PRIM.DR. VERICA VUKOTIĆ: “GLAUKOM je najčešće bolest bez ijednog simptoma”

Specijalistkinja oftamologije, prim.dr. Verica Vukotić, u vrijeme pandemija Corona virusa pored redovnih obaveza na UKC Tuzla, skoro svake večeri se trudi na svom Facebook profilu podijeliti korisne savjete oftamološkim pacijentima, ali i svima nama podići nivo svijesti o značaju brige o čulu vida.

 

 

Glaukom je vodeći uzrok sljepoće, a u početku nema nikakvih simptoma. Upravo o ovoj temi prim. dr. Verica Vukotić pisala  je noćas, što i vama prenosimo u nastavku:

“Dobro veče , jeste li kući ? Nadam se da jeste, jer ostankom kod kuće, čuvamo sebe i sve ostale.Večeras bih vam napisala nešto o povišenom očnom pritisku ,a razlog je što se nadam da ću dati poneki savjet pacijentima koji se već liječe, ili da to prenesete nekome za koga znate da kapa kapi za očni pritisak. Pokušaću jednostavno .Glaukom je teško očno oboljenje kod koga je povišen očni pritisak jedan od simptoma i drugi je razlog sljepoće u svijetu i nažalost , ako se ne otkrije na vrijeme, dovodi do nepovratnog oštećenja vida.Najčešći je takozvani simplex glaukom , u prevodu ” obični” , ali je napodmukliji i zato ga zovu tihi lopov vida. S početka ili dok se slučajno ne otkrije , ne daje simptome.Pravilnim liječenjem i redovnim kontrolama , sa dijagnozom se može kvalitetno vidjeti i živjeti bez problema.Kada se mora prvi put izmjeriti očni pritisak ? Sa prvim naočarima za rad , za čitanje, obaveza je vašeg oftalmologa da vam mjeri pritisak jer se najčešće i nađe tako , slučajnim pregledom. Zato je greška prve naočare za blizinu uzimati na kioscima, supermarketima a, uz poštovanje optičarima, ni tamo jer ostajete uskraćeni za vrlo važnu dijagnostiku, koja vam može promjeniti život .Izuzetak su optike u kojima radi oftalmolog. Uglavnom se javlja preko 40-te godine, skoro 2% svjetske populacije, a preko 60-te godine procenat je uduplan.Ako neko u porodici ima glaukom , više ste rizični , veće dioptrije, pogotovo plus, su također rizičnije. Očni pritisak se mjeri jednostavno i bezbolno, ako se otkrije glaukom, može se liječiti kapima, rješavati laserski ili ako to dvoje nije dovoljno, onda operacijom .Zašto ovaj problem treba tražiti ?Zato što uglavnom nema pada vida , ponekad se tek mogu javiti krugovi duginih boja, nema bola, sem kod jedne odredjene vrste glaukoma, ponekad tupi bolovi u jabučicama i neodredjene glavobolje,rijetko crvenilo očiju., ali najčešće je bolest BEZ IJEDNOG SIMPTOMA.

Moja poruka večeras je u stvari već dijagnosticiranim pacijentima : sada kada ne idete na redovne preglede i kontrole , NE PROPUŠTAJTE KAPATI KAPI NI JEDAN DAN , nastavite redovno terapiju koju imate na zadnjem nalazu od vašeg oftalmologa.Glaukom ne boli i nemojte da vas to zavara i da pomislite : preskočiću ova tri dana, dobro sam , ili kupiću u ponedjeljak kapi. Kapi za glaukom nisu skupe, a ima ih mnogo vrsta, kako god , obaveza vam je da ne zaboravite vašu terapiju ni jedan dan da ne biste napravili oštećenja koja se poslije ne mogu ničim popraviti.Glaukom se liječi cijeli život , ali , bolje je da vam dosadi ta svakodnevna obaveza nego da izgubite vid. Na kontrolu ne možete zakasniti a na dobar vid možete.Često pitanje, da li je očni pritisak povezan sa krvnim , direktno nije , ali treba izbjegavati stanja gdje se može isprovocirati povećan priliv krvi u mozak, kao saginjanje , nošenje marama ili garderobe koja steže u vratu. Televizor gledati sa upaljenim svjetlom, tečnost unijeta u toku dana ne smije prelaziti dva litra ( zajedno sa supom).Ako morate na pregled kod doktora zbog nekog drugog problema, obavezno napomenite da imate glaukom.Ovo je više bila poruka za pacijente koji već imaju glaukom , vi ostali ne tražite sad simptome jer imate viška vremena, jer za dobiti dijagnozu treba više dodatnih pregleda i dijagnostičkih procedura da bi se nekome reklo : “Ti imaš glaukom”.
Ostanite kući , budite odgovorni ! Budite odgovorni i prema svom vidu jer ..” vid nije sve , ali šta je sve bez vida …” !!!

 

HUSNETA TUPKOVIĆ, DIVA TURIZMA BiH: Pridržavajmo se propisanih mjera opreza

0

Husneta Tupković 2019. godine proglašena je divom turizma Bosne i Hercegovine. Mlada Tuzlanka nalazi se u svom domu, a u razgovoru za dobarportal.net otkrila je i kako provodi ove dane u izolaciji.

 

“Do skora sam radila tako da nisam ni primjećivala poremećaj koji nam se desio. Već neko vrijeme sam na odmoru, vrijeme provodim tačno tako. Odmaram se. Dan-dva su protekli u pidžami uz TV i dostave. Onda je naravno proradio moj nemirni gen, te sam se bacila na pisanje svog magistarskog rada, jako je opširno tako da koliko god izolacija bude trajala, ne znam da li će mi biti dovoljna”, kaže Husneta Tupković.

Poštuje sve mjere predostrožnosti, a izlaske je svela na minimum.

“Uživam u muzici i dugim razgovorima s prijateljima. Čak sam sašila i nekoliko maskica. Kuham sebi ono što volim, a počela sam i trenirati tako, da je i kuhanje usklađeno sa treningom. Često kažem prijateljima, „Ma kakva izolacija kakva dosada, meni opet fali sati“. Negdje pročitah ko izađe iz ovog stanja, a da nije napredovao (nešto novo naučio) tome nije falilo vremena nego discipline”,  govori naša sagovornica.

Ambiciozna Tuzlanka ima plan za nadolazeći period.

“Knjige koje sam pripremila da čitam „kad budem imala vremena“ nisam još uzela. Vjerujem da hoću čim završim sezonu „Hawai5-0“. Vijesti iz zemlje i svijeta svela sam na minimum, to me opterećuje, a ono što me opterećuje uvijek odgurnem od sebe. Pročitam tek toliko da znam sta se dešava”, priča zanosna manekenka.

Uputila je i poruku za sve naše sugrađane.

“Pokušajmo biti pozitivni u ovim teškim vremenima kako za čovjeka tako za društvo. Pridržavajmo se propisanih mjera opreza, ali ne razmišljajmo previše. Jer previše razmisljanja vodi brizi, a briga i stres narušavaju naše zdravstveno stanje. Potrudimo se da iz ovog izađemo psihički jači, ne dozvolimo oboljenje našem tijelu i duši”, zaključuje Husneta Tupković.

BANOVIĆI: Gori borova šuma, vatrogasci traže hitnu pomoć (VIDEO)

0

Tri ekipe Vatrogasne jedinice iz Banovića gase veliki šumski požar u povratničkom naselju Seona koji je izbio danas. Ovo područje graniči s općinama Zavidovići i Lukavac.

 

 

– U toku dana uspjeli smo ugasiti dio koji je prijetio kućama u naselju Orahovica koje pripada Lukavcu. Sad se borimo da zaustavimo vatru koja pali sve prema zaseoku Delići u MZ Seona, koja je na području naše općine, kaže za portal RTVTK Zijad Kifić, smjenovođa banovićke Vatrogasne jedinice.

 

Na drugoj lokaciji, kaže Kifić, na razmeđu između naselja Mušići i Bećići, na dijelu koji nije naseljen, ugasili su danas požar niskog rastinja. Ali na lokaciji aktuelnog požara je gusta, uglavnom crnogorična, borova šuma, koju zasigurno neće uspjeti ugasiti tokom noći.

– Mi smo već obavijestili Civilnu zaštitu. Informacija je stigla do Kantonalnog štaba. Trebat će nam pomoć. Očekujemo je ujutru, kaže smjenovođa Kifić.

Gašenje požara vatrogascima na terenu otežava jak vjetar koji plamen nosi sa krošnje na krošnju drveća.

NAJLUĐE NOGOMETNE TEORIJE ZAVJERE: Zle lazanje, gole Nijemice i Messi tajni agent

0

Koronavirus paralizirao je svijet pa tako i nogomet. U nedostatku utakmica, izdvojili smo najluđe nogometne teorije zavjere.

 

Neke stvari koje su se dogodile, neke nisu, neke su sulude, ali i dalje nas zabavljaju.

Tottenham i lazanje

Noć prije zadnje utakmice sezone 2005./2006., Tottenhamovi igrači su bili pokošeni nakon večere u hotelu. Njih čak 10 je bilo u jako lošem zdravstenom stanju. Igrači Martina Jola nisu mogli ništa, Arsenal je osvojio četvrto mjesto koje vodi u Ligu prvaka, a priča se da je kuhar u hotelu koji je pripremao lazanje za Spurse bio navijač Arsenala.

Sindelar ponizio naciste, a onda je on napustio ovaj svijet

Nacistička Njemačka je 1938. godine organizirala “prijateljsku utakmicu” kako bi olakšali integraciju nakon pripajanja Austrije, ali golom za pobjedu od 1:0 ih je ponizio Matthias Sindelar, austrijski špilmaher, nogometni Mozart.

Za godinu dana je bio mrtav. Priča se da su on i djevojka počinili samoubistvo, priča se da ih je ubio neispravan dimnjak, a nerijetko se čuje i teorija da ih se riješio Gestapo zbog pro-židovskih stavova i odbijanja nacističkih ciljeva. Nikad nećemo znati.

Esmeralda – epizoda: Zašto bi najbolji igrač Engleske krao smaragdne narukvice?

1970. godine Engleska je branila naslov svjetskog prvaka. Najvažniji igrač obrane, Bobby Moore, optužen je da je ukrao smaragdnu narukvicu od draguljara u Kolumbiji. Četiri dana je bio u kućnom pritvoru i oslobođen je zbog nedostatka dokaza.

Dvije godine kasnije iscurili su dokumenti da su kolumbijske tajne službe htjele destabilizirati englesku reprezentaciju preko njihovog najvažnijg igrača.

“Cruyff, šampanjac i gole žene”

Nizozemci su bili favoriti za osvajanje Svjetskog prvenstva 1974. godine, ponajviše zbog njihovog najvećeg maestra – Johana Cruyffa. Nizozemska je jednostavno igrala ljepši nogomet. Prošli su grupu bez poteškoća, a putem do finala  riješili su Argentinu, Istočnu Njemačku i Brazil s ukupnim rezultatom od 8:0.

Prije samog finala sa Zapadnom Njemačkom, najveći njemački tabloid “Bild” donio je priču o četiri neimenovana Nizozemca koji su slavili u bazenu s golim njemačkim djevojkama prije polufinalne utakmice s Brazilom. Naravno da je naslov bio “Cruyff, šampanjac i gole djevojke”.

Žene iz domovine su odmah zvale, a najviše je po lampi dobio Cruyff koji navodno nije spavao cijelu noć. Pa ti vidi – najbolji nogometaš ne spava cijelu noć i još je emotivno iscrpljen. Nizozemci su bili potreseni u finalu, Cruyff je igrao neprepoznatljivo, a nakon tog finala više nikad nije zaigrao za Oranje na Svjetskom prvenstvu. Priča se da je to bio dogovor sa ženom, ali Cruyff kaže da je sam tako izabrao.

“Šta si mi u vodu stavila?”

Kad igraju Brazil i Argentina, znaš da će biti drame, ali niko ne bi rekao da će biti sedativa u priči. Lijevi bočni tadašnjeg Brazila, Branco, uvjeren je da mu je argentinski fizioterapeut dao vodu sa sedativima te se žalio da je čak dva dana kasnije osjetio mučninu i vrtoglavicu.

A možda je Maradona pio iz te boce pa je ostalo nešto što se nije trebalo tamo naći. Maradona nikad nije porekao ovu priču. Da, na snimci izgleda malo čudno.

Svjetsko prvenstvo koje se nije dogodilo

Konspiration 58 je film iz 2002. godine koji je tvrdio kako se Svjetsko prvenstvo 1958. godine u Švedskoj zapravo odigralo u filmskom studiju u Los Angelesu. Naravno, kao eksperiment CIA koja je provjeravala moć televizirane propagande.

Dokazi su bili sumnjive zgrade u pozadini, kopačke te sjene igrača koje nikako nisu mogle biti posljedica skandinavskog ljetnog sunca. Cijeli je na Youtubeu u tri dijela, ako vas zanima, ali i David Icke je cijeli na Youtubeu pa to ne znači da ga morate gledati.

Na samom kraju filma i sam redatelj kaže da je film zapravo eksperiment kojim se istražuje rekonteksualizacija historije te teške posljedice koje takav čin može ostaviti na javnost – što se događa i s poricanjem Holokausta. Kao da je 2002. još lik predvidio ovo konstantno “fake news” i “fake history” stanje u kojem ćemo živjeti.

Messi i društvo su slali kodirane poruke sirijskim pobunjenicima

Zamisli… Messi. Tajni agent koji svojim dodavanjima šalje kodirane poruke sirijskim pobunjenicima. I to tokom El Clasica! Znači li to da je Real Madrid tajna služba koji je sarađivao?

Sirijska državna televizija je tvrdila kako su Leo, Xavi, Iniesta i društvo svojim lijepim dodavanjima otkrivali najbolje rute za švercanje oružja u Siriju.

“Ovo je prva faza gdje se oružje šalje iz Libanona” – a na ekranu im akcija u kojoj su sudjelovali Messi, Iniesta i Pedro.

 

U PETAK 10. APRILA KREĆE HUMANITARNA AKCIJA “UNITED TRIBUNS”: Podjela preko 45 tona brašna u Mostaru

0

U ovoj teškoj situaciji vezanoj za pandemiju koronavirusa od velike je važnosti činiti dobra djela i pomagati onima kojima je trenutačno pomoć najpotrebnija.

 

Tako su i dobri ljudi u Mostaru organizirali akciju podjele brašna svima onima kojima je potrebno. U akciji podjele brašna sudjelovat će: Sado Đugum Seferović, Armin i Nermin Ćulum, Moto i Sportski klub “United Tribuns”, porodica Jolić iz sela Kongora kod Tomislavgrada te Adin Trgo i Adnan Šljivić iz Mostara. Akcija će se održati ovog petka, 10. aprila, od 15 sati.

FOTIV: Sado Đugum Seferović, jedan od pokretača akcije podjele brašna, ulja i potrepština

 

“Već prošle sedmice podijelili smo preko tonu brašna u Mostaru, a ovog petka ćemo još toliko. Sljedeće sedmice će biti akcija u Sanskom Mostu i imamo cilj i u ostalim gradovima BiH”, kazao nam je Sado Seferović.

Također su kazali kako će ubuduće biti dijeljenje ulja i šećera uz brašno.

Oko 45 tona brašna će sve ukupno da podijele u nadolazećem periodu, a pomagaće sve dok traje ova izolacija i problemi s koronom”, kažu pokretači akcije.

 

Ostatak preslušajte klikom OVDJE.

IZVOR: Oluja.info

BANJALUČKA LJEPOTICA DAJANA VERIŠ PORUČUJE: Najvažnije je da poštujemo pravila

0

Dajana Veriš na takmičenju za Miss BiH 2019. godine izabrana je za prvu pratilju. Ova 20-godišnja djevojka sada se nalazi u izolaciji u svom domu u Banjoj Luci.

“S obzirom na to koliko je neočekivano došlo do ove situacije, smatram da sam se odlično organizirala i snašla. Sada je najvažnije da poštujemo pravila i zakone, čuvamo sebe i druge, i da nam to treba biti jedini plan dok smo u ovoj situaciji”, kaže zgodna Banjalučanka.

Vrijeme u kući koristi veoma kvalitetno.

“Više vremena provodim s porodicom što prije jednostavno zbog obaveza nisam mogla postizati. Gledam filmove, pravim raznu hranu, zanimam me sa svim što mi padne napamet u tom trenutku. Treba naći zanimaciju i baviti se nečim i nikome neće biti dosadno”, govori lijepa manekenka.

Imala je jasnu poruku za sve naše sugrađane.

“Ostanite u kući ako ne morate na posao. Čuvajte sebe samim tim i druge ,jedite i pijte zdravo, čuvajte se i volite”, zaključuje Dajana Veriš.

NEOBIČNA PRIČA FOTOGRAFA DŽENADA DŽINE: Haso prijatelju moj, hvala ti mnogo za sve!

Priča koja vam oduzme dah na momente, doživjeli ste je nekada, vjerovatno. Priča ovog fotografa iz Jablanice je čarobna. Dokaz je da jedan slučajni susret, jedan prolaznik, mogu vam promijeniti život za 180 stepeni, u posve neočekivanom momentu. Pročitajte ovu zanimljivu životnu priču koju za vas prenosimo sa Dženadove fejsbuk fotografske stranice.

 

 

PIŠE: Dženad Džino

Večerašnje fotografisanje mjeseca me podsjetilo na jednu priču koja je promijenila moj životni put i gurnula me u svijet fotografije puno brže nego sam i sam mogao zamisliti. Po prirodi sam emotivan čovjek i dugo pamtim i lijepe i loše  stvari koje mi se dogode.

Naime, te godine sam radio kao prodavač na jednoj benzinskoj stanici u Jablanici.. Stranicu za fotografiju sam otvorio godinu ili dvije prije toga. Radni dan kao i svaki drugi, ljudi dolaze, toče gorivo i odlaze.. Radio sam na kasi i prilazi čovjek, dosta krupan, bez kose ali jako ljubazan i nasmijan.. Platio je svoj račun i zagledao se u akreditaciju koja je visila oko moga vrata. Kaže mi: Izvini, mogu li te nešto pitati? Kažem naravno. Jesi li ti onaj Dženad, fotograf??

Nasmijem se i kažem jesam.  On mi pruža ruku i kaže ja sam Haso, a tebi  svaka  čast na tome što radiš.. Ja u Australiji pratim tvoje fotografije i uživam u njima. Trenutno sam ovdje na odmoru i drago mi je da sam te upoznao. Zahvalim se i kad smo se pozdravili on me pita. Koji aparat koristiš? Kažem nikon. Kaže on meni, čim dođem u Australiju šaljem ti jedan objektiv da imaš.. (dakle, upoznali smo se prije dva minuta, a kao da se znamo 20 godina) Zahvalim se i kažem zaista nema potrebe, ja to radim onako, amaterski i uživam u tome.

Kaže on meni, tebi je samo nebo granica i od mene imaš taj poklon. Pozdravimo se i ja sam na taj susret zaboravio.

Prošla su dva ili tri mjeseca, na moju adresu stigao je objektiv čija je vrijednost tada bila oko 1300 američkih dolara. Vrijedniji od sve moje opreme koju sam ja tada imao. Tražio sam način kako da se odužim tom čovjeku kada ga sljedeći put vidim. Nakon par mjeseci Haso je ponovo došao u Jablanicu i pozvao me da sjednemo i popijemo kafu i zamolio ako imam izrađene fotografije da bi ih on pogledao i eventualno kupio da ponese u Australiju.

Obzirom da sam imao par dana do našeg susreta izradio sam 10 fotografija velikog formata u namjeri da mu ih poklonim jer bilo kakva kupovina nije dolazila u obzir. Naš susret je bio jako srdačan i zaista kao da smo se poznavali čitavog života sjeli smo i počeli razgovor.

Dao sam mu fotografije da pregleda i kako ih je počeo gledati tako ih je odvajao i govorio ovu ću kupiti, i ovu, i ovu, ma sve ću kuptii. Ja mu kažem ovako.. Sve te fotografije su moj poklon tebi i nema šanse da platiš bilo šta. A on kaže da to ne dolazi u obzir i da će ih platiti.

Kažem ja ću ih onda odnjeti kući, fotografije nisu na prodaju. Pogledao me i kaže hajde neka ti bude..  Onda se sageo i ispod stola izvadio torbu. Kaže de pogledaj..  Kada sam otvorio torbu u njoj je bio nov Nikon fotoaparat, objektiv, blic, razni filteri.. Oči su mi stale na tako dobru opremu. pitam ga ovo je tvoje? Kaže bilo je moje, sad je tvoje..

FOTO: Dženad Džino photography (Fejsbuk stranica)

Stani, ne mogu.. ne smijem,, ali..  Kaže Haso, ja sam to kupio sebi, ja sam više u godinama i ta oprema će koristiti tebi puno bolje nego meni..

Ja sam zanijemio.. Nisam znao šta da kažem..  Pitam ga hajde molim te reci mi kako da ti se odužim, a on kaže vidi, ti nisi dužan ništa, samo nas obraduj lijepim fotografijama i to je to..

Opet sam insistirao ima li nešto da bi volio imati, a da je to teško nabaviti u Australiji. Kaže on e vidi, ti imaš priatelja koji igra u NBA- ligi.. Našeg košarkaša Mirzu Tletovića i možeš li ga zamoliti za jedan dres da ga ja poklonim svom sinu. Ja automatski zovem Mirzu na telefon i mirza mi kaže brate dres ti dolazi za 10 dana.

Haso je BiH napustio tri dana poslije i dogovor je bio kada sljedeći put dođe da dres preuzima. U oktobru mu šaljem poruku na viber i kažem dres je stigao i čeka te.. Bio je radostan i sretan.. Međutim, u januaru dobijam tužnu vijest da je Hasu izdalo srce šetajući pored rijeke u Australiji…

Nisam uspio pokloniti mu dres… Bio sam jako tužan i potresen.. Te godine sa opremom koju sam dobio pravio sam dosta fotografija i prijavljivao ih i pobjeđivao na raznim takmičenjima. Na jednom takvom dobio sam ponudu da obzirom da sam apsolutni pobjednik od organizatora dobijam na poklon izložbu u svom rodnom gradu. Na dan izložbe koja je bila jako posjećena prilazi mi žena, starija gospođa jako ljubazna i pruža mi ruku.. Kaže, ja sam supruga rahmeli Hase i došla sam da te podržim na ovu izložbu..

U tom trenutku meni su suze same krenule.. Okrenuo sam se i pokušao sakriti da se to ne primjeti.. Zamolio sam je da se sutra dan vidimo na kafi na što je rado pristala..  Dan poslije dok smo pili kafu u jednom jablaničkom restoranu ja sam iz kese izvadio Mirzin dres i ispričao joj našu priču. Ona je počela plakati, a počeo sam i ja..  Tada mi je kazala da je Hasina želja bila da se njegovo tijelo kremira i da se pola pepela prospe u Australiji, a pola u Neretvu jer je to rijeka koju je najviše volio.. To smo uradili par dana nakon našeg susreta sa još nekoliko Hasinih prijatelja iz Jablanice..

FOTO: Dženad Džino photography (Fejsbuk stranica)

Znam da je priča duga ali je nosim u srcu i želio sam je podijeliti sa svima vama. Objektiv koji sam večeras koristio fotkajući mjesec je objektiv koji sam dobio od mog velikog prijatelja rahmetli Hase.  Živjeli vi meni..

FOTO: Dženad Džino i gospodin Haso

 

Tekst u 99% izvornom izdanju preuzet sa Facebook stranice fotografa Dženada Džine, izvršene su samo neophodne gramatičke prepravke. Stranicu pogledajte klikom OVDJE.

 

NOGOMETAŠICA I FOTOMODEL SENADA MURATOVIĆ: Ostanimo u kući

0

Mlada  bh. nogometašica Senada Muratović, kao i većina naših sugrađana, ovih dana nalazi se u kućnoj samoizolaciji.

 

Brčanka ovo vrijeme koristi i za oporavak od neugodne povrede te vjeruje da će se veoma brzo vratiti u formu.

“Kao povrijeđen igrač reklo bi se da mi preostaje samo da jedem i gledam TV (smijeh). Ali, ipak kao nogometašica ne mogu biti mirna pa radim sve one vježbe koje mogu odraditi. Obzirom da je sve stalo, barem imamo vremena sad za obrazovanje, da čitamo i gledamo sve što nas je interesiralo”, kaže Senada Muratović, koja se okušala i kao fotomodel za mnoge sportske brendove.

Ova svestrana i atraktivna 22-godišnja djevojka svima nam je uputilla i jasnu poruku.

“Podignemo svijest o situaciji koja nije bezazlena. Pridržavajmo se uputstva nadležnih i ostanimo u kući. Svi se trebamo boriti zajedno kako bi sačuvali prvo zdravlje najstarijih osoba, pa i samih nas mlađih. Mislimo jedni na druge, pomozimo jedni drugima. Niko nije sam, svi zavisimo jedni od drugih”, zaključuje Senada Muratović.

Može li domaći lijek iz Lukavca pomoći u liječenju koronavirusa (VIDEO)

0

Farmacetska firma iz Lukavca prva je u Bosni i Hercegovini koja je počela proizvoditi lijek MALKOVIR, a koji bi se na domaćem tržištu trebao naći za desetak dana.

 

Istraživali smo o kojem lijeku je riječ i kako lijek koji se koristi u liječenju malarije može bit koristan u liječenju Covida-19.  Generički lijek koji je razvila farmaceutska tvrtka ZADA farmaceutikals iz Lukavca, na tržištu Bosne i Hercegovine naći će se pod zaštićenim imenom Malkovir.

To su film tablete od 200 miligrama, koje u sebi sadrže hidroksihlorohin. Iz ove kompanije ističu kako nije riječ o novoj molekuli, već o lijeku koji se već koristi u liječenju malarije i ostalih autoimunih oboljenja. Iz tvrtke ističu kako su od početka pomno pratili dešavanja sa koronavirusom.

Ostatak teksta možete da PROČITATE OVDJE.

NAPOMENA: Tekst nije reklamnog nego je informativnog karaktera.

 

IZVOR: bhrt.ba

ZANOSNA MANEKENKA EMA GOJKOVIĆ: Čovjek je najizdržljivija životinja

0

Pandemija koronavirusa paralizirala je cijeli svijet. Manekenka Ema Gojković iz Beograda iz kućne izolacije govorila je kako se nosi s cijelom ovom situacijom.

 

“Kao i planove svih drugih ljudi na ovoj planeti, tako je i moje, poremetila trenutna pandemija koronavirusa. Ciljano rekoh “svih drugih ljudi” i “trenutna”, jer želim da znate da niste sami, svi smo u ovoj situaciji zajedno i ona nije za stalno”, kaže Ema Gojković.

Ova 22-godišnja manekenka trenutno je studentica četvrte godine odsjeka za historiju na Filozofskom fakultetu u glavnom gradu Srbije.

“Nastava, pa čak i provjere znanja, su nam omogućeni online. Moram priznati da se univerzitetski sistem odlično snašao u novonastaloj situaciji. Nažalost, praksa kustosa koju sam obavljala u Muzeju afričke umjetnosti je obustavljena”, govori naša sagovornica.

Zgodna Beograđanka radi i kao PR organizacije “Zagađenje – Borba za čist vazduh”.

“Datum planirane konferencije smo morali pomjeriti.  Također, pauzirana su i dva projketa koja tek treba da ugledaju svjetlost dana”, riječi su ove svestrane djevojke.

Dane u izolaciji provodi identično kao i prije čitave ove situacije.

“Na to sam veoma ponosna. Zato što nije bilo potrebe ni za kakvom nevoljom da bih provodila vrijeme s porodicom, šetala u prirodi sa svojim kućnim ljubimcima, čitala knjige, spremala ispite, uživala u muzici, radila na sebi, uživala životu. Jedino što mi fali su moji prijatelji, ali i s njima održavam kontakt na dnevnom nivou”, priča mlada Beograđanka.

Smatra da ništa na ovom svijetu nije toliko oštećeno do te mjere da se ne može popraviti.

“To što čovjek može da preživi, ne može niko, jer je čovjek najizdržljivija životinja. Situacija će se promijeniti kad odlučite da promijenite vaš pogled na nju.  Jer nema većeg pakla na zemlji od pakla koji se odvija u vašoj glavi. I nemojte zaboraviti da je problem prikriveni blagoslov. Iskoritite ga”, poručila je Ema Gojković.