Negdje sam naišla na rečenicu poznatog psihijatra i autora bestselera Barry Michels koji kaže: „Ne možeš ostvariti svoj puni potencijal ako nisi spreman ponekad ispasti krindž.“
Krindž je engleska riječ koju uglavnom koriste mlađe generacije kada žele nekoga nazvati smiješnim, sramotnim ili osobom koja je predmet ismijavanja.
Poznajem dosta ljudi koji imaju razne talente, ali su se zatvorili iza nekih drugih profesija koje ih čine nezadovoljnim jer se boje da, ako pokažu sebe u pravom svjetlu, svoj talenat ili umijeće, neće biti dobro prihvaćeni.
Jedna od čovjekovih osnovnih potreba, pored fizioloških potreba, potrebe za sigurnošću, ljubavlju i socijalizacijom, jeste i potreba za samoaktualizacijom. Šta to znači?- To znači da u ovom životu ostvarimo svoj puni potencijal i svoju kreativnost, da postanemo ono što želimo biti. Ukratko, da budemo autentični!
Ako je toliko oslobađajuće i lijepo biti svoj, slobodan i autentičan, zašto je onda toliko malo ljudi koji to zaista jesu? Čega se bojimo?
- Bojimo se da nećemo biti shvaćeni na pravi način.
- Bojimo se tuđeg mišljenja.
Tuđe mišljenje i tračevi kod nas na Balkanu nešto su što nas prati otkad smo se rodili. Svi smo, htjeli to ili ne, zarobljenici ljudi koji su često dio naše porodice, a koji nas ismijavaju, ne shvataju ili čak odbace ako ne radimo ono što oni žele i smatraju ispravnim. Da bude interesantnije, često toga nismo ni svjesni.
Najlakše je reći standardnu rečenicu: „Šta te briga šta drugi misle?“ Ali nas boli i nije prijatno, pogotovo ako kritika dolazi od ljudi koji su nam bliski.
Međutim, u jednom trenutku moramo odlučiti da li želimo biti žrtve drugih ljudi i njihovih mišljenja ili želimo kreirati život u kojem ćemo biti i raditi ono što želimo i živjeti slobodno. Iako to znači da ćemo možda postati predmet nečijeg ismijavanja ili da će nas neko odbaciti.
Jedan od filtera kada nas neko pokuša sabotirati jeste da se zapitamo: „Da li želim živjeti kao osoba koja me osuđuje i da li bih od nje tražila savjet?“ To će vam dati dosta odgovora.
Svako ko osuđuje druge ne daje sebi slobodu da bude ono što želi, pa podsvjesno želi i vas zarobiti u tome. Ostvarena osoba uvijek želi da i vi uspijete i da se izrazite kako god vi želite.
Mišljenje ima svaka osoba, ali je vrlo važno da znamo da se mišljenje može promijeniti — nije zapečaćeno ugovorom. Znam dosta ljudi koji su, na početku, bili predmet ismijavanja, a sada im se ljudi dive i žele biti u njihovoj blizini.
Nekada nas i najbliži sabotiraju ne zato što su nam zavidni, nego zato što nas jednostavno ne razumiju. Treba im dati vremena. Vjera u sebe, rad na onome što smatramo ispravnim i fokus na sebe uvijek će dati rezultat, a najčešće i promijeniti mišljenje ljudi koji nisu vjerovali u nas i koji su nas ismijavali.
Ako se to pak i ne desi, nema veze — tuđe mišljenje nije ništa strašno. Uvijek se možemo okružiti ljudima koji nas podržavaju i pronaći svoje pleme.
Najgora opcija je ne raditi ništa za sebe i stalno kriviti druge ljude za vlastiti neuspjeh.
Postavimo sebi pitanje: „Da li je tuđe mišljenje glavni faktor u mom životu koji određuje većinu mojih postupaka?“ Nemojte biti žrtva, osim ako vam to odgovara. Budite krindž i autentični.
Autor: Emira Selimović
Bilješka o autoru: Emira Selimović, rođena 30.marta 1990. godine, po struci profesor Religijske pedagogije i certificirani NLP Praktičar. Pisanjem se bavi od malih nogu, a posljednjih nekoliko godina je svoje tekstove pretočila u blog. Najviše voli da piše na teme koje i sama istražuje, a koje svakako mogu biti korisne i drugim ljudima. Toplo se nada da će
jednog dana svoje ideje pretočiti u knjigu.
