Direktor Kantonalne uprave za inspekcijske poslove KS, Fahir Halilović, i šef Predstavništva Fondacije Dogs Trust u Bosni i Hercegovini, Anel Bećirović, danas su u prostorijama Uprave potpisali Memorandum o saradnji, kojim je definisan nastavak dobre saradnje između Predstavništva i Inspektorata veterinarske inspekcije, kao jedne od ključnih institucija u provođenju mjera humanog, zakonskog Sistema za upravljanje populacijom pasa.
Ovom prilikom Upravi je ustupljena baza podataka Fondacije Dogs Trust u Bosni i Hercegovini, a s ciljem jačanja kapaciteta kantonalne veterinarske inspekcije u segmentu zaštite dobrobiti pasa i provođenja zakonskih mjera odgovornog vlasništva pasa. Ustupanje podataka izvršeno je po prekporukama Agencije za zaštitu ličnih podataka u Bosni i Hercegovini, što znači da će ustupljeni podaci biti korišteni isključivo u zakonske svrhe, odnosno u svrhu provođenja inspekcijskih nadzora uz maksimalnu primjenu i poštivanje Zakona o zaštiti ličnih podataka.
Osim toga, Memorandumom je dogovorena i saradnja u oblasti edukacije vlasnika pasa putem besplatne Dogs Trust Škole za pse, kao važne osnove za sprečavanje neadekvatnog odnosa prema ljubimcima, kao i njihovog napuštanja, što direktno utiče na prevenciju nastavka problema napuštenih pasa. Dogs Trust baza podataka, koja je danas stavljena na raspolaganje Inspektoratu veterinarske inspekcije, sakupljana je u cilju kontrole kvaliteta Programa sterilizacije pasa u KS koji je Fondacija finansirala punih sedam godina. Njeno korištenje u velikoj mjeri će olakšati rad veterinarskim inspektorima u smislu planiranja, kao i organizacije službenih kontrola nad primjenom propisa o zdravlju i dobrobiti pasa.
Navedene aktivnosti imaju za cilj da Sarajevo kao glavni grad bude među prvima koji će uspostaviti i dosljedno provoditi zakonski i humani Sistem za upravljanje populacijom pasa, čije će primjer, nadamo se, slijediti i ostali gradovi u Bosni i Hercegovini. Iako se ne može reći da je takav sistem u Kantonu Sarajevo u potpunosti zaživio, vjerujemo da je sada, velikim dijelom zbog značajnih rezultata Dogs Trust programa i neophodne inicijative jednog dijela institucija lokalne vlasti među kojima je i Veterinarska inspekcija, taj cilj bliži nego ikada. Važno je napomenuti da je Predstavništvo prije oko tri godine kao savjetodavni član, uz Ured za veterinarstvo Bosne i Hercegovine, sudjelovalo u Radnoj grupi Kantona Sarajevo koja je zajedničkim radom svih relevantnih institucija u KS rezultirala dokumentom “Set mjera za konkretizaciju državnog Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja u KS“.
Među ovim institucijama su bile i Veterinarska inspekcija te Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu, kao i nadležna kantonalna ministarstva i službe.
Meliha, to je bila moja učiteljica u vrtiću “Ljiljani”, vrtić se nalazio u Vogošći. Žena koja je mene naučila jesti koricu hljeba. Znate zašto mi je to predstavljalo problem? Jer sam polomila sve zube na staklenom stolu, prije polaska u vrtić.
Hrana je za mene bila najveći problem. Nije joj bilo teško sjediti pored mene i sačekati dok ne pojedem sve. Melihi svojoj nisam mogla nikada reći “ne”, bilo je nešto u toj ženi, što ne znam ni opisati. Kada sam krenula u prvi razred osnovne škole, posjetila me jednom i tom mi je prilikom poklonila kutiju koju je sama isplela i danas je čuvam jer je to nešto meni najvrijednije.
U osnovnoj školi “Velešićki heroji” dočekale su me učiteljice Zumreta i Belma. Naučile su me pisati, čitati, sabirati, oduzimati. Nije im bilo mrsko ama baš nikad ništa. Bile su prave učiteljice kakve bi svaki đak poželio imati. Bila sam nekad nestašna, priznajem. Taj moj nestašni temperament se primijetio.
Završavamo jedno poglavlje, dobila sam onda razrednicu. Još malo i završavam osnovnu školu, tako sam razmišljala. Razrednica Velida. Vjerujte mi, znanje koje mi je omogućila, svima nama je neprocjenjivo. Ali najveće znanje je ono životno. Svakom svojom lekcijom, učila nas je nečemu mnogo bitnijem, a to je život. Pa vjerujte mi, ima nešto i u onom kada trebaš da podvučeš subjekat jednom linijom, a predikat sa dvije. Mislila sam da se od nje nikada neću moći rastaviti. Sjećam se maturske večeri, tri dana sam plakala za ljudima iz osnovne škole.
Upisujem Prvu gimnaziju u Sarajevu. Prva razrednica, profesorica Lejla, a onda su došle Belma i Elmira. Bilo ih je malo više prve dvije godine, ali sve tri su nas naučile mnogo toga. Svaka od ovih razrednica je bila profesorica bosanskog i to im je bilo zajedničko (smijeh). Za svaku jedinicu, saslušale su svako kukanje, za svaku peticu bile su sretne zajedno sa svima nama. Odabrala sam smjer društveni, tu me čeka razrednik Amel. Prvi put muškarac mi je bio razrednik. Najbolji razrednik definitivno. Bili smo najangažovaniji razred. Priredbe, predstave, snimanje filmova, ništa nas nije zaobišlo. Pamte nas svi profesori sigurno po smijehu, pozitivnoj energiji, jer društvenjaci ne bi mogli biti drugačiji.
Danas sam studentica na Fakultetu političkih nauka i oduševljavam se svojim profesorima. Nevjerovatni su! Uče nas našem budućem poslu, našoj struci, ali i životu. Svaka lekcija je dragocjena, treba iskoristiti vrijeme.
Da li ste primijetili riječ “učenje” i “učiti” koliko sam puta upotrijebila? Bezbroj! A znate zašto?
Jer su ovo najbitniji ljudi u našem životu (poslije roditelja, porodice), to su ljudi koji nas uče. Zašto je bitno ko u vrtiću djecu čuva? Zašto je bitno “kakav” nam je razrednik?
Njihova imena nikada ne možemo zaboraviti. Čak smo provodili ili provodimo i sada više s njima vremena, nego sa svojom porodicom.
Peti oktobar obilježava se kao Dan učitelja. Svaki dan je njihov. U vremenu kojem živimo, na koji način rade i kako zarađuju za svoj rad. Činjenica je, u Bosni i Hercegovini se ne pridaje dovoljno važnosti nastavnicima. Online nastava, radno vrijeme nastavnika je 24 sati. Zašto se ne probudimo đaci, školarci i ne pokažemo važnost naših nastavnika, profesora? Zar nisu zaslužili? Dragi nastavnici, profesori, svi vi čiji je zadatak “učiti” djecu o nečemu, sretan vam vaš dan.
Sada, pišem iz ove pozicije kao novinarka jednog portala i nadam se da će ovo pročitati i moja Meliha, učiteljice, razrednici i profesori. Jedno veliko hvala dugujem vama. Za svu ljubav i strpljenje koju ste mi pružali i pružate tokom školovanja.
Humanity in Action BiH devetu godinu zaredom organizuje projekat “Poticanje demokratskih vrijednosti i aktivnog građanstva među mladima”, uz podršku National Endowment for Democracy (NED).
Program je fokusiran na transfer znanja o demokratskim principima i ljudskim pravima, stimulisanje kritičkog razmišljanja o osjetljivim pitanjima u društvu te poticanje razvoja komunikacijskih i istraživačkih vještina učesnika_ca.
Poziv se primarno odnosi na studente_ice prve i druge godine dodiplomskog studija na svim visokoškolskim ustanovama u Bosni i Hercegovini, ali i prijave studenata_tica sa viših godina će se uzeti u razmatranje.
Program se sastoji iz sljedećih komponenti:
>> Devetodnevni edukacijski program u Sarajevu (12. – 20. decembar 2020. godine) prvenstveno ima za cilj prenošenje znanja o različitim modelima demokratije, demokratskim vrijednostima, osnovnim postulatima aktivnog građanstva i demokratske političke kulture, ljudskim pravima, nacionalizmu i identitetu te omladinskom aktivizmu.
>> Individualno istraživanje (decembar 2020. – februar 2021. godine) će omogućiti učesnicima_ama da uz dodijeljenog mentora istražuju pitanje od njihovog interesa koje se u širem smislu odnosi na postojeće prepreke koje onemogućavaju efikasno učešće mladih u njihovim zajednicama, odnosno na primjenu diskriminacije ili kršenja ljudskih prava mladih.
>> Trodnevni trening u Neumu (mart 2021. godine) predstavlja priliku za prezentaciju istraživanja i razvoj vještina iz oblasti projektnog i finansijskog menadžmenta.
>> Implementacija grupnih projekata (april – juni 2021. godine) uz primjenu znanja i vještina stečenih u prethodnim fazama programa.
>> Promocija rezultata grupnih projekata (juli – august 2021. godine) u medijima i lokalnim zajednicama u kojima su implementirani.
>> Završna ceremonija u Sarajevu (septembar 2021. godine) sa dodjelom certifikata i prezentacijom realizovanih projekata.
Sve troškove snosi organizator.
Prijavite se do 5. novembra 2020. godine preko formulara koji se nalazi na linku.
Amina Sabljica već deset godina trenira taekwondo u klubu borilačkih vještina “Tornado”. Ova 19-godišnja studentica Medicinskog fakulteta u Sarajevu u februaru 2019. godine položila je za crni pojas I dan i nakon toga pristupila reprezentaciji Bosne i Hercegovine, što je za nju predstavljalo veliki uspjeh.
U razgovoru za dobarportal.net otkrila je zbog čega je odabrala taekwondo.
“Moja najbolja prijateljica je počela trenirati taekwondo i stalno mi je pričala o tome pa sam se tako i ja odlučila učlaniti u klub. Na početku mi je bilo zanimljivo trenirati nešto drugačije u odnosu na moje vršnjakinje, ali s vremenom se stvorila velika ljubav prema sportu, treningu i članovima kluba te ih danas gledam kao svoju drugu porodicu jer su godine iza nas stvorile povjerenje”, kaže Amina Sabljica.
Najviše je ponosna što je kao juniorka pristupila taekwondo reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
“Mislim da je velika čast braniti boje svoje zastave na evropskim i svjetskim takmičenjima. Prethodno sam četiri uzastopne godine bila državna prvakinja u svojoj kategoriji u disciplini borbe te je pristup reprezentaciji bio plod dugogodišnjeg rada”, ističe naša sagovornica.
Dodaje kako je nastupe za reprezentaciju Bosne i Hercegovine shvatila kao veliku obavezu i nešto što će zasigurno obilježiti njenu sportsku karijeru.
“U narednom periodu nemamo takmičenja, ali svakako da mi je velika želja osvojiti medalju na evropskom takmičenju zbog toga ću se u nastavku karijere još više truditi. Sada sam seniorka tako da ću sada morati još više raditi”, govori Amina Sabljica koja je u ovom sportu stekla dosta muških prijatelja i oni su joj jednaka podrška.
Naglašava kako redovno ima treninge, ali i da ide na trčanje ili u teretanu, u skladu sa obavezama.
“Naravno, kada je dio takmičarske sezone treniramo intenzivnije. Što se tiče motivacije, to mi nikada nije bio problem jer uvijek imamo grupne treninge gdje je atmosfera jako dobra i to me motiviše. Volim da se takmičim tako da me to još više pokreće da ostvarim svoj cilj”, potcrtava ova mlada bh. taekwondoistkinja.
Napominje da je u Sarajevu održano posljednje evropsko taekwondo takmičenje gdje smo, kako kaže, pokazali da možemo organizovati veća takmičenja.
“Zbog toga smatram da je taekwondo sport koji će tek da osvoji naše prostore. Nadam se da će naši nadareni sportisti dobiti više pažnje i podrške koja je pravi podsticaj za dalji rad”, smatra naša sagovornica.
Ističe kako je pandemija koronavirusa poremetila mnoge njene planove.
“Zbog proglašenog stanja otkazana su sva evropska i državna takmičenja što je poremetilo naše planove. Za vrijeme karantina sam trenirala kući i održavala ritam treninga. Sada smo se već vratili našem standardnom planu treninga iako još uvijek nemamo najavljenih takmičenja”, govori Amina Sabljica.
Naglašava da se u skladu sa svojim obavezama na fakultetu planira i dalje baviti sportom jer to je mjesto gdje se može opustiti i riješiti stresa.
“Nadam se da će situacija biti povoljnija u narednom periodu i da će biti organizovana takmičenja. U svakom slučaju ću se sa trenerima spremati za polaganje ispita za crni pojas II Dan”, riječu su ove mlade bh. taekwondoistkinje.
Svima poručuje da se trebaju baviti sportom, prvenstveno zbog svog zdravlja, te da sport uvijek sa sobom donosi nova prijateljstva i putovanja.
“Veliko je zadovoljstvo pogledati unazad i vidjeti šta si svojim radom, odricanjem i zalaganjem uspio ostvariti. Ja smatram da sport donosi velika odricanja, ali i još veće uspjehe. Na nama je da damo svoj maksimum, a naš trud i rad sigurno neće proći nezapaženo. Zbog toga ne trebamo odustati od svojih snova”, zaključuje Amina Sabljica.
Azra Haskić trenutno je studentica četvrte godine Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, odsjek za gitaru.
Ova 22-godišnja djevojka na trećoj godini studija bila je na razmjeni studenata preko programa “Erasmus+” u španskom gradu Vigo, a kako kaže u razgovoru za dobarportal.net, gitaru je odabrala sasvim spontano.
“Meni kao 9-godišnjakinji, muzička škola je zvučala veoma interesantno, pa sam se odlučila upisati ne znajući koji su sve instrument ponuđeni. U momentu upisa, moj kasnije nastavnik gitare, mi je predložio upravo gitaru, te sam na taj način i započela svoje muzičko/gitarističko obrazovanje. Tokom tih šest godina osnovne škole, u meni se razvila velika ljubav prema muzici i gitari te kroz godine svakako i postala posao koji najradije radim”, kaže Azra Haskić.
Ističe kako se od početka bavi umjetničkom muzikom.
“Ovu vrstu muzike izučavamo tokom obrazovanja, ali tokom svih godina bavljenja istom, mogu reći da je to nešto što najradije sviram. Pored gitarističke muzike, mislim da je potrebno slušati, analizirati iste repertoare i na drugim instrumentima, kao i muziku za druge instrumente”, smatra naša sagovornica.
Azra Haskić (FOTO: Azra Haskić, privatni arhiv)
Naglašava da je ponosna na svoj cjelokupan dosadašnji rad, od umjetničkih angažmana, preko takmičenja, pa sve do koncerata.
“Ono što je posebno u svemu jeste što znam da uvijek ima prostora za napredak, dodatno usavršavanje i rad na sebi. Također sam ponosna što sam kroz svoj rad imala priliku upoznati veoma uspješne ljude, steći velika poznanstva, te što sam imala sreću da tokom cijelog obrazovanja radim sa kvalitetnim i renomiranim nastavnicima i profesorima”, govori Azra Haskić.
Mišljenja je da je u poslu kojim se bavi veoma bitno, pored vježbanja i disciplinovanosti, svakodnevno biti u kontaktu sa muzikom.
“Treba istraživati, slušati kvalitetnu muziku, kao i izvođače. Kada je u pitanju gitara, danas u svijetu postoji mnogo dobrih i kvalitetnih izvođača. Mogu reći da je standard dosta visok, posebno gledajući stariju generaciju gitarista od kojih se itekako dosta toga može naučiti. Ja također svoju motivaciju pronalazim u slušanju i analiziraju CD-ova, kao i live izvedbi nekih od velikih gitarista kao što su David Russell i Denis Azabagić”, riječi su ove mlade Sarajke.
Azra Haskić (FOTO: Azra Haskić, privatni arhiv)
Potom se osvrnula na svoj boravak u Španiji gdje ju je na početku drugog semestra zadesila pandemija koronavirusa.
“Ubrzo smo se prebacili na online metod i na taj način završili školsku godinu. Za april i maj je bilo planirano nekoliko koncerata kao i masterklas, ali nažalost nije bilo realizovano, tako da smo nekoliko puta interno unutar odsjeka održali mini online koncerte. Za vrijeme boravka u Španiji, mnogo toga sam naučila. Bilo je to jedno ogromno iskustvo koje me zasigurno u gitarističkom pogledu dosta obogatilo. Imala sam priliku raditi sa renomiranim profesorima sa ‘Conservatorio Superior de Musica’ u Vigu od kojih sam mnogo toga naučila, također svirati koncerte u sklopu njihovog konzervatorija, učestvovati na masterklasima, te upoznati kolege gitariste kako iz Španije, tako i iz drugih zemalja Evrope i svijeta. Pored toga, ovo iskustvo mi je pružilo priliku za upoznavanje Španije i Portugala, učenje novog jezika te na njega gledam kao veliku odskočnu dasku za budućnost”, ističe naša sagovornica.
Optimistična su joj očekivanja za budućnost.
“Meni i mojim vršnjacima mislim da i same naše godine ne dozvoljavaju drugačije razmišljanje. A mladima bih poručila, ono što i samoj sebi poručujem, a to je da budu hrabri i odlučni u svojim nastojanjima, kao i da je najbolje uglanje uvijek ulaganje u sebe i svoje znanje, jer najvrijedniji kapital je intelektualni kapital”, zaključuje Azra Haskić.
Osjećate bolove, zakočenost i škripanje u zglobovima? Nemojte zanemariti signale koje vam vaše tijelo šalje i na vrijeme se javite doktoru jer velika je vjerovatnoća da bolujete od osteoartritisa.
Ako ste stariji od 50 godina i osjećate bolove, smanjenu pokretljivost, a ponekad i škripanje u zglobovima, velika je vjerovatnoća da bolujete od osteoartitisa. To je hronična i degenerativna bolest koja nastaje zbog propadanja zglobne hrskavice, a koja se najčešće javlja na zglobovima šaka, kukova, koljena i kičme.
Rana dijagnoza poboljšava kvalitet života pacijenata
Simptomi kod osteoartritisa se često razvijaju polako i pogoršavaju s vremenom, a oni su:
bol u zglobovima (tokom ili nakon kretanja)
ukočenost zglobova (naročito nakon kretanja)
otečenost zglobova
osjetljivost zglobova (nelagoda u zglobu prije ili za vrijeme promjene vremena)
gubitak fleksibilnosti zgloba
kvržice u zglobovima (koštane izbočine na sredini ili na kraju zglobova prstiju ili baze palca)
Ako imate bolove u zglobovima ili mišićima koji traju više od nekoliko sedmice, posjetite doktora jer uspješnost liječenja osteoartitisa najviše zavisi od toga da li je bolest otkrivena na vrijeme. Što se ranije uspostavi dijagnoza, to će rezultati liječenja biti bolji. Budući da se osteoartritis zasada ne može potpuno izliječiti, medicina se usredotočila na olakšavanje i uklanjanje simptoma ove bolesti.
Sve s ciljem usporavanja daljnjeg propadanja hrskavice te nastanka deformacija i invaliditeta. Doktorima i pacijentima su na raspolaganju fizikalna terapija i lijekovi za ublažavanje boli i upale. Dobra vijest je da su posljednjih nekoliko godina u regionu predstavljena klinička istraživanja koja su pokazala da veliku ulogu u ublažavanju simptoma i progresije bolesti ima kristalizirani glukozaminsulfat.
Osteoartritis je jedna od bolesti koja se pojavljuje u starijoj životnoj dobi i zbog koje počinjemo „osjećati svoje godine“, no važno je znati da rana dijagnoza i adekvatna terapija itekako mogu ublažiti bolove i poboljšati kvalitet života oboljelih.
Svaka druga osoba pati od osteoartritisa
Osteoartritis se obično javlja u starijoj životnoj dobi pa gotovo svaka druga osoba starija od 55 godina ima jedan ili više oboljelih zglobova. Češće se javlja kod žena koje obično imaju i težu kliničku sliku od muškaraca. Uzrok bolesti još uvijek je nepoznat.
Važno je znati da je kretanje u vidu šetnje, vožnje biciklom ili plivanja odličan način da održite mišićni tonus i učvrstite zglobove, a rana dijagnoza i ispravno liječenje može znatno usporiti progresiju bolesti, smanjiti simptome i poboljšati pokretljivost zgloba.
Kada se bolest neadekvatno liječi ili prekasno otkrije te kada bolovi postanu nepodnošljivi, zglob zahvaćen osteoartritisom hirurškim se putem uklanja i zamjenjuje endoprotezom.
Ilda Kunić (31) iz Foče diplomirala je Njemački jezik i književnost te radi kao stjuardesa za jednu od svjetskih aviokompanija “Emirates”.
Prije šest godina sasvim slučajno naišla je na online forum na temu zaposlenja stjuardese, koja je privukla njenu pažnju i interesovanje.
“Čitala sam o iskustvima djevojaka sa naših područja i sve me to oduševilo, pa sam se pridružila grupama na Facebooku gdje sam saznala mnogo više informacija o uvjetima posla i naravno ljepote grada Dubaija i ljepote putovanja po svijetu probudili su želju u meni da zaista pokušam svoju sreću i prijavim se na Dan otvorenih vrata aviokompanije, koji se odražavao tri do četiri puta godišnje”, kaže Ilda Kunić.
U gradu Kyoto, nošnja tradicionalnog japanskog Kimona (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Nakon uspješno položenih testova i prolaska na glavnom intervju, odselila se u Dubai i tako je njeno životno putovanje stjuardese započelo.
“Sada nakon ovih šest godina sretna sam i zahvalna da sam donijela takvu odluku, jer kroz ovaj posao sam dosta naučila, stekla veliko znanje o svijetu, drugim kulturama, tradicijama. Mislim da mi je ta odluka doprinijela mnogo toga u pozitivom smislu”, ističe naša sagovornica.
Naglašava kako je posao stjuardese veoma naporan i zahtjevan.
“Naš glavni cilj i svrha jeste da brinemo o putnicima i njihovoj sigurnosti, ali i da brinemo o sebi, jer ako ne znate da brinete o sebi onda je teško brinuti i o drugima. Priroda ovog posla je zaista mnogo dinamična, mnogo se leti i stalno se mjenjaju zone, godišnja doba i temperature, gubi se osjećaj za dan i noć, tako da bi se to sve podnijelo, moramo biti psihički i fizički spremni, dobro organizovani sa vremenom i brigom o sebi, na primjer pravilna i zdrava ishrana jako je bitan faktor, spavanje i odmor, a i također redovno treniranje kako bi se tijelo održalo u formi i kako bismo bili fit”, govori Ilda Kunić.
U Gyeongbokgung Palači glavnog grada Seoul, nošnja tradicionalni korejski Hanbok (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Kako kaže, najvažnija svrha posla stjuardese je da se pobrine da svi u avionu sigurno stignu do željene destinacije.
“Šta god da se desi u avionu, mi posada smo prvi koji dolazimo u pomoć, svi smo prošli određeni trening da brzo reagujemo u svim mogućim situacijama, da uspješno možemo evakuisati avion sa kapacitetom od 400 putnika samo za nekoliko sekundi. Mi smo tu da bi u slučaju vanrednog stanja mogli da vam spasimo život. Radimo u timu koji je izuzetno organizovan i spreman da brzo i efikasno odgovori na sve izazove kako bi se preventovao i smanjio bilo koji rizik. Iz tih razloga svake godine prolazimo i polažemo testove kako bi obnovili svoju kompetentnost”, objašnjava naša sagovornica.
Prema njenim riječima, mnogo je priča koje ispisuju stranice pasoša te ima mnogo luckastih, ali i veselih poput slavlja praznika i proslava.
“Mislim da je poseban osjećaj kada slavite praznik baš na avionu, Božić ili Bajram, a nekada se desi da to budu i proslave iznenađenja za godišnjice i rođendane. Ukoliko bi neko od putnika slavio rođendan uvijek smo imali pripremljenu tortu kao iznenađenje i zaista to su neprocjenjivi trenuci, jer svima je potrebna ljubaznost i razumjevanje. Uvijek rado se sjećam takvih uspomena, a i sama sam doživjela da dočekam rođendan na letu za Ženevu, gdje sam od svoje posade dobila poklon čestitku sa porukama na drugim jezicima. To je neprocjenjiv dar, i takvi trenutci će zauvijek da budu dio mojih uspomena”, priča nam Ilda Kunić te dodaje da se nekada desi i da neko zaboravi na kojem sjedištu je sjedio, s obzirom na to da su avioni zaista visokog kapaciteta od četiri velike kabine, kao i to da putnici žele naručiti Hamburgere i McDonald’s.
Forbidden City, Peking Kina (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Potcrtava da izazova uvijek ima i da se nalazi u tom polju gdje mora da reaguje jako brzo i da efikasno odgovori na nastalu situaciju.
“Turbulencije su uvijek prisutne i tada svi moraju nositi sigurnosne pojaseve što pojedini nekada ne shvataju ozbiljno. Tako da se uvijek trudimo da objasnimo putnicima od kolike važnosti su sigurnosni pojasevi. Zatim razumijevanje i fleksibilnost su od izuzetnog značaja jer se svakodnevno susrećemo sa ljudima različitih kultura i nacija tako da moramo znati kako pravilno postupiti i prilagoditi se”, kaže naša sagovornica.
Dodaje kako nakon određenog vremena ovaj posao postane rutina.
“Jako brzo se naviknete pa tako da i osjećaj da ste u avionu blijedi, zaboravljate da ste na toj visini u oblacima, i imate osjećaj da sve to jako brzo prolazi. Zbog čestih putovanja i prelazaka u druge zone jako često izgubite i pojam o vremenu”, priča nam ova stjuardesa.
Smatra da svaka država koju je posjetila ima neku svoju unikatnost, ljepotu i čar.
“Lično sam oduševljena Japanom i Južnom Korejom u tolikoj mjeri da bih mogla da živim tamo. Veoma su gostoprimljivi i imaju ogromnu disciplinu. Njihova raznolikost kulture, civilizacije i tradicije me toliko oduševila da sam pri prvoj posjeti Japanu iznajmila Kimono, to je tradicionalna haljina japanskih gejši, i tako sam se šetala ulicama grada Kyota, a također i pri prvoj posjeti Južnoj Koreji posjetila sam Gyeongbokgung Palaču u glavnom gradu Seoulu gdje sam nosila hanbok, to je tradicionalna haljina koja se nosila na dvorovima a danas se nosi na svim bitnim ceremonijama, festivalima i proslavama. Jako lijepo iskustvo koje će biti dio mojih veselih uspomena”, govori Ilda Kunić.
Nedavno je i kreirala YouTube kanal gdje vloguje svoja putovanja.
“Svaki layover pokušam da nešto novo snimim i predstavim makar djelić svijeta svima onima koji uživaju da vide nešto interesantno i zanimljivo, a također i kako izgleda jedan naš ostanak u nekom od svjetskih gradova na 24 sata. Ovom prilikom bih izdvojila vlog sa Filipina gdje sam zajedno sa posadom posjetila vulkan Taal, koji je smješten nedaleko od grada Manile, interesantna priča je što je taj vulkan bio aktivan u vrijeme naše posjete i samo dva mjeseca nakon toga je i eruptirao. Zatim prije nekoliko mjeseci sam posjetila malo mjesto Hobbiton na Novom Zelandu, to je mjesto poznato po filmu Gospadar Prstenova, gdje je se isti snimao. Moram da napomenem da su videi sa prevodom na naš jezik ukoliko nekome engleski nije jača strana”, kaže ova stjuardesa.
Pandemija koronavirusa poremtila je mnogo njenih planova.
“Radovala sam se putovanjima sa porodicom, a i bila sam pozvana da prisustvujem vjenčanju najboljoj prijateljici u Južnoj Koreji, zaista sam se radovala da vidim kako izgleda ceremonija korejskog vjenčanja, ali nažalost sve se desilo tako iznenada i svi planovi su se morali odgoditi. Sada se trudim da na sve to gledam sa pozitivne strane, prave se i novi planovi. Sve će ovo proći i nadam se da ćemo uskoro biti slobodni da se ponovo krećemo i putujemo bez virusa i restrikcija”, ističe Ilda Kunić.
Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.
“Trenutno sam na odmoru zbog ove situacije sa virusom i moram priznati da mi ovaj odmor malo i prija i mogućnost da malo vremena provedem sa porodicom. Planova ima mnogo, jako sam ambiciozna osoba pa tako da uvijek nešto novo planiram i postavljam nove ciljeve i izazove. Nadam se novim avanturama i lijepim putovanjima i u budućnosti”, kaže naša sagovornica.
Sejšeli (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Mladima poručuje da vjeruju u sebe jer su samopouzdanje i samouvjerenost bitni i presudni faktori bez obzira na to čime se bave.
“Zapamtite prva impresija je sve. Ako nešto istinski želite nikad ne odustajte od željenog cilja, iako se nekada put do uspjeha može učiniti jako trnovitim. Ukoliko vam je želja da budete stjuardesa, mogu da vam kažem da je ovaj posao poput sna, donosi lijepa iskustva, lijepe uspomene, lijepa putovanja, i naučit ćete mnogo, mnogo o svijetu ali i sebi. Budite sretni i podijelite osmjeh sa drugima” zaključuje Ilda Kunić.
Vrh i krater vulkana Taal, Manila (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Svjetska federacija gluhih (WFD), međunarodna nevladina organizacija koja predstavlja oko 70 miliona gluhih osoba širom svijeta, prvi je put lansirala Međunarodni dan gluhih 1958. godine, a dan je kasnije produžen na sedmicu. Akciju podržao i Džeko.
Cilj obilježavanja Međunarodne sedmice gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihovog položaja u društvu i podizanje kvalitete života, navodi gospodin Popović.
“U cilju podrške gluhim osobama Edin Džeko je na znakovnom jeziku čestitao Međunarodnu sedmicu gluhih. Naše aktivnosti možete pratiti na našoj zvaničnoj Facebook stranici“ kazao je za dobarportal.net Alen Popović, predsjednik Udruženja “Informativni centar za gluhe”.
Obazirući se na pandemiju koronavirusa, popularni pjevač Elvir Laković Laka na znakovnom jeziku poručio je da ostanemo kući:
S početkom septembra počela je nova takmičarska sezona u stonom tenisu. Klub SPIN 2012 imao je svoje stonotenisere predstavnike na svim dosadašnjim takmičenjima. To su bile kvalifikacije za kadetski, juniorski i seniorski “TO 8”.
“Najviše bi istakli naše mlade takmičarke Enru Subašić, koja je ujedno i prva na rang listi kadetkinja u Bosni i Hercegovini, a uz nju, najveći napredak na početku sezone do sada pokazala je mlada Zana Alijević. Pored njih dvije, imamo i ogroman broj talentovane djece, što će se pokazati u narednom periodu.”, izjavila je za dobarportal.net glavna i odgovorna u klubu, trenerica Amela Mujezinović.
Amela Mujezinović, glavna trenerica kluba SPIN 2012 (Foto: SPIN2012)
Mujezinović, glavna trenerica u klubu STK “SPIN 2012” istakla je posebnu zahvalnost njihovim partnerima kluba. Također, zahvala i najboljem prijatelju, a to je kompanija BH Telecom d.d. Sarajevo koja im je već duži niz godina odan partner i prijatelj kluba.
Irma Bahl porijeklom je iz Bihaća, a od 2004. godine živi u Njemačkoj.
Iako je po zanimanju pravnica, ljubav prema pisanju otkrila je vrlo rano.
“Meni je bilo normalno da svakodnevno stavim nekoliko osjećaja na papir. S godinama i naravno uz puno pročitanih knjiga kojima se obogaćuje rječnik, čovjek od tog svog dara stvara pravu malu riznicu riječi koje poput lego kockica, kada se pravilno poslože, čine prekrasnu malu građevinu”, kaže Irma Bahl, koja je i vlasnica “Facility Management” firme u Njemačkoj te direktorica građevinske firme “Bitutec” u Bihaću.
U razgovoru za dobarportal.net ističe kako su u pripremi njene tri knjige.
“Prva je bajka za djecu o dječaku u invalidskim kolicima koji pronalazi čarobnu vilinu harfu. Tu je izdavačka kuća ‘Lijepa riječ’, gospodina Ešića već uveliko u pripremi. Štampana će biti kako na našem tako i na njemačkom jeziku. Novca od prodaje ću da se odreknem u dobrotvorne svrhe. Druga knjiga je roman radnjom smiješten u Istanbulu. Prvi dio je već preveden na turski jezik tako da ćemo i s tim ići uporedo. Za ovu knjigu je napravljen scenarij koji će zavisno od uspjeha biti podloga za seriju. I kao treća dolazi zbirka poezije. Za nju postoji i Facebook stranica ‘Ilmi bāṭin'”, ističe naša sagovornica.
Ilmi bāṭin, prevedeno s arapskog, značilo bi skriveno, unutrašnje znanje.
“Velika sam zaljubljenica Rumijeva stvaralaštva. Ko je pratio, upravo taj prelom u njegovom životu, gdje se u potpunosti oslonio na ‘bāṭin’, rezultirao je nenadmašivim remek-djelom sufijske literature, 26.000 stihova poezije. Što se tiče pratilaca moje stranice i više sam nego zadovoljna. Nema joj ni mjesec dana i već broji preko 2.500 abonenata. U današnje vrijeme gdje za nekoliko eura možete kupiti četverocifren broj pratilaca, veoma mi je bitno da su tu ljudi koje poezija stvarno zanima. To vam je onda realna refleksija vaše publike. Što više objavljujem vidim da ljudi sve više dijele objave, tako da su stihovi u svakom slučaju u usponu”, naglašava Irma Bahl.
Otkrila je i zbog čega je odlučila da sav novac od zarade prodanih knjiga donira u dobrotvorne svrhe.
“U 272. ajetu Sure El-Bekare stoji: ‘Što date od dobra, to je vaše!’ Vjerujte, meni je to dovoljno. Ja volim da pišem i sretna sam da iz toga može proizaći neko dobro”, riječi su ove Bišćanke.
Irma Bahl (FOTO: Irma Bahl, privatni arhiv)
Kako kaže, jednako se pronalazi i u pisanju proze, ali i poezije.
“Pronalazim se stvarno u oba žanra. Pisanje poezije je vremenski praktičnije. Kada vas inspiriše neki momenat bez obzira gdje ste, možete stih-dva zapisati na papir ili mobitel. Za romane vam treba osama, mir i puno vremena. Kako za samo pisanje toliko i za korekciju”, govori Irma Bahl.
Smatra da izdavaštvo naše zemlje gotovo da i nema tržište.
“Sve više osoba izdaje knjige i broj njihovih ‘autorskih djela’ je veći od broja knjiga koje su u životu pročitali. Stvarni potencijali se ne promovišu dovoljno. Recimo, koliko ih je čulo za ‘Bošnjačka književnost u 100 knjiga’, gotovo najznačajnijem projektu bh. izdavaštva, čija je edicija započela još 1995. godine?”, pita se naša sagovornica.
Ističe da ukoliko ste zaista spisateljska dušica, onda vama motivacija ne treba.
“Štaviše, pisanje vam dođe kao ispušni ventil. Bilo da vas pritisne neka bol ili vas obuzme sreća, svakako ćete osjetiti potrebu to da pretočite na papir”, potcrtava Irma Bahl.
Dodaje da se više koncentriše na to da vrijedno radi svakodnevno za svoju budućnost, nego na to da je planira.
“Trudim se napredovati svaki dan u nečemu, ostalo je u Božjim rukama. Pandemija koronavirusa je itekako poremetila moje poslovne planove i doslovno uništila one oko godišnjeg odmora. Ali s obzirom na bolest i otkaze koji su zadesili nedužan narod, moji planovi nisu vrijedni spomena”, govori ova Bišćanka.
Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.
“Čitajte! Svaki dan, makar to bilo 10-15 minuta prije spavanja, čitajte neku knjigu. Ne Facebook statuse, već pravu pravcatu knjigu”, zaključuje Irma Bahl.
