Savez organizacija za podršku osobama sa intelektualnim teškoćama FBiH – Sumero i „People In Need“ (u daljnjem tekstu PIN) češka nevladina organizacija utemeljena na idealima humanizma, slobode, jedinakosti i solidarnosti su dugogodišnji strateški partneri u području zagovaranja prava osoba sa invaliditetom, te procesa deinstitucionalizacije u Bosni i Hercegovini.
Sumero je prvi pružatelj usluga u zajednici koji je pokrenuo model zbrinjavanja korisnika-štićenika u lokalnim zajednicama. Model života u stambenim jedinicama u lokalnim zajednicama, u kojima žive osobe sa invaliditetom, pružaju jedan human i inkluzivan način pristupanja brige o ovim ljudima. Na ovaj način, osobe sa invaliditetom žive i rade, kao i drugi građani, te doprinose društvenoj zajednici. Svaka stambena jedinica ima asistenta čiji je glavni cilj – dobro stanje korisnika.
(FOTO: Selma Melez / IZVOR: DOBARPORTAL.net)
Prije proglašenja pandemije koronavirusa, organizacija Sumero donijela je preventivne mjere kako bi zaštila sve korisnike, a uz podršku asistenata korisnici se pridržavaju preporučenih mjera, kako bi zaštitili svoje zdravlje i zdravlje svojih sustanara.
Za vrijeme ovog teškog i izazovnog perioda, organizacija PIN odlučila je podržati napore organizacije Sumero, da olakša život korisnika ali i učini sve, kako bi se prevenirala zaraza koronavirusom, ove osjetljive kategorije. Kroz grant koji je dodijeljen Sumeru, nabavljena su sredstva za prevenciju i zaštitu od virusa.
(FOTO: Selma Melez / IZVOR: DOBARPORTAL.net)
Također, s obzirom na preporuku fizičkog distanciranja, kroz grant su nabavljeni multimedijalni uređaji tako da korisnici mogu ostvarivati svoje društvene kontakte preko online pratformi, ali i nastaviti sa terapijama i psiho-socijalnom podrškom, što uključuje rad sa psiholozima, psihijatrima, logopedima, defektolozima i drugim stručnim osobama.
Kroz ovaj grant Sumero i PIN nisu zaboravili ni male lokalne organizacije, članice Sumera, koje također rade sa osobama sa invaliditetom i pružaju im podršku.
Sredstva za higijenu, dezinfekciju, zaštitna oprema, kao i elektronička oprema za multimedijalni rad su podijeljeni kako bi olakšali rad u ovim organizacijama i njihovim lokalnim zajednicama.
(FOTO: Selma Melez / IZVOR: DOBARPORTAL.net)
Za svoje prijatelje tu su i kada je dobro i kada je loše, pa su odlučili uručiti pakete pomoći lično. Sa predstavnicima PIN-a zaputili su se u pravcu Mostara („La Rosales“ i Udruženje „Sunce“ Mostar), Tomislavgrada (Udruga „Nada“) i Bugojna (Udruženje roditelja, građana i prijatelja za pomoć djeci i omladini sa posebnim potrebama „Leptir“).
Vlada Federacije Bosne i Hercegovine upoznala se danas o aktu Federalnog zavoda PIO/MIO od 28. jula 2020. godine.
Federalni zavod PIO/MIO zadužen je da, u skladu s članom 79. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, izvrši usklađivanje penzija u visini zbira 50 posto procenta porasta potrošačkih cijena i 50 posto procjene procenta porasta bruto domaćeg proizvoda u Federaciji BiH u prethodnoj godini, a prema podacima Federalnog zavoda za statistiku, osim penzija ostvarenih u godini u kojoj se vrši usklađivanje, u iznosu 2,8 posto, piše novinska agencija Patria.
Zavod je obavezan i da u skladu s članom 16.a Zakona o prijevremenom povoljnijem penzionisanju branilaca odbrambeno-oslobodilačkog rata uskladi penzije za 2020. godinu korisnicima prava iz člana 3. člana 4. tačka 5. ovog zakona, a prema porastu indeksa potrošačkih cijena na godišnjem nivou u Federaciji BiH u prethodnoj godini, u iznosu od 0,6 posto.Federalnom zavodu PIO/MIO odobrava se da, u skladu s članom 78. Zakona o penzijskom i invalidskom osiguranju, izvrši usklađivanje vrijednosti općeg boda prema procentu porasta prosječne bruto plaće u Federaciji BiH u prethodnoj godini, saopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću Vlade FBiH.
Nakon što se na vrijednost općeg boda od 14,5 KM iz 2019. godine primijeni ovaj procenat usklađivanja od 4,5 posto, izračunata vrijednost općeg boda za 2020. godinu iznosit će 15,15 KM. Zaključak stupa na snagu 1. augusta 2020. godine i ne odnosi se na vrijeme u kojem je trajalo stanje nesreće u Federaciji BiH.
Vesna Miletić još od malih nogu gaji ljubav prema fudbalu. Ova 29-godišnja Goraždanka koja živi u Palama, bivša je fudbalerka, a sada se nalazi u ulozi fudbalske sutkinje.
U razgovoru za dobarportal.net ističe da je njen susret sa loptom bila ljubav na prvi pogled.
“U slobodno vrijeme djetinjstvo sam provela igrajući fudbal sa dječacima iz kraja. Poslije škole smo uvijek igrali fudbal bez obzira na vrijeme ili obimnu zadaću. Sjećam se da sam vikend sa nestrpljenjem čekala kako bi gledala utakmice Ronalda iz Brazila zbog kojeg sam zavoljela Real Madrid”, kaže Vesna Miletić.
Pošto u njenom gradu nije bio ženski tim, tokom osnovne škole trenirala je fudbal s dječacima u FK Romanija.
“Nakon upisa srednje škole i raznih sportskih aktivnosti prišla mi je jedna djevojčica, danas dobro poznato ime u svijetu fudbala Azra Numanović i pitala da igram za SFK 2000 Sarajevo. Mislim da sam tad bila najsretnija djevojčica na svijetu. Nisam mogla da vjerujem da postoji ženski klub i da ću konačno igrati utakmice sa djevojčicama. Nije mi nikad bio problem poslije škole sačekati sat ili dva do treniga, otići trenig i čekati autobus najmanje sat vremena”, priča naša sagovornica.
Najviše je ponosna što je igrala za ekipu SFK 2000 Sarajevo i nastupila za U-19 reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
“Igrajući za SFK 2000 Sarajevo naučila sam šta znači red, rad i disciplina. Kad sam došla da igram za klub ostala sam zatečena, u pozitivnom smislu, koliko se ozbiljno pristupalo svakom treningu. Trenerica Samira Hurem mi je i dan danas inspiracija u životu. Prvenstveno mislim na karaker i ozbiljnost koja je postojala na svakom treningu, da ne pominjem koliko je bila očigledna strast i ljubav prema poslu koji je obavljala. Da biste bili uspješan sportski radnik potrebno je da budete odličan pedagog, psiholog i da ste stručni u svom poslu, a to Samira svakako jeste. Kroz fudbal sam naučila da uspjeh ne dolazi preko noći i da je potrebno dosta rada i truda da bi se postigli ozbiljni rezultati”, ističe Vesna Miletić.
Vesna Miletić u ulozi glavne fudbalske sutkinje (FOTO: Vesna Miletić, privatni arhiv)
Iako danas radi kao asistentica na određenim predmetima na Filozofskom fakultetu u Palama te Elektrotehničkom fakultetu u Istočnom Sarajevu i dalje uživa u fudbalu. Sada sudi Premijer ligu Bosne i Hercegovine za žene, Prvu ligu Republike Srpske za žene, Treću ligu Republike Srpske za momke kao i Omladinsku ligu Bosne i Hercegovine za kadete i juniore.
“Zbog prirode mog posla, obaveza te ozbiljnosti koje on sa sobom nosi mislila sam da neću više biti u svijetu fudbala. Međutim, na poziv prijatelja sam pristala da odem na seminar za sudije. Nisam se nikad ranije vidjela kao sutkinja, niti pomislila da ću izaći na teren kao sutkinja, a ne igračica. Četvrtu godinu sam član Udruženja fudbalskih sudija i instruktora područja Sarajevsko-Romanijskog. Naše Udruženje broji oko 40 sudija i jedina sam djevojka. Mislim da je podrška kolega dosta doprinijela da ostanem u sudijskim vodama. Predsjednik Dragan Prtvar mi predstavlja veliku podršku, ne dozvoljava da se osjećam manje vrijednom i spreman je u svakom momentu da diskutujemo o pravilima i situacijama, što je za mene jako bitno”, priča naša sagovornica.
S obzirom na to da smo dugo bili patrijarhalno društvo, i da su ti korijeni duboko usađeni u našu kulturu, historiju i tradiciju, smatra kako je sasvim razumljivo da je muškarcima teško prihvatiti ženski autoritet.
“Čak im se čini neprirodno, i mnogi će reći da su možda u pravu. Međutim, svjedočimo promjenama dinamike društva. Žene sve više zauzimaju vodeće položaje i pokazuju da su itekako sposobne za to. Autoritativan stav ne zavisi samo od pola nego i od ličnosti, jer postoje muškarci koji nisu autoritativni kao što ima žena koje jesu. Smatram da autoritet treba da bude zasnovan na sposobnostima. Na terenu se trudim da ostanem fokusirana na igru i na najbolji način primjenjujem Pravila fudbalske igre. Gledaocima prepuštam da ocijene da li sam stroga”, naglašava Vesna Miletić.
Dodaje da postoje neke utakmice koje su lakše za suditi, ali ima i nekih veoma zahtjevnih.
“Smatram da je jako bitan faktor sarađivanje sa ostalim kolegama. Bez obzira ko je glavni sudijam a ko pomoćni mislim da je odlična saradnja na terenu ključ svega. Odjel za sudije i suđenje BiH drži kvalitetne seminare kroz koje se edukujemo i analiziramo kritične situacije koje se dešavaju na fudbalskim terenima. Naravno da postoje i greške tokom utakmice ali greške su sastavni dio života”, podcrtava naša sagovornica.
Svaka utakmica jedno novo iskustvo (FOTO: Vesna Miletić, privatni arhiv)
Ističe kako se u mnogim zemljama dosta ulaže i posvećuje pažnja ženskom fudbalu.
“Kao krovna fudbalska organizacija u Evropi, UEFA radi na jačanju ženskog fudbala te ulaže znatna finansijska sredstva u ženski fudbal. Mislim da ženski fudbal iz dana u dan sve više napreduje tako da će u budućnosti po svemu sudeći biti veoma blizu muškog. Za vrijeme utakmica ženskog fudbala stadioni su sve puniji. Sama činjenica da je na utakmici između Atletico Madrida i Barcelone bilo 60.730 navijača dovoljno govori. Sada su oči uprte u fudbalerke i generalno ženski fudbal koji je dugo bio suzbijan čak i zabranjivan”, riječi su Vesne Miletić.
Smatra da sport u našoj državi nije podržan koliko bi trebao biti, a pogotovo ženski sportovi.
“Situacija u ženskom fudbalu u Bosni i Hercegovini se ne razlikuje od ostavlih zemalja u regionu, posebno mislim na medijsko praćenje. Ženski fudbal se ne shvata dovoljno ozbiljno, jer ljudi žive sa raznim predrasudama, prvenstveno mislim na male sredine. Sigurna sam da u svakom mjestu ima djevojčica koje bi voljele da treniraju fudbal ali u njihovom gradu nema klub za djevojčice i pretežno nemaju podršku roditelja da se bave fudbalom. Postoje ljudi koji cijene činjenicu da se jedna žena bavi fudbalom, postoje i oni koji misle da je to sasvim normalno te postoje i oni koji i dalje smatraju da je fudbal samo privilegija muškaraca. U našoj državi postoje osobe, malo ih je ali ipak postoje, koje istinski vole fudbal i ulažu sve napore te vjerujem da će doći vrijeme kad će ženski fudbal u BiH biti prihvaćen na pravi način”, mišljenja je naša sagovornica.
Dodaje da je na početku sudijske karijere bila iznenađena koliko znanja treba da posjeduje sudija.
“Nisam ranije obraćala pažnju na sudije na terenu, vjerovatno zato što mi je fokus bio na igri i poštovanju svake sudijkse odluke. Želim da napredujem iz dana u dan. Smatram da je svaka utakmica jedno novo iskustvo i da se na greškama najviše uči. Naučila sam mnogo za ove četiri godine ali isto tako mislim da imam još puno da učim. Suđenje nije lak poziv, pogotovo za žene. Muške kolege su me dobro prihvalite a činjenica da sam ženski sudija na fudbalskom terenu ne predstavlja nikakvu razliku niti prepreku da napredujem u karijeri. Uvijek sebi postavljam novi cilj, zahtjevniji pošto je to jedini put ka postizanju uspjeha. Potrebno je mnogo truda, ulaganja i odricanja ali to je put koji sam odabrala. Želim, kao i sve djevojke koje sude, jednog dana da dobijem znak FIFA sudije te predstavim svoj grad i svoju zemlju na naboljem svjetlu”, kaže Vesna Miletić.
Vesna Miletić u Institutu za nuklearne nauke “Vinča” (FOTO: Vesna Miletić, privatni arhiv)
Pored fudbala, ova ambiciozna djevojka od prve godine doktorskih studija istraživački rad obavlja na Institutu za nuklearne nauke “Vinča” i Institutu za fiziku u Beogradu.
“Oblast kojom se bavim su fototermalne nauke, konkretno fotoakustika. Toplotne promjene praćene stvaranjem zvučnih talasa koji nose informacije o fizičkim karakteristikama osvijetljenog uzorka. Uzorci sa kojima radim su poli-laktidi, koji su jako bitni u industriji lijekova kao i distribucije supstance u organizmu. Uporedo radim sa polimerima, poluprovodnicima i metalima. Teorijsko modelovanje je dio priče, koji se radi kroz simulacije, a novi pristup integracije teorijskih istraživanja u eksperimentu je obrada rezultata neuronskim mrežama. Tokom doktorskih studija želim da steknem što više znanja iz oblasti fotoakustike i posjetim što više instituta koji se bave ovom problematikom. Cilj mi je pokazati nadarenim učenicima i studentima da matematika i fizika nisu bauk i na što jednostavniji način prenijeti znanje. Nadam se da ću za dvije godine doktorirati, a nakon toga želim da se posvetim naučno – istraživačkom radu i doprinesem razvoju Univerziteta u Istočnom Sarajevu”, govori Vesna Miletić.
Mladima poručuje da vjeruju u sebe i da budu istrajni.
“Nije lako baviti se naukom i sportom jer zadovoljstvo, samoostvarenje i nagrada ne dolaze tako lako. Jako je teško baviti se naukom, biti istrajan u sportu i boriti se sa raznim predrasudama i očekivanjima. Tačno je da je potrebno je mnogo odricanja, truda i ulaganja, ali svaki trud se isplati. Smatram da je najbolji projekat u životu, ulaganje u sebe. Ne štedite na sebi, jer ono što ulažete u sebe vratit će vam se na najbolji mogući način i ono najvažnije je da se nikad nemojte porediti sa drugim ljudima. Budite svoji!”, zaključuje Vesna Miletić.
U sklopu ovogodišnjeg programa PRETPREMIJERE SERIJE 26. Sarajevo Film Festivala, publici će biti predstavljene tri serije koje gledatelji širom regije željno iščekuju, a koje će se tek u sezoni jesen/zima naći na programima regionalnih TV kuća. Svaku od njih odlikuje zanimljiva priča, sjajna glumačka postavka i visok produkcijski nivo.
U programu PRETPREMIJERE SERIJE publika će imati priliku ekskluzivno na filmskom platnu pogledati prve dvije epizode prvih sezona, te susresti se s ekipama serija: KOSTI, MAMA I TATA SE IGRAJU RATA i MOČVARA. Dramske serije u ovom programu međusobno se natječu za Nagradu publike, čiji je sponzor BH Telecom.
Rađena prema tekstu Nikole Pejakovića, scenariste serije VRATIĆE SE RODE, i u režiji Saše Hajdukovića, dolazi nam lokalna produkcija, serija KOSTI. Dio trilogije, serija prati dvojicu otuđenika koji, pogođeni ratnim traumama, ne mogu da se uklope u razoreno i korumpirano društvo. Festivalska publika će imati priliku pogledati i epizode serije MAMA I TATA SE IGRAJU RATA, u produkciji RTS-a i Filmkombajna. Režiju potpisuju Gordan Kičić i Vladimir Tagić, jedan od autora popularne serije JUTRO ĆE PROMENITI SVE. U programu se također nalazi i serija MOČVARA redatelja Olega Novkovića, sa sjajnom regionalnom glumačkom postavkom, s Goranom Bogdanom, Stefanom Trifunovićem i Borisom Isakovićem u glavnim ulogama.
Program PRETPREMIJERE SERIJE isključivo je posvećen regionalnim dramskim serijama. Profilisanje je rezultat rasta i razvoja ovog festivalskog programa kroz izrazito uspješnu suradnju CineLink Drame, festivalske platforme za razvoj TV serija, i programa PRETPREMIJERE SERIJE – u kojem se prikazuje finalni proizvod. Sarajevo Film Festival ulaže u ovaj segment, ali i slijedi sve prisutniji trend produkcije i gledanosti regionalnih televizijskih dramskih serija.
U prethodnim izdanjima ovog programa publika je prva imala priliku vidjeti neke od najpopularnijih regionalnih serija, među kojima i ostvarenje jednog od najpoznatijih britanskih scenarista Tonyja Jordana, seriju BESA, nastalu u koprodukciji Srbije i Velike Britanije, prvu i drugu sezonu srpske serije SENKE NAD BALKANOM, reditelja Dragana Bjelogrlića, seriju FAMILIJA MARKOVSKI iz Sjeverne Makedonije, srpsku seriju GRUPA, slovenački napeti detektivski serijal JEZERO, srpsku seriju JUTRO ĆE PROMENITI SVE, Gorana Stankovića i Vladimira Tagića, i prve dvije sezone hrvatske serije NOVINE, redatelja Dalibora Matanića.
Kosti (FOTO: promo /IZVOR: SFF press)
Kosti S1E1-2 / Bosnia and Herzegovina, 2020, Colour, 89 min, Serbian
Uloge: Jovo Maksić, Ljubiša Savanović, Dragan Mićanović, Nikola Pejaković, Boris Isaković, Milica Janevski, Aleksandar Đurica, Lea Sekulić, Nikolina Friganović, Aleksandar Stojković
Banja Luka, 2019. Dok Kosta Govoruša, izbjeglica iz Krajine, pokušava sa sestrom Kristinom nekako preživjeti baveći se krečenjem, Kosta Gajić mirno gradi političku karijeru u lijepom društvu svoje žene Zorice, inače direktorice marketinške agencije. Jedan razgovor za posao na koji dolazi Kristina, jedna marketinška ponuda Zorice Gajić i jedan čin nasilja u osiguravajućoj kući Astorija kod poznatog privatnika Mirka Kovača, nepovratno će spojiti sudbinu ta dva junaka.
Uloge: Goran Bogdan, Stefan Trifunović, Jana Bjelica, Boris Isaković, Dejan Dedić, Nada Šargin, Marta Bjelica, Bojan Žirović, Dubravka Kovjanić, Miona Marković, Svetlana Bojković, Vuk Kostić
Serija prati inspektora Nikolu, bivšeg huligana, koji se mora suočiti sa svojom mračnom prošlošću i svim njenim tajnama kako bi otkrio manijakalnog ubicu. Što mu je bliži u istrazi, to je sigurniji da njega i ubicu nešto suštinski povezuje.
Mama i tata se igraju rata (FOTO: promo /IZVOR: SFF press)
Mama i tata se igraju rata S1E1-2 / Serbia, 2019, Colour, 100 min. / Režija: Gordan Kičić, Vladimir Tagić / Scenarij: Gordan Kičić, Katarina Mitrović, Marko Manojlović, Vladimir Simić, Vladimir Tagić / Produkcija: RTS, Filmkombajn
Ova serija je putovanje – priča o odrastanju, razumijevanju i nerazumijevanju života. Veljko uči šta znači biti glumac, šta znači biti otac i partner, ali njegova najvažnija potraga je potraga za vlastitom srećom.
Covid-19 Info
Sigurnost i zdravlje gostiju i uposlenih prioritet je Sarajevo Film Festivala. Festival će biti održan u skladu sa savjetima zdravstvenih stručnjaka. Ponašajući se odgovorno i u okviru jasno definiranih smjernica, možemo pokazati kako se društvena kohezija može graditi i tamo gdje smo dužni održavati fizičku distancu.
Informacije o Covid-19 u BiH možete pronaći ovdje.
Pandemijski uslovi života za mnoge bh. građane/ke ostat će obilježeni i zapamćeni po ograničavanju svakodnevnih životnih aktivnosti, sloboda, uskraćivanju ljudskih prava i socijalizacije, te nažalost nasilja u porodici koje je tokom pandemije bilo dodatno izraženo.
LGBTIQ osobe, sa druge strane, svakodnevno bivaju prinuđene da različite segmente svog života žive upravo tako – ograničeno, bez slobode da budu ono što jesu.
Svjesni da naše društvo izgovaranjem kako mi, LGBTIQ osobe, trebamo da budemo “to” u četiri zida, zapravo ne shvataju i ne razumiju šta predstavlja živjeti tako. Zbog toga želimo da ovom kampanjom i ovogodišnjim sloganom druge bh. povorke ponosa poručimo da ni jedno ljudsko biće ne može živjeti ispunjen i sveobuhvatan život unutar četiri zida.
Ideja korištenja iskustava življenja tokom pandemije ima za cilj da na vrlo slikovit način barem dijelom pokaže šta znači živjeti životom LGBTI osobe u Bosni i Hercegovini. U video klipovima koje ćete imati priliku pogledati učesnici/ce čitaju iskustva svakodnevnog života LGBTIQ osoba, te se referiraju na ograničenost življenja u četiri zida tokom pandemije, policijskog sata i ograničenog kretanja.
“Ponavljamo i ponavljat ćemo naša iskustva, sve dok društvo, pojedinci/ke, političari/ke i predstavnici/e javnih institucija ne budu shvatili da je nemoguće živjeti potpunim životom u četiri zida, te da je odgovornost institucija, ali i društva, kreiranje sigurnog i ravnopravnog pristupa javnom prostoru, oslobođenog od straha i nasilja, gdje će svako moći živjeti svoje autentične živote.”, navode iz organizacionog odbora.
Biti LGBTIQ osoba, kao i svaka druga osoba, znači ići u školu, na posao, družiti se sa prijateljima/cama, imati partnera ili partnericu, osnovati porodicu, odlaziti na javne događaje, glasati, putovati, biti dio porodičnih okupljanja i sve ostalo što čini svakodnevnicu svih nas. To znači da je nemoguće sve ovo živjeti u četiri zida. Zato ovom kampanjom naglašavamo da četiri zida ne mogu značiti život.
U medijskoj kampanji učestvuju građani/ke, aktivisti/kinje i različite javne ličnosti, koje žele da zajedno sa nama poruče da nije život četiri zida i da niko nema pravo tako ograničavati nečiji život.
“Cilj kampanje jeste približavanje stvarnosti koju žive LGBTIQ osobe. Pandemijska stvarnost svih građana/ki je izbacila na vidjelo sve nemogućnosti života u četiri zida i upravo dijeljenjem iskustva koje su doživjeli/e naši/e sugrađani/ke i povezivanjem istog sa svakodnevnim životom LGBTIQ, želimo osvještavati značenja četiri zida, te kreirati atmosferu u kojoj su građani/ke skupa sa LGBTIQ osobama ujedinjeni protiv zajedničkog neprijatelja – četiri zida, te svoje zahtjeve za slobodom iznose zajedno.”, naglašavju u saopćenju za javnost.
Problemi sa kojima se LGBTIQ osobe i sve marginalizovane grupe u društvu susreću ne bivaju izuzeti u vrijeme ekstremnih situacija kao što je trenutna pandemija. Naprotiv, ovakve ekstremne situacije samo pogoršavaju položaj istih. Zato je i više nego neophodno i potrebno da budete podrška za LGBTIQ osobe, bez kalkulisanja da li je to dobro jer je pandemija. Vaša podrška je važna i mnogo nam znači.
“Pozivamo vas da podijelite kampanju, pokažete da ste tu i podržite naše napore za bolji život svih.“, navode na kraju saopćenja za medije i javnost.
Organizacioni odbor bh. povorke ponosa /Organizing Committee BiH Pride March / info@povorkaponosa.ba
Dok se približavamo novim lokalnim izborima (valjda), koji su u ovom trenutku pitanje ličnog dogovora tri čovjeka u odnosu prema, danas, već znatno manje od tri miliona građana i građanki u Bosni i Hercegovini, uobičajeno radikalna retorika političkih stranaka stupa na scenu. Ako je sa scene ikada i sišla.
U javnosti nedostaje reakcija na takvu zapaljivu retoriku koja uz lažne vijesti, spinove i uvijek snažne poruke podjela ukazuje da je blokada napretka ove zemlje neizbježna. Dok se između tri stranke rastaljuju fotelje državnih institucija, koje su već otvoreno hrvatske, srpske ili bošnjačke, a ne državne, ljudi iz ove zemlje bježe glavom bez obzira. Posljednji podaci Eurostata govore da je u dvije godine Bosnu i Hercegovinu napustilo više od 100 hiljada građana.
Zbog svega ovoga, aktivisti i aktivistkinje iz cijele Bosne i Hercegovine poručuju – sjašite!
Kampanja #Sjašite pokrenuta je od strane nekoliko organizacija civilnog društva u Bosni i Hercegovini, a u okviru kampanje u online i ‘offline’ prostoru kroz različite forme žele skrenuti pažnju javnosti na apsurd političkog narativa koji vlada u Bosni i Hercegovini.
Pozivaju sve ljude u ovoj zemlji da na društvenim mrežama pišu o realnim problemima, ili postavljaju fotografije koje prikazuju probleme svakodnevnice uz hashtag #Sjašite, kako bi u javni prostor stavili život umjesto isprazne politike i zajedno nakon dvije decenije poručili – sjašite.
Naša realnost neiscrpna je inspiracija za satiru (iako je razliku nekad teško uočiti) pa su satira, ilustracije, radio program, sadržaji na društvenim mrežama i u medijima dio kampanje koja će do lokalnih izbora podsjećati na mehanizme koje političke strukture koriste kako bi odvratili pažnju sa stvarnih problema s kojima se dnevno suočavamo – neimaština, nekvalitetno obrazovanje, nezaposlenost neke su od tema o kojima oni neće govoriti – ali mi hoćemo.
Bog je Jedan, Jedan, Jedini. Ove godine navršava se 111 godina jednog od tri najznačajnija datuma u historiji bosanske državnosti. Naime, 1909. godina je reafirmacije bosanske državnosti.
Carsko priznanje – ekvivalent današnjeg UN priznanja u to vrijeme.Da krenemo redom od 900-1439 Bosna je bila najveća i najproseritetnija država Balkana. Po uređenju je bila aristokratska republika sa kraljevskom porodicom i plemstvom na čelu.
Bila je uređena kraljevina sa vrlo razvijenom diplomatijom, a kraljevske i plemićke porodice sklapale su brakove sa habzburgovcima, mađaraskim, francuskim, italijanskim, albanskim i srpskim dinastijama.
Bosna je bila prava evropska zemlja i po svemu pripadala porodici evropskih država. Imala svoje plemiće, crkvu, diplomatiju, vojsku, zakone, jezik, kulturu i teritoriju koja je bila dva puta veća, sve do turske okupacije.
500 godina turske okupacije, protjerivanje kraljice, ubijanje plemstva, prodaja teritorija -Dalmacija od Zadra do Budve, zatim podrinje šest nahija od Šabca do Nikšića 20-25 kilometara preko Drine, ratovanje bosanske vojske za turske ciljeve od Rusije do Afrike..
To je bio prvi genocid nad Bošnjacima. Drugi genocid Osmanlija nad Bošnjacima je izvršio Omer-Mihajlo Latas po zapovijedi sultana. Tada je pobijeno ili na Rodos protjerano 45000 najuglednijih Bošnjaka, kapetana, ajana, dizdara, begova i aga-vojnog plemstva koje je porazilo Turke na Kosovu pod vodstvom Husein-kapetana Gradaščevića, u borbi za autonomiju BiH 1823. godine. Kao odmazda za ovaj poraz Turaka uslijedio je drugi najveći genocid Turaka nad Bošnjacima kada je ponavljam pobijeno četrdeset pet hiljada Bošnjaka.
Dolaskom Austrougara i aneksijom Bosne i Hercegovine 1848. godine, potomci bh. plemstva, koje je pobila turska inkvizicija pod komandom Omer-Mihailo Latasa, počinju borbu za autonomiju u okviru austrougarskog carstva na čelu sa Mehmed Tevfikom ef. Azabagićem. (reisul-ulema.)
Reis Azabagić kao potomak bosanske vojne aristokracije zamijenio je sablju za pero. Oko sebe je okupio sve pametne i moralne bošnjačke prvake i 1909. godine perom osvojio autonomiju od cara priznatu, dakle zakonitu.
Šta je Statut?
Potpuna autonomija u vjerskim vakufskim mearifskim poslovima (vakufi su zauzimali oko 17% teritorije Bosne i Hercegovine i bili pod punom upravom IZ te nisu morali plaćati poreze i mogli su biti holdinzi …)
Pravni sistem u Bosni i Hercegovini za vrijeme Austro-Ugarske bio je po šerijatskom pravu, a ne rimskom.
Stotinu godina besplatnog školstva u Austro-Ugarskoj. Današnji studenti iz Bosne i Hercegovine koji studiraju u Beču ili Gracu treba da se zahvale reisu Azabagiću.
Carsko priznanje autonomije, za 500 godina pod Osmanlijama nismo dobili autonomiju (a dali su je Srbiji).
Carsko priznanje je današnji ekvivalent priznanja od strane UN-a.
Uspostavljanje institucionalnog rada i djelovanja (pojedinac može biti jak, ali institucija čuva državu i narod).
Uspostavio temelje IZ Bosne i Hercegovine.
Oformio prve političke stranke muslimana u Bosni i Hercegovini sa statutima i ciljevima.
Oformio prve novine sportska, prosvjetna i dobrotvorna društva (Gajret,Behar..)
Zvanični jezik je bio Bosanski.
Osnovao visokšolske ustanove. Visoka sudska šerijetska škola je ustvari preteća pravnog fakulteta, ali se ovo zatomljuje (kada je završite postajete kadija-sudija).
Vratio Bosnu u porodicu Evropskih naroda.
Ponovna potvrda državnosti Bosne i Hercegovine i priznaje muslimana Bošnjaka kao državotvornog elementarnog subjekta.
Zaustavio velikosrpsku aspiraciju prema Bosni i Hercegovini, koja se intezivno provodila u predhodnom periodu zajedničkim aktivnostima velikosrpske nacionalne politike uz svesrdnu pomoć Dabićevog pokreta
(Dabićev pokret-retrogradni pokret muslimana zanesenjaka koji je usko surađivao sa velikosrbima)
Zaustavio iseljavanje Bošnjaka i unutrašnju kolonizaciju Turske (preseljenje u Tursku radi povećanja procenta muslimanskog stanovništva) koju je uveliko podržavala Turska i Srbija.
Jedini Bošnjak koji je dobio “Željezni križ”, najveće odlikovanje Austro-Ugarske monarhije, od cara Franje Josipa, a da nije za vojne zasluge.
Gledano šire iz velikosprske vizure gubitak Bosne, neispunjene velikosrpske aspiracije prema Albaniji (i izlazak na more ) u balkanskim ratovima, rezultiraju Sarajevskim atentatom.
Doktor Salih Azabagić (FOTO: screenshot /IZVOR: Youtube, rtv TK)
Zbog svega urađenog anatemisan je od strane velikosrba i njihovih ideologa. Na njega je bačen plašt zaborava koji se provodi do danas. Pošto ga nisu mogli zaustaviti dok je bio živ velikosrbi su mu oskrnavili nišane posthumno. Uništili turban na prednjem nišanu što je simbolički značilo posthumnu dekapitaciju.
Preko svojih “Dabićevih nasljednika, novih KOS-ovaca na čijem se čelu nalazi najlukaviji čovjek kodnog imena “Car”, pišu da mezara više i nema mada i sada uspravno stoje u haremu Jalske džamije, u blizini manfila tako da simbolično izgleda da reis i dalje drži hutbe u našoj džamiji.
Dabićevi novi kodirani KOS-ovci organizovano planski i ciljano potkopavaju temelje IZ, najvažnije institucije bh. muslimana. Poznavajući reisa i Bošnjake, znam i nadam se da će ovu autoimunu bolest koja je dobro potresla temelje prebroditi, i da će se naći dovoljno pametnih hrabrih i moralnih da zaustave veleizdaju.
Reis Azabagić kao potomak bosanske vojne aristokracije zamijenio je sablju za pero. Perom je osvojio autonomiju, od Cara priznatu, dakle zakonitu. Dalekovidno je želio naoružati Bošnjake najjačim oružjem-znanjem.
I kako svete knjige kažu- Ikre-uči, čitaj, proučavaj.
Od usta mojih britak mač je načinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru načinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu
Bajram šerif mubarek olsun, doktor medicine Salih Azabagić.
Emina Brkić takmičarka je i trenerica u Karate klubu “Rašid Buća” u Ilijašu te već dugi niz godina članica seniorske karate reprezentacije Bosne i Hercegovine.
Emina je rođena u Varešu 1995. godine, a trenutno je studentica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. U svijet karatea ušla je na nagovor prijatelja i ostala sve do danas.
“Karate sam zavoljela već ‘na prvu’. Uživala sam u sigurnosti koju sport ulijeva, samopouzdanju koje gradi i zavoljela disciplinu koju ova borilačka vještina nosi što je rezultiralo mojim predanim radom i odricanjima koja su me dovela do velikih uspjeha”, kaže Emina Brkić u razgovoru za dobarportal.net.
Iako je kroz karate stekla mnoga poznanstva, prijatelje širom Evrope i svijeta, dosta putovala i vodila zdrav način života, najviše je ponosna u kakvu je osobu izrasla.
“Sretna sam što sam kroz karate sport izgradila svoj karakter, naučila se nositi sa poteškoćama i preprekama koje naiđu kroz život i naučila prihvatiti poraz jednako kao i uspjeh, te iz svega izvući pouku koja će mi koristiti kroz život općenito”, ističe naša sagovornica.
Prema njenim riječima, karate, kao i većina borilačkih sportova je zaista zapostavljen.
“Smatram da to nije ispravno, jer neki od najvećih, historijskih uspjeha postignuti su upravo u borilačkim sportovima. Nadam se i vjerujem da će doći bolja vremena u kojima će se cijeniti postignuti uspjesi, uloženi trud, a ne neopravdana popularnost nekih sportova”, mišljenja je ova bh. karatašica.
Emina Brkić (FOTO: Emina Brkić, privatni arhiv)
U svojoj dosadašnjoj karijeri osvajala je mnogo medalja, a izdvojila je ona najdraža odličja.
“Iza sebe imam mnogo pobjeda, ali bih izdvojila onu prvu osvojenu medalju na internacionalnom takmičenju u Tuzli, što je ujedno i moj prvi takmičarski nastup u disciplini „kumite“ – borbe. Tada, kao devetogodišnja djevojčica, nastupila sam u kategoriji sa starijim takmičarkama i nakon 6 ili 7 borbi osvojila bronzu. Također, srebro sa Evropskog Univerzitetskog šampionata je medalja koja mi je posebno draga”, kaže Emina Brkić.
Prisjetila se jedne borbe na Svjetskom kupu – Premier ligi na kojoj nastupaju najbolji seniori svijeta gdje se borila sa jednom od najboljih takmičarki reprezentacije Japana.
“Tada sam u 3 minute 4 puta uspjela preokrenuti rezultat i na kraju pobijediti u posljednoj sekundi rezultatom 11-9, što je zaista veliki broj poena ostavren u borbi na seniorskom nivou. Tog dana, kada god sam u dvorani srela pomenutu takmičarku, njenog trenera, ili bilo kojeg člana reprezentacije Japana, oni bi se naklonili što je jedna od gesti koji Japanci praktikuju da iskažu poštovanje i moram reći da mi je to bilo i smiješno i simpatično”, priča naša sagovornica.
Emina Brkić (FOTO: Emina Brkić, privatni arhiv)
Kada je riječ o reprezentativnim nastupima, ističe kako je ova godina završena.
“U 2020. godini uspjeli smo nastupiti samo na Balkanskom seniorskom karate prvenstvu gdje sam osvojila dvije medalje, što je rezultiralo pozivom selektora na Evropsko seniosko prvenstvo koje se trebalo održati krajem marta u Azerbejdžanu. Trenutno je situacija vrlo neizvjesna i do sada znamo da su sva takmičenja koja podrazumijevaju reprezentativne nastupe odgođena za narednu godinu. Nadam se da ću biti u mogućnosti da održim formu i neredne godine nastavim sa uspjesima na zvaničnim prvenstvima, a najveći cilj kojem teži većina karatista, pa i ja, je nastup na Olimpijskim igrama koje će se održati sljedeće godine”, riječi su ove ambciozne bh. karatašice.
Dodaje kako je pandemija koronavirusa značajno utjecala na njene sportske planove.
“2020. godina je treba biti jedna od najintenzivnijih takmičarskih sezona za mene. Već sam pomenula Evropsko prvenstvo koje je trebalo biti održano krajem marta, nakon toga Mediteransko prvenstvo u aprilu na Kipru, kvalifikacionu turnir za Olimpijadu u maju u Parizu, Evropske univerzitetske igre u Beogradu i, kao veliko finale Svjetsko prvenstvo u Dubaiju samo su neki od nastupa koje sam očekivala u tekućoj godini, ali Božija volja je da bude ovako. Sada samo želim da ja, moja porodica, prijatelji i poznanici budu živi i zdravi, a sve ostalo je nadoknadivo”, potcrtava naša sagovornica.
I u budućnosti planira nastaviti sa trenažnim procesom kako bi bila spremna za sve što je očekuje.
“Vjera u Boga i želja da ostvarim ciljeve koje sam sebi postavila još kao dijete su motivi da ne prestajem da se trudim i vrijedno radim”, zaključuje Emina Brkić te svim ljudima, a posebno mladima poručuje da čuvaju zdravlje i nakon što ova pandemija prođe, da rade na sebi svakodnevno i da vjeruju da će nakon velikih problema i prepreka nastupiti bolje vrijeme i stići velike pobjede.
Posjetili smo Sumero centar za podršku osobama s invaliditetom u zajednici, gdje se nalazi firma Greens d.o.o. Prva firma za proizvodnju mikropovrća, začinskog bilja i jestivog cvijeća u Bosni i Hercegovini.
Socijalno poduzeće Greens d.o.o. osnovano je 2018. godine kao potreba savremenog čovjeka za povjereno zdravom ishranom, ali i s ciljem radne integracije i ekonomskog osnaživanja osoba sa invaliditetom.
(FOTO: Selma Melez /IZVOR: DOBARPORTAL)
Sumero, Savez organizacija za podršku osobama s intelektualnim teškoćama Federacije Bosne i Hercegovine. Organizacija civilnog društva koja promovira ljudska prava, zastupanje i samozastupanje osoba s intelektualnim teškoćama s ciljem njihovog socijalnog uključivanja kroz razvoj kvalitetnih servisa podrške u lokalnoj zajednici.
Dobrodošlicu u proizvodnji začinskog bilja nam je poželio Kerim Mašala:
“Mi smo firma Greens d.o.o. i podržavamo osobe sa invaliditetov i njihov rad”, kazao je za dobarportal.net naš sagovornik.
(FOTO: Selma Melez /IZVOR: DOBARPORTAL)
Njegov zadatak je da zasadi, zalijeva biljke koje nakon pakovanja idu u prodaju. Njihove proizvode možete kupiti u tržnom centru “Merkator” u Ložioničkoj ulici. Proizvode ćete prepoznati po nazivu “Greens”.
Za vrijeme pandemije koronavirusa Kerim nije mogao dolaziti na posao i obavljati svoje zadatke, ali sada je tu i vrijedno radi kako bi nadoknadio sve što nije mogao za vrijeme početka pandemije.
Greens d.o.o. je primjer kako osobe sa invaliditetom mogu izvršavati svoje zadatke i biti u radnom odnosu.
Kerimu želimo mnogo sreće u daljnjem radu, a vi dragi čitaoci, kupujte domaće.
Sajevo Film Festival ove godine bit će domaćin dodjele nagrade Audentia za najbolju rediteljicu, koja će biti dodijeljena peti put, a utemeljilo ju je Vijeće Evrope i njezin fond Eurimages s ciljem promovisanja ravnopravnosti spolova u evropskoj filmskoj industriji.
Audentia reprezentuje “hrabrost” i “odvažnost”, ključne osobine za svaku ženu koja želi ostvariti karijeru filmske rediteljice. Stoga i Eurimages želi odati priznanje ženema koje su imale hrabrosti da režiju odaberu za životni poziv, čineći istovremeno svoj posao vidljivijim i inspirirajući druge žene da slijede njihove korake.
Pored statuete koju je dizajnirala umjetnica Ewa Rossano, dobitnici pripada i novčana nagrada u iznosu od 30.000 eura. Na 26. Sarajevo Film Festivalu petu laureatkinju Audentie izabrat će tročlani žiri, a imena članova bit će uskoro objavljena. Nagrada će biti dodijeljena redateljici dugometražnog filma iz jednog od programa ovogodišnjeg Sarajevo Film Festivala, kao podrška za njezin sljedeći film.
Audentia je prvi put dodijeljena 2016. godine na Istanbul Film Festivalu, a čast da je prva ponese pripala je rumunskoj rediteljici Anci Damian za film “The Magic Mountain”. U narednim godinama domaćini dodjele bili su filmski festivali u Locarnu (2017), Torontu (2018) i Göteborgu (2019), a priznanje su ponijele Valérie Massadian za film “Milla”, Aäläm-Wärque Davidian za film “Fig Tree” te Mia Engberg za ostvarenje “Lucky One”.
Zbog angažmana na polju borbe za jednakost spolova u filmskoj industriji, Sarajevo Film Festival ima čast da ove godine bude domaćin nagrade Audentia.
Sarajevo Film Festival je potpisnik povelje 5050X2020 za ravnopravnost spolova u filmskoj industriji.
Prix Eurimages 2019 (IZVOR: SFF press)
Covid-19 Info
Sigurnost i zdravlje gostiju i uposlenih prioritet je Sarajevo Film Festivala. Festival će biti održan u skladu sa savjetima zdravstvenih stručnjaka. Ponašajući se odgovorno i u okviru jasno definiranih smjernica, možemo pokazati kako se društvena kohezija može graditi i tamo gdje smo dužni održavati fizičku distancu.
Informacije o Covid-19 u BiH možete pronaći ovdje.
