijama?

Trebaju nam odgovori, trebaju nam promjene i trebaju nam rezultati da nas ne svrstavaju u isti koš sa “velesilama” poput Armenije, Farskih Ostrva, San Marina, uz dužno poštovanje prema istim, mislim da zaslužujemo i možemo bolje.

Nadam se da će u preostala dva kola Lige nacija trenutni selektor naći načina da nas makar jednom obraduje u ovoj 2020. godini koja je svakako sama po sebi teška, a isto tako se nadam da će odgovorni ljudi u krovnoj kući bh. fudbala pronaći najbolje rješenje i pronaći dovoljno dobrog selektora, tim ljudi koji će znanjem, trudom i zalaganjem uspjeti vratiti nas među respektabilne reprezentacije, da će nam dati razloga za radovanje i nadanje za ostvarenje novih historijskih podviga, za odlaske na velika takmičenja jer naša reprezentacija tu pripada i naša nacija koja živi fudbal i sport diše punim plućima.

Autor: Nail Hercegovac

Bilješka o autoru: Nail Hercegovac rođen je 12.07.1995. u Varešu i polaznik je prve godine studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Zaljubljenik je u fudbal i sport općenito, član i kapiten gradskog kluba NK Vareš.

NEDA UKRADEN TVRDI, LAŽU I OBMANJUJU JAVNOST: Hoće da naude mojoj porodici

0

Zbog brojnih medijskih napisa posljednjih dana kako Neda Ukraden tuži hrvatsku državu, da je u svađi pa čak i krvnoj zavadi sa svojom obitelji iz Imotskog „koja joj prijeti odrubljivanjem glave“ i „pokušajem ubojstva“, dostavljamo službeno priopćenje u kojem velika balkanska zvijezda apsolutno demantira sve iznesene tvrdnje jer su izmišljene laži!

 

Ova tragikomična “informacija” djelovala bi kao neki loš vic da ne miriše na barut i krv. I ne mogu dopustiti da se takve gnjusne laži kotrljaju dalje medijskim prostorom; od male pahulje postajući opasna lavina, a sve u cilju zaštite moje obitelji na rodnoj grudi.

 

Ništa od navoda kako sam u svađi i sukobu s obitelji nije istina! Nisam u sukobu s preostalim rođacima u zaseoku Ukraden pored Imotskog (a ima ih ukupno četvero) niti je bilo što sporno oko moje naslijeđene imovine koju sam kao jedino dijete naslijedila poslije majčine i očeve smrti.

 

Za pravne radnje prijenosa vlasništva na moje ime opunomoćila sam odvjetnika gospodina Ivana Ćosića iz Imotskog. On je proveo zakonsku proceduru koja se naziva “utvrđivanje već postojećeg neospornog vlasništva” radi uknjižbe imovine u zemljišnim knjigama i cijeli postupak je već pravomoćno okončan, ističe Neda i nastavlja:

Upravo se vraćam iz Imotskog gdje sam posjetila te iste rođake s kojima sam u izvrsnim odnosima, čak smo i janje okrenuli jer mi pomažu u obnovi moje rodne kuće, inače srušene 1992. godine. Jedni daju vodu, drugi struju koje radnici koriste za rad na kući. Ta ista rodbina posvjedočila je na sudu da su granice i pozicije moje naslijeđene imovine točno takve kakve su i navedene u sudskom rješenju.

 

  • Nitko me nije kontaktirao za izjavu, niti sam s bilo kime iz medija komunicirala na navedenu temu, a sve te proizvoljne tvrdnje, bez ičije konkretne izjave, osim što čitatelje dovode u zabludu, štete mom ugledu te ugledu moje ni krive ni dužne preostale rodbine koja se, ničim zasluženo, našla u centru izmišljenog skandala, zaključuje glazbena diva.    Njezin odvjetnik Ivan Ćosić dodaje kako će zbog navedenih kleveta pokrenuti postupke protiv klevetničkih medija pred nadležnim sudovima.
  • -Napisi o odrubljivanju glave, izopćenju iz nasljeđivanja i prijetnjama od strane rodbine gospođe Ukraden nemaju nikakvog dodira s istinom i predstavljaju potpuni apsurd. Ovim putem apeliramo na medije da povuku ili demantiraju navedene lažne objave jer štete ugledu gospođe Ukraden i cijele njezine obitelji, istaknuo je odvjetnik Ćosić.