AJLA ČAUŠEVIĆ: Pobornica sam prava mladih, ali tu ne prestaje moja borba

0

Ajla Čaušević iz Visokog ima 19 godina, a nedavno je izabrana za savjetnicu za mlade ambasadora Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Matthewa Fielda.

Ova mlada Visočanka studentica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na Odsjeku za politologiju, usmjerenje Upravljanje državom i u razgovoru za dobarportal.net ne krije oduševljenje što će u narednih deset mjeseci imat čast da sarađuje sa divnim ljudima.

“Dobila sam priliku među više od 270 prijavljenih, da baš ja sa još devet svojih kolegica i kolega obnašam ovu funkciju. Sam taj broj 270+ nam govori da mladi ljudi nisu zadovoljni trenutnim stanjem u našoj domovini, kao i to da žele ostati ovdje i žele bolju budućnost u našoj zemlji. Taj ogroman broj me je inspirisao i došla sam na ideju da svaki mjesec objavljujem teme za slijedeći sastanak sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini i na taj način dam svima priliku da iznesu svoje stavove o određenoj temi, kažu svoja iskustva i daju ideju kako riješiti taj problem”, kaže Ajla Čaušević.

Dodaje kako je već objavila teme za sastanak i veoma je sretna što su joj se mnogi mladi javili i slali poruke u kojima su pisali šta ih boli, sa čim se susreću i kako da riješe probleme.

“Odlučila sam da ne želim predstavljati samo sebe, želim biti i vaš glas! Želim biti glas svih vas! Želim biti glas svakog pojedinca! Želim da zajedno napravimo bolju budućnost u Bosni i Hercegovini! Neke od tema koje ćemo vjerovatno obrađivati na narednim sastancima su: zapošljavanje mladih, invaliditet, inkluzija, borba protiv mržnje, unutarnja mobilnost i mnoge različite aspekte izgradnje naših zajednica”, navodi naša sagovornica.

Kao pobornica prava mladih, naglašava da je njen životni poziv da pomaže drugima.

“Volontiram i pomažem drugima kada god mi se ukaže prilika za to. Izuzetno me raduje činjenica da sam na lokalnom nivou već uspjela postati prepoznata kao revolucionarka, znam da je ovo velika riječ i odgovornost, ali trudim se da svojim radom taj epitet opravdam. Ja jesam pobornica prava mladih, ali tu ne prestaje moja borba, ne zalažem se samo za mlade, zalažem se za sve i kroz svoje radove svakodnevno ukazujem na različite probleme sa kojima se svi susrećemo”, riječi su ove mlade Visočanke.

Sa jednog od sastanaka sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini (FOTO: Screenshot)

Ističe da nije materijalista, ali kako joj je cilj da u životu ima novca.

“Vjerovatno ste se nasmijali i pomislili da svi to žele, ali ja to želim iz malo dugačijeg razloga. Sa novcem želim pomagati onima koji su u potrebi. Naravno to neće zaustaviti moju borbu i buntovnika u meni, novac je jednokratna pomoć, a borba za bolje sutra u našoj domovini je nešto sasvim drugo”, govori Ajla Čaušević.

Ova ambiciozna djevojka iza sebe ima i dvije objavljene knjige “Misli, svijet i 21. Vijek!” i “Tihi vrisak” i zaljubljenica je u sve vrste umjetnosti.

“Ljubav prema pisanju javila se čim sam načila prva slova. Svoje prve pjesmice i kratke pričice sam počela pisati još kod svoje učiteljice. Zapravo jako volim umjetnost,, ali eto kod mene nekako preovladava sve i pisanje, slikanje, fotografisanje, snimanje i montaža. Volim fotografije jer uz pomoć njih naše uspomene ne blijede. Fotografijom sam se aktivnije počela baviti početkom srednje škole”, priča naša sagovornica.

Također, snimila je i montirala nagrađeni film “Jedino rješenje protiv korupcije je poštenje!”, a u saradnji sa Gimnazijom Visoko i Centrom za mentalno zdravlje snimila je i bila asistent režije za dugometražni film “Svaki problem ima riješenje”. Pored navedenog, autorica je i scenarija za film “Nota mog života” te scenografkinja u filmu “Kazaljke”.

“Na takmičenju za najbolji film na temu borba protiv korupcije, ja sam sa svojim filmom koji sam sama snimala, režirala, napisala scenario i montirala osvojila treće mjesto. Nešto što je važno napomenuti je to da je film u rubrici ‘Procjene mogućeg pozitivnog efekta na publiku’ u smislu promovisanja teme dobio najviše bodova od mnogobrojnih pristiglih radova. Sve što radim, svi moji radovi imaju jedan cilj, a to je da poboljšaju životnu sredinu”, potcrtava ova svestrana djevojka.

Ajla Čaušević (FOTO: Ajla Čaušević, privatni arhiv)

Priznaje da ponekad ne nalazi toliko vremena za sebe, ali da joj to ne predstavlja problem, jer jako voli drugu stranu medalje – posao koji voli.

“Radim već četiri godine kao novinarka, kolumnistica i fotografkinja na portalu Visoko.co.ba i urednica sam portala Visocani.ba. Pomažem i obavljam funckiju menadžerice društvenih mreža u OVA Handmade Poducts. Za sve što sam do sada postigla bilo je potrebno mnogo odricanja, ali naravno to je nešto što sam ja odlučila da želim i ne žalim zbog toga. Ponekad je jako teško stići sve, ali najvažnije je imati dobru organizaciju. Kad nešto volite vrijeme je samo pojam”, kaže Ajla Čaušević.

Mišljenja je da je upornost tajna svakog uspjeha.

“Uspjeh ne dolazi preko noći. Sve što sam postigla postigla sam jer sam bila uporna, ponekad sam čak morala ići i glavom kroz zid da ostvarim svoje ciljeve. Za mene  kažu da sam Don Kihot i kad razmislim zaista me mogu porediti sa njim jer sa svojih 19 godina sam se borila sa puno vjetrenjača”, riječi su naše sagovornice.

Dodaje kako nema problema sa pronalaženjem inspiracije jer je naša Bosna i Hercegovina prepuna iste.

“Inspiraciju za svoje radove vrlo lahko pronalazim, jer nas u našoj domovini okružuju svakodnevno stvari koje možemo i trebamo mijenjati. Pored inspiracije jako je bitna i motivacija jer bez nje je teško bilo šta ostvariti. Moja najveća motivacija su moji roditelji koji me od malih nogu uče da nikada ne treba odustajati, odnosno da treba probati pa makar to bilo i teško”, govori ova mlada Visočanka.

Mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova.

“Sasvim je normalno da vas u početku kada počnete nešto raditi neće svi podržavati, ali već kada ostvarite prvi uspjeh, svi ti ljudi će pokušati biti sa vama. Budite uporni i ostvarujte vaše snove”, zaključuje Ajla Čaušević.

Autor: Melika Mehmedović

Bilješka o autoru: Melika Mehmedović rođena je 26.11.2000. godine u Sarajevu. Studentica je sanitarnog inžinjeringa na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Članica je skupštine Asocijacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija te zaljubljenica u sport, muziku, književnost i prirodu.

ANISA MAHMUTOVIĆ: Novogodišnje želje našim “dragim” političkim liderima

0

Pročitam priču o Kristijanu, momku s desetkama u indexu i kanticom u javnoj kuhinji.

Psujem, lajem, proklinjem. Da psovke ne bi ostale samo u četiri zida moje sobe red je da se obratim na jeziku koji vam je poznat stranački lideri i iznogudi društva.

Moja novogodišnja želja nije da prikupim novac za neke mnogo bitne stvari i konačno nađem posao jer ga ovdje više ni pod lupom nema, bar ne onoga gdje ćeš zaraditi za sebe, već samo gdje ćeš zaraditi nekome novi automobil, kuću, vikendicu i slično.

U 2021. godini želim našim stranačkim liderima, sviti neotesanoj, bagri nezajažljivoj, dabrovima naših života da se raspadaju od nekih teških bolesti, a da im spas budu SMS poruke.

Nadam se da ćete dobiti neki teški oblik Korone jer mi smo na nju imuni, preživljavamo vas kao veći virus skoro 30 godina. Fikret je kupio ventilatore, bez brige.

Molim MMF nek nam ne daje nove tranše kako bi što prije bankrotirali, a političari ne bi imali za plata, paušala, vozila. To je jedini način da odete u materinu iz tih fotelja.




Uništili ste živote mladih ljudi, naših roditelja, malih poduzetnika, bolesne djece pa želim da se istim redoslijedom počne urušavati i vaša sudbina.

Uhljupi, grobari jedni s pitanjima:”Hoće li biti plate u Parlamentu?” Nadam se da ćete je potrošiti u apoteci. Trebaju i apotekari platu primiti.

Pošto ste male naraštaje naučili da preko pogače mogu do hljeba, želim da im 2021. zatreba narodna kuhinja kao Kristijanu, čisto da vide kako je život kao globus.

Sad ćete reći:”Nemoj djecu, grehota je.” A to bolesna djeca kojoj prikupljamo novac za liječenje, nisu nečija djeca, manje vrijede od onih sa zlatnih kreveta?

Jok vala! Treba da vide kako im većina vršnjaka u državi živi, zdravo je to za mentalno sazrijevanje. Možda tada njihovi pohlepni uhljupi od roditelja shvate šta su učinili od naših života.

Borci za nacionalne identitete! Pa mi smo izgubili identitete kada vas međunarodna zajednica na tenkovima dovela kao naše predstavnike.

Ovi ljudi ovdje šute, ali najveća tišina je pred buru. Šta ako ovo bure baruta eksplodira jednog dana?




U Rumiji nakon 24 godine Čaušesku je svrgnut s vlasti, znate kako?

Grob Čaušeskuovih, zvanično, ne postoji. Na grobnici gdje su sahranjeni stoje imena dva generala sa datumom smrti koji odgovara datumu smrti bračnog para Čaušesku. Država je odbila sve zahtjeve porodice i sljedbenika da se posmrtni ostaci prenesu u neki muzej ili crkvu i da im se grob obilježi.

Bila je to cijena tiranije vlastitog naroda.

 

 

 

FACEBOOK/ NEJRA LATIĆ HULUSIĆ: Slomljena noga, a nigdje parkinga …

0

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente? Zašto znamo koji broj cipela nosi ko u Kriznom štabu, a ne znamo pod kojim uvjetima se ljudi mogu kretati iza 23h?

 

Ili dugi status iz moje perspektive od neku noć:

Ukratko, skljokam se ničim izazvana oko 16h na vanjski dio lijevog stopala, sve nešto pokvrca, ali gospoDŽa žuri da radi emisiju, ustanem, otresem se i nastavim na posao. Dok smo završili emisiju oko 22:30 noga više ne staje u čizmu jer je veličine tikve, pulsira i ne može se više stati na nju.

Odbijam Samiri i Jesenku da me voze u Hitnu jer – korona, ljudi nisu bolovali. Ja imam potvrdu o kretanju za vrijeme policijskog, ali Mirza nema. Ne znamo da li on smije doći po mene, zaključujem da je bolje, pošto vozim automatik samo desnom nogom da se sama odvezem nego da plaćamo kaznu vrijednu ljetovanja dok se u ubijedimo sa policajcem, zavisi kakav bude i ako ga bude, ko s kim treba da se vozi i zašto iza 23h.

Meanwhile, skontam da se ne može parkirati ispred Hitne! Parkiram kod Lore i skačem deset minuta po mrakači do ulaza u Hitnu. Tamo me dočeka moj Haris, stomatolog u smjeni koji hoće da me zgromi što sam tako daleko parkirala i što nisam zvala da dodje po mene.

Za tri minute dodjem na red, dočeka me divna doktorica, pogleda nogu i može da zaključi kao i ja, noga mora na RTG. Skači sad do Opšte bolnice koja je tu noć dežurni UC za Sarajevo, a u koju ne mogu da odem odmah ako nemam uputnicu iz Hitne? Onda opet vozim, parkiram se u Kralja Tvrtka, jer ispred Opšte nema parkinga za pacijente, pa onda sa tri slomljene koščice neke glupe, što ćemo saznati kasnije, skakućem do Urgentnog u 23h. Tamo me dočeka divna sestra na prijemu, sve sa osmijehom toplim i “Dobro veče, kako Vam možemo pomoći”. Divna neka ekipa tamo, svi raja, svi brzi, ljubazni, ali ja i dalje sama skakućem na desnoj nozi do lifta, na 3. sprat, RTG, pa nazad na prizemlje, malo stojim, pa malo skačem do kreveta gdje me zagipsaju.

Elem, gips, strogo mirovanje, slika kaže neke koščice se smandrljale ako budem skakala sve će se poremetiti. Zovi nekog da dodje po tebe, štaka nema, štake kupi ili posudi!?

Petak, pet minuta do ponoći, sjedim na krevetu za gipsanje, čekam muža da me iznese do auta, koji će doći taksijem, pa vratiti moje auto i razmišljam kako je narodu koji nema nikoga da nazove u ponoć, ko nema automatik da vozi desnom kad slomi lijevu, ko nema deset maraka za taksi, ko nema potvrdu za kretanje u policijskom? Kako se snalazi neko ko nema radne kolege kao ja koje sam jedva kući poslala da ne hodaju za mnom dok je virus?

Sa druge strane ako imaš pare za taksi, nekoga da dodje i osiguran si, zašto ja onda trebam platiti taksi, a neko jednako osiguran ili neosiguran valjda po kriteriju sažaljenja bude transportovan kući? Kako kupe ljudi štake? Pužu li do WC-a i zašto neko misli da ih ja mogu kupiti i da će me neko nosati?

Ovdje je sve na mobu! Sve za raju, jarane. Ako je portir dobričina možeš doći fo ulaza po ženu autom – ako nije pravilo je da nema gdje. Ako imaš nekoga – neka dodje, ako možeš skakati -skači, ako imaš para plati, ako možeš trpiti – trpi. A, šta ako nemaš, ne znaš, ne možeš?

Sistema nema nigdje. Svi smo na milost i nemilost ljubaznim ili neljubaznim medicinskim radnicima koji su realno potplaćeni, najčešće u nedostatku osnovnih sredstava za rad, te raznim službenicima, privatnu snalažljivost i poznavanje ludačkih protokola, na ličnu procjenu…

Oslonjeni smo sami jednu na druge, dok nam pola plate odlazi u finansiranje ogromnih izdataka sistema administracije, uprave, zdravstva, matere vražije nefukcionalne!

 

**Objava je preuzeta sa Facebook profila i objavljena bez korekcija

 

 

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente?…

Objavljuje Nejra Latic HulusicNedjelja, 13. prosinca 2020.

DR. ILVANA RABOTIĆ: Kako izgleda dan jednog ljekara?

0

U vrijeme pandemije svi mi koji među članovima porodice i prijateljima imamo zdravstvenih radnika, strahujemo svakodnevno da baš oni sutra ne budu dio statistike o broju zaraženih Koronom.

 

Njihov strah je dvostruk, za sebe i za nas s kojima je red da ponekad kafu popiju, popričaju ili jedu. Šta ako baš kćerka doktorica majci dijabetičarki donese virus? Šta ako u nedogled…

Ilvana Rabotić je doktorica privatne poliklinike u Tuzli. Tokom studija ova mlada djevojka bila je aktivna kroz veliki broj projekata koji su donosili edukaciju studenata, usavršavanja, nova naučna dostignuća.

Kaže da je početak pandemije nije zatekao uplašenu od virusa, već od mjera koje su donosili krizni štabovi, a za koje je bila sigurna da će ostaviti posljedice na društvo.

Njen dan tokom pandemije u mnogome nije različit od onih u kojima se nismo sretali sa Covidom: “Uvijek mi fali vremena da stignem sve što želim u jednom danu. Nastojim da produktivno provedem slobodno vrijeme sa porodicom, na nekom webinaru, čitanju. Na poslu sam svakodnevno u kontaktu sa pacijentima, vrlo često sa pacijentima pozitivnim na COVID-19. S obzirom da u Poliklinici imamo laboratoriju u kojoj radimo sve potrebne nalaze, vrlo često očitavam nalaze pacijentima, dajem preporuke za dalje korake. Pored toga pokrivam i druge stvari kao što je hiperbarična komora, gdje imam potpuno drugi izazov u liječenju pacijenata, gdje nastojimo riješiti zdravstvene probleme sa kojim dolaze”, kaže doktorica Rabotić.

 

O strahu da će zaraziti nekoga ako bi tokom obavljanja redovnih zadataka infekcija prodrla i u njen organizam kaže da ne razmišlja.

“Ako sam je i prenijela dobro su to prošli. Do sada nisu imali simptome koje bi povezali sa infekcijom COVID-19. Da postoji rizik da se to dogodi- zasigurno. Ali postoji i rizik da se zaraze od nekog drugoga, što nije pod mojim uticajem. U suštini važnost brige o sebi, pridržavanja mjera preporuke i lična odgovornost je na svakome pojedinačno, toga smo svi u kući svjesni. „Šta bi bilo, kad bi bilo“, trudim se da tako ne razmišljam, sve dok su dobro, nema razlike za paniku.”

Prvi put se srela s pandemijom tokom rutinskog pregleda pacijenta.

“Moj prvi susret sa pacijentom je zapravo bio sumnja na COVID-19, gdje sam nakon pregleda preporučila da se uradi testiranje, nakon čega je javio da je pozitivan. Pacijentu sam saopštila da je moguće da je pozitivan na COVID-19, ali istovremeno nisam željela da se plaši, kroz razgovor sam objasnila šta to konkretno znači u njegovom slučaju, koje lijekove je potrebno uzimati, na koje simptome treba obratiti pažnju, te planirala dalje kontrolne preglede.
Uglavnom taj pacijent je dobro, spada u one koje je izgubio čulo mirisa, kaže da se to vratilo, ali nije kao što je bilo ranije.”

Borba pacijenata kaže da je i njena lična borba, te kad smanji njihove tegobe smatra to svojom malom pobjedom. “Način na koji posmatrate svoj posao uveliko igra ulogu za vaše lično zadovoljstvo u životu. Meni je satisfakcija i svaki dan je to mala pobjeda kada uspijem riješiti tegobe pacijenta koji mi je došao na pregled, prepoznati i postaviti pravu dijagnozu. Iskreno to je nešto što je i moja lična borba i želja omogućiti ljudima ispravan tretman, pomoć koju trebaju i popraviti njihov kvalitet života.”

 

Svaki ljekar pred ordinacijom ostavlja lične brige, probleme, one sitne ljudske muke i svojim bićem bude na usluzi pacijentima.

“To je u prijevodu profesionalac. Osoba koja se posveti medicini i nauci, pacijentima svjesna da je to ujedno i prioritet koji je odabrao u svome životu. Lični problemi su nešto što se dešava i što ne možete planirati kad će se dogoditi, ali itekako se može raditi na sebi u smislu kako ćete reagovati i ponašati se u vezi s tim.”

Moto doktorice Ilvane Rabotić je jednstavan i poruka ujedno svim mladim ljudima koji još traže svoje mjesto pod suncem: “Vjera da se znanje, dobrota i i čvrsta odluka da nešto uradite kako treba isplati i u ovoj državi.”

 

Ovo je vrijeme kada nam je potrebno mnogo optimizma, solidarnosti i empatije. Ulazeći u ordinacije tih ljudi u bijelom moramo biti svjesni činjenice da ulazimo kod istih ljudi kao i mi koji imaju svoje strahove, probleme i život u ovome vremenu. Zato im trebamo biti puna podrška, ona moralna kako bi i nama lakše bilo prevazići svakodnevne borbe nas samih ili bliskih ljudi.

 

ZADA AVDIČEVIĆ: Došla iz Zagreba u Teočak i pokrenula vlastiti biznis

Prije pet godina iz Zagreba u kome je provela preko dvije decenije u rodni Teočak vratila se Zada Avdičević. 

Po povratku iz Hrvatske Zada je zatekla sredinu u kojoj nije vidjela svoju perspektivu. Veliki broj nezaposlenih, apatično društvo, jednoumlje bilo je dovoljno da svoju adresu potraži u najvećem gradu Tuzlanskog kantona.

Novi život započela je u Tuzli, a kako joj je situacija s pandemijom otežavala pronalazak zaposlenja, odlučila je pokrenuti svoj mali biznis i iz ljubavi stvoriti radionicu odakle izlaze najslađi predmeti za vaše najdraže.

Unikatne poklone strpljivo priprema s mnogo ljubavi. Ima tu poklona za bebe, partnere, prijatelje, svadbenih i rođendanskih dekoracija, ali i dnevnih aranžmana za svaki dom.

“SVUGDJE SI STRANAC”

Zada je nakon više od dvije decenije došla u rodni kraj, zemlju iz koje i ptice odlaze: “Dovela me nostalgija, najviše prema porodici. Jer dok je čovjek mlad, svugdje mu je dobro. Al’ kad dođeš u neke zrelije godine, shvatiš gdje god da si van svoje zemlje, stranac si,” kaže Avdičević za naš portal.

Kada pogledate ove aranžmane, sigurno se pitate od čega sve nastaje i kako?

“Materijal je razne vrste, svileno cvijeće, suho cvijeće, razni ukrasni dodaci. Naravno po želji klijenta uključujem i svježe cvijeće. Radim za sve prilike, rođendane, godišnjice, rođenja, svadbe… Uglavnom sve ide po želji klijenta.”

Zada kaže da na njen posao, nastao tokom pandemije, loša ekonomska situacija u zemlji ne utiče mnogo. “Kolika god kriza da jeste, uvijek se nađe neki novac da obradujemo drage ljude.”

Ova kreativna dama svakodnevno ima novu ideju koju obznani na facebook stranici Dekoracija by Zada. “U životu ništa ne valja planirati. Al’ eto, ja ipak imam neke vizije i ideje. Kod mene će biti svašta, planove neću otkrivati, za sad pratite stranicu.”

Možda vam trenutna situacija u zemlji i svijetu nije najsretnija, ali praznik za oči je svakako stranica Zade, gdje možete pronaći mnogo umjetnina od kojih dah zastaje.

MASKA BEZ RIJEČI: Nova modna kolekcija Emine Husedžinović Ibrahimović

0

Kolekcija veoma zanimljivog naziva “Maska bez riječi“ iz ciklusa Secesija 5, modne dizajnerice Emine Husedžinović Ibrahimović, doživjela je svoju finalizaciju. Revija je održana 21.11.2020. u hotelu Arjaan by Rotana. Organizator revije je Udruženje Urban-Etno, a vođa projekta bio je Kemal Ibrahimović.

 

Maska bez riječi, Emina Husedžinović Ibrahimović (FOTO: Mario Klein)

 

Za fotografije načinjene na reviji zaslužan je Mario Klein, a snimatelj revije bio je Smail Kapetanović. Šminku i frizuru za modele odradile su Melisa Ćurić i Šejla Ćurić. Ostali učesnici u ovom projektu bili su Tamara Lukić, Adna Biber, Ajla Podžić, Hilma Brdarić, Ema Čamo, Lara Sutović, Maja Buha, Elvisa Muratović.

Pokrovitelji projekta su Federalno Ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija za scensku i likovnu umjetnost.

 

Upotreba maske je višestruka, od medicinske do sportske maske. Koristi se i kao tehnološki izraz za dijelove vozila. Maska se koristi za kamuflažu, u tetru, za zaštitu od gasova i prašine. Maska ima višestruko značenje, a danas je postala neizostavni modni dodatak. Ljudi su izgubili identitet. Kriju se iza maske. Kolekcija “Maska bez riječi”  iz ciklusa Secesija V nadahnuta  je bosanskohercegovačkim naslijeđem i folklorom u savrevenom vidu odijevanja. Žanrovski je unikatan pret-a-porter. Princip monohromije i komlementarnosti  se u konačnici smiruje na akromatske boje. Akcent boje su royal plava i bordo boja vina. Silueta pješčanog sata naglašava ljepotu ženskog tijela. Ističe provokativnu formu odjeće koja naglašava eleganciju  i šarm svake dame.

 

Upotrebom ražličitih tekstura oplemenjuje se izgled odjevnih predmeta. Jednostavnost rukopisa ručnom doradom u vidu srnoveza i tiska srnoveza i modnim dodacima koji oslikavaju miris bosanskohercegovačke etnologije.  Recentna tematska kolekcija “Maska bez riječi” nastala kao sublimacija  dosadašnjeg kontinuiranog  rada otežanim okolnostima pandemije kad je kreativnost i individulnost bila jedini vid borbe od ove pošasti.

 

Ova kolekcija nastavlja se na kolekciju pod nazivom “Corona” koju je Emina prezentirala u vidu izložbe u junu mjesecu. Autorica prezentira ovu kolekciju kroz mini kolekcije  uvezujući modele u tematske cjeline grupisane prema principu monokromije  i vrste materijalizacije. Materijali koje je koristila su tartan štof, umjetna koža, taft i grež svila, vuneni velur i pamučni saten. Kolekcija je oplemenjena modnim dodacima, torbicama od istog materijala, kožnim kajševima i šeširima, a poveznica ove kolekcije je maska koja je neizostavan modni dodatak uz svaki model. Kroz kolekciju autorica daje naglasak na njegovanju i oživljavanju  bosanskohercegovačke baštine kroz  modni dizajn i zanate koji izumiru. Dizajnerica podiže svijesti u toku pandemije o korištenju maske koje pored funkcionalne ima estetski karakter i o pridržavanju mjera koje preporučuje svjetska zdravstvena organizacija. Nošenje maske, izjednačava ljude. Ljudi gube identitet.

Poruka ove kolekcije je da su svi ljudi jednaki, bez obzira na rasnu, nacionalnu ili ekonomsku pripadnost.

 

 

BORIS KOŽEMJAKIN: Mora se stvoriti ambijent za ljude koje žele čuti i upoznati Jevreje bez predrasuda

0

Prva Jevrejska zajednica u Bosni i Hercegovini formirana je 1565. godine na prostoru gdje se danas nalazi Muzej Jevreja gdje je i sagrađen prvi Jevrejski hram.

Najveći Jevrejski hram je bio ujedno i najveća sefardska sinagoga, danas je to Bosanski kulturni centar što starije Sarajlije i znaju. Ona je darovana gradu Sarajevu nakon Drugog svjetskog rata zbog toga što je broj Jevreja bio minimalan  i nije bilo mogućnosti za njenu obnovu. Danas je njena uloga samo za kulturne svrhe. Prije nekoliko godina, jevrejska zajednica proslavila je i značajno obilježila 450 godina boravka na ovim prostorima.

Boris Kožemjakin, predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo u razgovoru za dobarportal.net ističe kako Jevrejska opština u Sarajevu broji oko 430 članova i da broj članova često varira upravo zbog toga što mnogi pripadnici ove zajednice nisu Jevreji.

“U Bosni i Hercegovni postoji šest Jevrejskih opština i to u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Mostaru, Banjoj Luci i Doboju te ove opštine čine jedinstvenu Jevrejsku zajednicu što znači da ne postoje podjele unutar iste. Za vrijeme posljednjeg rata u Bosni i Hercegovni, Jevreji su dali veliki doprinos i pomoć građanima Sarajeva i pokazali solidarnost”, kaže Boris Kožemjakin.

Dodaje kako je Jevrejsko kulturno-prosvjetno i humanitarno društvo “La Benevolencija” osnovano još davne 1892. godine, ne samo od Jevreja nego i od drugih naroda te da je najstarije društvo ove vrste u Bosni i Hercegovini koje i danas postoji i radi. Navodi kako je u toku posljednjeg rata “La Benevolencija”  bila i najaktivnija u humanitarnom radu jer se više nije moglo kulturno i prosvjetno djelovati.

“Radili su na evakuaciji stanovništva i svih građana koji nisu samo bili Jevreji. Oko hiljadu Jevreja je izašlo iz države za vrijeme posljednjeg rata. Kada je riječ od  drugim narodma, sa Jevrejima je još zajedno izašlo preko tri hiljade ljudi. Poslije rata,  “La Benevolencija” se samo posvetila humanitarnom radu donošenjem svega onoga što je bilo potrebno građanima Sarajeva za preživljavanje od hrane, obuće, lijekova… Ova organizacija je bila jedna od glavnih koji su snadbijevali  sarajevske bolnice lijekovima. Ovo su radili iz želje i ljubavi da pomognu svojih sugrađanima koji su bili u potrebi i zbog toga što ovu državu smatraju također svojom državom”, govori predsjednik jevrejske opštine Sarajevo.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Naš sagovornik posebno je istakao važnost bosanskohercegovačkih Jevreja.

“Ljudi često griješe kada govore sarajevski Jevreji ili Jevreji u Bosni i Hercegovini, mi smo bosanskohercegovački Jevreji, jer smo ovdje došli prije otprilike 500 godina i dio smo ovog društva. “La Benevolencija” danas njeguje kulturu Jevrejskog naroda i stipendira mlade i obrazovanje ljude koji su ključ uspjeha jedne zajednice. Svi mladi ljudi sa novim i progresivnim idejama i koji žele učiniti korak više se mogu prilključiti radu ove organizacije”, naglašava Boris Kožemjakin.

Bosanskohercegovački Jevreji dijele istu sudbinu sa ostalim narodima u ovoj državi i također sarađuju sa ostalim vjerskim zajednicama i njihovim društvima vrlo dobro i uspješno, ali su ipak i dalje marginalizirani i prihodi, a donacije koje dobiva ova zajednica, vrlo su poražavajuće.

“Stereotipi sa kojima se susreću bosanskohercegovački Jevreji, a i općenito vezuju za Jevreje su to da su škrti, lihvari i raznorazni epiteti i to je nešto protiv čega se treba boriti. Ova zajednica ne osjeti veliki problem sa antisemitskim ispadima ali ipak ljudi često povezuju bosanskohercegovačke Jevreje sa  trenutačnom situacijom u Izraelu što je velika greška jer oni ne utiču na izraelsku politiku. Upravo zbog toga se mora stvoriti ambijent u gradu za ljude koje žele čuti i upoznati Jevreje bez predrasuda. A to mogu uraditi kroz predavanja, na školskim časovima kroz obrazovanje”, priča naš sagovornik.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Navodi da vjersku funkciju, odnosno obavljanje molitvi vrši hazan ili predmolitelj, koji ujedno i vrši edukaciju mladih ljudi o jevrejskoj kulturi, historiji i tradiciji.

“Ova zajednica od 1968. godine nema zvaničnog rabina. Jedini koji se školovao za ovu funkciju bio je Elieza Papo koji je otišao u Izrael i trebao se vratiti 1992. godine nakon završenog studija da se vrati u Sarajevo međutim zbog ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovinibio je spriječen. Ova zajednica iako nema rabina imaju vjerski život”, riječi su predsjednika jevrejske opštine Sarajevo.

Dodaje da unutar jevrejske opštine Sarajevo imaju grupe za mlade, odnosno “Omladinsku organizaciju” i “Studentsku organizaciju”.

“Radimo na dva segmenta, prvi segment je direktano za djecu  uzrasta od 3 godine do 15 godina.Od 15 godine se uključuju u omladinski rad kada i dobivaju svoj vlastiti identitet da se kroz kulturu,tradiciju i historiju jevrejskog naroda edukuju u tom smislu da bi mogli da shvate svoj vlastiti jevrejski identitet”, kaže Boris Kožemjakin.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Prema njegovim riječima, u jevrejskoj zajednici u Sarajevu 99 posto brakova su mješoviti brakovi pa su i djeca podijeljena u svom razmišljanju.

“Ta djeca na neki način trebaju da dobiju svoj identitet i oni koji  odluče da prođu kroz nedjeljnju školu, smatramo da žele da imaju jevrejski identitet kao i njihovi roditelji, ali djeca trebaju sami da ga steknu jer je to slobodna volja svakog čovjeka.  Zbog toga djeca od 15 do 18 godina trebaju da prime i oblikuju svoj identitet i da shvate da li u budućnosti žele ili ne žele da se identificraju kao Jevreji”, ističe naš sagovornik.

Mladin nakon napunjenih 18 godina, kao studenti imaju svoj “Studentski klub”.

“Taj klub se bavi različitim aktivnostima i sarađuje sa vladinim i nevladinim organizacijama te pokušava da artikulira obrazovanje drugih o jevrjestvu da bi lakše komunicirali i da bi bili lakše integrisani u bosanskohercegovačko društvo mladih ljudi i da bi bili prepoznati kao Jevreji”, priča Boris Kožemjakin.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Najveću i najznačajniju podršku ova zajednica imala je od Općine Centar, iako članovi ove zajednice žive u svim općinama Grada Sarajeva.

“Svi bi trebali imati moralnu obavezu podržati ovu zajednicu u mnogim aktivnostima. Vjerska zajednica je odvojena od države i nema neke stalne pomoći nego po određenim projektima na koje se konkuriše i tako se izdvajaju sredstva”, kaže predsjednik Jevrejske opštine Sarajevo.

Jedan od projekata ove zajednice je bio da se djeca u školama u Općini Stari Grad informišu o tome i da im se daju osnovni postulati obrazovanja o tome ko su Jevreji.

“Desio se apsurd da djeca i mladi ne znaju mnogo o Jevrejima, nisu nikada posjetili Jevrejsku opštinu, Jevrejski muzej, a samim tim se ni u školama ne uči o tome. Ne uči se mnogo ni o holokaustu koji se desio nad Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata. Ova zajednica je bila mišljenja da barem jedan ili dva školaska časa i izdvoje seriju predavanja koja bi se ticala učenika osnovnih škola također i sa većim  naglaskom na srednje škole jer to zaslužuje veću pažnju”, potcrtava naš sagovornik.

(FOTO: Nejla Emšo/DOBARPORTAL)

Dodaje kako je navedeni projekat bio urađen i da ga je ova zajednica predala na konkurs dvije godine za redom, međutim oba puta su bili odbijeni, iako sredstva za ovaj projekat nisu bila velika.

“Zbog toga ova zajednica se nalazi na margini i ignorisani su od stuktura vlasti.Veliki su problemi ove zajednice međutim kroz ulaganje velikog truda i rada ljudi unutar ove zajednice oni ipak opstaju”, zaključuje Boris Kožemjakin, predsjednik jevrejske opštine Sarajevo, koji nam je bio divan domaćin.

Nakon ugodnog i prijatnog razgovora, posjetili smo sinagogu i dočaran nam je i izgled molitve. Također, posjetili smo i Muzej Jevreja te se upoznali sa historijom dolaska Jevreja na ova područja do danas. U muzeju smo mogli vidjeti veoma važne i ugledne historijske ličnosti, pisce i sve one koji su doprinijeli razvoju udaizma na ovim prostorima.

Ova priča nam šalje jasnu poruku o tome kako suživot u Bosni i Hercegovni treba funkcionisat i da svaki građanin i svaka zajednica mora biti jedanako tretirana i da nikad ne zaboravimo svoje komšije.

A mladi ljudi imaju obavezu posjećivati kulturna nasljeđa i interesovati se o njima, posjećivati muzeje i nikad ne zaboravit na suživot sa ostalim građanima. 

Autor: Nejla Emšo

Bilješka o autoru: Nejla Emšo rodena je 12.05.1999. u Sarajevu. Studentica je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za socijalni rad.

MILICA ČIKARIĆ: Svi mi kažu da bolje pjevam narodnu muziku od zabavne

0

Posljednjih nekoliko godina svjedočimo sve većem broju mladih talenata koji uspjevaju da se bore i pokažu sve što mogu i znaju. Jedna od njih je i Milica Čikarić, 19-godišnja pjevačica iz Jagodine.

Milica je osvojila drugo mjesto na takmičenju “Zvezde Granda” u sezoni 2018/19., a ranije je bila i učesnik takmičenja “Neki novi klinci”. U razgovoru za dobarportal.net kaže da je njen talenat za muziku otkriven već u prvom razredu osnovne škole.

“Pošto sam ja kao dijete bila veoma hiperaktivna, u školi sam uvijek tjerala drugove da plešemo i pjevamo kad god nam puste muziku. U prvom razredu je jednom učiteljica rekla da otpjevam nešto, i oduševila se kad je čula kako pjevam. Od tada sam stalno učestvovala na raznim pripredbama, manifestacijama i mjuziklima”, priča Milica Čikarić.

Također je završila i muzičku školu, a svoje obrazovanje je nastavila na Fakultetu sporta i fizičkog vaspitanja u Nišu.

“Pjevam svaku vrstu muzike. Kada radim, najviše pjevam narodnu muziku, iako se nisam nikada u takmičenjima predstavila sa tom vrstom muzike. Svi mi kažu da bolje pjevam narodnu muziku od zabavne, iako se ja ne slažem sa tim”, ističe naša sagovornica.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Dok se takmičila u “Zvezdama Granda”, mentor joj je bila Jelena Karleuša. Kaže kako joj je taj period bio jako interesantan jer je naučila mnogo novih stvari.

“Pitanje o mentorstvu me prati već dvije godine, gdje god da se pojavim. Iskreno, za mene je to bilo jedno prelijepo iskustvo. Meni se to mnogo svidjelo jer sam mogla da upoznam druge takmičare i naučim mnogo toga vezano za karijeru, o tome kako se trebam ponašati na sceni, nove tehnike pjevanja i slično”, naglašava 19-godišnja pjevačica.

Milica još uvijek čeka na svoju prvu pjesmu, ali najbitnije joj je obrazovanje i to da završi fakultet.

“Trenutno nemam ništa planirano što se tiče snimanja. Radim onoliko koliko mi situacija sa pandemijom dozvoljava. Prioritet mi je da završim fakultet, jer smatram da je obrazovanje najvažnije, a za karijeru ima vremena. Još uvijek sam mlada, nema potrebe da žurim. Smatram da imam još puno toga da proživim i naučim, da bih mogla da gradim svoju karijeru”, kazala je Milica.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Dodaje da vodi prilično miran život te kako je naučena da bude uvijek na zemlji i da ne dozvoli da je bilo šta promijeni.

“Prije svega, mene meni moji roditelji nisu odgojili i naučili da me bilo šta promijenim. Uvijek sam se isto ponašala prema svima, bez obzira na njegov status. Smatram da sam jedna obična djevojka kao i sve druge i tako se i ponašam”, govori mlada djevojka iz Jagodine.

Za sada je posvećena samo fakultetu dok ne završe ispitni rokovi i dok se ne pojavi neka dobra prilika.

“Trenutno sam kući u Jagodini. Pijem vitamine, kafu, gledam serije, pratim online predavanja i spremam ispite. Jedva čekam da se sve ovo sa pandemijom završi i da počnemo svi normalno da funkcionišemo, jer je već sve ovo postalo dosadno”, zaključuje Milica Čikarić.

Milica Čikarić (FOTO: Milica Čikarić, privatni arhiv)

Autor: Adnan Alić

Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

DODIJELJENE NAGRADE ZA MEDICINSKA ISTRAŽIVANJA: Među finalistima i tri ljekara iz BiH

0

Svečanim završnim događajem koji se zbog pandemije odvijao u virtualnoj okolini dodjelom nagrada i priznanja za istraživački rad najboljim ljekarima i farmaceutima koji se osim kliničkom radu posvećuju i istraživanjima završen je ovogodišnji, već sedmi uzastopni konkurs “International Medis Awards for Medical Research”.

Između devetnaest finalista ove godine bila su i tri doktora iz Bosne i Hercegovine, dvoje od njih osvojili su prvo mjesto u svojoj kategoriji!  

Na području intenzivne medicine i anesteziologije pobijedila je dr. sc. Nermina Rizvanović, dr. med., s Odjela anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja Kantonalne bolnice Zenica.

“Kombinovanje istraživačkog i  kliničkog rada nije uvijek lahko, naročito u tranzicijskoj zemlji poput Bosne i Hercegovine.  Istraživanje je vrlo izazovan način učenja, ali želja za novim dokazima me održava čak  i kada situacija postane teška”, izjavila je dr. sc. Nermina Rizvanović.

Glavni zaključci njihove studije su da predoperativno primijenjen oralni ugljikohidratni  napitak smanjuje postoperativni metabolički odgovor (inzulinska rezistencija i nivo  glukoze u krvi), smanjuje postoperativni upalni odgovor (CRP, IL6 i nivo prognostičke ocjene prema Glasgow skali), poboljšava subjektivni osjećaj zdravlja i hirurški klinički  ishod u otvorenom kolorektalnom operativnom zahvatu u poređenju s konvencionalnim protokolom o postu. Rezultati ovog ispitivanja mogli bi promijeniti tradicionalnu kliničku praksu predoperativnog posta, poboljšati predoperativnu njegu hirurških pacijenata i uspostaviti nove protokole prije operacije koji uključuju upotrebu ugljikohidratnog napitka.

Između troje finalista na području ginekologije pobijedio je doc. dr. sc. Igor Hudić, dr.  med., s Klinike za ginekologiju i akušerstvo Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla. On i njegova ekipa istraživali su ulogu progesteronom induciranog blokirajućeg  faktora (PIBF) kao mogućeg pokazatelja ishoda trudnoće nakon vantjelesne oplodnje (IVF). Njihova studija je prva takve vrste koja je ikad objavljena i gdje se istražuje uticaj  PIBF-a u vrijeme implantacije nakon IVF-postupka. Rezultati su pokazali višu stopu trudnoće kod žena koje su imale viši nivo PIBF-a. Uspješna trudnoća nakon vantjelesne  oplodnje (IVF-postupka) može se predvidjeti mjerenjem koncentracije PIBF-a, a  ubuduće bi se taj faktor nakon IVF-postupka mogao davati ženama s niskim nivoima  PIBF-a.

“Neplodnost je sve teži teret našeg društva. Postoje  mnogi poznati razlozi za neplodnost; međutim, kod oko 20% slučajeva uzrok ostaje  nepoznat i tu govorimo o idiopatskoj neplodnosti. Budući da je pomaganje svim ženama  moj moto, ovih 20% je ogroman naučni izazov te smo se moja ekipa i ja posvetili tome  u svom ispitivanju”, dodao je  doc. dr. sc. Igor Hudić.

Područje ginekologije ove godine je izrazito zastupala Bosna i Hercegovina, naime jedna od finalistica “International Medis Awards” bila je i dr. sc. Martina Džoić Dominković, dr. med., radiolog s Odjela radiologije iz Opće bolnice Orašje, koja je sa svojom ekipom istraživala moguću primjenu nove ultrazvučne metode – elastografije u  zdravih žena jer se ranije elastografija koristila za razlikovanje benignih od malignih lezija dojke. Dr. Džoić Dominković kaže da joj je velika čast biti ovogodišnja finalistica IMA.

“Prepoznati su i napori mladih liječnika koji se posvećuju istraživanjima u malim bolnicama, a to je također nadahnuće za moj daljnji profesionalni razvoj”, istakla je dr. sc. Martina Džoić Dominković.

Svi ovogodišnji finalisti i njihov istraživački rad predstavljeni su u filmu “Predani nauci”, u  kojem su nastupili i neki drugi ugledni predstavnici s područja nauka.

Za nagradu za najbolji istraživački rad takmičili su se ljekari i farmaceuti iz devet zemalja: pored Bosne i Hercegovine još iz Austrije, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Stručna komisija ove godine je  dobila čak 309 stručnih članaka, što je najviše do sada, u uži izbor uvrstila su se 222 kandidata, a u finalu ih je bilo 19. Naziv pobjednika dodijeljen je u svim uključenim kategorijama: farmacija, gastroenterologija, ginekologija, intenzivna medicina i  anesteziologija, neurologija, oftalmologija, pedijatrija, pulmologija i alergologija te  reumatologija. U svakoj kategoriji bila su po dva finalista, uz izuzetak ginekologije, gdje  su se ove godine za naziv najboljeg takmičila tri finalista.

I ove godine je stručni žiri dodijelio nagradu u posebnoj kategoriji, u kojoj se osim stručnosti isticala prvenstveno briga za bližnje. Dodijeljena je osoblju Klinike za ženske bolesti i porode Kliničkog bolničkog centra Zagreb, tj. rodilišta u Petrovoj, koje je 22. marta ove godine tokom jakog potresa uz velike napore svih ljekara i medicinskih  sestara te uz nesebičnu pomoć dobrovoljaca uspjelo ne samo preseliti svu novorođenčad, nedonoščad u inkubatorima i njihove mame nego se za njih odgovarajuće pobrinuti. Time su pokazali veliku mjeru stručnosti, znanja i organizacijskih spretnosti te veliku međuljudsku solidarnost.

Za vjerodostojnost čitavog konkursa “International Medis Awards” pobrinuo se međunarodni stručni žiri sastavljen od deset članova koji dolaze iz sedam zemalja iz kojih su prijavljeni kandidati. Kriteriji za uvrštenje na konkurs bili su jasni – objava članka u stručnoj međunarodnoj publikaciji koja ima faktor uticaja najmanje 1,500.

“Ako pobijedite na konkursu International Medis Awards, znači da ste uspjeli zamisliti, izvesti  i u međunarodnom časopisu s visokim faktorom uticaja objaviti važan istraživački rad. A upravo kvalitet publikacije najviše odlučuje o mjestu koje će kandidat zauzeti. U IMA smo zasnovali bodovanje koje na dvije decimale precizno pokazuje koje mjesto je  osvojio kandidat. Kod bodova se dakle ocjenjuje faktor uticaja međunarodnog časopisa,  da li je kandidat prvi ili vodeći autor i da li je riječ o pretežno kliničkom ili nekliničkom istraživačkom radu. Sve je osmišljeno vrlo transparentno, što je za mene i prvi i glavni  uslov”, izjavio je predsjednik žirija prof. dr. sc. Matija Tomšič, dr. med., spec.  reumatologije iz UKC Ljubljana, Slovenija.

Iako su kriteriji za uvrštenje u finale jasni, žiriju ipak nije uvijek lako kad donosi odluke. Prof. dr. sc. Milenko Bevanda, dr. med., dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta  u Mostaru, vjeruje da je konkurs IMA značajan i potreban.

“Ovaj konkurs priznaje rad naučnika i  podstiče ih na budući rad. Kvalitet radova prijavljenih ljekara i farmaceuta je zaista visok.  Svake godine se broj prijavljenih radova povećava i teško je odlučiti se za finaliste, a  tako je naročito bilo ove godine. Kad su bodovi bili spremni, bilo mi je pomalo žao zbog  nekih radova koji nisu ušli u finale”, istakao je prof. dr. sc. Milenko Bevanda.

Snimak virtualnog događaja, odnosno film “Predani nauci” možete pogledati na YouTube.

12. MEĐUNARODNI SIMPOZIJ MUZIKA U DRUŠTVU:  Drugi dan Simpozija u znaku Ludwiga van Beethovena i Zaima Imamovića (11.12.2020)

0

Program drugog dana 12. po redu izdanja bijenalnog međunarodnog muzikološkog simpozija „Muzika u društvu“, kojeg Muzikološko društvo Federacije Bosne i Hercegovine i Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu, zbog pandemije po prvi put organizuju u formi videokonferencije, održat će se u petak 11. decembra 2020. godine.

 

Centralni program drugog dana Simpozija čine radne sesije na kojima će učesnici razmatrati refleksije tradicije u djelima bosanskohercegovačkih kompozitora, pedagoške i kreativne implikacije muzike u zajednici, savremene perspektive u muzičkoj edukaciji, kao i aktuelna istraživanja u etnomuzikologiji.

U programu posebno mjesto zauzima drugo plenarno predavanje koje je tematski vezano uz ovogodišnje obilježavanje 250 godišnjice od rođenja Ludwiga van Beethovena, a održat će ga dr. David Clampitt, uvaženi teoretičar muzike, nekad profesor na Yale University, a danas na Oklahoma State University. Ovaj nekadašnji urednik časopisa Journal of Music Theory od 2001. do 2006. godine i dobitnik nagrade za naučni rad American Society for Music Theory, intenzivno nastupa kao violinist, predaje kamernu muziku i drži predavanja sa, našoj publici već dobro poznatim Manhattan String Quartetom. Sutrašnje predavanje Davida Clampitta vezano za specifičnu primjenu matematičkih teorija u muzičkoj analizi, pod naslovom „Neobični dvojnici: Samo-dualni harmonijski sistemi u Beethovenovom op. 131 (1827) i Schubertovom Dvojniku“ bit će održano s početkom u 19 sati.

Program Simpozija uključuje i tematske susrete posvećene ličnostima od historijskog značaja za muziku u Bosni i Hercegovini. Poseban fokus drugog dana Simpozija će biti na  jednom od najvažnijih interpretatora sevdaha Zaima Imamovića, u čiju će spomen u 16.30 sati biti priređen skup naslovljen „100 godina od rođenja Zaima Imamovića“. Zaim Imamović, koji svoj životni i radni vijek provodi u Sarajevu, spada u red najvažnijih pjevača zlatne generacije pjevača Radio Sarajeva. Njegov pristup pjevanju sevdalinke nastao je iz dubinskog poznavanja pjevačke tradicije u Bosni i Hercegovini, ali i inovativne nadgradnje koju su ovom muzičkom žanru donijeli novi mediji toga vremena.

 

Za svog života Zaim Imamović snimio je na stotine važnih sevdalinki za arhiv Radio Sarajeva, održao na hiljade koncerata i prodao nekoliko miliona diskografskih izdanja, dok se kao kompozitor zlatnim slovima upisao u historiju sevdalinke pjesmama koje se i danas rado izvode. O ulozi jednog od najvažnijih glasova tradicionalne muzike Bosne i Hercegovine i regije, čiji se pjevački utjecaj i danas osjeti u izvedbama novih generacija sevdalija, govorit će etnomuzikologinja mr. Maja Baralić Materne, urednica muzičkog programa BH Radija 1, historičarka književnosti, dr. Nirha Efendić, kustosica za usmenu poeziju Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, književnica Lejla Kalamujić, autorica biografije Zaima Imamovića, etnomuzikologinja, dr. Tamara Karača Beljak, profesorica Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu te Damir Imamović, muzičar i član porodice Zaima Imamovića.

Zaim Imamović (FOTO: arhiv /IZVOR: Muzička akademija Univerziteta u Sarajevu)

Svi programi 12. Međunarodnog simpozija “Muzika u društvu” odvijaju se u formi Zoom webinara i dostupni su za javnost.  Link za pristup objavljen je na internet stranici Muzikološkog društva www.muzikolosko-drustvo.ba, te Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, www.mas.unsa.ba, na kojima se nalazi i program cijele konferencije.