DIGITALNO DOBA: Medijska i informacijska pismenost mladih

0

Savremeno doba donijelo je mnoge benefite i olakšice za ljudsku populaciju, a neke od njih su pojava interneta, digitalizacija i razvoj društvenih mreža. Gotovo je nemoguće zamisliti domaćinstvo bez slobodnog pristupa internetu ili osobu koja se njime ne služi bilo u zabavne, edukativne ili poslovne svrhe.

Veliki je broj privilegija koje internet i savremeni mediji pružaju, a od korisnika se zahtijevaju razumijevanje i odgovornost. Tu se javlja potreba za medijskom i informacijskom pismenošću. Prije nego počnemo govoriti o mladima u medijskom okruženju, neophodno je prethodno dati definiciju medijske i informacijske pismenosti.




Medijska i informacijska pismenost (eng. Media and Information Literacy) skraćeno MIP/MIL–obuhvata kompetencije informacijske pismenosti, što podrazumijeva efikasnu upotrebu informacija i informacijskih tehnologija i medijske pismenosti, odnosno sposobnost pristupa, analize, evaluacije i kreiranja medijskog sadržaja.

Potreba za kompetencijama MIL-a javila se onda kada je postalo jasno da se ne može biti medijski pismen, a da pri tome pojedinac ne razumije informacije i tehnologiju koje ga okružuju. Nekada to nije bio slučaj, tačnije u doba klasičnih medija (televizije, filma, radija) sama medijska pismenost bila je dovoljna. Međutim, danas kada živimo u digitalnom dobu, odvojiti informacijsku od medijske pismenosti, bilo bi potpuno apsurdno.




Mladi su danas posebno osjetljiva kategorija. Generacije rođene poslije 90-ih ne dolaze postepeno u kontakt sa medijima, nego su oni sastavni dio njihova odrastanja. Televizija je konstantno upaljena, javlja se potreba za bilo kakvim zvukom u pozadini te se na taj način informacije upijaju i nesvjesno. Telefoni se ne odvajaju od ruke pa čak ni po potrebi baterijskog punjenja pametnog uređaja, nego su osmišljeni različiti načini bežičnog napajanja energijom, a sve s ciljem konstantne aktivnosti. Tableti i laptopi se već izjednačavaju s radnom navikom.

Mlade osobe koje su postale konzumenti medija u najranijem dobu, razvili su sliku koja izjednačava virtualni i realni svijet te se na taj način i emotivno i kognitivno vežu za tehnologiju i primaju način razmišljanja koji je svojstven tehnologiji. Tako im nije bitno usvojiti što veći broj informacija, nego je dovoljno znati gdje na pretraživaču pronaći određenu informaciju.




Prema istraživanjima Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, nivo medijske i informacijske pismenosti u Bosni i Hercegovini nije zadovoljavajući.

“Djeca i mladi u BiH imaju vrlo ograničenu ili nikakvu sposobnost stjecanja vještina i kompetencija potrebnih za uspješan život u digitalnom dobu i izazovnom demokratskom okruženju. Građani Bosne i Hercegovine nisu spremni tražiti besplatan pristup informacijama putem neovisnih i različitih medija ili informativnih posrednika.” 

Ako se upotreba medija svodi na racionalno vrijeme korištenja u, prije svega edukacijske pa i zabavne svrhe, problem od zavisnosti neće postojati. Pravi problem, sa dugoročnim posljedicama, nastaje kada mladi provode minimalno četiri sata pred ekranom jer tada postoji mogućnost da će izgubiti ‘senzor’ za prepoznavanje istinitih od lažnih informacija.




Dakle, što se pojedinac više izlaže medijskom svijetu, to je veća šansa da će stavove, uvjerenja, mišljenja i vjerovanja primiti iz medija. Medijska i informacijska pismenost nije namijenjena samo mladima kao najaktivnijim korisnicima medija, nego i roditeljima koji imaju najveću ulogu u odgoju i odrastanju djece.         

Problem je i kada roditelji koji su odrastali u drugačijem vremenu odustanu od medijskog i informacijskog edukovanja te prepuste potpunu odgovornost djeci koji nisu u stanju da naprave razliku između ‘virtuelnog’ i pravog svijeta. Roditelji trebaju biti sposobni koristiti medije prilikom socijalizacije, a ne iskorištavati tehnologiju kao metod distrakcije kako bi oni kao roditelji bili ‘ostavljeni na miru’.




Dakle, medijska i informacijska pismenost potencira da mladi trebaju znati upotrijebiti medije da se kreativno izraze, a ne isključivo da primaju poticaje različitih medija. Ako se upotreba medija ne manifestuje na odgovarajući način, prijeti opasnost od poremećaja pažnje, nedostatka koncentracije i ovisnosti o virtuelnom.

Autor: Vahida Arnautović 

Bilješka o autoru: Vahida Arnautović rođena je 28.06.1997. godine u Travniku. Ima zvanje bachelora žurnalistike i trenutno je freelance novinarka.

UZ SVE POBJEDE: Odbojkašice OK Centar Ort Sarajevo jesenje prvakinje u Superligi FBiH grupa Jug

0

Odbojkašice OK Centar Ort Sarajevo osvojile su naslov naslov jesenjih prvakinja u Superligi Federacije Bosne i Hercegovine grupa Jug. 

U deset odigranih kola, odbojkašice OK Centar Ort zabilježile su isto toliko pobjeda i osvojile maksimalnih 30 bodova. Tim povodom dobarportal.net donosi vam intervju sa Arminom Bukvićem, trenerom odbojkašica OK Centar Ort Sarajevo.

Osvojili ste naslov jesenjeg prvaka, koje su Vaše impresije?




Suvišan bi bio bilo kakav komentar osim toga da sam presretan zbog ovog uspjeha. Prošlu sezonu, u kojoj je cilj bio opstanak u ligi, koja je nažalost prekinuta tri kola prije kraja završili smo na trećem mjestu. Ove sezone cilj je bio biti u vrhu tabele, međutim naše djevojke su prvenstvo shvatile i više nego ozbiljno i na polusezoni ponijele tu laskavu titulu jesenjeg prvaka. Zaista smo uživali u ovoj polusezoni.

Odbojkašice OK Centar Ort Sarajevo sa trenerima (FOTO: OK Centar Ort Sarajevo)

Bez poraza ste otišli na zimsku pauzu, koja je tajna uspjeha?

Prvenstveno smatramo da ključ uspjeha ovog tima leži u energiji, koheziji, dobroj hemiji, uzajamnom poštovanju i velikoj ljubavi prema odbojci. Dugo smo skupa, razumijemo se i veoma smo tolerantni jedni prema drugima. Ljetni dio priprema odradili smo fantastično, djevojke su zaista marljivo radile u svim segmetnima, pa im je u sezoni stigla nagrada u vidu deset pobjeda u deset utakmica. Mišljenja smo da ovaj tim ima kvalitet i energiju, a to dvoje je dovoljno da napraviš uspjeh.

Koliko je pandemija koronavirusa utjecala na Vaš rad?




Kao i sve sfere društva, pogodilo je i nas i stavilo nas u jednu neizvjesnu situaciju.Međutim, u jednu ruku nam je i pomoglo da se još više zbližimo i naučilo nas je da cijenimo ono što imamo. Kada smo bili u lock downu, tri-četiri puta sedmično organizovali smo online treninge, kako bismo održali formu i jedva smo čekali novi početak. S obzirom na to da veliki broj djevojaka još uvijek pohađa školu, online model nastave nam je dao malo više prostora za unaprijeđenje trenažnog procesa, što smo iskoristili i podigli nivo treninga i igre. Nastojali smo da maksimalno poštujemo propisane mjere, međutim u našim redovima imali smo zaraženih osoba kojima srećom virus nije napravio velike zdravstvene probleme. U takvoj postavci stvari jako je teško odabrati igračice za utamicu i nastojati napraviti rezultat, ali opet možemo biti ponosni na sve djevojke koje su brane boje našeg kluba u ovim teškim vremenima.

Odbojkašice OK Centar Ort Sarajevo (FOTO: OK Centar Ort Sarajevo)

Kako gledate na trenutno stanje ženske odbojke u Bosni i Hercegovini?

Ništa se ne mijenja i dalje tapkamo u mjestu. Talentovane igračice teško je zadržati jer susjedne zemlje nude znatno bolje uslove za razvoj i život. Sa druge strane postoje neke pozitivne stvari koje na trenutak daju nadu da bi u skorijoj budućnosti moglo biti bolje. Jedna od tih stvari je evropsko prvenstvo za juniorke održano u Zenici. U jeku pandemije uspjeli smo dovesti najbolje juniorske reprezentacije starog kontinenta i bez ikakvih problema iznijeti sav teret. Pohvalno je da su dvije igračice našeg kluba (Uma Nuhbegović i Neira Joldić) bile dio repreztacije Bosne i Hercegovine koja je učestvovala na ovom prestižnom turniru. To je jedan od pokazatelja da ova država može naprijed, međutim puno je kočnica koje usporavaju proces napretka.

Šta je to što kažete djevojakama prije svake utakmice?




Uglavnom ne volim puno pričati na dan utakmice. Ukratko ponovimo zadatke koje smo prethodno dogovorili. Najljepši dio ovog posla je sama sezona. Prije svake utakmice protivnika analiziramo i na osnovu analize nastojimo se što bolje pripremiti za utakmicu. Upravo kroz tu pripremu nastojimo uozbiljiti i motivisati igračice. Nekada, kada je utakmica važna, pripremimo govor kako bi ohrabrili i motivisali ekipu. Sve dok treniraju i igraju sa žarom i voljom  kao što rade sada, ne trebamo puno pričati, one na terenu ispišu neku svoju priču.

Odbojkašice OK Centar Ort Sarajevo sa trenerima (FOTO: OK Centar Ort Sarajevo)

Da li će na pauzi biti nekih igračkih pojačanja?

Apsolutno ne! Trenutno smo odlično pokriveni na svim pozicijama i smatramo da imamo zaista kvalitetan roster djevojaka koje treniraju svakodnevno. Također, mi kao klub nismo u finansijskoj mogućnosti da pokušavamo dovesti pojačanja i plaćati ih. Sve djevojke u našem klubu igraju iz ljubavi i nemaju nikakvu finansijsku dobit. Mislim da je i to jedan dobar pokazatelj atmosfere kakva valda u našem kolelktivu. Bitno je naglasiti da imamo zaista dobru bazu djevojčica u školi odbojke, te ćemo u budućnosti za potrebe 1. tima koristiti talentovane igračice iz vlastitog omladinskog pogona.

Ambicije i ciljevi kluba u budućnosti?




Jedini cilj za sada je ostati prvi na tabeli i postati prvak Super lige Federacije Bosne i Hercegovine grupa Jug. Nakon toga bi nas očekivao finalni dvomeč sa najboljom ekipom Super lige Federacije Bosne i Hercegovine grupa Sjever, te bi se pobjednik tog dvomeča automatski plasirao u najviši rang takmičenja, odnosno u Premijer ligu Bosne i Hercegovine gdje se takmiči deset najboljih timova u državi. S obzirom na to da smo mali klub ne smijemo govoriti o nekim višim ciljevima. Naravno ovo govorimo sa aspekta finansija. Osvajanje prvog mjesta,kako rekosmo, znači i nastup u najvišem rangu takmičenja za koje mi trenutno nemamo sredstva. Ukoliko bi lokalna vlast, donatori i sponzori stali iza našeg kolektiva te pružili određenu pomoć i potporu, sigurno je da bi se naši ciljevi i ambicije promijenili. Također, glavni cilj i dalje neće ostati promijenjen, a to je jačanje svih selekcija kluba, edukacija mladih, promovisanje zdravih životnih stilova, sticanje novih poznanstava i uživanje u ovoj prelijepoj igri. Mladi smo, imamo još mnogo prostora za napredak na svim poljima, ali smo ipak ponosni na sve članove našeg kluba i ponosni smo na naš rad za koji smatramo da neće proći neopaženo.

MIRHA TUFO: Uz sestru Dalilu sam zavoljela modeling, obrazovanje mi je prioritet

0

Mirha Tufo studentica je druge godine Ekonomskog fakulteta Univerzitata u Sarajevu, a ova 20-godišnja djevojka zahvaljujući svojoj starijoj sestri Dalili zakoračila je i u svijet modelinga.

U razgovoru za dobarportal.net ističe da je tek na početku svoje manekenske karijere.

“S obzirom na to da mi je sestra Dalila poznata bosanskohercegovačka manekenka uz nju sam zavoljela modeling. Prateći sve njene angažmane, dobila sam želju da se okušam i u tom svijetu. Iako zvuči kao kliše, obrazovanje mi je prioritet tako da ovo mogu svrstati u svoj novi hobi”, kaže Mirha Tufo.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

Naglašava kako je trenutno u agenciji Džejle Glavović-Očuz i da iza sebe već ima nekoliko angažmana.




“Mogu da izdvojim svoj omiljenu saradnju sa Hanuschka design. Imala sam čast da iznesem njenu predivnu kreaciju za jednu televiziju što je ujedno i moj prvi angažman”, priča naša sagovornica.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

Smatra da u modelingu fizička ljepota ne igra najbitniju ulogu.

“X faktor koji svaki model treba da ima jeste harizma. Ukoliko se ljepota koristi na pravilan i prije svega inteligentan način, ona može biti samo adut koji ide u vašu korist”, navodi ova zanosna djevojka te dodaje kako su za njenu vitku liniju zaslužni genetika i sport.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

Mišljenja je da će predrasuda uvijek biti, posebno u modelingu.

“Pažnja mi kao i svakoj djevojci uvijek prija, ali baš zbog stereotipa i predrasuda koje stvara fizički izgled svakako da ne dozvoljavam pristup svakome. Najbitnije je da se cijeni obrazovana, uspješna i lijepa djevojka”, govori Mirha Tufo koju najviše inspiriše izazov u pomjeranju vlastitih granica te iskustvo koje će joj pomoći da se izgradi u ličnost kakvu želi.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

Napominje da je pandemija koronavirusa poremetila planove svih nas.




“Obzirom na to da je i modna industrija pogođena na zamislivom nivou, odlučila sam da ovaj slobodan prostor posvetim različitim kursevima i maksimalnoj pripremi za sve što planiram u svijetu modelinga”, riječi su naše sagovornice koja nastoji dati sve od sebe na svakom polju.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

Tvrdi da je iza ugašenih reflektora mnogo opuštenija, ali opet isto tako posvećena planovima koje nestrpljivo čeka da ostvari.

“Za sebe mogu da kažem da sam veoma organizovana što podrazumijeva poredane prioritete. Prvenstveno želim da završim fakultet i kurs turskog jezika.  Volim Tursku i sigurno je da će moja karijera biti usmjerena ka tamo. Voljela bih svakako upoznati sve kulture svijeta što mi ovaj posao i donosi, ali trenutno mi je Turska broj jedan”, zaključuje Mirha Tufo te poručuje da svaki mlad čovjek treba da pronađe svoju strast i da krene ka tome jer uz organizaciju i upornost sve što zamislimo je moguće.

Mirha Tufo (FOTO: Mirha Tufo, privatni arhiv)

ELA KLOPIĆ, LJEPOTICA IZNAD MREŽE: Našla sam način da nastavim svoj odbojkaški san

0

Ela Klopić odbojkašica je ŽOK Igman Ilidža te studentica na Akademiji likovnih umjetnosti Univerziteta u Sarajevu.

Ova rođena Tuzlanka igra na poziciji srednjeg blokera, a prije dolaska u Sarajevo nosila je dres Slobode.

“Od malih nogu sam se bavila raznim sportovima, ali odbojka je ta koja mi je prirasla srcu i bez koje svoj život ne mogu da zamislim. Moje ambicije i ciljevi u klubu su da ostanemo u Premijer ligi Bosne i Hercegovine s obzriom na to da je Igmanu ovo prva sezona elitnom rangu te naredne godine da postavimo mnogo veće ciljeve”, kaže Ela Klopić.

Naglašava da je ponosna na to što nije napustila odbojku bez obzira gdje se nalazila.

“Promijenila sam mjesto stanovanja i sredinu generalno, ali sam opet našla način da se priključim klubu i da nastavim svoj odbojkaški san. Sve svoje medalje isto gledam i isto volim. Donijele su mnogo sreće i motivacije za dalji rad i uspjeh u ovom sportu”, ističe naša sagovornica.

Ela Klopić (FOTO: Ela Klopić, privatni arhiv)

Mišljenja je da je ženska odbojka u Bosni i Hercegovini zapostavljena iz njoj nepoznatih razloga.

“Smatram da se mnogo više treba promovisati u medijima te da se trebaju podsticati mladi na treniranje kako odbojke tako i ostalih sportova“, govori ova 20-godišnja djevojka.

Dodaje kako van terena nastoji da iskoristi svoje vrijeme na najbolji mogući način.

“Želim da se sa istom strašću posvetim studiranju kao i mnogobrojim ostalim interesovanjima, prije svega porodici, prijateljima koji su ujedno najvažnija okosnica mog života. Moj život van terena se ne razlikuje mnogo od onog na terenu, jer nastojim da primjenjujem iste principe na oba polja, a to su trud, solidarnost, zajedništvo i čvrsto vjerovanje da stvari uvijek mogu biti bolje bez obrzira na sve okolnosti”, priča ova mlada odbojkašica.

Napominje kako je pandemija koronavirusa promijenila i njen način života.

Ela Klopić (FOTO: Ela Klopić, privatni arhiv)

“Imali smo duži vremenski period bez treninga i naravno da je to uticalo na našu fizičku spremnost, ali najbitnije od svega je da se situacija poboljšava te se nadam da će u narednom periodu biti mnogo bolje stanje i utakmice pred publikom”, zaključuje Ela Klopić koja mladima poručuje da nikada ne odustaju i da uvijek mogu naći način da nešto ostvare ako to dovoljno žele.

RIJALDA SULJA: Pišem dušom i emocijom te želim da osvijestim mlade ljude

0

Rijalda Sulja studentica je na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za hemiju.

Ova 23-godišnja djevojka rođena je u Bijelom Polju, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je u Sarajevo došla zbog studija te se odmah zaljubila u glavni grad Bosne i Hercegovine.

“Pored hemije, veliku ljubav od malena gajim prema glumi i modelingu. U modelingu sam se prvi put oprobala sa svojih 17 godina, kada sam snimila reklamu za jednu kompaniju. Od tada sam nastavila da snimam i da se fotografišem onoliko koliko mi je to vrijeme dozvoljavalo, jer mi je uvijek fakultet bio prioritet”, kaže Rijalda Sulja.

Ističe kako je njena druga strast pisanje, što je otkrila dok je pohađala srednju školu.




“Ja nisam bila učenica koja je jedva čekala da čita lektire, ali sam rado čitala drugu literaturu koja je meni u datom trenutku prijala. Sa pisanjem nikada nisam prestala. To je u početku bilo pisano za mene. Papir je bio utočište za moju dušu, svaka moja suza kanuta na papir pretvarala bi se u riječi, to mi je davalo jačinu”,  priča naša sagovornica.

Rijalda Sulja (FOTO: Rijalda Sulja, privatni arhiv)

Iz ljubavi prema pisanju te vidjevši pozitivne reakcije drugih ljudi, odlučila je na Instagramu napraviti profil pod nazivom “emocijanapapiru” kako bi sa svima mogla dijeliti poneke napisane priče i citate.

“Ja pišem dušom i emocijom i želim da na neki način dam doprinos ovom svijetu, da osvijestim mlade ljude i kroz umjetnost im kažem ono što sam ja tada voljela da mi je neko rekao, ispričao ili napisao. Kroz razgovor sa ljudima, shvatila sam da volim da slušam i razumijem ljude, volim da slušam tuđa iskustva i tako upotpunjujem i svoj um i duh, pa vodeći se time da i ja iz svog iskustva i gledajući iskustva drugih ljudi, imala bih mnogo da kažem mladim ljudima o svijetu u kojem živimo i o vrednovanju današnjih kvaliteta odnosno nekvaliteta”, naglašava Rijalda Sulja.

Dodaje kako je boli to što mlađim generacijama nisu uzori glumci, pisci, umjetnici, nego starlete i lopovi.




“Iz tog razloga, a i radi ljubavi prema književnosti, voljela bih da ostavim neko djelo sa mojim potpisom ovom svijetu. Na tome radim i nadam se da će se uskoro osjetiti miris moje prve knjige”, poručuje Rijalda Sulja.

U nastavku pročitajte neke zanimljive citate koje potpisuje Rijalda Sulja:

“Ja nisam pisac, ne znam hoću li to ikada biti. Pisac po standardu koji nam nalaže nauka i književnost.  Ne znam da li ću ikada dobiti priznanje od nekoga za svoje napisano djelo. Meni to ne smeta. Ja ne pišem radi titule, radi aplauza, radi priznanja. Moja djela su moja duša, mir koji dobijem kada oživim emociju u sebi. Osjećaj dok pišem mi je najveća titula koju mogu dobiti dok postojim u ovom svijetu.”




“Aktuelna bolest današnjice je površnost. Ljudi ne vide dalje od tuđih profila na društvenim mrežama. Surfovanje znači hodanje po površini. Umjesto plivanja u dubini knjige, izabrali smo da hodamo po površini ekrana. Zato se svijet pretvorio u tanku platformu na kojoj se skupljaju površni ljudi.”

Rijalda Sulja (FOTO: Rijalda Sulja, privatni arhiv)

“Fizička ljepota je bogatstvo u 20-tim, ali ona je obrnuto proporcionalna godinama. Dok je bogatstvo duha i uma direktno proporcionalno godinama, to se ne umanjuje, samo raste. Ako ga redovno treniraš, na kraju ćeš umrijeti kao bogataš. Bogataš duha i života, ostaviš trag i duhovnu imovinu kojom se svi služe. Tu nema testamenta, svima pripada, jer, upravo je to pravo bogatstvo, svima dati i ne tražiti kamatu.”




“Sagradila sam kuću, ali je vi ne vidite. Imam dom, ali ga vi ne posjećujete. Zidovi su mu od istine, a krov od vizije. Imam i prozore i vrata, napravljeni su od slobode. Imam i baštu, njegujem je svakog dana, to je moj um. Znate li čime prašinu brišem? Maštom. Ja nemam adresu, jer mogu boraviti bilo gdje, ali stanujem tamo, u udobnosti sopstvenog mira.”

Rijalda Sulja (FOTO: Rijalda Sulja, privatni arhiv)

PREDSTAVLJAMO VAM: Zerina Kamberović, odbojkaški dragulj iz Živinica

0

Živiničanka Zerina Kamberović mlada je odbojkašica koja trenutno igra na poziciji libera u ŽOK Stars Živinice.

Ova 18-godišnja djevojka na ovoj poziciji igra samo jednu sezonu, dok je ranije igrala na poziciji primača.

“Otac mi je profesor tjelesnog i zdravstvenog odgoja, student beogradskog DIF-a i usmjerio nas je prema sportu. Sestra Nedima igra odbojku za univerzitet Little Rock u Arkansasu. Brat Nedim je vrlo perspektivan mladi košarkaš u klubu Spartans Živinice. Brat i sestra su vrhunski sportisti. Poželjela sam igrati odbojku gledajući stariju sestru na terenu. Nije mi dugo trebalo da zavolim ovaj sport”, kaže Zerina Kamberović.

Ova perspektivna odbojkašica u razgovoru za dobarportal.net otkrila je na šta je najviše ponosna u svojoj dosadašnjoj karijeri.




“Godine 2018. dobila sam nagradu za najbolju kadetkinju općine Lukavac gdje sam igrala na dvojnu registraciju u OK Lukavac, a 2019. godine sam nagrađena kao najbolja juniorka za Grad Živinice. Ponosna sam na kompletno usavršavanje u odbojci. Također, licencirana sam sutkinja i trenerica mlađim kategorijama u klubu”, ističe naša sagovornica.

Zerina Kamberović (FOTO: Zerina Kamberović, privatni arhiv)

Dodaje da i suđenje i igranje zahtijevaju koncentraciju i odgovornost.

“S aspekta odgovornosti teže je suditi. Sudija svojim dobrim ili lošim odlukama može da utiče na ishod utakmice. S aspekta kompletnosti, vrhunski igrač mora da posjeduje psiho-fizičku spremu, tehničko-taktičko umijeće i da nosi određen nivo odgovornosti”, govori Zerina Kamberović.

Naglašava kako je za vrijeme panedmije koronavirusa bilo teško održati formu.




“Nije bilo treninga i sezona je prekinuta. Onemogućeno mi je napredovanje i postizanje rezultata. Izgubila sam formu, spremnost i snagu. Kućni treninzi nisu bili dovoljni za održavanje svega toga”, navodi ova mlada Živičanka.

Zerina Kamberović (FOTO: Zerina Kamberović, privatni arhiv)

Smatra da je sport u Bosni i Hercegovini generalno zapostavljen.

“Odbojka je pogotovo zapostavljena jer nema nikakvih državnih ulaganja, nema strategije i prepuštena je nekolicini entuzijasta koji to drže da se ne raspadne”, potcrtava naša sagovornica.

I u budućnosti želi igrati odbojku na najvišem nivou.




“Ispred mene su planovi, a ne neostvarene želje. Svakom sportisti je najveća čast braniti boje svoje države. Moj krajnji cilj je reprezentacija Bosne i Hercegovine. Nakon igračke karijere vidim se u ulozi trenerice. Dobar trener prije svega mora osjetiti teren, igru i najbitnije mora biti dobar psiholog i pedagog”, zaključuje Zerina Kamberović.

Zerina Kamberović (FOTO: Zerina Kamberović, privatni arhiv)

PREDSTAVLJAMO VAM: Bh. bend “BruhUuhu” prepoznali i u New Yorku

0

Zeničanin Ernad Bihorac od malih nogu gaji ljubav prema muzici. U Gradu čelika završio je osnovnu i srednju muzičku školu, a trenutno je član benda pod nazivom “BruhUuhu”. 

Bend “BruhUuhu” je nastao krajem 2018. godine, a njegovi članovi su: Ernad Bihorac (vokal i gitara), Duško Kostić (bubnjevi), Nermin Bihorac (DJ), Solo Semir (perkusije i vokal) i Boris Marković (bass). 

“Muzika koju mi stvaramo, lično ne možemo svrstati ni u jedan žanr, a najbliže je alternativnom rocku, industrijalu i elektronici”, kaže Ernad Bihorac.

U razgovoru za dobarportal.net ističe kako jei inicijalni prijedlog naziva benda došao od strane jednog nesuđenog člana, koji je zajedno sa ostalim talentovanim muzičarima radio na prvoj pjesmi. 




BruhUuhu je zazvučalo interesantno i odlučili smo se da to bude naziv naše grupe, a posebno je interesantno slušati kako svi drugačije izgovaraju naziv naše grupe”, priča naš sagovornik.

Ideja za osnivanje benda im je već bila poznata, jer su muzičari bili upoznati sa grupnim sviranjem i nastupima. Ernad i Duško su svirali zajedno od početka, prvo bendu “Adrenalin”, koji je radio svoje pjesme, a kasnije i u nekoliko cover bendova. 

“Nermin i ja smo braća i skupa već dugo radimo. Sa Semirom sam svirao u nekoliko bendova i zajedno smo pjevali u Acappella grupi, a sa Borisom sam također svirao skupa u nekoliko varijanti. S obzirom na to da skupa kreiramo muziku, nekako je imalo smisla da oformimo grupu. Sada je BruhUuhu ono što nas u muzici najviše zaokupljuje i čemu smo se svi maksimalno posvetili”, govori Ernad Bihorac te dodaje kako postoje umjetnici koji ga inspirišu, kao što su: The Prodigy, The Chemical Brothers, u krugu svjetske scene te da oni jako utječu na njihov rad i podstiču im kreativnost.

Bend “BruhUuhu” (FOTO: Ernad Bihorac, privatni arhiv)

Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme i techno ima svoj udio u njihovoj inspiraciji. Kao noviji bend, veoma brzo su dostigli državnu popularnost. Snimili su i nekoliko pjesama kao što su: “Trust”, “Dance”, “DJ Monkey”, “Frontline”. 




“Naša pjesma Dance je bila nominovana na Music Awards Ceremony-MAC 2020. godine u kategoriji Novi izvođač’. Prisustvovali smo ceremoniji i bilo nam je baš dobro u Beogradu, ali nažalost nismo ništa osvojili. Turbofolkeri nas pomeli”, navodi naš sagovornik.

Ova grupa dobila je izuzetnu priliku u vidu potpisivanja ugovora sa izdavačkom kućom “Bentley Records”, koja se nalazi u New Yorku, što “BruhUuhu” može pružiti nove prilike za stvaranje muzike i veću platformu slušalaca.

“Dobili smo ponudu od Bentley Recordsa za saradnju na period od godinu. Za nas, kao bend, koji ima tek nekoliko objavljenih singlova, je veliki uspijeh i ovu ćemo saradnju maksimalno iskoristiti. U ovoj godini planiramo da nastupamo na svim mogućim i nemogućim mjestima. Samo da pandemija COVID-19 završi”, zaključuje Ernad Bihorac.

Autor: Amila Mehinagić

Bilješka o autoru: Amila Mehinagić rođena je 02.02.1999. godine u Zenici i trenutno je studentica na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

IMAN, DENI I NUR, KREATORI PROJEKTA “E=QUAL”: Ujedinjeni u različitostima

0

Univerzalne vrijednosti su znamen univerzalnog čovjeka, u pokušaju da ostvari utopijske ideje, jer kredo (vjera u ono što činimo) je veći od svake aporije. Troje mladih Sarajlija: Iman, Deni i Nur kreatori su projekt-pokreta E=qual”,u pokušaju da ostvare ideju jednakosti i ravnopravnosti.

Oni pored školskih obaveza posvećuju svoje vrijeme omladinskom aktivizmu, u vjeri da je njihova generacija ta koja će mijenjati svijet na bolje.

“Glavni cilj projekta je osnaživanje mišljenja mladih, educiranje mladih o raznim temama te razvijanje tolerancije spram različitostima. Kroz naš rad, pokušavamo motivisati mlade ljude na društvenu promjenu”, objašnjava Iman.

Ideja o nazivu projekta je došla sasvim spontano.




“Riječ ‘equal’ potiče od riječi ‘equality’ što znači jednakost. Jednakost znači pružanje istih prava svim ljudima, mogućnosti i šanse. Mi u ‘E=qual’ timu smatramo da je jednakost izuzetno bitna ka napredovanju modernog društva”, naglašava Nur.

Jednakost je nešto čemu čovjek vijekovima teži, jer čovjek je isti u svakom vremenu, samo se mijenja njegovo djelovanje, a Deni nam je otkrio šta ih je motivisalo na kreiranje ovakvog pokreta.

“Na ideju da kreiramo projekat ovog tipa, dolazi iz duge želje da se bavimo pitanjima koja su neophodna za budućnost. Kao mladi ljudi, često se susrećemo sa raznim vrstama nepravdi, a kako bi kao društvo napredovali, moramo razviti svijest o toleranciji i poštovanju svih “, kaže Deni.

“E=qual” tim je veoma uzbuđen zbog nadolazećih promjena, ali i svega što sam projekat nosi.

“Planovi za budućnost su nam usmjereni ka planiranju što više aktivnosti na razne načine. Trenutno se dogovaramo na koji način, te kada bi prva aktivnost mogla biti održana. Sigurni smo da će biti uskoro, ali do tada ćemo nastaviti sa objavljivanjem na našim društvenim mrežama “, potcrtava Iman.

“E=qual” – Projekat za mlade od mladih

Ističu da jednakost i ravnopravnost predstavljaju početnu stepenicu ka društvu koje napreduje. Također, naglašavaju kako je jednakost često pogrešno interpretirana, ali da zapravo ista predstavlja davanje jednakih prilika svim ljudima bez obzira na pripadnost društvenim kategorijama.

“Mislim da smo svi bar jednom osjetili neku nepravdu na svojoj koži. Primarno zato što smo svi drugačiji. Nažalost, još uvijek u društvu naše različitosti ne gledamo u vidu naših komparativnih prednosti. Još uvijek, iz dana u dan, veliki broj ljudi osjeća neku vrstu nepravde, a naš projekat će, nadam se, umanjiti taj veliki problem, barem u našoj lokalnoj zajednici “, ističe Deni.

Pozitivan stav i uvjerenje da su promjene moguće je dio njihovog projekta, ali i njih samih.




“Svijet se svakako može mijenjati na bolje, ali za to su potrebni ljudi željni promjene. Pomoću ovog projekta stvaramo promjenu i tražimo ljude koji su ambiciozni o ovim temama koliko i mi. Neke podjele su nam i potrebne, ali je cilj da sve negativne uklonimo koliko možemo iz društvenih normi “, tvrdi Iman.

Da je podrška iznimno važna, ističu i ovi mladi pokretači promjena, naglašavajući da im podrška roditelja posebno znači.

“Da, imamo podršku prijatelja i roditelja. Roditelji su svjesni da se ne razgovara dovoljno različitostima, što je neophodno kako bi došlo do značajnije promjene. Možemo računati na njih, i spremni su da podrže i promovišu projekat “, govori Nur.

“E=qual” pravi svoje prve korake, ali i pored toga, zainteresiranost za projekat je uveliko prisutna.




“Veoma smo zadovoljni brojem ljudi koji su zainteresovani, a nadamo se da će se broj povećavati. Pored nas, oko projekta nam nesebično pomažu naši ambasadori projekta, sjajni mladi ljudi, zainteresovani za temu o kojoj razgovaramo, kao i sve što radimo”, zaključuje Deni.

Autor: Ilma Garankić

Bilješka o autoru: Ilma Garankić rođena je 28.05.2001. godine u Zenici i trenutno je studentica prve godine Odsjeka politologije na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

PODRŽALA PROJEKAT “VJENČANICA KROZ HISTORIJU”: Jelena Govedarica u novim poslovnim poduhvatima

Protekli period medijsku pažnju je privukao projekat “Vjenčanica kroz historiju” čije je zaštitno lice glumica, voditeljica i stilistica Jelena Govedarica.

 

Promjenila sam gledanje na vjenčanicu i sada je gledam kao eksponat svake žene, kaže Jelena na početku našeg razgovora.

“Prihvatila sam odmah poziv jer mi je zanimljivo da prodjem kroz istoriju jedne takve haljine a i zadovoljstvo mi je da moj lik može da doprinese kvalitetnoj promociji projekta”, rekla nam je  Govedarica”.

 

Violeta Šoć, predsjednica udruženja vjenčanica Srbije, ushićena je pažnjom koju su privukle projektom, ali i time što se izradom jedne takve kolekcije piše historija. Kolekcija će proći brojne manifestacije, ali i gradove širom Evrope. Prvo Udruženje u Srbiji koje se bavi vjenčanicama i svadbenim običajima osnovano je 17.avgusta 2020. godine, pod nazivom Udruženje predstavnika salona vjenčanica Srbije.

 

 

Ciljevi ovog Udruženja su očuvanje tradicije i običaja vezanih za kulturu venčanja i svadbi kako srpskih , tako i običaja nacionalnih manjina u Srbiji. Zato smo odlučili da se pozabavimo vjenčanicom kao najlepšom  haljinom u zivotu svake žene! Šta se nosi danas, šta je bilo moderno pre 50 godina a kakva je bila svadbena haljina pre dva veka? Da bi dobili odgovore na ta pitanja, osmislili smo projekat “VJENČANICE KROZ ISTORIJU “, od vremena Kneza Miloša do danas. U saradnji sa kostimografom i etnologom, pokušaćemo da dočaramo vjenčane haljine, s posebnim osvrtom na modele od 1880-1914 godine, gde se vidi ogroman uticaj francuske mode.  Ovo je jedinstven projekat u istoriji Srbije i zbog toga postoji veliko interesovanje medija i kulturnih radnika.  Udruženje već poseduje nekoliko autentičnih modela, koji će ući u sastav buduće kolekcije, a ostale odjevne predmete çe izraditi naši članovi koji su izuzetno talentovani i predstavljaju čuvare starih zanata i vještina. Ovaj projekat će biti završen do kraja godine, i biće izložen u jednom od Beogradskih kulturnih objekata”, izjavila je Violeta.

 

 

KOLUMNA NELE BANJIĆ: Zašto tračamo i šta možete učiniti da ne budete dio tračanja?

0

Vjerujem da je većina nas imala priliku da bude dio društva u kojem se neko trača, gdje i sami učestvujemo u prenošenju informacija koje su možda tačne ili ne. Tračanje je sve učestalija pojava u društvu.

Pored svih motiva i mana, tračanje ima i jednu pozitivnu socijalnu funkciju. Kada tračamo
određenu osobu i njene postupke i ponašanja, mi zapravo sebi i osobi koja nas sluša dajemo upute i primjer da se ne ponašamo kao ta osoba. To bi trebala biti pozadina tračanja koja je u društvu zastupljena oduvijek i ima i svoje tradicionalno mjesto. Međutim, mnogi ljudi nemaju motiv u tračanju da upozore sebe i druge da se ne ponašaju poput određene osobe, nego imaju u sebi sljedeće motive.




1. Pričamo o drugima kako bi sebe uzdigli
– Kada pričamo o nekome i njegovim postupcima, tada mi smatramo da smo mi u boljoj poziciji i ubjeđujemo sebe da mi znamo koji su ispravni postupci i koja je najpametnija odluka koju je trebala ta osoba donijeti.

2. Želimo da budemo interesantni
– Kada nemamo zanimljivih priča da ispričamo o sebi, lakše nam je otvoriti temu na konto druge osobe i kreirati jedan dobar trač. Tada steknemo utisak da će nas drugi ljudi saslušati i da ćemo im sa tom pričom biti zanimljiviji. Tada uživamo da smo u centru pažnje i da smo barem na nekoliko minuta nekome interesantni.

3. Predstavljamo sebe kao nekog ko se uklopio u sistem vrijednosti koje je društvo uspostavilo
– Kada tračamo nekoga, mi tada imamo prividan osjećaj da smo se prilagodili i uklopili u postojeći sistem vrijednosti društva i da donosimo ispravne odluke, gdje bismo zbog takvog razmišljanja dobili zeleno svjetlo u društvu.

Kada sagledamo ova tri motiva za tračanje, možemo odmah uočiti da se radi o osobi sa niskim samopouzdanjem i samopoštovanjem. Ove osobine nas ne uljepšavaju nego baš suprotno: izazivamo kod druge osobe animozitet.




Kakve posljedice nosimo tračanjem?

1. Nosimo nesigurnost u sebi
– Kada se ponovo sretnemo sa osobom koju smo otračali, osjećat ćemo nesigurnost jer ne znamo da li je možda do te osobe stigao naš trač. Zatim se javlja i grižnja savjesti za koju možda nismo ni svjesni. Nećete moći više imati korektan odnos niti otvorenu komunikaciju sa datom osobom.

2. Past ćete u očima osobe koje vaš trač sluša
– U početku, dok tračate nekoga i ružne stvari iznosite o njoj na trenutak ćete misliti da ste osobi koja vas sluša interesantni. Ali nakon što otračate nekoga, osoba koja vas sluša može samo pomisliti “Bože, ako je mogla njega/nju otračati- tako će sutra i mene!”  I počet će se polako distancirati od vas. Dakle, sa takvim postupcima stvarate nepovoljnu i neugodnu klimu u svom odnosu.

Sada kada smo svjesni da je tračanje toksično i da samo gubimo još više ljudi oko sebe, postavlja se pitanje: kako da ja reagujem kada osoba pored mene trača neku drugu osobu?




Evo šta možete učiniti da ne budete dio tračanja:
1. Promijenite temu 
Važno je da ne šutite kada neko o nekome trača jer tada ostavljate utisak da ste bolji i pametniji od te osobe i samo će na vas prebaciti fokus tračanja. Prva tehnika zaustavljanje trača jeste da brzo osmislite neku novu temu gdje bi osoba preusmjerila razgovor na nešto zanimljivije i produktivnije.

A šta ako to ne uspije? Onda možete samo dodati kratke rečenice poput: “Ma da, život nije
jednostavan” ili bilo koja druga rečenica sa kojom biste potvrdili da ste ih saslušali, a istovremeno bi toj osobi dali do znanja da vas ne zanima ona o osoba u kojoj se priča.
Ovdje možemo primjeniti i princip ogledala koji nam govori da ne možemo vidjeti ono što nismo. Zvuči konfuzno? Sada ćemo to bolje objasniti.

Princip ogledala nam govori da mi vidimo, razumijemo i čujemo kroz filter u sebi. Kada pričamo o nekome, polazimo od sebe, polazimo od svog unutarnjeg stanja i naših tzv. “filtera”.  Ovdje treba napraviti jasnu razliku između primjećivanja i principa ogledala. Ako npr. primijetimo da je neko kockar, to ne odražava naše duhovno stanje niti naše duhovno ogledalo. To nije princip ogledala.

Princip ogledala je ono što slijedi nakon toga, odnosno nakon primjećivanja. Neko može dodati na to da je taj čovjek “propalitet”, “kukavica”, “bezobrazan”, “gubitnik”, dok druga osoba može reći “ko zna zašto on kocka”, “ko zna kakvi ga problemi muče” ili “ko zna šta ga boli”.  To je pokazatelj ko ste vi ustvari i da jednostavno ne možete shvatiti ono što nemate u sebi.




Dodala bih još i priču o tri Sokratova sita koju možete primjeniti svaki puta kada vam neko dođe sa “svježim tračem”. Sokrat smatra da prije nego što nešto kažemo, da je dobro razmisliti i prosijati ono što želimo reći. 

Prvi je sito istine. Odnosno da li ste provjerili da li je ono što želite ispričati istina ili je samo trač. Drugo sito je dobrota, odnoso da li to što želite iznijeti o osobi nešto dobro. Došli smo do trećeg sita, a to je sito korist i hoće li nam biti korisno to što čujemo odnosno izgovorimo. Ako je odgovor na sva tri sita “ne”, onda je bolje da te stvari zadržimo za sebe. Ovo također pomaže da i sami osvijestimo kakvima informacijama dopuštamo da neko hrani naš um.

Sljedeći put budimo pametniji kada se nađemo u društvu gdje će se određena osoba predstavljati negativno. Budite primjer drugima kako se treba postaviti u datim situacijama, a sada imate i konkretne upute za to.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.