Šta se dešava sa “muškarcem” koji se usudi dići ruku na ženu?
Ko ili šta mu daje pravo da muči nju kojoj je obećao sigurnost i vječnu podršku?
Nju koja se brine o njegovoj bolesoj majci i njihovoj zajedničkoj djeci.
Nju koja za njega sprema najljepša domaća jela. Nju tako vrijednu i prelijepu.
Nju koja je nekome sestra i kćerka.
Za nasilnike nije bitno dal’ si lijepa, požrtvovana ili vrijedna? Nije ni bitno dal’ je tvoja greška i dal’ te boli?
Bitno je da je on taj koji tvrde da si zaslužila. On koji nije svjestan tvoje vrijednosti.
Zato majko molim te, ti budi svjesna koliko si važna.
Ako ručak nije gotov na vrijeme, nisi ti kriva i ne zaslužuješ šamar!
Ako stan nije čist, nisi ti kriva i ne zaslužuješ pesnicu!
Ako si ostala duže sa prijateljicom na kafi, nisi ti kriva i ne zaslužuješ zabranu izlaska iz stana.
Zaslužuješ malu pomoć oko stana, ručka ili djece. Zaslužuješ odmor i razumijevanje da vidiš svoje najdraže na kafi, sladoledu ili ručku.
Molim te nemoj da se osjećaš krivom ako želiš malo slobode.
Nemoj da te uvjeri da si ti kriva što vaš sin više ne viđa oca, sam je kriv!
Gdje god bila, šta god radila, moraš da znaš da vrijediš više nego što i sama misliš.
Moraš da budeš spremna da istog trenutka pomogneš sebi.
Priča se ne završava sa jednim šamarom, jednom pesnicom ili zabranom.
Ne postoji opravdanje!
Opravdanje nije i nikad neće biti alkohol, šef na poslu,problemi sa klijentima…
Nema ni pravog izvinjenja, nema te ruže, bombonjere ili restorana koji će njega napraviti boljim čovjekom, a tebi pomoći da zaboraviš šta si sve prošla.
Ne govori kako ga voliš i zato trpiš njegovo ponašanje.
Ljubav nije bol !Ljubav ne predstavlja tvoje masnice po tijelu, modrice od davljenja na tvom vratu, ili jecanje u suzama. Ne voliš ga! Voljela si starog njega koji je bio nježan i sve rješavao razgovorom. Pesnice bi koristio samo onda kada je potrebno tebe da zaštiti, a evo danas ti ne dozvoljava ni samu sebe da zaštitiš od njega.
Ne govori kako ga trpiš zbog djece!
Vjeruj mi, mila, sjediti u ćošku sobe sa suzama u očima, a do tebe dopire glas tvoje majke koja traži pomoć oko tvog oca, to više boli nego razvod!
Slušaš sve, ali ne smiješ se usuditi ni korak napraviti jer znaš da je babi svejedno da i tebi uradi slično.
Djeca nisu razlog, ljubav nije razlog, šta ljudi pričaju nije razlog!
Ništa nije razlog da bi ti bila pod istim krovom sa nasilnikom! Bolje je ispod vedrog neba na ulici nego s’ njim, iako obećavam ti nikad nećeš tu završiti.
Jer nisi sama, jer nije sramota biti žrtva, nije sramota razvesti se od nasilnika.
Stvorena si da budeš žena, majka, kraljica i zaslužuješ da te tretiraju tako.
Decenije će proći, a sve priče sa Drine iz devedesetih godina neće biti ispričane.
Tešku priču nane Mejreme Muratović zabilježila je Anisa Mahmutović 2018. godine radeći u lokalnom radiju.
Nana Mejrema Muratović je, krijući se od agresorske Vojske Republike Srpske u maju i junu 1992. godine, provela 18 dana u travi bez hrane i sa jednom litrom vode.
U tome periodu, tačnije 28. maja 1992. godine iz zvorničkog naselja Jusići odvedeno je 48 civila koji su potom strijeljani u susjednom selu Androvići. Za ovaj zločin optužen je Dušan Spasojević koji se i danas po pretpostavkama krije u Srbiji, dok je za njim raspisana međunarodna potjernica.
Nana Mejrema je našoj novinarki ispričala kako je preživjela tih 18 dana u travi bez hrane i sa jednom litrom vode, a danas je preminula u 79. godini života.
Lamija Badžak studentica je treće godine Ekonomskog fakulteta u Sarajevu na Odsjeku Marketing menadžment na engleskom jeziku.
Ova 21-godišnja djevojka iz Konjica nedavno je predstavila svoju prvu pjesmu “Tango”, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je još od malih nogu voljela muziku te da je uživala u pjevanju.
“Završila sam Osnovnu muzičku školu i sviram klavir. Svoj prvi nastup sam imala 2004. godine kada sam nastupala na Malom šlageru. Rado se sjetim tog nastupa te kada napravim paralelu sebe sa samo pet godina i sada kad izvodim svoju prvu pjesmu, mogu reći da sam mnogo sretna i da je sve onako kako sam i željela”, kaže Lamija Badžak.
Naglašava kako se njen prvijenac desio neplanski i kada se najmanje nadala.
“Mogu reći da sam posebno ponosna i da sam sebi dala priliku da to u potpunosti budem ja. Mnogi su se iznenadili kada je cijela ova priča ugledala svjetlost dana i komentari, podrška i reakcije nakon pjesme ‘Tango’ su mi dali posebnu motivaciju da nastavim na ovom polju i za uzvrat svim svojim prijateljima, sugrađanima, porodici i bliskim osobama, razlog da budu ponosni na mene. Pjesmu čujem u kafićima, dobivam razne video snimke putem društvenih mreža kako se moja pjesma sluša što me stvarno raduje”, priča ova mlada pjevačica.
Dodaje da prati mnogo muzičkih takmičenja na našim prostorima
“Volim da gledam takvu vrstu programa i iako to jeste velika odskočna daska za mlade, moja namjera nije da se takmičim i gradim muzičku karijeru nego da pjevanje bude moja ljubav kao što je to i sada”, navodi naša sagovornica.
Od svih pjevačica s naših prostora, najdraža joj je Nina Badrić koju posebno izdvaja.
“Mislim da je Nina Badrić umjetnica u svakom pogledu. Njene pjesme zaista volim te njenu emociju koju prenosi svojim pjevanjem, stilom i glasom. Moja omiljena pjesma je ‘Dodiri od stakla'”, otkriva Lamija Badžak.
Za Konjic se vežu i Alma Subašić, kao i Dragan Stojković Bosanac, a naša sagovorica je imala samo riječi hvale za njih.
“Alma Subašić je jedna prije svega divna osoba i izvrsna pjevačica. Jako mi je drago što je poznajem i veoma cijenim njen rad. Dragana Stojkovića Bosanca nažalost nisam imala priliku upoznati, ali mogu potvrditi da ga svi Konjičani cijene i vole. On je jedan od promotora konjičkih ljepota”, govori ova mlada pjevačica.
Naglašava kako je pandemija koronavirusa utjecala i na njen rad.
“Mislim da će trebati malo više vremena za povratak u staru svakodnevnicu od onoga čemu smo se nadali. Međutim, mogu reći da sam i ovo vrijeme kvalitetno iskoristila posvetivši se nekim projektima, idejama i sebi više nego sam to mogla prije. Apsolutno se slažem da se trebamo čuvati, voditi računa i biti odgovorni kako prema sebi tako i prema drugima”, potcrtava naša sagovornica.
Poručuje da je obrazovanje njen prioritet.
“Plan je da nastavim u ostvarivanju sebe u obrazovnom aspektu života. Vidim se kao uspješnu ekonomistkinju, ali smatram da ću i za pjevanje uvijek naći vremena i ostvariti svoje snove i u tom segmentu”, zaključuje Lamija Badžak.
Završena je saga oko izbora selektora fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Novi, 12. po redu selektor, je bugarski stručnjak Ivaylo Petev.
Ivaylo Bogdanov Petev je rođen 9. jula 1975. godine u bugarskom gradu Lovechu i gotovo jednoglasno izabran je od strane Izvršnog odbora Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine, a za njega je glasalo 12 od 13 prisutnih članova. Tim glasanjem Petev je postao drugi po redu strani selektor koji će voditi naš državni tim. Prije njega, od stranaca na klupi reprezentacije naše domovine, bio je Robert Prosinečki.
Igračka karijera
Ivaylo Petev je svoju profesionalnu igračku karijeru počeo u Litexu 1. jula 1994. godine, a osim u Litexu, dalje je nastupao za Spartak Varnu, Cherno More, FC Rodopu, FK Dunav, Marek Dupnitsu odakle je u julu 2007. godine prvi put otišao van Bugarske i potpisao ugovor za Grčku AO Trikalu. U Grčkoj se zadržao samo godinu dana pa se već 2008. godine vratio u Bugarsku i potpisao za FC Lubymets, a iz njega je prešao u FK Etar, u kojem se sudeći po zvaničnim podacima sa Transfermarkta, 1. jula 2010. penzionisao i tako završio svoju 16-godišnju karijeru.
U toku svoje karijere je uspio izboriti i nastup za nacionalnu selekciju Bugarske pa je tako za mladu reprezentaciju upisao deset nastupa uz jedan postignut pogodak, a za A selekciju je nastupio u tri meča. Upravo su nastupi za reprezentaciju najveća ostvarenja Ivayla Peteva kao profesionalnog fudbalera.
Trenerska karijera
Sigurno je trenerska karijera ono što trenutno najviše zanima svakog Bosanca i Hercegovca, te trenerski uspjesi ovog bugarskog stručnjaka zbog kojih je došao na mjesto selektora reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Krenimo redom, Ivaylo Petev nije dugo čekao na prvi trenerski angažman nakon završetka igračke karijere, naime on je odmah nakon što je ‘okačio kopačke o klin’, 11. jula 2010. preuzeo bugarski Ludogorets na čijoj se klupi zadržao pune tri godine što će, ispostavit će se do danas biti i najduži period na klupi nekog od klubova. Ludogorets je vodio u 68 zvaničnih mečeva i u tom periodu je osvojio pet trofeja, bio je dva puta prvak Bugarske u sezonama 2011/12. i 2012/13, osvojio je jednom bugarski kup u sezoni 2011/2012. i uspio je biti šampion u bugarskom Super kupu 2010/11. i u sezoni nakon te. Do sada su to jedine titule koje je uspio osvojiti.
Proslava druge titule prvaka Bugarske sa Ludogoretskom (FOTO: screenshot/IZVOR: ivylopetev.com)
Iz Ludogoretsa gdje se zadržao do 21. jula 2013. godine, prešao je na klupu Levskog iz Sofije 8. oktobra 2013., ali se na klupi zadržao samo jedan dan jer su press-konferenciju prekinuli navijači Levskog zbog stvari koje je Petev izrekao na račun njihovog kluba dok je trenirao Ludogorets.
Nedugo nakon toga, Petev odlazi na Cipar i preuzima ekipu AEL Limassola koju je sa klupe vodio 43 puta u periodu od oktobra 2013. do novembra 2014. godine. Vođenje ekipe sa Cipra je skrenulo pažnju na njega i on u decembru 2014. godine dobija čast da vodi nacionalnu selekciju Bugarske. Bugare je vodio u 13 utakmica i za to vrijeme Bugari su uspjeli slaviti u pet utakmica, dvijet su odigrali neriješeno, a šest su izgubili.
Ono što je zanimljivo i što će svakako biti vrijedno pažnje je činjenica da je u tih 13 utakmica Petev koristio čak 46 različitih igrača pa ako nastavi sa tom praksom i na klupi reprezentacije Bosne i Hercegovine mnogobrojni bosanskohercegovački igrači se mogu nadati eventualnom pozivu i debiju za našu reprezentaciju.
Poslije epizode na klupi Bugarske, Petev se vraća klupskom fudbalu i dolazi u susjednu Hrvatsku na klupu tamošnjeg dobro poznatog Dinama iz Zagreba, tu se također zadržao veoma malo, ni cijelu godinu, a u historiji Dinama će ostati upamćen kao jedan od trenera koji nije uspio osvojiti domaće prvenstvo.
Produženje ugovora sa Dinamo Zagrebom (FOTO: screenshot/IZVOR: ivaylopetev.com)
U decembru 2017. godine se ponovo vraća na Cipar, ali ovaj put na klupu ekipe Omonia Nicosia koju je vodio samo u 15 utakmica, a odatle je nastavio sa trenerskim poslom u Saudijskoj Arabiji i ekipi Al Qadisiyaha gdje je u 21 meču njegova ekipa doživjela čak 12 poraza pa je nakon nepune godine ponovo došao na evropsko tlo, tačnije u Poljsku gdje je preuzeo ekipu Jagiellonie koju je vodio od decembra 2019. godine do jula 2020. godine. Nakon epizode u Poljskoj nije se više bavio trenerskim poslom sve do imenovanja za selektora naše reprezentacije.
Reprezentacija BiH
U konačnici, Ivaylo Petev vlasnik UEFA pro licence je očito neko ko se ne zadržava dugo na jednom mjestu, a formacija koju je najčešće koristio je 4-2-3-1. Nije nužno da će sa tom praksom nastaviti i u našoj reprezentaciji, ali činjenica je da ga očekuje veoma težak zadatak, a to je za početak vratiti tim koji cijelu godinu ne zna za pobjedu na pobjedničke staze, a njegov konačni cilj i razlog zbog kojeg je doveden je da odvede našu reprezentaciju na Svjetsko prvenstvo u Katru. Posao mu sigurno neće biti lahak, ali u prilog mu ide činjenica da poznaje bosanski jezik pa neće biti prepreka u komunikaciji te činjenica da je sa nekim od naših dosadašnjih reprezentativaca već sarađivao. (Armin Hodžić i Amer Gojak u Dinamu).
Ivaylo Petev bi na klupi naše reprezentacije trebao debitovati 24. marta kada “Zmajevi” otvaraju kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo u gostima protiv Finske, a sedam dana nakon toga, u goste nam dolaze, aktuelni svjetski prvaci, reprezentacija Francuske.
Alen Albinović, najavio je izlazak svog novog, dugoočekivanog romana “Život u doba korone” u mjesecu martu ove godine.
Roman je inspirisan stvarnim događajima baziranim na bizarnom smrtonosnom virusu koji je pokorio svijet, ali ne i Alenovo oštro pero.
“Drago mi je da sa vama mogu podijeliti ovu divnu vijest. Iskreno, jedva čekam da publika dobije svoje već naručene primjerke romana. Ovaj roman je poseban u svakom smislu. On se tiče prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Pisan je sa velikom dozom ljubavi koju primam od svojih najvjernijih fanova na društvenim mrežama. Volio bih da možete zaviriti u moju poštu i pročitati sva ta divna pisma ljubavi, razumijevanja i podrške.” Albinović je, već odavno najavio izlazak romana sa naslovnom stranom koja itekako plijeni pažnju, jer sama njena najava nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Alen i njegova majka Senada
Život u doba korone, roman je u kojem pisac interpretira empiriju na sebi svojstven i autentičan način izražavanja kroz prizmu objektivnosti. Priča romana počinje u glavnom gradu kineske pokrajine Hubei, Wuhanu, u kojem se pojavio korona virus, a završava u malom kućnom uredu pisca i njegovim mislima jedne danske noći koja je tužna sama po sebi iz mnoštva razloga. Pisac se obračunava sam sa sobom, postavlja pitanja i traži odgovore, nastojeći na taj način u svoj usamljenički svijet uključiti stare i nove poznanike i prijatelje, vežući ih za prošlost i sadašnjost…
Razmišljajući o budućnosti kakvu priželjkuje, svijet u kojem pisac obitava više nije isti, pa s toga on nastoji kreirati “novi svijet” u kojem neće biti suza, tuge i kapljica bola… Preživjeli smo možda korona virus, a da li ćemo preživjeti ljudsku oholost, pakost i zlo koje nas okružuje?
Roman je inspirisan stvarnim događajima u kojem ćete jednostavno uživati.
Emina Sinanović, Emina Horić, Nihada Softić, Adelisa Behramović, Elma Šut, Adnan Valentić, studenti su IV godine Odsjeka za njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zenici koji su zajedno sa profesoricom Belmom Polić napravili korona glosar.
Po uzoru na istraživanje, koje je ranije sprovedeno na Institutu za njemački jezik u Mannheimu, koje tretira neologizme, ova grupa mladih i ambicionzih ljudi dala je svoj doprinos u kreiranju glosara, koji sadrži njemačke riječi, nastale u vremenu pandemije korona virusa.
“Obzirom na to da se na jednom mjestu našla grupa studenata vedrog i pozitivnog duha zajedno s divnom profesoricom Belmom Polić koji su iz jedne teške situacije koja nas je zadesila željeli da izvuku samo ono najpozitivnije, jedna ovakva ideja se učinila kao najbolja. Dakle, korona glosar u doba korone, realizatori studenti jezika. Spoj jedne pomalo neugodne situacije i korisnog, tako bih se izrazila”, u razgovoru za dobarportal.net kaže Emina Sinanović, jedna od učesnica ovog projekta.
Dodaje da je cilj njihovog studija širenje vokabulara.
“Pandemija korona virusa napravila je velike promjene u jeziku i nastao je veliki broj riječi, što je veliki izazov za nas lingviste jer ih treba pronaći ih pošto one još uvijek nastaju i nisu leksikalizirane, a onda pronaći primjere i u našem jeziku. Metodologija koju smo primjenjivali nas uči da znanje nije samo sebi svrha, uči nas da, mi studenti, budemo aktivni i da se na taj način razvijamo”, navodi naša sagovornica.
Grupa studenata sa profesoricom (FOTO: Jasmina Horić)
Ističe da su im za cjelokupnu izradu korona glosara trebala tri mjeseca, a da im je profesorica Belma Polić bila najveća podrška ne samo u ovom projektu, nego tokom cijelog studija.
“Profesorica Belma Polić je odmah na početku zimskog semestra predložila ovu ideju i mi smo odmah krenuli s realizacijom. Najzahtjevniji dio rada je bilo ubacivanje riječi u programski jezik, kako bismo napravili glosar u digitalnoj formi, ali zahvaljujući informatičkom znanju kolege Adnana Valentića i ogromnoj želji, volji i trudu nas ostalih kolegica, uspjeli smo”, govori Emina Sinanović.
Ovaj projekat smatra izuzetno važnim s obzirom na trenutnu situaciju u kojoj se nalazimo.
“Imati priliku da se kroz jedan ovakav glosar upoznate s značenjem riječi nastalih u jednoj sasvim novoj situaciji itekako je korisno i dobro. Zanimljivo je recimo da u njemačkom jeziku postoji mnogo više tzv. korona riječi koje se vežu za ekonomiju, nego što je to slučaj s našim jezikom”, priča naša sagovornica.
Napominje da se svaki dan pojavljuje veliki broj riječi koji se odnose na pandemiju korona virusa.
“Imamo one riječi koje su nam već bile poznate, one koje su nastale baš tokom pandemije, ali i one koje su jednostavno samo preuzete iz nekog jezika i dosta njih ima međusobne sličnosti. Ako uzmemo u obzir sve nabrojano, negdje je logično da u jednom trenutku dođe do male zabune, a s druge strane smatram da se generalno ne posvećuje dovoljno pažnje platformama koje bi razriješile ovakve zabune” , naglašava Emina Sinanović.
Emina Sinanović (FOTO: Jasmina Horić)
Poručuje da će iz ovog glosara nastati i dva naučna rada.
“Prvi rad je analiza glosara s aspekta leksikologije i translatologije, a drugi je analiza glosara s aspekta semantike i morfologije. Oba rada ćemo u maju predstaviti na Drugoj međunarodnoj naučno-stručnoj konferenciji pod nazivom ‘Prozor u svijet obrazovanja, nauke i mladih’ na Pedagoškom fakultetu u Sarajevu”, potcrtava naša sagovornica.
Prema njenim riječima, život je zaista nepredvidiv i svaki dan sa sobom donese nove događaje, a time i nova iskustva.
“Ono što uvijek treba da imamo na umu, dok koračamo životnim stazama jeste to da je znanje moć, marljivost i odgovornost najvrednije osobine, a trud ono što nas oslobađa. Mi želimo da mislimo pozitivno, pa smo i u ovoj teškoj situaciji pronašli put da radimo nešto zanimljivo, da učimo i ‘zabranimo’ pandemiji da nam mijenja život na negativan način. I tako trebaju svi. Od dva neba što nam se nude, uvijek birati ono vedrije”, zaključuje Emina Sinanović.
Prethodnih dana naša fotografkinja Elma Nikšić je boravila na Ilidži gdje se nalazi izvor sumporne vode.
Sav jad i čemer ove zemlje upravo je vidljiv na fotografijama koje je zabilježila.
Na temperaturama koje idu ispod nule u gradu okruženom planinskim vrhovima, nečija djeca pokušavaju održavati minimum higijene, rizikuju svoje zdravlje i preživljavaju pod otvorenim nebom.
Zemlja zvana SURVIVOR pala je na ispitu spašavanja nacije jer nije nabavila vakcine protiv COVID-a, respiratori plaćeni 10,5 miliona nisu u funkciji, na ulicama u gradovima SURVIVOR države je na hiljade ljudi bez minimalnih uslova za život koji bez problema ulaze na istočnoj granici Bosne i Hercegovine.
Nemamo dovoljno policajaca Granične policije, a član Predsjedništva Milorad Dodik štiti interese susjedne Srbije pa je zbog toga zabranio izlazak Oružanih snaga Bosne i Hercegovine na obalu Drine, dok je na zapadnoj strani, zemlja članica EU, Hrvatska “udarila” nasilni bedem za tranzit ljudi sa Istoka.
I tako postajemo SURVIVOR prostor za domaće stanovništvo, ali i ono koje je preko hladne Drine stiglo na prostor Vitinice, Zvornika, dalje prema Tuzli, Sarajevu, Bihaću tražeći svoj komad hljeba i topli krevet.
Nisu oni krivi nama, nismo mi krivi njima. Postali smo kolateralna šteta političkih interesa Bosne i Hercegovine, ništa manje i Evropske unije.
Program je pokrenut od strane Evropskih olimpijskih komiteta i za cilj ima da ojača Olimpijske vrijednosti među mladim sportistima koji se takmiče na EYOF-u.
Ovaj program ulaže u mlade ljude, koji su inspirisani sportom i Olimpijskim vrijednostima i imaju želju da doprinesu stvaranju jakih temelja međunarodne sportske zajednice, zasnovanom na Olimpijskim vrijednostima. Tokom održavanja EYOF-a 2021 Voukatti ovaj program će se održati po četvrti put pod pokroviteljstvom Komisije za Olimpijsku kulturu i naslijeđe EOK-a.
Čast da, u ovom izdanju programa, predstavlja Bosnu i Hercegovinu ima naša stonoteniserka Emina Hadžiahmetović, koja je krajem 2020. godine od strane EOK-a izabrana u program u funkciji promotera. Glavne aktivnosti promotera su da stvaraju kulturološke programe promovirajući na taj način kulture država članica EOK-a.
Izvor: OK BiH
📣PROGRAM MLADIH OLIMPIJSKIH AMBASADORA 📣
Program je pokrenut od strane Evropskih olimpijskih komiteta i za cilj ima da…
Ambiciozni i obrazovani ljudi najbolji su ambasadori svoje lokalne zajednice, ali i države Bosne i Hercegovine. Grad Srebrenik sigurno ima ono najbolje, potencijal mladih ljudi koji su odlučno koračali stazama obrazovanja i odlikovali za trud, rad i zalaganje.
Jedan od njih je i Muhamed Ibrić, najbolji student Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i jedan od najboljih studenata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prepoznatljiv po zapaženim rezultatima, stručnim člancima, brojnim projektima, a u razgovoru za dobarportal.net govorio je o svom putu ka uspjehu.
U nadi da budeš inspiracija mladima, možeš li nam se za početak predstaviti?
Zovem se Muhamed Ibrić i po zvanju sam bachelor ekonomije – odsjek Ekonomija, smjer Finansije, bankarstvo i osiguranje. Rođen sam 1998. godine u Tuzli, a od svog rođenja živim u Srebreniku. Osnovnu i srednju školu sam završio u Srebreniku, i potom, po svom vlastitom nahođenju, upisao Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli. Tokom svog četverogodišnjeg studija ostvario sam prosječnu ocjenu 10,00, zbog čega sam na Svečanoj akademiji Univerziteta odlikovan “Zlatnom plaketom Student generacije Univerziteta u Tuzli”, i nagrađen školarinom za naredni ciklus studija. Pored toga, u decembru 2020. godine, dobitnik sam priznanja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke za najboljeg studenta Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.
Kada si upisao fakultet da li si imao ciljanu namjeru da budeš najbolji student ili si jednostavno osjetio veliku ljubav i posvećenost tome da su i rezultati sami to pokazali?
Od prvih trenutaka provedenih na fakultetu imao sam ona uplašena i izrazito vidljiva euforična razmišljanja kakva su imanentna brucošima. Ali, naravno da u tom momentu ni u najmanju ruku nisam očekivao iznadprosječne rezultate, iako sam bio spreman na iznadprosječna zalaganja. No, ambicija i, u nekom pogledu, satisfakcija sa svakim uspješno urađenim ispitom međusobno su se prožimali i na taj način davali do znanja da, uz dovoljno sistematično raspoređenog rada i truda, mnoge stvari postaju dostižne. Jednostavno satisfkacija, ne diskutujući o tome u kojim pogledima se manifestira, daje osjećaj potvrde/pohvale, da ono što radimo je sasvim u redu, da nastavimo tim putem a snagu za prevazilaženje mnogih prepreka na tom putu crpimo iz nje same (satisfkacije). Na taj način dostižujući niže idemo ka višim ciljevima, a opet u svakom momentu imamo svijest da je pred nama cilj i da ga trebamo dostići, bez obzira o kojem cilju se radilo. I kada na ovom mjestu dodamo osjećaj ispunjenosti i odvažnosti pri svakom potvrđenom uspjehu, dolazimo do neiscprnih izvora motivacije za kontinuiran i intenzivan rad, s jedne strane, te ljubavi i ugodnosti radeći ono što volimo, s druge strane.
Zlatna plaketa Muhameda Ibrića (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)
Iza tebe je nekoliko važnih uspjeha koji su obilježili tvoj dugogodišnji rad, zalaganje i učenje. Međutim, šta smatraš svojim najvećom uspjehom?
Prije svega, apostrofirao bih da je uspjeh individualna i relativna kategorija i, stoga, uopštavanje njegovog shvatanja vodi nas ka stavovima i razmišljanjima koja rezultiraju suvišnim diskusijama i čestim sukobima mišljenja. Upravo zbog toga, moje shvatanje uspjehavjerovatno će se razlikovati od shvatanja drugih osoba, no to ni u najmanju ruku ne indicira da je smisleno i opravdano unositi dozu inferiornosti u njihova shvatanja. Iako će na prvu zvučati kontradiktorno ili, pak, besmisleno, moji najveći uspjesi nisu oni koji su vidljivi. Naprotiv suprotno, siguran sam i ubijeđen da je težnja ka tim ciljevima i uspjesima rezultirala možda daleko većim uspjehom, jer bez obzira šta radili najvažnije od svega jeste kakva smo osoba postali: snažnija, samopuzdanija, samouvjerenija i odlučnija. Na ovom mjestu citirao bih Henry Thoreau-a, koji kaže: “Ono što dobiješ ostvarujući svoje ciljeve nije tako važno kao ono što postaneš ostvarujući svoje ciljeve”. Stoga, podcrtao bih da su mnogobrojne pohvale, nagrade, priznanja, plakete i ma šta god drugo to bilo, zapravo pogled na našu prošlost koja je oblikovala našu sadašnjost i našu ličnost. I samo tada kada posmatramo holistično, kada životna iskustva interpretiramo ličnošču koja smo postali, biti ću slobodan da kažem da smo uspjeli jedino onda kada smo ostvareni na svakom planu, šta god to značilo.
Ko je bio tvoja najveća motivacija tokom studija?
Znate, životna filozofija je važan faktor u ostvarenju mnogih ciljeva, oblikuje se tokom cijelog našeg života i zaslužna je za mnoga naša postignuća; a svoje temelje (“stupce”) “vuče” još iz djetinjstva – perioda kada smo stvarali naše prve stavove, kada smo bili mali istraživači našeg okruženja. Od tada pa do danas, poput kolodvora, mnogi ljudi su se smjenjivali u mom životu, neki su se samo prošetavali a neki ostajali duže i primjetnije. Svi oni su, na ovaj ili onaj način, uticali na mene i pružali mi neiscrpan izvor motivacije. I upravo osobine koje su mi pomogle da istrajem tokom svog studija, poput istrajnosti, ambicioznosti i discipliniranosti, potiču iz moje kuće, moje porodice, mojih roditelja i mojih prijatelja. Stoga, biti ću odvažan i kazati da bi bez njih ovo bilo, ako ne nemoguće, onda zasigurno izuzetno teško.
Da li si u jednom trenutku osjetio loš period da si bio nezadovoljan i da ti je bilo teško?
Svaka pojava/proces je isuviše kompleksan i skoro je nemoguće da biva ispunjen samo usponima, i potpuno adaptiran našim radnjama. Stoga, svakodnevno se suočavamo s mnogim padovima ali ovisno o njihovoj važnosti često ustajemo a da to i neprimijetimo. Isto tako, tokom studija naišao sam na periode koji su u tom momentu bili teški, skoro da su se činili nemogućim. Ali nisam pokleknuo jer nisam razmišljao o odustajanju, jednostavno odustajao sam od samog odustajanja. Čvrsto sam vjerovao u svoje ciljeve a na izazove odgovarao radeći jače, sistematičnije, racionalnije i nakon svakog teškog perioda sam naučio važne lekcije o snazi, hrabrosti i odlučnosti. Moram priznati da se mnogo lakše prisjetim predmeta o kojima su među nama studentima kružile dobro poznate priče (špekulacije) kako je teško/nemoguće postići značajan uspjeh na nekom predmetu, kako je profesor zahtjevan, kako je gradivo kompleksno. Naravno, kao i svaki drugi student vjerovao sam u te priče, ali opet vjerovao sam i sebi, pa sam često vagao između sebe i tih priča. Zapravo, razmišljao sam o razlogu opstanka tih priča, o njihovoj egzistencijalnoj prirodi i svaki puta sam shvatio da je upravo istrajnost i discipliniranost zapravo rješenje ili ključ, a odustajanje onda kada nam je teško zapravo poraz. I to je važna lekcija koju sam naučio i nastavio primijenjivati u svakom segmentu svoga života, a relativno posmatrano najmanje na studijima. Kada radiš na sebi, kada radiš ono što voliš, činimo veliku stvar u ovom svijetu.
Muhamed Ibrić (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)
Kako su se ostale kolege odnosile prema tvom uspjehu?
Na ovom mjestu ću citirati grčkog filozofa Epikteta, koji kaže “Ključ je u tome da si uvijek u društvu onih ljudi koji te uzdižu i čije prisustvo iz tebe izvlači ono najbolje”. Stoga, krajnje iskreno mogu kazati da su jedino one okolnosti u kojima sam djelovao (studirao) bile optimalna atmosfera za dostizanje iznadprosječnih rezultata. Pomenute okolnosti mogu pripisati svim kolegicama i kolegama koji su, na sebi svojstven način, uticali na mene i ni u jednom momentu nisam osjetio ugroženost, poniznost ili, pak, otežanost u ostvarivanju svojih postignuća. Pored toga, skoro sam uvijek na fakultet odlazio sa osmijehom na licu i isto tako vraćao se, a s obzirom da sam tokom studija svakodnevno putovao u drugi grad zbog studija, druženje sa prijateljima tokom putovanja mi predstavljalo dodatni psihološki odmor. Sebe posmatram kao jednostavnu osobu, koju više zanimaju tajne prirode nego priče o drugim ljudima. Osoba sam koja će radije čitati knjigu, šetati prirodom, učestvovati na projektima/seminarima nego provoditi vrijeme u izlascima. Na neki tako svojstven način provodio sam i svoj studentski život.
Kakav je odnos bio sa profesorima i upravom fakulteta?
Prilikom obraćanja na Svečanoj akademiji povodom dana Univerziteta u Tuzli, kazao sam da je moja odluka o upisivanju Univerziteta u Tuzli najbolje donešena odluka u mom životu. Razlog takvom odgovoru, između ostalog, jeste, najsvijetlija tačka na Univerzitetu a to su upravo nastavnici i saradnici (profesori i asistenti). Upravo oni, posebno među njima moja mentorica pri izradi Završnog rada prof. i dr. Emira Kozarević, bili su značajna podrška i motivacija tokom mog studija.
Do sada si objavio nekoliko naučnih/stručnih članaka u vodećem magazinu u našoj državi iz polja bankarstva. Odakle interes prema naučnom radu?
Da, u prošloj godini, periodu kada se intezivirala javna diskusija o efektima korona virusa na privredu, u koautorstvu sa mentoricom prof. Kozarević, napisao sam pregledni članak o efektima na ekonomiju općenito. Nakon toga, mogu kazati da sam poprilično privolio pisanje tog tipa, i sa zadovoljstvom sam dijelio koautorstvo i u narednim člancima.
Muhamed Ibrić (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)
Diplomirao si na temu “Mogućnosti primjene blockchain tehnologija u domenu finansija”. Da li si nastavio u tom pravcu i hoće li to biti predmet tvojih budućih istraživanja?
S obzirom na to da sam trenutno na master studijima na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, na smjeru Finansije, bankarstvo i osiguranje, i bliži se rok izbora teme magistarskog rada nemam tačnu sliku i predodžbu, pa stoga ne bih špekulisao sa odgovorom. Ali ono što mogu kazati jeste da ću istraživanja na temu koju sam obrađivao na prvom ciklusu zaisigurno nastaviti, u kojem obliku ostaje da vidim.
Šta misliš o mlađim studentima i novim generacijama koje dolaze kada je riječ o uspjesima i fakultetu ?
Vidjeti mladog brucoša, punog ambicije, elana i volje zaista mi svaki puta vraća sjećanja na prošlost. Naime, mišljenja sam da bez obzira o kakvim uslovima djelovali i u koliko lošem općem društvenom stanju se nalazili, moramo raditi na sebi, vjerovati u moć i draž znanja i imati na umu da obrazovanjem otvaramo mnoga vrata. Stoga, dragi srednjoškolci, brucoši i svi vi koji planirate upisati studije, vodite se vlastitim nahođenjem, budite borci u ostvarivanju ciljeva i nikada, koliko god bilo teško, nemojte odustajati!
Autor: Nejla Emšo
Bilješka o autoru: Nejla Emšo rodena je 12.05.1999. u Sarajevu. Studentica je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za socijalni rad.
Digitalna transformacija je termin sa kojim se sve ćešće susrećemo u svakodnevnom govoru, ali mnogi nisu u potpunosti sigurni šta on tačno podrazumijeva. Uzimajući u obzirneizbježnost digitalne transformacije našeg društva, smatram da je jako važno shvatiti ovaj termin pa slijedom toga nastade i ovaj tekst.
Bosna i Hercegovina je država koja teži ka članstvu u Europskoj uniji pa ćemo onda ovu temu razmatrati iz perspektive EU, koja je načinila i nastavlja da čini značajne korake ka regulisanju i pojašnjavanju termina koji u svom prefisku sadrže riječ “digitalno”.
Sama riječ transformacija podrazumijeva neki period unutar kojeg se dešavaju određene promjene. Slijedom toga, termin digitalna transformacija bi podrazumijevao period unutar kojeg se započinje i vrši proces uvođenja digitalnih tehnologija u sva područja poslovanja. To bi u praksi značilo izgradnju informatičke infrastrukture, prebacivanje određenih segmenata poslovanja na digitalni (računarski) rad, automatizaciju nekih drugih vrsta poslovanja te obučavanje zaposlenih za rad sa takvim novim digitalnim sistemima.
Ovaj proces tekao je i prije pandemije virusa COVID-19 mada je pandemija ubrzala ovaj proces u određenoj mjeri. Digitalno poslovanje je širok pojam koji se može na različite načine provoditi pa tako za neka poslovanja može značiti kreiranje i uspostavu web stranice na kojoj će lica vršiti kupovinu nekih stvari, za neka druga poslovanja može značiti uspostavu digitalne komunikacije i razmjene podataka za preduzeće, za treće može značiti složen proces automatizacije proizvodnje povezan sa centralnim računarom, za četvrte pojednostavljivanje obavljanja poslova javne uprave i tako dalje.
Evidentno je da ovi sistemi olakšavaju rad, ubrzavaju proizvodnju, osiguravaju veći profit preduzećima i olakšavaju život građanima čime postaje jasna neizbježnost njihovog uvođenja. Iako postoje zemlje koje prednjače u uspostavi digitalnih tehnologija za poboljšanje kvaliteta života, činjenica je da je ova oblast nedovoljno pravno regulisana i nedovoljno shvaćena pa se sa njenom implementacijom ipak teče sporije nego bi se inače to moglo. Međutim, na primjeru EU možemo vidjeti da se ozbiljno i sistematski pristupilo ovoj temi što je za rezultat imalo uspostavljanje programa “Digitalna Europa” sa ukupnim budžetom od 9,2 milijarde eura za oblikovanje i podršku digitalnoj transformaciji europskih društava i privrede. Ovakvi iznosi i neki drugi planirani fondovi omogućiti će izgradnju informatičke infrastrukture, olakšavanje poslovanja preduzeća, uvezivanje tržišta i “podrška socijalnoj ekonomiji” kako tu nazivaju predstavnici EU.
Ukoliko Bosna i Hercegovina planira pristupiti Europskoj uniji onda je nesporna činjenica da će morati u dogledno vrijeme izvršiti digitalizaciju svog realnog i javnog sektora kako bi bio kompatibilan sa poslovnim i političkim tržištem EU. Analizirajući pomenutno, situacija u BiH je takva da trenutni zakonski okviri o informatičkom poslovanju, digitalnom potpisu i centralnim autoritetima su postali mrtvo slovo na papiru ili ne postoje, ne razmišlja se uopšte o izgradnji podatkovnih server centara za javnu upravu, kompanije/institucije digitalno poslovanje vrše pojedinačno bez uvezanih servisa i slabo se radi na osposobljavanju radnika za rad sa digitalnim servisima. Digitalna transformacija u BiH će biti golem zadatak jer u svom trenutnom obliku digitalno poslovanje u BiH je rudamentalno i parcijalno, bez neke veće kontrole i supervizije.
Pored toga, za uspješnost digitalne transformacije ključan je i segment informatičkog obrazovanja. Prednost našeg obrazovanja jeste postojanje časova informatike već u osnovnim školama, ali je nedostatak što se ti časovi uopšte na cijene na diplomi jer se često u praksi dešava da se za većinu poslova traži dodatna potvrda o poznavanju rada na računaru, a diplomu u tom kontekstu ne priznaju. To je pokazatelj da se informatičko obrazovanje u osnovnim/srednjim školama BiH ne cijeni, moguće iz razloga da nije dovoljno kvalitetno ili razloga političke prirode pa je potrebno sprovesti dublju analizu kako bi se znalo kako na tom polju BiH stoji i kako će se obrazovanje moći nositi sa digitalnom transformacijom tržišta i društva. Mora se povesti i računa o informatičkom obrazovanju već zaposlenih radnika kako bi uspješno mogli vršiti svoje radne obaveze na digitalnim servisima.
Digitalna transformacija započinje, a u velikom broju zemalja već traje neko vrijeme, pa bi bilo dobro da Bosna i Hercegovina pravovremeno započne svoje aktivnosti na tom polju kako bi naše poslovno tržište bilo kompatibilno sa poslovnim tržištem EU što će omogućiti lakšu razmjenu dobara i usluga što bi rezultiralo većim blagostanjem na ovom prostoru. Kako će ova transformacija dovesti do velikih promjena i u pogledu postojanosti i načinu obavljanja određenih poslova bitno je na vrijeme imati viziju u kom pravcu će sedigitalna transformacija našeg društva vršiti.
Autor: Kenan Gutić
Bilješka o autoru: Kenan Gutić rođen je 08.02.1995. godine u Tuzli i diplomirani je pravnik. Aktivista je za unaprijeđenja obrazovanja u Bosni i Hercegovini i svoj rad usmjerio je na uvođenje praktične nastave u obrazovni proces visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
