Home DRUŠTVO KOLUMNA, ADNAN BRATIĆ: Čiji životi vrijede?

KOLUMNA, ADNAN BRATIĆ: Čiji životi vrijede?

Ovaj tekst napisan je povodom nedavnog slučaja policijske brutalnosti u Mostaru. Posvećen je svim žrtvama sistemskog maltretiranja.

 

 

Teško je u minijaturnom Pripjatu, selendri uništenoj bombama i mecima, u kojoj geleri nisu ni jeftinim cementom popunjeni a budžet za malter je otišao u džepove velikana, biti privržen nekome, povjeriti se komšiji ili osobi koju smatramo prijateljima. Štoviše, ni porodica nije svetinja; često se raspada usred krvnih sukoba i klanja nalik ratnim. Među nama bodljikave žice brzo postaju električne, ali nikad ni da se – u trideset godina koliko se pozdravljamo pištoljima i čakijama – ogradimo zidovima potpuno da nešto ne zatreba. Ali, navikli smo, koliko god pljuvali po gradu nekadašnje ljubavi, na nered.

Okidač za bosansku revoluciju

Nadao sam se i prije da će nam trebati okidač za bosansku revoluciju – nešto šta će nas sve, već višestruko podijeljene, ujediniti protiv stranačke hidre u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti. Sitne promjene bilo je naivno očekivati poslije izbora, kada su se etnos i malograđanstvo obogatili na praznoj retorici i suzama zaslijepljenih i sebi priuštili džipove i luksuzna jela, ostavljajući (nekad doslovne) mrvice za humanitarce i sirote. A nekima se valjalo i snaći. Šta smo u pandemiji napokon prihvatili jeste koliko nesposobnih ljudi vrši iznimno važne funkcije u vijećima, školama, ministarstvima, bolnicama, te i zaštiti ljudi i sprovođenju reda. Većinom ličnosti s kompleksima i djelomičnim obrazovanjem i spoznajom svijeta van svojih sredina, privilegiju daju partijskim poslodavaocima a pritišću niže-rangirane po društvenoj skali da se pokoravaju apsurdnim pravilnicima koji ne mare za ljudsko postojanje, samo kad ih stignu uhvatiti u nedjelu, u sopstvenim frustracijama. (Samo) određenima su, izgleda, obavezna sva postojeća pravila važeća za sve stanovnike nasumične regije – promjenjivim ciframa, titulama i imenima, nasumičnim nesretnicima pod palicom ili šakom.

Youtube screenshot za potrebe teksta (IZVOR: Youtube)

Vječni tupi (tro)ugao

Tako je slučaj prošlosedmičnog mostarskog premlaćivanja za vikend, od strane dvojice upitnih čuvara još opskurnijeg zakona zbog izostanka za vrijeme policijskog sata – tačnije, obitavanje u susjednoj zgradi koje se, koliko-toliko, moglo izbjeći razumnim razgovorom – samo vrh ledenog brijega pri diskursu o brutalnosti redovnika, a u kontekstu hercegovačke kasabe i samo prozorčić u južnjački državni kriminal i štićenike mu nemoralne. Od vrha do dna ljestvice korupcije, konekcija i inkompetentnosti, svaki šav Frankensteinovog čudovišta zvanog Bosna i Hercegovina, a pogotovo Ustav zemlje koju uređuje, hrđavim nožem režu njihovi tvorci. Možda nas je ovo, bez obzira na žrtvu u pitanju i šovinizam genetike ustanovljenom u ex-Yu društvu, moglo podstaknuti na pravi preokret vanrednog stanja i udruživanje u borbu protiv sistema kojem smo grijehe do sad prešućivali. Kao što su se u istim razjedinjenim državicama izvukli mnogobrojni pokreti sa nazivima po šablonu (imenska riječ) Lives Matter i dobijajući podršku od demografskih grupacija kao što su Afroamerikanci, LGBTQ+ populacija i čak u mučnom zapletu zapadnjačke horor-priče i “plavih uniformi”, i mi bismo smo bili sposobni da se za građanska prava i pravdu napokon izborimo. No, kao sve velike ideje, ostaju samo puste misli i apstrakcije u glavicama bez ikakvog fokusa, gdje će se fitilji brzo ugasiti prije nego što se išta bitno desi. Pobune se u sopstvenoj konfuziji oko cilja i plana guše. I tenzije nametnutog etnosa i orgijanje s nacističkim uzvicima i deklaracijama rata na druge grupe uništile su nadu na protestima protiv nasilja. Otkrilo nam je samo jednu stvar divljanje navijača – mentaliteti Južnih Slavena sve će skrvnariti, a iz vječnog tupog (tro)ugla zamračenog ideologijom svjetlost neće proviriti van. Sunce samo sija na visoke ćelave glavice odbijajući zrake u oči siromaha; zaslijepljene će ih izjesti krvoločni psi nabildanih ličnosti u odijelima koje ne zanimaju geni niti jezici na kojima se mole, a bez odgovora im postavljaju pitanje “Čiji to životi ovdje vrijede?”.

 

O AUTORU: Adnan Bratić student je Engleskog jezika i književnosti na Fakultetu humanističkih nauka, Univerzitet “Džemal Bijedić” u Mostaru. Bratić je saradnik i web portala “Preokret”.

Komentari

komentar

Must Read

JU-JUTSU KLUB “SENSEI”: Naučite tehnike za samoodbranu koje će vam spasiti život

Željko Stjepanović, trener je u sarajevskom JU-JUTSU klubu "SENSEI" koji funkcioniše više od 15 godina i u kome se podučava samoodbrana za uzraste od...

Svjetlosna čarolija na Jahorini

Skijaški centar Jahorina, jedan od najmodernijih ski centara u regiji, izabran je za prvu ski destinaciju u sklopu koje su prezentirane svjetlosne dekoracije s...

FOTOGRAFIJE KOJE OSTAVLJAJU BEZ DAHA: Ljepote Srebrenice kroz objektiv Ibre Begića

Ibro Begić, rođen 27. aprila 1995. godine, mladi je, talentovani fotograf iz Srebrenice, koji svoju ljubav prema ovom poslu zajedno sa bratom upakuje u...

ALEKSANDRA BOŠKOVIĆ: Dušu treba puniti znanjem, ono je lijek za sve

Aleksandra Bošković diplomirana je inžinjerka hemije, a osim obrazovanja, ova 24-godišnja djevojka iz Istočnog Sarajeva od svoje osme godine bavi se karateom.  U razgovoru za...

FOTOGRAFKINJA AMINA HODŽIĆ: Planova nemam, ali mašte i ideja imam

    Amina Hodžić iz Visokog apsolventica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta...

Komentari

komentar