Narodno pozorište Tuzla je proslavilo svoj 72. rođendan. U uslovima pandemije umjetnici dijele sudbinu sugrađana i aktivnosti prilagođavaju mjerama koje donose nadležni.
Kako više nije moguće igrati predstave za publiku kao nekada, veliki broj glumaca je ostao bez angažmana ili su svoj izvor prihoda pronašli u drugim poslovima.
Ipak, Narodno pozorište u Tuzli primjer je odgovornog ponašanja, ali i ljubavi prema umjetnosti koja prkosi pandemiji.
„Na sreću, već godinu dana radimo u posebnom režimu i nismo imali eskalaciju zaraze. To je prvenstveno rezultat odgovornog ponašanja kolega. Predstave ne izvodimo zadnje dvije sedmice, uvažavajući nove mjere koje nam dodatno smanjuju broj posjetilaca u sali, ali i ograničenje kretanja,“ kazao je Mirza Ćatibušić, direktor Narodnog pozorišta Tuzla, za Fenu.
Prema njegovim riječima, pozorišta u Bosni i Hercegovini mahom imaju iste probleme sa pandemijom i bez.
„BiH je složeno društvo, sa mnoštvom problema koji se smjenjuju na dnevnoj osnovi. U takvom društvu jako je teško kulturi pronaći svoje mjesto i tu pandemija nije donijela ništa novo,“ govori Ćatibušić.
Sadika Avdić je mlada, perspektivna glumica, koja je na početku karantin vidjela kao priliku za kreativnost, učenje novih vještina za koje do tada nije imala dovoljno vremena.
„Nažalost, taj odmor se pretvorio u neplaćeni odmor čiji se kraj još uvijek ne nazire.Zatvorena pozorišta, zabrana okupljanja, zatvorene škole, zabranjen kontakt. Sve su to stvari koje su uskraćene glumcima, a čiji posao se zasniva na tome,“ govori Avdić za Fenu.
Umjetnici kažu da pozorište bez publike ne postoji.
Prema mišljenju direktora Narodnog pozorišta Tuzla, Mirze Ćatibušića: „Kulturnim ustanovama treba sistemska podrška, nevezana za pandemiju jer kultura kao djelatnost treba potpuni zaokret u smislu stvaranja sistema koji kulturu neće posmatrati kao socijalni slučaj, već kao kulturno blago, što u velikoj mjeri jeste.“
Izvori prihoda u vrijeme pandemije za mlade i nezaposlene glumce su zatvoreni.
Angažmana nema.
„Pozorišta su primorana da repertoar prilagode samo glumcima i glumicama ansambla jer finansijski ne mogu angažovati vanjske saradnike. Rad sa djecom kroz dramske grupe je obustavljen, filmska industrija skoro da ne postoji.
Također, umjetnici u BiH ne spadaju ni u jednu kategoriju koja bi mogla primiti novčanu naknadu sa nekog nivoa vlasti.
