Da li ste se nekada osjećali kao da samo preživljavate iz dana u dan? Da su vam i najobičnije stvari postale naporne, a druženje s ljudima više vam oduzima energiju nego što vas ispunjava? Vrlo je vjerovatno da ste emocionalno umorni i iscrpljeni.
Za razliku od fizičkog umora, kojem lako pronađemo uzrok, emocionalni umor nastaje tiho. Uglavnom je posljedica dugotrajnog potiskivanja emocija, stalne neizvjesnosti, zanemarivanja vlastitih potreba ili života pod hroničnim stresom.
Svako ima neki svoj razlog. I sama sam prolazila kroz faze u kojima sam bila mnogo društvena, stalno sam izlazila, bila svima na raspolaganju i tu za svakoga, a zatim me nakon toga mjesec dana niko nije mogao nigdje vidjeti jer sam bila preumorna i željela sam biti sama. Nisam znala izbalansirati tuđe i svoje potrebe. Također, i moja priroda, koja u svemu ide iz krajnosti u krajnost, tome je još dodatno doprinijela, kao i težnja ka perfekcionizmu u svemu. Savršena formula za emocionalni umor i iscrpljenost.
Emocionalni umor nije znak da smo slabi, već da smo dugo nosili teret i odgovornost na leđima, a pritom zaboravili na sebe i svoje potrebe.
Kroz rad na sebi, knjige, kao i razgovore s drugim ljudima, uvidjela sam čega bismo se trebali osloboditi kako ne bismo došli u stanje emocionalne iscrpljenosti. Ja ću svakako podijeliti ono što je meni koristilo.
1. Poprilično sam se oslobodila toga da se moram svidjeti drugim ljudima. Oslobodila sam se potrebe da nekome moram nešto dokazivati i, u razgovoru, kad god bih uhvatila sebe da mi radi ego, da ispravim nečije mišljenje o meni ili neki stav koji nema veze sa mnom, jednostavno bih se povukla. Zatim bih se zapitala: „A što je meni stalo da me ta osoba uopće razumije?“
2. Počela sam izražavati svoje emocije i poradila sam na iskrenosti. Naprimjer, ako sam bila umorna ili mi nešto nije odgovaralo, jasno bih to rekla, ne bih čekala da mi neko pročita misli. Nema ništa strašno u tome da kažete da vam nešto ne odgovara. Ljudima je čak s vama lakše jer znaju kako da se postave i djelujete jednostavno.
3. Odustajanje od savršenstva i čekanja pravog trenutka, a posvećivanje više pažnje svakodnevnim malim akcijama ka cilju. Ti mali koraci vode ka velikim stvarima brže nego samo čekanje savršene inspiracije i trenutka koji se možda nikada neće desiti.
4. Vježbanje, šetnja, sport, odlazak u šumu i provođenje vremena sa životinjama efikasan su način za smanjenje stresa.
5. Ljudi su jedni drugima krila. Nekada nam samo treba da nas neko sasluša s razumijevanjem i bez osuđivanja.
6. Pisanje stvari na papir. Razmislite o tome šta vas muči i sve napišite na papir. Često stvari djeluju mnogo kompleksnije kada ih vrtimo u glavi nego kada ih napišemo.
7. Nema potrebe stalno biti jak, niti moramo. Ranjivost i nesavršenost spajaju nas s ljudima. Stalno nas uče da biti ranjiv znači biti slab. A zapravo je suprotno. Slabost je glumiti da je sve uredu, a nije. Prava hrabrost krije se u tome da pogledamo strahovima u oči, da priznamo da ne možemo sve sami i da nam treba odmor.
8. Često nas ne umaraju obaveze, nego uloge koje igramo. Nekada se moramo osloboditi i otići od nekih ljudi koji nas iscrpljuju, izvlače iz nas uvijek posljednji atom energije ili ih barem staviti na distancu.
Stalno biti dostupan i spašavati druge također je dugoročno iscrpljujuće. U jednom trenutku trebamo znati da je svako odgovoran za sebe i da ne možemo svakoga spasiti, bez obzira na naše želje.
To su neke od stvari koje su meni pomogle u tom procesu. Emocionalni umor ne dolazi preko noći. Nastaje dugotrajnim trpljenjem i pristajanjem na stvari koje ne želimo ili nam stvaraju stres i napetost. Najveći problem emocionalnog umora jeste to što ga često ne prepoznamo. Mislimo da smo lijeni, nemotivirani ili da nam samo treba odmor, a zapravo smo predugo živjeli zanemarujući sebe.
Samim tim postoji i proces, kao i vrijeme koje treba proći kako bismo se vratili sebi.
Vrlo je važno napomenuti da se emocionalni umor ne rješava dodavanjem stvari u svoj život, nego oslobađanjem od svega što nam ne pripada.
Autor: Emira Selimović
Bilješka o autoru: Emira Selimovic, rođena 30.marta 1990. godine, po struci profesor Religijske pedagogije i certificirani NLP Praktičar. Pisanjem se bavi od malih nogu, a posljednjih nekoliko godina je svoje tekstove pretočila u blog. Najviše voli da piše na teme koje i sama istražuje, a koje svakako mogu biti korisne i drugim ljudima. Toplo se nada da će
jednog dana svoje ideje pretočiti u knjigu.
