KOLUMNA SAFIJE MURAN: Solidarnost u vrijeme pandemije koronavirusa

DOBAR PORTAL
-
0
KOLUMNA SAFIJE MURAN: Solidarnost u vrijeme pandemije koronavirusa

Prvi slučaj širenja pandemije koronavirusa u Bosni i Hercegovini zabilježen je 5. marta 2020. Nedugo zatim, zatvarale su se škole, fakulteti, pozorišta, tržni centri, ugostiteljski objekti, zabranjivala javna okupljanja, a marketi su radili skraćenim radnim vremenom.

Iako pandemija u našoj državi još traje, mjere su ublažene i život se polahko vraća u normalu. Svima je već jasno da svijet nakon pandemije više neće biti isti. Život ljudi znatno se promijenio, kao i njihove navike. Solidarnost, solidarnost, solidarnost, solidarnost… Riječ je koju smo neprestano slušali otkad je “mali zeleni” virus poharao planetu Zemlju.

U rasulu oprečnih informacija na samom početku pandemije, čovjek se samo uzdao u se i u svoje kljuse. Kupovalo je sve odjednom, prvenstveno zalihe toalet-papira. Vidjelo se to pogotovo u prvim danima na društvenim mrežama, gdje su svi bili vrsni poznavaoci svega. Ispražnjavali smo se sedmicama, ali se nismo nešto posebno zauzeli niti za sebe, niti za druge, kao ni za građanske slobode i zaštitu ljudskih prava. Panično nagomilavanje toalet-papira, ispostavit će se, bilo je jedna od prvih stvari koja nam nije bila od neke posebne koristi.

Ljudi su bili prinuđeni na izolaciju pred razarajućom opasnošću, a ujedno pred istom tom opasnošću, morali su biti u svojim kućama zajedno sa svojim najdražima kako bi obznanili to svoje zajedništvo. Iskreno se nadam da će nakon svega ovoga ljudi postati bolji. Kapitalizam, profiterstvo i neoliberalizam moraju ustuknuti, više ne smije biti toliko gladi i nepodnošljivog siromaštva.

Očito je kako je ljudska vrsta napravila veliki nered za život na ovoj planeti. No, kao ljudi vjerovatno ćemo njegovati sjeme dobrote koje je dugo ležalo čekajući da proklija kada uvjeti budu prikladni. Čovjekova znatiželja, njegova izdržljivost, inventivnost i genijalnost vodile su ga u duboke nevolje. Možemo se samo nadati da će mu iste te odlike pomoći da pronađe svoj put iz toga.

Čovječanstvo se i dosad zanosilo iluzijama o sretnijem životu nakon katastrofa, pogotovo poslije ratova koji su donosili smrti, ruševine, patnje, bijedu. Kako je vrijeme prolazilo obnavljale su se ljudske opačine, grabežljivost pojedinaca i država, negativne strasti, obmane, egoizmi, laži, zavisti, ljubomore, slavljenje svojega i mržnja prema tuđemu, zlo je bilo zlo kao i prije. Vrijeme ovakvih kriza izaziva u ljudima sućut, solidarnost, dobrotu i čovjekoljublje drukčije nego u normalnim stanjima, pojačava se briga za bližnjega i za cijeli svijet, vrijeme stradanja je i vrijeme idealizma, zlu se opiremo utjehom i nadom, ubojitoj sadašnjosti idealiziranom budućnošću.

Na početku je sve izgledalo mračno, a onda se predah vidio u oblacima i sve se promijenilo, ponekad i iznenada. Ako globalna solidarnost u svom sadržaju nosi princip da bogati pomažu siromašnijima, da manje ugroženi pomognu više ugroženima, onda je u pandemijskoj krizi i njenim posljedicama normalno očekivati da oni koji će pretrpjeti manji udar pomognu onima koje će ekonomske posljedice borbe s virusom ugušiti.  Sada kada su izvozne restrikcije koje su neke države imale ukinute i solidarnost je mogla početi. U Bosnu i Hercegovinu stizala je medicinska oprema iz svih krajeva svijeta.

Solidarnost prema slabijem, potrebitijem, onom koji pati, bez obzira na vjeru, boju kože, imovinsko stanje, na kraju je bila uočljiva gotovo na svakom koraku. Također i kao država pokazali smo našu dobru stranu pa smo uprkos svim problemima i nedaćama koje su nas snašle uspjeli i pomoći drugima. Tada smo vidjeli koliko naizgled mali potezi mogu značiti mnogo i pomoći nam svima da mislimo pozitivnije.

Pandemijska kriza pokazala je i to da nijedna država na svijetu nije toliko snažna da se ovakvom izazovu odupre sama. Produbljivanje bazena nejednakih ne smije i ne može biti dugoročno rješenje za čovječanstvo.

Treba naglasiti da dobrobit jednih ne nastaje tako što se sužavaju ili ugrožavaju potrebe i prava drugih. Borba za opstanak, u kojoj pobjeđuje jači, onaj koji ima mogućnost da nametne svoju dobrobit kao opći princip, nije i ne mora biti jedini način, ni u prirodi ni u društvu.

Ova kriza u našoj državi pokazala je i nedjelotvoran politički sistem u kojem živimo. I u doba pandemije koronavirusa svjedočili smo mnogobrojnim aferama, skandalima i nepravdama. Stoga mislim da i kad se stanje normalizira, kapitalizam će ostati kapitalizam, profiterstvo će ostati profiterstvo. Teško je vjerovati da će se zaustaviti sukobi najrazličitijih vrsta između i unutar država je je čovjek konfliktno, egoistično stvorenje.

Egzistencija mu ovisi o drugim ljudima s kojima je u interesnim odnosima, a kad su posrijedi interesi, do izražaja dolaze lukavstvo, proračunatost, prevara, gramzivost, nezajažljivost. Ako su ljudi u historiji stvorili išta što ih je spasilo od međusobnog istrebljenja, onda su to zakoni koji su ih obuzdavali. Sadašnji zakoni vrijedit će i poslije pandemije, a oni su daleko od savršenih i pravednih te će i dalje najviše pogodovati kapitalizmu.

Kapitalisti sigurno neće postati bolji zbog koronavirusa, dapače, zbrajat će štete koje su imali zbog pandemije i tražiti načine da ih ublaže ili nadoknade. Zbog svega, njihove još veće žrtve će biti radnici i potrošači. Stoga će i u Bosni i Hercegovini biti nužna neka vrsta socijalnog sporazumijevanja.

Iako mnoge stvari tokom pandemije nismo mogli raditi, maštanje nam nije bilo uskraćeno. Zašto, onda, ne bismo maštali o boljem svijetu nakon što koronavirus nestane? Zašto ne bismo takav bolji svijet i ostvarili? Imajmo na umu da su solidarnost i saradnja put kojim se gradi pravedna, sretna i napredna zajednica.

Sigurno je da je u pandemiji svijet obuzela neka nova, dosad nepoznata čovjekoljubiva osjećajnost, ali kako ga je obuzimala tako će uglavnom i nestajati. Ima ljudi na koje će ta osjećajnost imati dugotrajniji utjecaj, svijet će sigurno biti bolji u spoznaji da nam je domovina cijela planeta i da nam svima sudbina može biti ista.

Vrijeme nam je na ovom svijetu ograničeno, do nas je da li ćemo biti sami sa svojim ja ili sa svima ostalima na istoj vremenskoj crti. Počnimo graditi zajednicu kojoj je dobrobit svakog pojedinačno jednaka dobrobiti svih.

Autor: Safija Muran

Bilješka o autoru: Safija Muran rođena je 07.3.1995. godine u Sarajevu i po zanimanju je diplomirani socijalni radnik. Voli komunikaciju s ljudima i upoznavanje novih prijatelja.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net. 

PROTESTI: Studenti digli Beograd na noge zbog odluke vladajućih

ANISA MAHMUTOVIĆ
-
0
PROTESTI: Studenti digli Beograd na noge zbog odluke vladajućih

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gostujući večeras na RTS najavio je da će u okviru pooštravanja mjera za suzbijanje koronavirusa biti zatvoreni i svi studentski domovi u Beogradu. Ova vijest izazvala je ogorčenje studenata iz svih domova u Beogradu koji su zbog toga izašli na ulice.

Prvo okupljanje studenta krenulo je u Studentskom gradu, gdje se okupio veliki broj budućih akademaca, koji su izrazili nezadovoljstvo ovom odlukom i traže da bude poništena te dodaju da studenti nisu neodgovorni kao što se predstavlja i da nose maske.
Novobeogradskim kolegama ubrzo su se priključili i studenti iz ostalih domova sa Zvezdare, Karaburme, Voždovca i Bulevara kralja Aleksandra, javlja Nova S.

Studenti idu prema Skupštini Srbije, a jedna od parola je: “Izlazite napolje.”

Na ulicama Beograda je trenutno nekoliko hiljada studenata.

Foto: Vesna Lalić/Nova S

PONOS BiH: Rijalda Džiho, mostarska karatašica sa svjetskom broznom oko vrata

DOBAR PORTAL
-
0
PONOS BiH: Rijalda Džiho, mostarska karatašica sa svjetskom broznom oko vrata

Da je Bosna i Hercegovina uvijek bila nepresušan izvor sportskih talenata, pokazuje i primjer Rijalde Džiho, članice Karate kluba “Mostar”  i standardne reprezentativke naše države. 

Ova 23-godišnja djevojka iz grada na Neretvi karateom se bavi od svoje osme godine, a ljubav prema ovom sportu kod nje se razvila postepeno.

“Prvi koraci su nastali iz čiste znatiželje, a kasnije je to tek preraslo u  veliku ljubav. Od malih nogu sam uživala u druženju s kolegama na treningu, a prije svega me je zaintresovalo karate kao borilačka vještina, kroz koju sam se osjećala samopuzdanije”, kaže Rijalda Džiho za dobarportal.net

Dodaje kako je put do crnog pojasa zahtjevan, ali ne i težak ukoliko se voli ono što se radi.

“Iskreno, trebalo je puno odricanja i ulaganja da se postigne taj nivo. Tek sada s ove tačke gledišta, osam godina nakon što sam položila crni pojas 1. dan, vidim koliko sam truda ulagala i koliko je odricanja bilo potrebno. Ali za mene u tom trenutku je tek tada počelo vrlo ozbiljno bavljenje karateom. Od toga trenutka se istinski zaljubljujem u ovu vještinu, ovaj sport i shvatam da sam tek na početku. 2018 godine sam položila za 2. dan i ne planiram stati na tome”, govori nam ova ambiciozna karatašica, koja je i studentica Građevinskog fakulteta na Univerzitetu “Džemal Bijedić”.

Ponosna je svaki svoj rezultat i osvojenu medalju te naglašava da je biti član reprezentacije san svakog sportiste.

“Od svih medalja, izdvojila bih ovu posljednju bronzanu sa Svjetskog prvenstva u Njemačkoj.  Veliki sam patriota, volim svoju državu i najsretnija sam kada branim boje naše BiH. Kada na pobjedničkom postolju podignem našu zastavu srce mi je puno”, ističe naša sagovornica koja smatra da je zainteresiranost mladih za karate velika, ali da su rijetki oni koji ustraju i koje život ne  odvede na neku drugu stranu iz raznih razloga, a ponajviše onih egzistencijalnih.

Mišljenja je da je sport izrazito zapostavljen u našoj državi, a posebno karate.

“Postoje uvijek oni koji ulažu, shvataju njegovu važnost sporta, uvažavaju sportiste i pomažu im, ali je to nedovoljno i nije u skladu sa zaslugama. Sport u BiH zaslužio puno veću pažnju i ulaganja. Bez obzira na to, mi sportisti iz BiH smo poznati po tome da i u najgorim situacijama izvlačimo najbolje”, smatra Rijalda Džiho te dodaje kako u sportu, a posebno u karateu nema mjesta za predrasude i diskriminaciju ni na vjerskoj, rasnoj, nacionalnoj, a posebno na spolnoj osnovi.

Otkrila nam je i šta je to što je posljednji put istinski obradovalo.

“Za sreću je zaista potrebno malo. Lijep sunčan dan, druženje sa dobrim ljudima, kvalitetan trening, kvalitetan obrok i radost ne izostaje. Zahvalna sam na svemu što imam”, kaže mlada Mostarka koja je kroz karate stekla najbolje prijatelje i puno poznanika širom svijeta.

Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.

“Volite ono što radite, ulažite u sebe, vjerujte u sebe, ne odustajte i rezultat ne može izostati”, zaključuje Rijalda Džiho, koja se nada da će u što skorijem periodu krenuti takmičenja, a do tada će vrijedno trenirati i fokusirati se na dobru formu.

MEDINA PLANINČIĆ: Bavljenje modelingom mi je promijenilo život

DOBAR PORTAL
-
0
MEDINA PLANINČIĆ: Bavljenje modelingom mi je promijenilo život

Medina Planinčić iz Zenice od djetinstva gaji ljubav prema modelingu kada je kao mala gledala Fashion TV na kojem su bile modne revije. Sada ova 24-godišnja djevojka samouvjereno korača modnim pistama i ostvaruje svoje snove.

Najviše je ponosna na svoj rad na Fashion Week-ovima koji se održavaju u Sarajevu, kao i na učešću na izboru Miss FBiH.

“Kao dijete sam bila jako nesigurna u sebe i stidna, ali odlučila sam to promjeniti. Kada sam vidjela poziv na casting za agenciju u kojoj sam sada, odlučila sam da se prijavim i pokušam. Bavljenje modelingom mi je promijenilo život. Postala sam dosta samouvjerenija.  Inače volim modu i da eksperimentiram sa raznim stilovima, outfitima tako da me je to sve nekako vodilo prema ovom poslom kojim se sada ponosno bavim”, kaže Medina Planinčić koja je i prošla u Super Finale izbora Miss Foto modela.

Naglašava da za uspjeh na modnoj sceni treba biti mnogo uporan i ustrajan.

“Ako je modeling stvarno tvoj san i ako želiš da se profesionalno baviš time, potrebno je da se posvetiš maksimalno. Meni lično je ovo užitak i što je veliki plus ovoga posla to je što možeš putovati u razne države i da sarađuješ s mnogim poznatim brendovima”, ističe naša sagovnornica te dodaje da su pravilna ishrana i redovni treninzi njena tajna vitke linije.

Ova lijepa studentica Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici privlači pažnju mnogih muškaraca.

“Na lijepe komentare odgovaram, ali uvijek ima i negativnih ili koji nisu primjereni njih jednostavno ignorišem i ne pridajem im pažnju. Trudim se da štitim svoju energiju.  Privlače me momci koji su konkretni, koji znaju šta žele. Fizički izgled mi nije toliko važan. Volim muškarce koji me znaju nasmijati, tj. koji imaju smisla za humor i sa kojima mogu opušteno da razgovaram o svemu, a i da mi daje podršku u ovom poslu”, govori zanosna Zeničanka koja nema ništa protiv osoba koje se fotografiraju nage, ali ona takvu ponudu ne bi prihvatila.

Otkriva da je najviše obradovalo vrijeme koje je nedavno provela sa svojim prijateljicom na planini gledajući zalak sunca.

“Prije smo to često radile, ali pošto ona studira u Sarajevu nismo imale toliko prilike. Također što mi je bilo nekako posebno je to što sam mogla provesti svoj rođendan sa osobama koje volim u Cubanu, mom najdražem objektu”, kaže ova atraktivna manekenka.

Dodaje da je pandemija koronavirusa utjecala na njenu modeling karijeru.

“Trebala sam ići van BiH da radim ali zbog koronavirusa nisam bila u mogućnosti . Trenutno planiram ići u Tursku da radim. Zahvaljujući mojoj agenciji imam tu mogućnost da se bavim internacionalno ovim poslom. Također, želim da uspješno završim fakultet i  to su mi sada prioriteti”, zaključuje Medina Planinčić.

HUMANITARNI GEST: Novak Đoković još jednom pokazao da je čovjek velikog srca

ELMA NIKŠIĆ
-
0
HUMANITARNI GEST: Novak Đoković još jednom pokazao da je čovjek velikog srca

Novak Đoković, prvi reket svijeta, donirat će pet miliona srbijanskih dinara Opštoj bolnici u Novom Pazaru, saznaje Avaz.

Popularni Nole, koji je i ranije učestvovao u mnogobrojnim humanitarnim akcijama, odlučio se na ovaj korak nakon što je koronavirus zavladao u Novom Pazaru.

Nevidljivi neprijatelj napao je i tamošnje ljekare, zbog čega je situacija dramatična. Meho Mahmutović, direktor Opšte bolnice u Novom Pazaru, prevezen je u Beograd nakon što je zaražen.

DRUGA BH. POVORKA PONOSA: Prođosmo Bosnom i Hercegovinom kroz gradove jer “Nije život četiri zida”

ELMA NIKŠIĆ
-
0
DRUGA BH. POVORKA PONOSA: Prođosmo Bosnom i Hercegovinom kroz gradove jer “Nije život četiri zida”

Najavljujemo drugu Bosanskohercegovačku povorku ponosa koja će se održati 23. augusta u Sarajevu. Povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i predstavlja borbu za bolji položaj lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interspolnih i kvir osoba u bosanskohercegovačkom društvu.

 

Iako smo suočeni sa teškoćom loše epidemiološke situacije uzrokovane virusom korona, LGBTIQ zajednica zna kako je to svakodnevno živjeti u izolaciji i strahu od potencijalnih napadača. Takođe znamo koliko je važno za LGBTIQ zajednicu u Bosni i Hercegovini kontinuirano održavanje Povorke ponosa, osnaživanje i pružanje osjećaja sigurnosti u društvu koje je agresivno i nasilno prema drugačijima, koje odbacuje, diskriminiše, maltretira, ne štiti i ne poštuje zakone. Povorka ponosa je važna platforma za borbu i prava drugih manjinskih grupa, za sve one čiji se glasovi ne čuju i čija prava i slobode su svakodnevno ugrožene ugnjetavanjem, ignorisanjem i stavljanjem na marginu društva.

Bh. povorka ponosa je nastala iz potrebe za unaprjeđenjem svakodnevnog života LGBTIQ osoba u BiH. Koristeći pravo na javno okupljanje koje nam je Ustavom zagarantovano, izlazimo na ulicu jer naši životi ne mogu čekati i trpiti sporost sistemskih promjena. 

Bh. povorka ponosa reakcija je LGBTI osoba na tešku ekonomsku i socijalnu situacija koja je dodatno pogoršana aktuelnom pandemijom, nezaposlenošću, korupcijom, odlaskom mladih iz države, zagađenim zrakom i vodom, selektivnom vladavinom prava, nacionalizmom, fašizmom i rasizmom, kao i brojnim drugim problemima koji svakodnevno utječu i na naše živote.

Ekstremne situacije, poput pandemije, samo nas dodatno podsjećaju koliko je loš status marginalizovanih grupa u državi i zbog toga smatramo da je još i važnije sada izaći na ulice. Krajnje je vrijeme da zahtijevamo drastične promjene i sistemsku, kontinuiranu zaštitu prava marginalizovanih grupa.

Mi, lezbejke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne i kvir osobe smo kroz niz naših identiteta neodvojiv dio bh. društva. Mi smo i radnici i radnice, i sestre i braća, i nezaposlene osobe i osobe sa invaliditetom, i Romi i Romkinje, i građani i građanke BiH. Naš identitet nije samo biti LGBTIQ osoba, ali zbog naše seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika svakodnevno trpimo nerazumijevanje zbog prisutnosti predrasuda koje dovode živote LGBTIQ osoba na marginu, povećavaju nasilje i diskriminaciju.

Homofobija, bifobija, transfobija, predrasude i nasilje ne pogađaju samo LGBTIQ osobe, već i naše porodice i prijatelje/ice. Mržnja čini cijelo društvo zarobljenim. Zbog toga se mi kroz povorku ponosa ne borimo samo za prava LGBTIQ osoba, već svih osoba koje su zbog bilo kojeg identiteta isključene iz društva. 

Još uvijek nigdje u BiH ne postoje sigurni javni prostori za LGBTIQ osobe. Homofobija sa kojom se suočavamo odlaskom u javne institucije, kafiće, restorane, pozorišta, kina ili bilo koje drugo javno mjesto nas osuđuje na četiri zida i tjera na marginu. Van četiri zida, a nerijetko i u njima, nismo siguran, društveni život nam nije slobodan, a realnost života je preplavljena strahom od nasilja i odbacivanja.

Vrijeme pandemije, neizvjesnosti i života u četiri zida ni za koga nije bilo jednostavno. Ovaj period nas je sve na plastičan način podsjetio na to šta znači biti odvojen/a od društva, od porodice i prijatelja/ica, kao i šta znači stalno se plašitii za sigurnost osoba koje volimo, ne biti u mogućnosti vidjeti bliske osobe, te je pokazao koliko život ne može biti u četiri zida.

Život u izolaciji iznio je na površinu strateške izazove života u četiri zida, od teškoće organizacije života u izolaciji, nedostatka sistema podrške, nerazumijevanja i teške komunikacije između članova porodice, do nošenja sa strahovima i povećanog broja nasilja u porodici, nasilja nad ženama, nasilja nad djecom i starim osobama.

S druge strane, izolacija i nasilje za LGBTIQ osobe nisu novost, mi to proživljavamo tokom cijelog života i zato nam je važno da hodamo – da smo prisutni u javnom prostoru, te da podsjećamo da postojimo i da zahtijevamo prava.

Zbog toga je ovogodišnji slogan Bh. povorke ponosa – Nije život četiri zida. Tokom narednog perioda ćemo iznijeti niz problema koji oslikavaju nemogućnost života u četiri zida bilo kojeg ljudskog bića, pa tako i LGBTIQ osoba.

Svjež primjer kako je izgledao život u izolaciji tokom pandemije, iskustvo koje sada imaju naši sugrađani i sugrađanke kada je u pitanju nemogućnost života van četiri zida, izolacija, nevidljivost, šta znači ne moći imati zdravstvenu njegu, ne moći učestvovati u javnom životu, može da poveća empatiju i solidarnost sa LGBTIQ osobama. Nikome od nas nije bilo ugodno unutar svoja četiri zida tokom dva mjeseca izolacije. Zamislite da tako živite cijeli život? 

Nasilje, diskriminacija, izolacija, marginalizacija, mržnja, homofobija, bifobija, transfobija su sistemski problemi i duboko su ukorijenjeni kako u društvo, tako i u javne institucije. Homofobija je prisutna i među političarima/kama koji nerijetko, bez ikakvih sankcija, iznose negativan stav prema postojanju LGBTIQ osoba, produbljujući sve navedene probleme sa kojim se LGBTIQ osobe suočavaju.

Zbog toga je Bh. povorka ponosa antifašistički otpor usponu raznih fašističkih struja koje postoje u našem društvu, a koje žele da uguše prava svih marginaliziranih grupa. Primjer tome je i trenutna situacija sa osobama u pokretu, migrantima koji žive u mizernim uslovima koji nisu dostojni čovjeku, a naša država ne odgovara na njihove potrebe, već, naprotiv, nerijetko doprinosi povećanju rasizma koji postoji u našem društvu.

Smatramo da se jedino izlaskom na ulicu, ujedinjeno, možemo boriti protiv svih fašizama kojima smo okruženi. Prava LGBTIQ osoba se tiču svih nas i loš status života marginalizovanih grupa je odraz cjelokupnog socio-ekonomskog stanja ljudi u državi. 

Svjesni/e trenutne epidemiološke situacije, ovogodišnju Bh. povorku ponosa najavljujemo na ovaj način, poštujući sve preporučene mjere. Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa će pozorno pratiti situaciju i sve preporuke i mjere koje budu donešene u narednom periodu, te će shodno njima organizovati drugu Bh. povorku ponosa.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa trenutno broji 22 osobe, koje dolaze iz cijele Bosne i Hercegovine. Izuzetno nam je drago da postoji velika zainteresovanost za ovu volontersku uključenost u organizaciju druge Bh. povorke ponosa. Još jednom podcrtavamo da, iako se Bh. povorka ponosa događa u Sarajevu, ona uključuje sve druge gradove i sredine u BiH.

Kontinuitet borbe kroz protestnu šetnju je neophodan kako bi se napravile značajne i dugotrajne promjene stanja prava i života LGBTIQ osoba, kao i svih drugih marginalizovanih grupa u društvu.

 

Saopćenje u cjelosti preuzeto sa ovog linka.

MIRZA MEMIŠEVIĆ O PROBLEMU ODLAGANJA SMEĆA: Postoji još načina za upravljanja deponijom

DOBAR PORTAL
-
0
MIRZA MEMIŠEVIĆ O PROBLEMU ODLAGANJA SMEĆA: Postoji još načina za upravljanja deponijom

Počela je nedavno izgradnja nove plohe na deponiji “Smiljevići” u Kantonu Sarajevo. Sve to na na površini ne većoj od 10 000 kvadrata. Mnogi smatraju da bi se, vrlo lahko, i ova površina za samo godinu dana napunila otpadnim materijalom. Mladi aktivista i političar, Mirza Memišević, odreagovao je na pisanje jednog web portala iz Sarajeva. Njihova tema bila je upravo spomenuta deponija.

Prenosimo njegovu reakciju, bez dodatnih korekcija teksta:

Sramotno i potpuno bezobzirno! Tek tako saopštiti, kao da je to neko postignuće, da deponija treba biti duplo veća je alarm za sve u Kantonu Sarajevo, ne samo za stanovnike Novog Grada ili naselja u blizini. Deponije u Europi su sve manje i manje iako se odlaže sve više smeća. Kako?

Ljudi razdvajaju otpad i recikliraju ga i tako ne troše plodno tlo da bi ga kontaminirali nego da bi sa njega ubrzali zdravu hranu.

Kad bi čak uzeli kao tačnu tezu ministrice da su u blizini deponije nelegalne kuće, pitam se, je li to između redova poruka da te kuće treba srušiti kako bi se problem proširenja deponije riješio!? Djeca su oboljela od te deponije i ne može ništa biti ispred toga.

Smrad sa deponije se nekada osjetio čak i do Otoke i Alipašinog! Je li to moramo porušiti pola Sarajeva da bi se deponija nastavila širiti i da bi se nečija zemlja oko deponije preprodala i neko zaradio?!

Je li to moramo prihvatiti da ne postoji drugi način upravljanja deponijom samo da bi opravdali njeno širenje?! Sramotno i bezobzirno! – navodi Memišević u reagovanju na objavu o dogradnji deponije “Smiljevići” u Sarjevu.

DŽANA OLOVČIĆ: Folklor je važan dio bh. kulture, pokazat ćemo svima ono što toliko volimo

DOBAR PORTAL
-
0
DŽANA OLOVČIĆ: Folklor je važan dio bh. kulture, pokazat ćemo svima ono što toliko volimo

Džana Olovčić diplomirana je sociologinja i trenutno studentica master studija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od maja 2010. godine aktivna je članica folklorne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva “Proleter”, koje je osnovano 1905. godine i koje je od prvog trenutka njen drugi dom.

Ova 22-godišnja Sarajka folklorom se počela baviti još u vrtiću.

“Roditelji su me upisali, ne sluteći da će to biti moja ljubav za cijeli život. Kasnije sam nastavila igrati kroz sekciju u osnovnoj školi, a na nagovor prijateljice u šestom razredu sam došla u RKUD “Proleter” i ostala tu do današnjeg dana. Ljubav prema folkloru rodila se od prvog plesnog koraka, prve narodne nošnje i nastupa, kojih je s godinama bilo mnogo”, kaže Džana Olovčić za dobarportal.net.

Ponosna je na mnogobrojne nastupe te dodaje da je svaki po nečemu poseban.

“Drugačiju čar imaju nastupi internacionalnog karaktera, jer tada prije svega predstavljamo našu domovinu i zaista se trudimo da se pokažemo u najboljem svjetlu. Međutim, nastupati pred bosanskohercegovačkom publikom također budi jedan lijep osjećaj, jer nas Bosanci i Hercegovci uvijek posmatraju s ponosom i sa osmijehom na licu, jer su svjesni da smo jedni od rijetkih koji gaje našu bogatu kulturu i tradiciju”, govori mlada folklorašica RKUD “Proleter”.

Naglašava da je zainteresiranost mladih, a pogotovo djece, barem kada je riječ o RKUD “Proleter”, zaista velika.

“Djeca s radošću dolaze na svaku probu, tu sklapaju prva prijateljstva, imaju prve obaveze oko nastupa i osjetim da dolaze zato jer to istinski vole.  Roditelji su sretni jer su djecu sklonili sa ulice u jedno sigurno i zdravo okruženje, puno ljubavi i pozitivne atmosfere. Tinejdžera i mladih kao što su studenti bi moglo biti više, ali mi se ne žalimo, radimo punom parom i spremamo se za nove nastupe, putovanja i izazove koji su pred nama”, ističe naša sagovornica.

Smatra da ako se redovno dolazi na probe te slušaju savjeti koreografa, nije teško naučiti korake.

“Otprilike kao i u svakom sportu, plesu i hobiju, i folkloru se moramo posvetiti. Važna je i fizička spremnost, kondicija, ali gledajući generalno, uz malo truda, folklor se brzo uči  (ko je blesav da sjedi kući)”, dodaje ova mlada Sarajka.

Nažalost, i folklor, kao i drugi aspekti kulture, umjetnosti i tradicije, su zanemareni u našem društvu. Međutim, smatra dok god postoje ljudi koji se bave folklorom zato jer to vole, neće biti problema.

“Srećom, takvih ljudi je u našem okruženju zaista mnogo. Mladi koji jednom dođu u KUD u većini slučajeva neće prestati dolaziti, jer će tamo upoznati ljude koji će im s vremenom postati druga porodica i sa kojima će provesti neke od najljepših trenutaka u životu”, mišljenja je Džana Olovčić.

Naglašava i veliki značaj folklora koji na prostoru Bosne i Hercegovine ima zaista mnogo toga da pokaže te da multinacionalnost u velikoj mjeri doprinosi tome.

“Različiti su stilovi igranja i narodnih nošnji na svakom dijelu naše zemlje, i to je vrlo zanimljivo,  da na jednom relativno malom prostoru može biti toliko raznolikosti. Zbog toga bi se folkloru kao jednom važnom dijelu bh. kulture trebao dati veći prostor za promociju”, kaže mlada folklorašica RKUD “Proleter”.

Ističe i da folklor ima mnogo prednosti, prvenstveno jer čovjek živi zdravo i u stalnoj je fizičkoj spremnosti.

“Ja sam kroz ovih deset godina igranja upoznala jako puno ljudi, proputovala mnoštvo zemalja i učestvovala na različitim zanimljivim festivalima, potpuno besplatno. Posjetila sam mjesta i doživjela super iskustva koja, da se ne bavim ovim hobijem, nikada ne bih. Jedna od najvećih prednosti je što sam kroz folklor i moj “Proleter” upoznala ljude koji su mi danas jako dobri prijatelji, i sa kojima imam neprocjenjive uspomene. Pored toga, foklor ne oduzima mnogo vremena, te stignem i studirati, raditi, putovati, družiti se sa prijateljima”, priča naša sagovornica.

Ove godine RKUD “Proleter” obilježava 115 godina postojanja, što je svakako jubilej vrijedan pažnje.

“Imali smo velike planove za koncerte i putovanja, međutim situacija sa pandemijom koronavirusa nas je, kao i sve, dosta poremetila. No nismo se obeshrabrili. I dalje vježbamo i radimo punom parom. Krajem godine nas očekuje veliki koncert u sarajevskom Narodnom pozorištu, na kojem ćemo obilježiti naš rođendan i pokazati svima ono što toliko volimo i zbog čega vježbamo i trudimo se. Tome se zaista radujemo, i nadamo se da će se koncert moći održati onako kako smo zamislili”, zaključuje Džana Olovčić te mladima poručuje da šta god da rade, budu najbolji u tome.

NAJBOLJI BH. SPORTISTA AMEL TUKA UČIO NAJMLAĐE: O važnosti discipline u ostvarivanju vrhunskih rezultata

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
NAJBOLJI BH. SPORTISTA AMEL TUKA UČIO NAJMLAĐE: O važnosti discipline u ostvarivanju vrhunskih rezultata

Koliko je disciplina važna za ostvarivanje vrhunskih rezultata, najbolje znaju oni koji su uspjeli osvariti takve rezultate. Takav je i Amel Tuka, najbolji bosanskohercegovački sportista i jedan od najboljih svjetskih atletičara. Amel je proveo popodne s mališanima, polaznicima obuke “UMiD Kids” i učio ih koliko je disciplina značajna u životu svakoga od nas.

 

“UMiD Kids” je edukativno-interaktivni program za djecu koji se sastoji od 12 modula koji obrađuju teme važne za intelektualni, emocionalni i sociološki razvoj djeteta. Cilj ovog programa jeste da djeca postanu sigurnija, imaju veće samopouzdanje, bolju povezanost s roditeljima, školom, prijateljima i prijateljicama, te da postignu širu i jasniju sliku o sebi, drugima i svijetu u kojem žive, da razviju osjećaj za sebe i druge.

FOTO: UMiD Kids provodi Institut za razvoj mladih KULT, a pohađaju ga mališani uzrasta od 8 do 10 godina

“Moram priznati da mi je stvarno bilo lijepo i ugodno druženje s našom dječicom. Zaista su bili radoznali, imali su hiljade pitanja i drago mi je da sam im upravo ja mogao podijeliti svoje iskustvo i odgovoriti na njihova pitanja. Također, sretan sam jer su i oni meni odgovarali na pitanja šta žele biti u budućnosti i čime se žele baviti. Danas smo najviše govorili o disciplini i uvidjeli koliko nam je disciplina važna za bilo šta čime se budemo bavili u životu”, izjavio je naš najbolji sportista i dodao da ga druženje s djecom odmara i da se trudi što više slobodnog vremena provoditi s njima.

FOTO: Amel Tuka govorio djeci o tome koliko je disciplina važna, organizirao je kratku utrku s njima

Kako bi mališani i praktično naučili šta je disciplina u sportu, Amel je organizirao kratku utrku s njima. Istovremeno su učili kako se ponijeti kada pobijede, odnosno kako prihvatiti poraz i naučiti lekcije iz tog iskustva.

“UMiD Kids” provodi Institut za razvoj mladih KULT, a pohađaju ga mališani uzrasta od 8 do 10 godina. Svi troškovi nastali tokom provođenja obuke su bepslatni za roditelje zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini.

NA KANSKOM FESTIVALU FILMA: Poznata novinarka Sunčica Unevska iz Makedonije u žiriju za arapske filmove

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
NA KANSKOM FESTIVALU FILMA: Poznata novinarka Sunčica Unevska iz Makedonije u žiriju za arapske filmove

Prvi put u historiji arapske kinematografije za najbolje filmove odlučivao je, internacionalno sastavljen, žiri od 142 najeminentnijih kritičara iz 57 zemalja.

 

Poznata i priznata makedonska novinarka i filmska kritičarka, Sunčica Unevska, ove je godine deo internacionalnog žirija sastavljenog od najprominentnijih filmskih kritičara svijeta, koji su od februara do aprila ove godine birali najbolje arapske filmove za 2019. godinu, šta se uobičajeno objavljuje na Kanskom festivalu. Žiri se prvi put u historiji arapske kinematografije formiralo u ovakvom formatu. Ove godine bilo je sastavljeno od 142 kritičara iz 57 zemalja (na čijoj su listi, pored Makedonije, iz ovog regiona, još Srbija i Hrvatska).

Inače, dodjeljivanje nagrade za najbolje arapske filmove započelo je 2017. godine, ali ove godine je prvi put odlučivalo ovako ambiciozno sastavljen internacionalni žiri, za koje je organizator, Arapski filmski centar napisao: „da je sastavljeno od najuticajnijih arapskih i međunarodnih filmskih kritičara iz 57 zemalja, koji su zajedno radili na izboru najboljih arapskih filmova za prošlu godinu, koji su svoje premijere imali na nekom od velikih filmskih festivala u svijetu“.

Naime, u izboru su bila 32 arapska filma, koji su morali da ispune tri uslova: da budu prikazani na međunarodnom filmskom festivalu izvan arapskog svijeta u toku 2019. godine, bar jedna od producentskih kuća da bude arapska i da se radi za dugometražne filmove, igrane i dokumentarne. Žiri je imao obavezu da dodijeli nagrade u šest kategorija: za najbolji film, za najbolju režiju, za najbolji scenario, za najbolju mušku i žensku ulogu i za najbolji dokumentarni film.

Nažalost, ove godine zbog stanja sa pandemijom Covid-19, nagrade su morale biti dodijeljene virtuelnim putem. Tako su, 25. juna, na Kanskom filmskom festivalu, tačnije na njegovom virtuelnom izdanju, održanom od 22. do 26. juna na tzv. Kanskom virtuelnom marketu bile objavljene nagrade koje je odabrao internacionalni žiri, putem dvojnog glasanja, najprije za sve filmove, a posle za svaku kategoriju po tri filma.

Za apsolutnog pobjednika proglašen je film „To mora da je raj“ palestinskog redatelja Elija Sulejmana (s kim je Unevska imala ekskluzivni intervju na SFF-u povodom premijere njegovog filma). „To mora da je raj“ dobio je dvije glavne nagrade, bio je proglašen za najbolji film i dobio je Nagradu za režiju. Inače, ovaj Sulejmanov film imao je svoju premijeru na prošlogodišnjem Kanskom festivalu, gdje je dobio Nagradu kritike i Specijalno priznanje.

Nagradu za scenario osvojio je film iz Sudana, „Umrečeš na 20“, debitantsko ostvarenje Amjada Abu Alala. Ovaj je film dobio veliku pažnju svuda gdje je bio prikazan, prvo zbog teme, ali i zato što Alala uspijeva da napravi izvanredan balans u tom selu u kom uglavnom žive primitivni ljudi, za koje su sujeverje i predviđanja lokalnog vrača zakon. Film je bio prikazan u Veneciji, na „Veneciskim danima“ i dobio nagradu „Luidži de Laurentis“, za poddršku mladih autora, a bio je selektiran i na festivalu u Torontu.


Nagrada za mušku ulogu bila je sasvim očekivana. Sami Bužila za ulogu u filmu „Sin“ od samog je početka bio favorit. On je inače poznati glumac, rođen u Francuskoj, koji glumi u mnogim evropskim filmovima i osvojio je brojne nagrade, kao nagradu u Kanu za film „Dani slave“ Rašida Bušareba. Za film u konkurenciji, debitantski „Sin“ Mehdija Barsuija iz Tunisa, već je osvojio nagradu u Veneciji, u programu „Horizonti“. „Sin“ je izuzetan film, koj nosi brojne izazove, kako tematski, tako i u pogledu njegove briljantne igre, ispravljen ispred mnogih pitanja i nemogućih odluka.

Nagrada za žensku ulogu pripala je Hind Sabri, tuniskoj akterki, koja je inače i advokat, a isto tako je i veoma aktivna u borbi za ženska prava. Hind Sabri glumi isto u debitantskom filmu Hinde Bujema, „Norin san“, u kome ostvaruje upečatljivu ulogu žene koja se nada da će uspjeti da se razvede od supruga koji je u zatvoru i da će konačno biti sa svojim ljubavnikom, ali stvari se iskomplikuju kad njen suprug izađe ranije iz zatvora. Ovaj je film bio prikazan u San Sebastijanu, Torinu, Kartageni i donio je Sabri nekoliko nagrada.

Kod dokumentarnih filmova opet triumf za Sudan sa filmom „Pričajuči s drvečem“, jedna prelijepa priča za naporе člаnovа Sudanskog filmskog kluba da otvore zatvoreno kino u gradu Omdurman, koje je decenijama imalo problema sa islamističkom cenzurom. Ovo je drugi film o historiji sudanskih kina redatelja Suhaiba Gasmelbarija, koji je prije tri godine snimio film „Zaboravljeni sudanske filmovi“.„Pričajuči s drvečem“ je nagradzivan film na mnogim festivalima, kao na primer u Berlinu, Istanbulu,..

Ovo dodjeljivanje nagrada organizuje MAD Solutions zajedno sa Arapskim filmskim centrom. Na web-stranici Arapskog centra može da se vidi dio posvećen godišnjim nagradama kritike, profil za svakog kritičara koji je dio žirija i popis njihovih imena zajedno sa fotografijom i biografijom objavljeni u magazinu „Arapski film“ na engleskom jeziku.

Ove godine za menadžera nagrade kritičara za arapske filmove bila je odabrana američka kritičarka Debora Jang, urednica „Holivud reportera“. Inače, Arapski filmski centar je internacionalna promotivna platforma za arapsku kinematografiju, koja omogućava filmskoj industriji profesionalni prozor za povezivanje s kolegama iz cijelog svijeta. A sem mogućnosti umrežavanja s institucijama za koprodukciju i međunarodnu distribuciju, izdaje i magazin „Arapski film“, koji se distribuira na svim filmskim festivalima u svijetu.

 

Izvještaj za DOBARPORTAL, iz Makedinije poslala kolegica Sunčica Unevska

1...139140141...174Stranica 140 of 174