Da je Bosna i Hercegovina puna mladih i ambicioznih ljudi primjer je Sanja Čemerčić iz Rudog.
Ova 19-godišnja djevojka u gradu na krajnjem istoku naše države završila je osnovnu i srednju školu, a sada je upisala Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.
“Bila sam jedna od najboljih učenica svoje generacije, članica Asocijacije srednjoškolaca u BiH, predsjednica mnogobrojnih organizacija za podršku mladima, nosilac projekata te učesnica u radu OSCE-a”, kaže Sanja Čemerčić.
Učestvovala je i na najvećem modnom događaju u Sarajevu, što je za nju nešto posebno.
“Tada sam se prvi put susrela sa profesionalnom organizacijom sedmice mode. Također, ponosna sam na to što sam uopće uspjela postići nešto i omogućiti da izađem iz okvira malog grada te da moje ime dospije do drugih ljudi”, ističe naša sagovornica.
Ističe kako se sve više prate modni trendovi i u Bosni i Hercegovini.
“Društvene mreže nam to omogućavaju, sve nam je dostupno. Za moju vitku liniju zaslužna je najviše genetika, a zatim i trening”, kaže ova bh. ljepotica.
Smatra da u današnjem svijetu ima dosta predrasuda prema manekenkama.
“Mnogi misle da manekenke posjeduju samo ljepotu, ali ne i pamet i inteligenciju. Što je apsurdno. Da bi uopće postali manekenka i našli se na jednom od najvećih modnih događaja u državi, prije svega je potrebna pamet pa onda sve ostalo”, naglašava ova ambiciozna djevojka koja je odbila mnoge nemoralne ponude.
Dodaje da sebe ne bi podvrgla estetskim zahvatima.
“Podržavam sve što je u granicama normale i sve što podrazumijeva rješavanje zdravstvenih problema. Očigledno je da danas djevojke pretjeruju i sve više liče jedna na drugu. Ne razumijem zašto to žele. Zar nije čar u tome da se razlikujemo i budemo posebni?”, pita se Sanja Čemerčić.
Potcrtava da je spoj ljepote i ličnog uspjeh danas rijetkost, ali i da uvijek postoje oni koji to cijene.
“Moj životni motivator je moja majka. Ona mi je dala krila i ubijedila me da sve što zamislim mogu i da ostvarim, tako da idem ka tome”, otkriva naša sagovornica.
“Mi žene smo sastavni dio njihovog života. Ali, same biramo koga želimo i koga volimo. Privlače me momci koji su na mom intelektualnom nivou i sa kim prije svega mogu da komuniciram, a da mi ne bude dosadno”, govori ova zanosna djevojka iz Rudog.
Sve što želi u budućnosti je da bude zdrava, intelektualno, duhovno, fizički i emotivno.
“Trudit ću se da napredujem, do one granice do koje ne bih morala da izgubim moralne vrijednosti da bih nešto postigla”, zaključuje Sanja Čemerčić.
Dejan Nestorović, aktivista i borac za ljudska prava, direktor NVO “Sigurna pozicija’’ i dobro poznato tv lice, zaljubljenik je u naš glavni grad Sarajevo, kulturu i divne ljude.
Nestorović poziva sve dobronamjerne turiste iz Srbije da posjete i upoznaju Sarajevo u trenucima kada građani Beograda i Srbije jedino i mogu putovati u Bosnu i Hercegovinu i Albaniju, zbog tzv. “koronavirusa’’.
– Ko se jednom napije vode sa Baščaršije iz Sarajeva nikud otić ne umije. Njegove ljepote i znamenitosti može da doživi samo čovjek kome Bog odredi dugačak život i visok količnik pameti – kaže stara izreka, a Nestorović za Eskluzivu.ba dodaje:
Dejan Nestorović u posjeti Sarajevu
Sarajevo ima sažimanje divne orijentalne duše i aristokratskog kulturnog duha iz Austro – Ugarske. Putovanje u Sarajevo je kapital koji nikada ne može da propadne. Jedinstveno mjesto gdje se sreću dvije civilizacije i sažimaju na opšte dobro danas.
Ilma Karahmet već nekoliko godina osvaja sve više simpatija kod publike. Audicija za jedno regionalno takmičenje bila je samo kap u moru onoga što je Ilma ostvarila kroz godine karijere. Od male šarmantne djevojčice prodornog glasa, do djevojke vrhunskog vokala s odličnim pjesmama.
Ilma je svojim pratiocima na Instagramu podijelila svoje trenutke sreće jer njena pjesma “Ništa tvoje” za nepunih godinu dana broji milione pregleda na popularnoj video platformi.
“Pozdrav dragi moji, danas je za mene jako poseban dan. Želim to podijeliti sa vama jer ste upravo vi zaslužni za to. Moja pjesma ‘Ništa tvoje’ na Youtube-u broji preko 15 miliona pregleda. Hvala vam mnogo i naravno, nastavite slušati moje pjesme”, riječi su Ilme Karahmet.
Ilmi želimo mnogo uspjeha u daljem radu i mnogo novih hitova.
Kosa je jedini dio ljudskog tijela koji neprestano možemo mijenjati i kreirati prema vlastitom odabiru. Kreirajući svoj izgled zapravo se zabavljamo i istražujemo, ali se isto tako pokazujemo okolini onakvima kakvima bismo željeli da nas percipiraju.
Činjenica jeste da sami često nismo sposobni procijeniti sve elemente koji su nam potrebni za kreiranje frizure – kvalitetu, strukturu i rast kose, oblik lica, anatomiju glave i, uostalom, kompletnu figuru i vlastiti stil. Upravo u ovom dijelu od velike pomoći bi nam trebali biti stručnjaci koji su educirani u tom smjeru, a to su frizeri.
Sasvim je ispravno očekivati od frizera da vas posluša i shvati vaše želje, ali je isto tako ispravno očekivati i da vas usmjeri, savjetuje i u dogovoru s vama osmisli vaš novi izgled. Boravak u frizerskom salonu treba biti opuštanje i zabava, izbor frizure zajednička kreacija vaših želja i sposobnosti frizera, a rezultat svega frizura u kojoj se osjećamo ugodno, ali i sigurno. A sve ovo i više od toga mi imamo u našem gradu.
Tim Alen's Barbershop već 10 godina uspješno radi, sada već na 3 lokacije u glavnom gradu naše države, te danas broji više od 30 zaposlenih. Alen’s Barbershop je svoja vrata prvi put otvorio 2010. godine od strane mladog i motiviranog barbera, Alena Demirovića, koji je, osim svog frizerskog i barberskog zanata, poznat i kao internacionalni edukator.
Alen je zanat naslijedio od svog dede, a već kao dječak započeo je u porodičnom frizerskom salonu. Nakon završene gimnazije, pohađao je i niz frizerskih akademija i međunarodnih edukacija, a kao reprezentativac osvajao zapažene rezultate kao što su: više puta prvak Bosne i Hercegovine i Balkana, viceprvak Evrope na takmičenju održanom u Beču, 7. mjesto kao junior na Svjetskom prvenstvu u Parizu, 5. mjesto kao senior na Svjetskom prvenstvu u Milanu, te mnoga druga uticajna i međunarodna takmičenja. Svoj zanat je dijelom usavršio i u Kuvajtu u kojem je imao priliku da usvoji „modernije“ tehnike i da uz kombinaciju tradicionalnog napravi svoj lični i prepoznatljivi brend.
Kao takav, Alen danas ima sreću da svoje znanje i vještine kroz edukacije i seminare može prenijeti i na mlađe kolege i saradnike. Njegova specijalnost su muške moderne frizure i ženske kratke frizure, međutim u njegovim salonima možete pronaći potpunu uslugu kako za muškarce, tako i za dame.
Među velikim brojem zadovoljnih mušterija nalaze se i ličnosti iz javnog života Bosne i Hercegovine – glumci, sportaši, influenceri, od kojih se izdvajaju reprezentativci Muhamed Bešić i Edin Višća, a sam Alen često putuje u Istanbul kako bi frizirao naše “zmajeve”. Rame uz rame sa Alenom, već dugi niz godina, svoju kreativnost i umijeće dijele i kolege iz ostala dva salona, gradu već prepoznatljiv Mirza Delić zvani Delija i Armin Biber.
Pored glavnog “krivca” za kompletan brend, sjajnog Alena Demirovića, tu su kao njegova desna ruka, kolege Armin Biber (radnja na Kovačićima) i Mirza Delić – Delija (radnja na Otoci)
Svaki od salona je jedinstven po svom ličnom pečatu, a oba barbera su izgradili i svoju klijentelu koja nerijetko dolazi upravo samo zbog njih. Mirza Delić kao veliki kreativac i unikator u svom poslu poznat je i kao lični barber Bože Vreće, Kenana Tahirovića, Amara Rahmanovića i mnogih drugih, dok pod ruke Armina Bibera već dugo godina dolaze Tino Sven Sušić, Eldar Čivić, Mirsad Terzić, Moamer Kasumović, te mnogi drugi.
Iz ovog salona poručuju da im je cilj biti nešto više od “običnog frizera“ te da se u salonu osjećate kao kod kuće. Uvijek izdvajaju istu količinu vremena za svakoga i s velikom pažnjom pristupaju radu.
Istraživanja pokazuju da su muškarci sa modernom i njegovanom frizurom uspješniji kako na privatnom tako i na poslovnom planu. Naime, frizura nije samo efektan modni dodatak, nego i jaki adut koji drugi primjećuju već na prvi pogled.
Stoga, želite li novu frizuru, njegovan i muževan izgled, te se sami uvjeriti u čemu je tajna dugotrajnosti i popularnosti, potražite usluge tima profesionalaca u Alen's Barbershop salonima i otkrijte kakav je to osjećaj izgledati poput najvećih faca u gradu!
Dvadesettrogodišnja djevojka iz Sapne, Amra Garibović, svoj dječiji san pretvorila je u poslovnu priču od koje danas može da živi, putuje, uživa i upoznaje različite profile ljudi.
Fotografisanjem se počela baviti iz hobija, a već šest godina gradi ozbiljnu poslovnu priču.
Kratak period okušala se i u ulozi radio voditeljice, ali zbog različitih uslova i ljubavi prema fotografiji, posvetila se ipak radu sa fotoaparatom.
Bilježi ljubavne priče i kroz fotografiju govori više od svakog teksta. Amra je za naš portal govorila o svojoj ljubavi prema fotografiji, gdje nalazi inspiraciju, ali i može li se u Bosni i Hercegovini preživljavati od ovoga posla?
Još kao srednjoškolka kupila je svoj prvi fotoaparat i krenula u avanturu za koju nije sanjala da će postati njen profesionalni poziv. “Ljubav prema fotografisanju me privlačila uvijek, nešto što je teško opisati riječima. Sjećam se u srednjoj školi, nekako zadnja godina školovanja, pred maturu na nagovor svojih prijatelja iz razreda koji su vidjeli da volim fotografisati, kupim i svoj prvi fotoaparat i sa njim krenem u svoje prve avanture. Prvi angažmani su mi bili fotografisanje maturanata, a ubrzo nakon toga i prve svadbe i vjenčanja.”
Da li se može preživljavati u Bosni i Hercegovini od ovoga posla ili ipak dobro živjeti vjerovatno zanima i vas?
“U BiH je ovaj posao je jako dobro plaćen, ali ako voliš svoj posao i vjeruješ u sebe puno toga možeš sa njim ostvarit i uspjeti pored finansijske koristi.”
Amra najčešće fotografiše mladence i kao djevojka koja svake sedmice svjedoči ljubavnim pričama, možemo je pitati ono naše čuveno: “Šta je ljubav?”
“Ljubav naravno da postoji, negdje je više izražena, negdje manje. Živimo u takvom periodu da je danas jako teško i pokazati svoje osjećaje.”
Svoju inspiraciju najčešće nalazi u prirodi. Često joj kažu da ima oko za detalj, ali evidentno je da je talentovana za ono što radi, te da ulaže veliku ljubav u posao.
Kaže da fotografisanje nema ambiciju napuštati, čak i kada bi se bavila nekim drugim poslom u budućnosti, njen hobi bi bio upravo trenutni posao.
Šta to Amra fotografiše i bilježi objektivom možete pogledati i na njenoj facebook stranici.
Sarajlija Anes Hasanbegović (20) živi u Münchenu i aktivan je član SPD-a Bayern.
Glavni grad Bosne i Hercegovine (BiH) napustio je zajedno sa svojom porodicom 2015. godine zbog, kako kaže, upitne budućnosti i političke nestabilnosti.
“Moji roditelji nisu željeli da budućnost mog brata i mene zavisi od etničke pripadnosti, političke opredjeljenosti i porodičnih veza. Željeli su da svoju karijeru stvaramo sami i to u zemlji u kojoj se vrednuju potencijali, mišljenje i struka”, kaže Anes Hasanbegović.
Dodaje kako u SPD-u Bayern vodi grupu o proširenju Europske unije (EU), vanjskoj politici i sigurnosti te da zajedno sa partijskim kolegama radi na novom planu po pitanju proširenja i vanjske politike EU.
“Politička područja kojima se bavim su europske integracije, politika proširenja EU, migracije, klimatske promjene i europsko-američki odnosi. Nakon što sam završio Adolf-Weber gimnaziju i položio Abitur u Münchenu, trenutno studiram ekonomiju i menadžment na Univerzitetu Ludwig-Maximillians u Münchenu”, priča naš sagovornik.
Dok je živio u Sarajevu, nije bio aktivan ni u jednoj političkoj stranci, iako je vrlo rano razvio svoje simpatije prema ideji socijaldemokratije, socijalne pravde i ujedinjene Europe.
“Moj konkretan politički angažman je zapravo započeo u Njemačkoj. Dio sam ovog društva i nisam želio da stojim po strani već da se angažujem i da učim mnogo novih stvari od ljudi koji imaju iskustva u politici. Mnogim partijskim kolegama u Njemačkoj je interesantno vidjeti jednu mladu osobu koja nije državljanin Njemačke, ali koja se opet angažira kao da to jeste. Kada pokažete volju, iskreno interesovanje i spremnost da radite na različitim inicijativama onda ne morate sumnjati u podršku od strane ljudi koji vas ne poznaju ili koji ne dijele ista uvjerenja kao vi”, ističe mladi Sarajlija.
Naglašava kako se nije nimalo lahko politički izboriti u stranoj zemlji te smatra da mladi aktivisti u Njemačkoj imaju bolju komunikaciju sa odgovornim ljudima u različitim sektorima i da tako sami mogu učestvovati i stjecati političko iskustvo.
“Vidim da je ta distanca u BiH mnogo veća te da je rad sa omladinom više deklarativan nego produktivan. Smatram da ima prostora za participaciju, ali potrebne su konstantne razmjene mišljenja kroz razne diskusije i što veći broj aktivnosti omladine svih političkih opcija”, mišljenja je naš sagovornik.
Dodaje da bi se trebalo više razgovarati o potencijalima i gledati mlade kao rješenja za naše probleme, a ne kao problem.
“Mladi, kao što sam i ja, su rođeni u jednoj zemlji koja je razjedinjena i koja se još uvijek bori za svoju poziciju na regionalnoj i svjetskoj sceni. Problemi su različiti. Mnogi će reći da je upravo najveći problem mladih na Blakanu što žele da napuste svoje zemlje u nadi da će njihov potencijal biti više vrednovan u zemljama Zapada. Ali zaobilazimo poentu u čitavoj diskusiji a to je pitanje, kako je moguće da se u svim zemljama Zapadnog Balkana više priča o nacionalizmu umjesto upravo egzistencijalnoj borbi vlastitiog stanovništva i mladih protiv ekonomske i socijalne nesigurnosti? Zbog nacionalizma, koji 25 godina nakon sukoba još uvijek dominira političkim diskursom, mladi ljudi su svjedoci jednog začaranog političkog kruga koji im ne dozvoljava da razgovaraju o temama koje su za njih bitne, a to su smanjenje nezaposlenosti, gospodarska rast, osiguranje ljudskih prava, socijalna sigurnost, kvalitetno obrazovanje i egzistencijalna borba protiv klimatskih promjena koje će imati neopisiv uticaj na cjelokupan svijet pa tako i BiH”, smatra Anes Hasanbegović.
Ovaj rođeni Sarajlija u Njemačkoj je i aktivan član Europskog omladinskog parlamenta.
“Europski omladinski parlament u Njemačkoj je udruženje koje se sastoji od predanih mladih ljudi koji potstiču razmjenu mladih u Europi interaktivnim, europsko-političkim obrazovnim radom i omogućavaju vlastitoj generaciji da oblikuje svoje vlastito mišljenje i aktivno sudjeluje u političkom i društvenom životu. Asocijacija trenutno ima partnere u 40 europskih zemalja – u potpunosti na dobrovoljnoj osnovi. Na svojim sjednicama simuliramo funkcioniranje Europskog parlamenta, sa ciljem da njegov rad učinimo razumljivim za nove generacije”, ističe naš sagovornik.
Prema njegovim riječima, mlada demokratija je veoma bitan pojam te je mišljenja da je pogrešno reći da je zainteresiranost mladih za politiku u Njemačkoj veća u odnosu na Bosnu i Hercegovinu ili ostale mlade demokratije.
“Zapadna Njemačka je od 1945. demokratija, BiH od 1995. Moramo biti svjesni činjenice da stanovnici zemalja Zapadnog Balkana još uvijek nisu svjesni šta je zapravo demokratija, odnosno u kakvom državnom sistemu uopće žive. Iz tog razloga omladina nije ni mogla naučiti mnogo od svojih roditelja o demokratiji i demokratskim principima. Glasati svake dvije godine nije najbitniji pokazatelj da li jedna zemlja ima demokratski sistem. Demokratija živi od stalne participacije, različitih mišljenja, istine i generacijske smjene. Mnogi ljudi u BiH su iz prethodnog sistema naučili da postoji jedna partija, jedan put i jedna tzv. istina, odnosno ne postojanje kritičkog razmišljanja”, naglašava mladi Sarajlija.
Kako kaže, najviše se boji da pogrešni ljudi, koji ni sami ne razumiju demokratiju, uče mlade ljude u politici u Bosni i Hercegovini o tome šta znači demokratija i šta je zapravo demokratski sistem.
“Ne želim imenovati bilo koga, ali se odnosi na one koji su svoj politički angažman započeli u bivšem socijalističkom sistemu i iste pogrešne metode koje su tada koristili kao komunisti koriste i danas kao tzv. konzervativci ili liberali. Vjerujem da omladina BiH pa čak i više svog slobodnog vremena provodi sa političkim temama i diskusijama u odnosu na omladinu u Njemačkoj. Problem nastaje u tome što od te iste diskusije nema baš mnogo konkretnih rezultata”, govori Anes Hasanbegović.
Smatra da diplomatija Bosne i Hercegovine konačno treba definisati konkretne ciljeve kako predstavljati Bosnu i Hercegovinu.
“Riješiti otvorena pitanja sa zemljama u okruženju, osnovati diplomatsku akademiju zajedno sa državnim univerzitetima u BiH i među konkretnim ciljevima definitivno mora biti i saradnja sa predstavnicima bh. dijaspore. Ne želim reći da bh. diplomatija nije radila ništa u vezi dijaspore ali da je dovoljno nije. Jedan od aktuelnih primjera je otvaranje BiH granica zbog pandemije korona virusa ili povratak građana BiH iz EU u BiH. Sramotno je gledati kako ambasador vaše zemlje u Kanadi negira genocid. Stoga diplomatija BiH može i mora puno bolje da bi dijaspori dala mogućnosti da odlučuju isto toliko koliko odlučuju i ljudi koji žive u BiH”, mišljenja je naš sagovornik.
Dodaje kako zajedno sa mnogim političkim aktivistima iz cijele Europe pregovara o mogućem osnivanju organizacije pod imenom “European Youth Congress” koja bi okupila mlade aktiviste različitih političkih opcija i nevladinih organizacija.
“Cilj je da u nesigurnim vremena, kao što je trenutna epidemija, zastupamo interese europske omladine i osiguramo politički kapacitet kojim bismo mogli donijeti nadu i konkretan smjer milionima mladih Europljana koji pokušavaju pronaći svoj put u ovoj zdravstvenoj, socijalnoj i ekonomskoj krizi”, ističe ovaj 20-godišnjak.
Naglašava kako je uvijek razmišljao o diplomatiji kao profesiji.
“Iz tog razloga se borim i trudim svakoga dana da ostvarim taj cilj. Moj san je zagovarati dobre diplomatske odnose i zalagati se da brojni njemački projekti zažive i pomognu stanovništvu u nerazvijenim i zemljama u razvoju”, zaključuje Anes Hasanbegović.
“Gdje god da odem, neko mi fali”. Čula sam kako je prormljala ovu rečenicu tiho, ali dovoljno glasno da sam je uspjela čuti. Ta rečenica najbolje opisuje današnje stanje i naš sistem u Bosni i Hercegovini.
Momak po imenu Goran Molnar porijeklom je iz Srbije. Muzikom se bavi već 10 godina, a od nedavno je zabranjen, te nam je otkrio razloge zašto je to tako.
Goran Molnar iz Novog Sada, muzikom se bavi već deset godina. Nastupa sa bendom u klubovima širom regiona. Prvu svoju pjesmu snimio je 2018., a nedavno je u javnost pustio i drugu pjesmu i spot. Kaže nam da je po zanimanju diplomirani kriminalista pravnik, ali da je ljubav prema muzici trenutno mnogo jača.
Već deceniju je u estradnim vodama i pjeva pop muziku, također piše i tekstove pjesama. Za obje svoje pjesme napisao je tekstove, po svom ukusu.
Njegovo estradno ime je Goran EM, te ga publika iz njima znanog razloga dovodi u vezu s jednom pjevačicom iz Srbije. Naveo je da se ne ljuti zbog toga i veoma mu prija ta situacija.
Od nedavno je zabranjen, ali ne na estradnoj sceni nego samo kroz pjesmu. Njegova druga autorska pjesma nosi nazov “Zabranjen” i Goran ima velika očekivanja od ove pjesme.
“Ja bih se bazirao na dio pjesme u kojem kažem to ‘momak loš zabranjen’ jer su mnogi momci na to odraogovali i poistovjetili se sa mnom. Dobro znate i to kako devojke kažu da vole loše momke”, poručuje Goran EM.
Na krajnjem sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, nekoliko kilometara od granice sa Drinom, nalazi se Vitinica, naselje koje je tokom rata bilo najvidljivije agresoru i zbog toga svakodnevno na meti teških granatiranja.
Hrabri momci sa ovoga, ali i drugih područja, sačuvali su Vitinicu kao simbol slobode i odbrane Bosne i Hercegovine.
U tim granatiranjima stradali su i vjerski objekti, između ostalog i džamija u Mahmutovićima i Selimovićima. Porušena munara nalazi se u dvorištu i zajedno sa mesdžidom i turbetom koji su udaljeni nekoliko stotina metara, čine turističku atrakciju za posjetioce Tuzlanskog kantona.
Foto: Zikret Mustafić
Prvi put nakon izgradnje 1972. godine i obnove 1999. godine vrši se proširenje džamije i uređenje dvorišta.
Džamija u kojoj su porasli stručnjaci iz različitih oblasti (doktori, magistri, dodiplomci), ali ono najvažnije veliki ljudi, humani i privrženi kraju iz koga su krenuli u neke velike pobjede, zaslužuje svoj novi izgled i jednu potpuno drugu historijsku priču.
O džematu koji obuhvata zaseoke Jusići, Selimovići, Mahmutovići i Krstac, nije moguće pisati, a ne kazati kako je dio ove priče efendija Hariz Pašić koji je ovdje na službu došao još ratnih godina. Učestvuje u svim akcijama za dobrobit džemata, prvi je kad treba pomoći, ali i zaslužan je za odgoj svih onih koji su iz ovoga džemata otišli kako u svijet, tako i širom domovine. Ponosni na branik Bosne odakle su potekli.
Lijepe priče u sivilu koje imamo treba podržati. Dati sve od sebe da budu viđene i pričane dalje. Biti dio nje, posebna je čast, a i ti možeš da se priključiš.
Javi se našoj redakciji, rado ćemo ustupiti kontakt da donirate sredstva za proširenje ove riznice u Vitinici. Ako ste negdje van Bosne i Hercegovine, bićemo vam posrednik da pomognete vrijednim domaćinima u projektu. Jednu trećinu novca, oko 16.000 KM, su već prikupili, još dvije trećine su potrebne da ovaj biser u punom sjaju piše neke nove priče.
Priča naše kolegice iz branše, novinarke Vanje Stokić, na prvu ne djeluje ništa neobično. Tako je jer, živimo u Bosni i Hercegovini. Živimo tamo gdje je skoro sve (ne)moguće. Tek kada pročitate ovaj tekst, tek tada ćete se zapitati, pa gdje mi to živimo uopće? Prenosimo njen zanimljivi Facebook status u cjelosti, bez korekcija.
Dragi vlasnici stanova, kuća, apartmana, vila, šupa, ljetnih kuhinja, sušara, kokošinjaca… koje izdajete na dan, evo nekoliko savjeta, čisto da se ne čudite što vam se mušterije ne vraćaju.
Često iznajmljujem stanove na dan (hoteli se ne isplate za teren, posebno ako ostaješ 10 dana) i nailazim na fenomenalne domaćine i objekte. Dočeka te baš sve što ti ikada može zatrebati. U nekima čak gosti dodaju nešto svoje, recimo poneki začin u kuhinju ili pivo u frižideru, pa se osjećaš kao dio neke male zajednice.
A ima i ovih koji bi minimalno da ulože, a da zgrću pare.
Sapun košta 1 KM. Ako vam je to skupo, imate i onih jefitnijih, mogu se naći po 0.50 KM. Ako kupite tečni (1,5 KM i više), trajaće vam duže. Naravno, stipse ste koje štedite na sapunu pa vam je ovo mnogo bitno.
Veliko pakovanje toalet papira je 3.5 KM. Takođe ste stipse koje štede na njemu.
Ako su vam podovi oblijepljeni pločicama, ostavite neke pokućnice u objektu. Ja svoje jajnike nisam našla na cesti i nemam rezervne.
Majke vam, u spavaću sobu ste smjestili samo krevet? Ništa komodica, polica, natkasna…? A gdje vi ostavljate odjeću kad je skinete? A u pravu ste, pored kreveta čak ni kofer nije mogao stati, eno ostao je u dnevnoj sobi.
Ako ste na Bookingu napisali da se u kupatilu nalaze kupke, šamponi i sve ostalo što je potrebno, ja zaista očekujem da me to dočeka.
Jedan peškir na jednu osobu? Zaista? Vi istim peškirom brišete guzicu i lice?
Ne znam za vas, ali ja kad se tuširam moram negdje da odložim odjeću, a ako se u kupatilu nalaze samo šolja, lavabo i tuš, zaista sam u problemu. Dodajte nekih polica, ladica, kukica….
Ako vam je stan bio prazan nekoliko dana ili duže, a dolaze vam mušterije (namjerno ne govorim gosti), otvorite malo prozore da se prostorije izrače, obrišite prašinu, istjerajte paukove, upalite bojler…
Ako izdajete stan usred zime, nije ok da grijanje isključite u 10 naveče.
Ako ste naveli da je stan 500 metara od centra, a ispostavi se da je toliko daleko da mi je do njega potrebno vozilo, imaćemo problem.
I najvažnije: dajte provedite nekih 5 dana u stanu koji izdajete, čisto da vidite je li samo ušminkan ili je i funkcionalan.
