MALAC GENIJALAC: Četiri predstavnika BiH na Svjetskom prvenstvu u mentalnom računanju

0

Svjetsko prvenstvo u mentalnom računanju održat će se u subotu 19. septembra 2020., saopćeno je iz škole Malac Genijalac.

Bosnu i Hercegovinu predstavljat će Nina Obradović, Jovana Aljetić, Sergej Aničić i Relja Glamočanin, koji će svoje znanje odmjeriti sa drugarima iz Indije, Irana, Alžira, Njemačke, Maroka, Južne Afrike i Ujedinjenih Arapskih Emirata.

Dobarportal.net želi sreću svim našim predstavnicima.

U subotu (19.9) održaće se Svjetsko prvenstvo u mentalnom računanju.Bosnu i Hercegovinu🇧🇦 predstavljaće: Nina…

Gepostet von Mentalna aritmetika – Malac Genijalac BiH am Mittwoch, 16. September 2020

 

PJEVAČ, PRAVNIK I ZABAVLJAČ: Goran Em okupio popularne influensere u novom spotu

Kada uspijete u jednoj branši, to je odlično, ali koliko ljudi znate, a da se bave uporedo s nekoliko poslova i ide im od ruke..Ovaj mladi momak iz Srbije kojeg vam predstavljamo je pravo čudo današnjice.

 

 

Goran Molnar mu je ime u realnom životu i u kancelariji, a na sceni je poznat kao Goran EM. Više od decenije je na muzičkoj scceni, a također je i pravnik po struci. Stiže sve na vrijeme pa i pored svoje dvije ljubavi, pjevanja i prava, počeo se zabavljati u digitalnom svijetu. Njegovi Instagram i Tiktok profili su veoma dobro praćeni.

 

Za njegovu novu pjesmu pod nazivom Zabranjen, okupio je sjajnu ekipu influensera. Radnju spota prate zanimljivo osmišljena koreografija plesnog kluba, ali i nekolicine trenutnih Tiktok i Instagram zvijezda.

 

 

 

Lista trenutno popularnih imena koja se pojavljuju u spotu su: blizanci Vanja i Filip Knežević, Davor Gerbus, Marko Miloradović i Bondisimo. Specialna zahvala upućena je Anđeli Keleman i “Horus bar” nargila baru. Također, hvala Andriji Bulajiću i Nataši Balaban. U spotu plešu divne dame iz plesnog kluba EVOLUTION.

 

MUZIČKA RAZGLEDNICA IZ CRNE GORE: Poslušajte prvijenac Amele Frljučkić, dobitnice dvije Zlatne značke UNSA

0

Amela Frljučkić magistrica je harmonike i bachelor politologije. Rođena je u Podgorici, a školovala se u Sarajevu, Trstu i Ljubljani.

Od najranijeg djetinjstva muzika je bila dio njene svakodnevnice.

“U mojoj kući stalno se slušala muzika, najviše putem radija i audio kaseta. Pored toga, moja starija sestra Mersiha je svirala klavir tako da sam klasičnu muziku upoznala putem njenih vježbanja i mini nastupa koje mi je znala priređivati. Vjerujem da je takva atmosfera u mojoj kući doprinijela tome da počnem svirati harmoniku, a potom i da se odlučim za ovaj poziv”, kaže Amela Frljučkić koja je i velika zaljubljenica u dobre knjige, ljude i čokoladu.

Dobitnica je i dvije Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu.

“Sretna sam što sam imala priliku studirati na Muzičkoj akademiji u Sarajevu i Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Na tim institucijama sam dosta naučila i studentske dane pamtim kao veoma lijepe, ali svakako i veoma zahtjevne zbog svih studentskih obaveza. Zlatne značke su mi najdraža priznanja i ja se trudim svojim radom biti dostojan reprezent istih”, ističe naša sagovornica.

Dodaje da je zapravo harmonika odabrala nju.

“Na prijemnom ispitu u nižoj muzičkoj školi nastavnici su mi dodijelili harmoniku iako sam ja tada željela svirati drugi instrument. Razlog mom prvobitnom negativnom stavu prema harmonici je dječije uvjerenje da harmoniku sviraju samo dječaci. Danas mi je to jako smiješno, ali sam ja to tada veoma ozbiljno shvatala. Čim sam počela svirati harmoniku brzo sam promijenila mišljenje i već sa 12 godina sam znala da je harmonika moj životni odabir”, govori Amela Frljučkić.

Nakon 17 godina bavljenja muzikom predstavila je svoj prvi solo album i knjigu “Muzička razglednica iz Crne Gore”.

“Projekat je podržan od strane Ministarstva kulture Crne Gore i Muzičkog centra Crne Gorese sastoji iz digitalnog albuma i knjige tradicionalnih pjesama iz Crne Gore aranžiranih za solo harmoniku. Projekat je osmišljen tako da bude prikaz muzičke raznolikosti različitih dijelova Crne Gore na način da su na albumu i u knjizi uvrštene poznate i manje poznate pjesme od sjevera do juga Crne Gore. Svaka pjesma nosi svoju priču i sve one skupa čine jednu crnogorsku muzičku razglednicu”, priča talentovana harmonikašica.

Govorila je i o očekivanjima od svog prvijenca.

“Nadam se da će ova moja muzička razglednica koju šaljem iz Crne Gore doći do što većeg broja ljudi jer je pisana sa puno ljubavi i entuzijazma. Također se nadam da će svima onima koji budu slušali i/ili svirali ove pjesme donijeti radost i uljepšati ove veoma izazovne dane”, kaže Amela Frljučkić.

Iza nje su i mnogobrojni nastupi, a bilo joj je teško izdvojiti najznačajniji.

“Svaki nastup i koncert je novi izazov i osjećam konstantnu odgovornost da budem sve bolja. Ipak, najznačajniji u smislu sticanja diploma su svakako bili diplomski i magistarski koncerti”, riječi su naše sagovornice.

Otkrila nam je i odakle crpi motivaciju za rad i ko je to najviše inspiriše.

“Dobri ljudi su moja najveća inspiracija. Moja nepresušna motivacija su moji roditelji, sestra kao i moji prijatelji. Njihov entuzijazam, borbenost, strastvenost i posvećenost me svakodnevno oduševljavaju”, naglašava Amela Frljučkić.

Amela Frljučkić (FOTO: Ivona Radović)

Ističe kako ju je ova godina zbog pandemije koronavirusa naučila fleksibilnosti, ali i pokazala joj da se i iz najgorih perioda mogu izvući neke dobre stvari.

“Na primjer, da ste me prije devet mjeseci pitali za moje godišnje planove ovaj album i knjiga sigurno ne bi bili na spisku. Sama zatvorenost i svi ostali faktori koji su rezultat pandemije su doveli do toga da ne mogu raditi više stvari istovremeno (što je veoma karakteristično za mene) već da se mogu u potpunosti okrenuti harmonici što je rezultiralo ovim projektom”, dodaje naša sagovornica.

Shodno neizvjesnosti, koju nam je donijela pandemija, nema posebnih očekivanja za blisku budućnost.

“Trudim se održati optimizam da ćemo svi uspjeti proći ovaj težak period i izaći iz svega ovoga duhovno jači”, potcrtava ova svestrana djevojka.

Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.

“S obzirom na to da imam iskustvo u radu sa mladim ljudima i znam da su pametni i da znaju šta žele, sa njima ovom prilikom mogu podijeliti ono što govorim sebi svakog dana, a to je da ne odustaju od svojih snova i da čuvaju svoje zdravlje”, zaključuje Amela Frljučkić.

Amela Frljučkić (FOTO: Ivona Radović)

KONKURS ODAN NAUCI: Prijave za 7. “International Medis Awards for Medical Research 2020” u punom pogonu

0

Prijave na konkurs za izvrsna istraživačka dostignuća u medicini i farmaciji „International Medis Awards for Medical Research 2020“ u punom su pogonu.

Za već sedmu međunarodnu nagradu za najbolje istraživačke radove ljekara i farmaceuta srednje i jugoistočne Evrope mogu se takmičiti istraživači koji su svoje izvanredne naučnoistraživačke radove objavili u uvaženim naučnim publikacijama s impakt faktorom većim od 1,500. Tokom proteklih šest godina međunarodni stručni žiri je između 932 važeća prijavljena istraživačka rada nagradio  55 najboljih istraživačkih radova iz devet zemalja, a među njima je kao izvrsne doprinose nauci također prepoznao istraživačke radove četiri stručnjaka iz Bosne i Hercegovine.

Uprkos nesigurnosti koja je u svjetlu bolesti COVID-19 preplavila svijet ili baš zbog nje, međunarodni konkurs International Medis Awards for Medical Research ostaje odan nauci i čvrst u odluci da je naučnoistraživački rad vrijedno podržati, a izvrsnost stručnjaka nagraditi jer nam je kao pojedincima i zajednici nauka potrebna više nego ikada dosada. 

Za nagrade International Medis Awards mogu se takmičiti ljekari i farmaceuti koji su svoje naučnoistraživačke radove s područja farmacije, gastroenterologije, ginekologije, intenzivne medicine i anesteziologije, neurologije, oftalmologije, pedijatrije, pulmologije i alergologije, te reumatologije objavili u naučnim publikacijama s impakt faktorom većim od 1,500.

Na međunarodni konkurs mogu se najkasnije do 28. septembra 2020. prijaviti istraživači iz Austrije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Mađarske, Sjeverne Makedonije, Slovenije i Srbije. Prijavljene radove prema unaprijed određenim pravilima ocjenjivat će desetočlani stručni žiri koji čine međunarodno priznati stručnjaci različitih specijalnosti. Žiri će za svako istraživačko područje odabrati po dva finalista, a na završnoj svečanosti, koja će se održati 26. novembra 2020, proglasit će pobjednika za svako od devet područja konkursa. 

Prošle godine je međunarodni stručni žiri u konkurenciji od 207 važećih prijavljenih istraživačkih radova pobjedničkim radom na području neurologije u regiji proglasio istraživanje mr. Edina Begića, dr. med., iz Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“ u Sarajevu, koji je zajedno sa kolegama dokazao da indikator srčane insuficijencije B-natriuretični peptid može biti i pokazatelj kognitivnih poremećaja kod Alzheimerove demencije.

International Medis Awards for Medical Research 2020 (FOTO: dnevnibuzz.ba)

Klinički rad, bez naučnoistraživačkog, nedostatan je, što nam je i COVID-19 pandemija dokazala. Prvi put u savremenoj medicini terapeutski modalitet je bio ovisan o svakodnevnim rezultatima naučne zajednice. Razvoj medicine jedne države je u direktnoj korelaciji s razvojem naučnoistraživačkog sektora. Konkurs “Medis Awards” daje priliku istraživaču da bude prepoznat te mu vraća vjeru da se predan i temeljit rad suštinski i vrednuje. Svijet istraživanja je otvoren za sve, on je izazovan i nikad neće biti iscrpljen”, izjavio je mr. Edin Begić, dr. med. povodom otvaranja konkursa International Medis Awards 2020.

Ovogodišnji konkurs International Medis Awards for Medical Research odvija se u jedinstvenim okolnostima koje otvaraju više pitanja nego što nauka u ovom trenutku može odgovoriti, a ipak je to istovremeno izvrstan podsticaj za još veću istraživačku strast i odanost nauci, ističe predsjednik međunarodnog stručnog žirija International Medis Awards, prof. dr. Matija Tomšič, dr. med.

Samo skromnost, poniznost i naporan istraživački rad dugoročno donose promjene!”, poručio je prof. dr. Matija Tomšič, dr. med.

Završna svečanost dodjele nagrada International Medis Awards, koja se svake godine tradicionalno održava u drugoj zemlji koja učestvuje na konkursu te privlači veliku pozornost naučne zajednice i medija, svojevrsna je podrška nauci i najboljim istraživačima regije.

Ove godine izvedba završne priredbe, koja će se održati 26. novembra 2020., zavisi od situacije u vezi s pandemijom. Za sada je jasno samo to da kao što istraživači u medicini i farmaciji ostaju predani nauci, čvrst zavjet nauci dao je i organizator konkursa, koji će učiniti sve da svečanost dodjele nagrada International Medis Awards i ove godine bude praznik najboljih istraživača u medicini i farmaciji srednje i jugoistočne Evrope. 

Izvor: Agencija za komunikacije EBBE COMMS

VRIJEDNA DONACIJA: Knjiga znanja za Medresu “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” u Banjoj Luci

0

Predstavnici dva sarajevska susjedna i prijateljska džemata Soukbunar i Šanac, sa članovima džematskih odbora, posjetili su Medresu “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” u Banjoj Luci, čijim su predstavnicima donirali značaj fond knjiga za biblioteku ove medrese koja nosi naziv “Muftija Mehmed-ef. Zahirović”

 

Akciju su među džematlijama ovih džemata inicirali njihovi imami, hafiz mr. Maid-ef. Ibrahimović i Eldin-ef. Smajević, kao i mutevelije hadži Esed Alijević i hadži Nurko Čaušević, a procjenjuje se da je prikupljeno knjiga u vrijednosti od oko 5.000 KM.

“Knjiga je čovjekov prijatelj, a čitanje je put do spoznaje, znanja i saznanja. Čitanje i učenje su ključ od riznice znanja kojim ćemo izgraditi sebe i druge. Ovom aktivnošću smo imali namjeru pokazati da dijelimo radost s muslimanima Banja Luke”, izjavio je za Preporod.info hafiz Maid ef. Ibrahimović.

Detalj posjete Medresi “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” u Banjoj Luci (FOTO: Preporod.info)

Domaćini su im bili muftija banjalučki mr. Nusret-ef. Abdibegović i direktor Medrese prof. Muris Spahić, koji su ih informirali o projektu izgradnje ove škole, nakon čega su obišli zgradu i osvjedočili se u kvalitet opremljenosti postojećih prostorija.

Detalj posjete Medresi “Reis Ibrahim-ef. Maglajlić” u Banjoj Luci (FOTO: Preporod.info)

Posjeta Banja Luci je završena klanjanjem podne namaza u Ferhadiji džamiji, gdje im je dobrodošlicu poželio glavni banjalučki imam prof. Adnan-ef. Jusić.

ISMAIL ŠEHIĆ PORUČUJE: Ne treba vas biti sramota raditi, svaki posao je dobar posao

Bolje biti spreman za posao, a nemati ga, nego dobiti ponudu, a ne biti spreman, rekao je naš sagovornik u jednom od svojih ranijih intervjua. Njegovo ime je Ismail Šehić. Mladi momak koji vidi ono svjetlo na kraju tunela. Zašto ovakav uvod.. Zato što je Ismail obišao svijeta, a ostao u svojoj Bosni i Hercegovini. Teži ka izgradnji mira i pomirenja, na globalnom nivou. Nedavno je saznao i da je (jedini iz Bosne i Hercegovine) dobitnik godišnje studijske stipendije.

 

 

Šehić je direktor ‘BRAVO’-a (Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities), nevladine organizacije iz Bosne i Hercegovine koja trenutno djeluje na području cijele Evrope, kaže nam ovaj simpatični momak. Dodaje za dobarportal.net i to da njegova organizacija ima za cilj aktivnosti kroz razne evropske projekte.

 

Mašinski fakultet, društveni projekti, putovanja po svijetu, ljubav prema fotografiji, volontiranje kao opća društvena korist,…šta još možemo dodati u ovu zanimljivu crticu uz ime i prezime, Ismail Šehić?

Na sve ovo kada bi dodali još godine, malo ko bi povjerovao da su one istina i da stvarno imam godina, onoliko koliko zapravo imam i to je jedna od stvari koje “uvijek” moram da dokazujem dokumentima. Jako mi je drago da ste primjetli sve ove stvari o meni, jer mi je to najbolji dokaz da je moj rad primjećen, vidljiv, prepoznatljiv i inspiracija za druge mlade ljude da se može uspjeti, raditi, biti vrijedan i koristan i u Bosni i Hercegovini, a ne samo u Evropskim zemljama, kako nam je to predstavljeno kroz medije (nažalost).

Ono što bi se moglo dodati uz moje ime jeste ta moja poslovna strana, strana biznisa, konsalting i podrška koju pružam startupima i mladim firmama, kao i moji kontakti i načini povezivanja bosanskohercegovačkih firmi, preduzeća, institucija i organizacija sa onima iz Europe i svijeta. To je nešto na šta sam stavio fokus posljednjih 5 godina, a aktivno na tome radim posljednje 3 godine.

Ono na šta sam posebno ponosan jeste činjenica da sam također direktor jedne divne priče pod imenom “Bosnian Representative Association for Valuable Opportunities – BRAVO” koja je registrovana u BiH, ali djeluje na području BiH i cijele Europe kroz razne programe Europske Unije, Europske komisije i drugih Europskih instirucije. Najbitnija stvar i ono što ovu priču čini posebnom, i to kroz “projekte sa ovim institucijama” jeste što se većina tog “dobijenog novca kroz projekte” potroši i troši u BiH. Kada kažem direktor, većina bi odmah rekla, i siguran sam da kaže: “Ma ja, lako je njemu!”, itd., ali ja sam “DIREKTOR” na volonterskoj bazi, jer sam osnovao BRAVO, radim na njegovom razvoju od samog početka, borim se za njegov status i samo po funkciji sam direktor, ali zapravo nemam nikakva primanja od BRAVO-a, već i sam u njega jako puno ulažem.

Pored toga sam i član preko 10 organizacija iz BiH, preko 5 Europskih, te uvijek volim istaknuti da surađujem sa preko 160 organizacija iz cijelog svijeta.

Još jedna stavka moje ličnosti jeste velika posvećenost neformalnom obrazovanju, što dobar dio ljudi i zna o meni. Ta priča je službeno počela 2014. godine kada sam postao profesionalni trener za neformalno obrazovanje, obrazovanje kroz sport i edukaciju mladih i odraslih. Od 2017. godine postao sam prepoznatljiv i jako tražen trener kako u Europi tako i u svijetu, ali najmanje, nažalost u BiH. Nisam osoba koja uzima mito, ne završavam poslove ispod ruke, borim se protiv korupcije i kriminala, pa vjerujem da je ovo jedan od razloga što u BiH nisam prepoznatljiv na ovom polju.

Ono što još mogu reći za sebe jeste da sam u svijetu europskih projekata prepoznatljiv i kao jako uspješan projekt menadžer sa velikim procentom odobrenih i uspješno realizovanih projekata. Trenutno sam angažovan na preko 10 europskih projekata kao koordinator ili menadžer, a aktivno učestvujem i u implementaciji svakog od njih, te održavam projekte živim i uspješnim.

I za kraj, moja najveća sreća i ponos jeste moja porodica, i mogu reći da su mi uloge supruga i oca jednog prelijepog dječaka (odnedavno) ipak najmilije.

 

Ismail s ponosom ističe da je iz BiH (IZVOR: privatni arhiv)

Izgradnja mira i pomirenja, globalno gledano, na šta usmjeriti snagu? Da li je moguće uspostavljanje apsolutnog mira među ljudima?

Apsolutni mir sigurno nije moguće postići, a nije niti realno za očekivati da imamo apsolutni mir. Svi smo mi ljudska bića, različitih osobina, karaktera, ponašanja, želja, mogućnosti, sposobnosti, svjesnosti itd. Svi mi različito prihvatamo ljubav, ljude, različite situacije, različito se nosimo sa opterećenjem i požudom. Ljudi generelno vole ili ne vole, prihvataju ili ne prihvataju, pozitivni su ili negativni, žele ili ne žele itd. Vjerovatno sa početkom mog odgovora više sam Vas zbunio, nego odgovorio na pitanje, ali ako uspijete sve ovo moje izrečeno staviti na jednu liniju, izjednačiti osobine i sposobnosti svih ljudi, izjednačiti ljubav i osjećaj prihvatljivosti i prihvaćenosti kod svih, kao i sve drugo izrečeno kad bude na liniji, tek onda ćemo uspjeti postići apsolutni mir. Realno gledano, to je nemoguće, a odgovor je „ljudi smo = svi smo različiti“!

Radeći na projektima izgradnje mira i pomirenja, sebi uvijek postavljamo ova pitanja, uvijek se kroz naše aktivnosti vraćamo i posvećujemo svakom segmentu gore napisanog, za svaku naš novi korak, gledamo da li smo riješili ili bar ponukali ljude da promjene nešto kod sebe u prethodnom koraku itd. Ako jesmo, onda super, znamo da smo nešto i uradili.

 

Da bi radili na pomirenju, prvo mi moramo u svom srcu imati mir i željeti ga, prvo mi moramo sami sa sobom odlučiti da želimo postići mir u sebi, svom tijelu, osjećanjima i svojim čulima. Kad to odlučimo, onda moramo raditi na svojoj porodici, svojim prijateljima, svom okruženju, zajednici, svom gradu, svom kantonu, entitetu, državavi, Europi, pa tek onda svijetu. Samo u jednoj rečenici umorite se od nabrajanja, a kad to pretvorite u djela i pokušate nešto „promijeniti na svijetu“ morate proći sve ove korake, a njih je jako puno, pa s toga nam svima mora biti jasno da sve kreće od nas, a dokle „doguramo“ zavisi od svih ovih narednih, ali i dalje od vas koliko to želite i borite se na tom putu.

 

Snagu moramo usmjeriti na obrazovanje, edukacije, nova znanja, inovacije i sve ono što nas može učiti boljim, snažnijim, stabilnijim i svim onim što nas može zaštiti od onog najgoreg, a to su dosada, neznanje i podložnost manipulaciji! Također, našu snagu moramo usmjeriti na širenje našeg znanja i iskustva ljudima oko nas, ali i našim novim generacijama, koje polako gube znanja o svojoj historiji, postojanju, novim generacijama kojim mediji i nove tehnologije, koje su pogrešno usmjerene, daju lažne informacije, pogrešne stavove i beskorisne ideje. Snaga je u svima nama, zato je trebamo udružiti i sigurno možemo napraviti nešto korisno.

 

FOTO: Ismail Šehić na jednom od predavanja (IZVOR: privatni arhiv)

Kako i kada osjetiš kome je uistinu stalo do upijanja novih vještina i znanja o temama koje su ti u fokusu djelovanja?

Iskreno, još kroz srednju školu i to kao jedan od najboljih učenika (na kraju dobio neku diplomu za „najboljeg učenika“ = ništa nikom ne znači) shvatio sam da je „obrazovni element“ u školama samo 20% svega onog što obrazovanje treba da sa svojim pojmom znači, jer u tih 20% je ono formalno što nas uče profesori i to je to. Svih onih 80% su dodatna podučavanja i učenja. U tih 80% spada socijalno druženje, prijateljstva koja sklapamo kroz obrazovanje, naše lične vještine i sposobnosti, koje jako slabo razvijamo u toku formalnog obrazovanja, te sve ono što nas čini ljudima i korisnim građanima naše zemlje, a na koncu i cijelog svijeta.

 

Ja sam još tada shvatio da želim da iskoristim ovih 80%, puno više nego onih 20%, jer realno 80 je puno više od 20, te se ima puno više toga za iskoristiti. Vodeći se tim, još od srednje škole, pa do dan danas aktivno učestvujem u raznim edukacijama, seminarima, treninzima, obukama i svemu onom što me može učiniti boljim čovjekom i korisnijim građaninom.

Nekad nisam ni birao temu, niti sam gledao koju ću temu tamo negdje obrađivati i učiti, već sam samo aplicirao i edukovao se, sklapao prijatelje i putovao. Nekad prije, ali i sada u većini slučajeva tema mi je bila najmanje bitna, jer ta tema spada također u ovih 20% = obrazovni segment, a svaki seminar, trening ili edukacija ima onih svojih 80%, pa sam ih velikodušno koristio da poboljšam svoje vještine, upoznam nove ljude, razgovaram o mogućim partnerstvima i temama koje me zapravo zanimaju, iskoristim svoja dosadašnja znanja i podijelim sa drugima.

 

Naravno, izgrađujući sebe kao osobu i kao profesionalca, okrenuo sam se nekim temama više a nekim manje, pa tako trenutno najviše radim i fokusiram se pretežno na poduzetništvo, startup eko sisteme, biznis skektor, ljudska prava, lažne medije, borba protiv korupcije, edukaciji kroz sport, te neformalnom obrazovanju. Sve druge teme su mi takođe interesantne, ali pokušavam mnogo više raditi na ovim navedenim, jer sam u tim poljima jako dobar, koristan i drugi mogu jako mnogo naučiti od mene, a i ja od drugih.

 

Ne tako davno, obavijestio si prijatelje na društvenim mrežama da si (jedini) dobitnik stipendije za školarinu u Pekingu. Nije u pitanju tvoja, kako i sam navodiš prva ljubav, studij mašinstva, nego “međunarodna ekonomska saradnja”. Otkud ideja za taj korak?

Ja sam neko ko neprestano radi i neprestano uči, pa sam tako od samog upisa na Mašinstvo gledao i druge prilike, aplicirao na druge interesantne edukacije i popunjavao sve ono što mi nedostaje. Od mašinstva sam očekivao jako puno, posao odmah po završetku studija, dobru platu i „toplu fotelju“… Tako sam bar razmišljao pri upisu na ovako jedan težak i zahtjevan fakultet, a većina srednjoškolaca i brucoša isto tako razmišljaju. Nažalost, u većini slučajeva naši roditelji su najveći krivci za ovakvo razmišljanje i stavove, jer djeci pune glavu od „dobrim fakultetima, dobroj plati i luksuzu u životu“, ali taj stav je totalno pogrešan i vodi u jednu zabludu koja nam puni više odmogne nego pomogne kasnije u životu.

Moji roditelji su čak inzistirali da ne upisujem popularni MEF, jer sam bio uvijek jako aktivan i niko nije vjerovano da ću ga i završiti. Naravno da nisam poslušao roditelje, već sam išao za svojim snovima, željama i onom što me potiče da budem bolji. U tom momentu to je bilo mašinstvo i sve ono vezano za konstrukcije, sve sam ja to volio, učio i polagao ispite, ali u isto vrijeme sam proputovao svijet, naučio mnogo pored fakulteta i puno više se izgradio „tamo negdje u svijetu“ nego na „faxu“. Nikad nisam gledao ocjene, nikad me nije pogađalo ako neki ispit ne položim, ako padnem ili obnovim godinu. Bio sam svjestan da je to „nešto“ što „moramo“ završiti da imamo tu „neku diplomu“ i to je to, sve ostalo je na nama, našim vještinama i znanju.

 

Kada omladina i studenti shvate da ih profesori ne mogu „maltretirati“ onoliko koliko oni mogu učiti i onoliko koliko oni mogu fakulteta promjeniti, neće se prestati sikirati, gubiti kosu, oboljevati i praviti veće probleme sebi i svojoj porodici, nego koristi kada polože sve te ispite, onda će i njima biti bolje, lakše, bit će zadovoljniji i sretniji u životu.

 

Ja sam to davno shvatio, pa tako da svaku narednu stepenicu, svaku novu edukaciju ili „degree“ shvatam kao izazov i želim pokušati nove stvari u životu.

Moj „izazov“ zvani KINA, je nastao nekad sredinom ove godine, kada sam vidio poziv „YES CHINA“ program za ljude iz biznisa, mlade osobe koje vode poslove, organizacije, mlade lidere i sl. gdje su tražili da se CV i MP pošalje Minstarstvu vanjskih poslova BiH , koje je nakon toga najboljeg kandidata, u ovom slučaju „mene“, preporučilo ambasadi Narodne Republike Kine, koja je od mene nakon toga zahtijevala mnoge dokumente, radio sam istraživanja na temu „Važnost biznisa i ekonomske suradnje za BiH“, obavio sam razgovor sa predstavnicima ambasade, pokazao zavidno poznavnaje Engleskog jezika, te popunio jako kompleksnu aplikaciju. Nakon sve te procedure, predstavnici ambasade su odlučili da me preporuče na dva univerziteta u Kini, te sam evo prije par dana i službeno primljen kao stipendista, sa punom stipendijom i svim ostalim pokrivenim troškovima. Ovo nije bilo kakva stipendija, puno je bolja i vrijednija od „obične“ stipendije Kinseske vlade, jer je okrenuta i namijenjena samo mladim profesionalncima i poslovnim ljudima kako bi direktno doprinijeli zemlji iz koje dolaze sa stečenim znanjem, iskustvom i kontaktima.

Zašto biznis i ekonomska suradnja? Pa isto to pitanje bi mogao postaviti sam sebi „zašto mašinstvo“ u srednjoj školi i na fakultetu?! Jednostavno, vremena se mijenjaju, mi se pronalazimo u različitim tokovima života, istražujemo nova polja i smirujemo se u onom što nas najviše ispunjava. Prije mašinske srednje škole moj glavni fokus i želja je bila „Medresa“, ali eto na kraju mogu reći hvala Bogu pa je nisam upisao, možda ništa ovo ne bi bilo isto. Tako da ne možemo se „roditi“ i biti jedno, već moramo raditi na sebi i israživati cijeli život, dok ne pronađemo ono što nas čini sretnim i zadovoljnim.

 

U svijet biznisa sam ušao prije 3-4 godine i aktivno radim na poboljšanju BH ekonomije uzimajući i koristeći prakse drugih, boljih i kvalitetnijih zemalja/ekonomija. Već godinama pokušavam da inspirišem ljude i kompanije iz BiH da se okrenu drugim ekonomijama, ali da zadrže svoje firme i zaposlenike u BiH i to je moj primarni cilj. Sa ovim fakultetom i poljem studija želim dobiti i „službenu“ potvrdu da sam ja dobar u tome šta radim, jer sam siguran da i bez diplome to radim jako dobro, ali u većini slučajeva „neki papir“ se zahtijeva za bilo kakav profesionalni rad.

Mogu reći da je UIBE samo još jedan izazov u mom životu koji će ako Bog da biti uspješno riješen, a vjerujem da ću ja, ljudi oko mene, naša zemlja i region imati višestruku korist. Ja ću se potruditi da donesem što više dobrih praksi od strane jedne od najvećih ekonomija na svijetu, te ću ih pokušati implementirati u BiH.

 

FOTO: Ismail u kancelariji svoje organizacije (IZVOR: privatni arhiv)

Veoma mlad i poprilično uspješan momak, suprug, odnedavno i u najljepšoj ulozi, postao si otac. Objasni nam ukratko kako sve to (po)stići i biti uvijek “svoj na svome”?

Hmm, sigurno jedno od pitanja koje mi se svakodnevno i to više puta postavlja u posljednjih 5 godina. Svaka odluka u životu koja uključuje dvije ili više osoba nije više samo vaša odluka, već odluka dvije ili više osoba. Od samog početka veze, braka, pa sada i sa najljepšim poklonom, sa svojom suprugom uvijek imam dogovor, pričamo o svemu i sve odluke donosimo zajedno. Vodimo se onom izrekom: „Sve se može, kad se ruke slože“! Pa tako i mi, jako lako se složimo oko stvari za koje smatramo da su ispravne. Prilika kao Kina i studiranje u Kini je jedna prilika koja se pruža u životu, a to smo oboje odmah shvatili i nije bilo teško napraviti dogovor, da ako treba sutra odmah odem tamo negdje. I jedno i drugo, kroz godine smo imali jako mnogo odricanja, kako bi udovoljili jedno drugom, pa smo naučili da za sve je potreban dobar dogovor, dobar razlog i odgovor na pitanje „Zašto ti/mi to želimo“…? Kad to odgovorite zajedno sasvojim partnerom, kad ste puni razumijevanja, vjerujete mi sve je lako i sve ono „teško i neshvatljivo“ postaje lako i prihvatljivo.

Dogovor „ako ovo prođe“ smo imali još prije slanja „prvih dokumenata“, tako da to nije „odluka donesena preko noći“, već smo o tome davno počeli razgovarati, pregovarati i dogovarati, a za javnost je bila odluka u toku noći…

 

Pokušat ćemo sve troje iskoristiti ovu priliku, pa i na pauzama od fakulteta da oni dođu do Kine u zajednički obilazak, da ja dođem u BiH ako budem imao nekih neodloživih obaveza i tome slično, ali i za to već imamo planove i dogovore.

Za kraj ovog pitanja mogu samo reći „biti svoj na svom“ znači imati puno razumijevanje svog partnera, voljeti ga/ju i poštovati, podržavati na velikim odlukama i biti uz njega/nju u svakoj situaciji, u onoj dobroj, ali Boga mi i u onim lošim!

 

Kroz realizaciju projekata proputovao je širom svijeta i upoznao mnoge kulture (FOTO: Ismail Šehić /IZVOR: privatni arhiv)

Par savjeta omladini koja ima ideju, ali ne i dovoljno hrabrosti za odraditi to nešto?

Mislim da sam na ovo pitanje odgovorio kroz sva ova pitanja gore iznad, ali evo još par savjeta.

Za bilo kakav korak u životu dok ste sami, mladi, puni energije i puni života odlučujte samo vi, ali samo vi! Sve komentare prijatelja, roditelja, profesora i svih drugih „razmotrite i razmislite“ o njima, ali ni jedan ne prihvatajte jer vam je „tamo neko“, po bilo kojoj važnosti ili funkciji rekao, jer ste onda to uradili zbog te osobe, ne zbog sebe i uvijek u životu za svaki neuspijeh krivit ćete tu osobu, a ne sebe, što je pogrešno. Vi živite svoj život i mora da znate da i ono dobro i ono loše treba i mora biti vaš put, vaš rad i vaš potpis i samo na taj način i dobrom i lošem ćete se radovati, jer to je samo vaše i iz svakog pada ćete puno više naučiti i bit ćete spremniji za novi korak.

Nemojte se bojati ustati pri svakom padu! Znam da ovo svi kažu, a malo ko bi vam pružio ruku da padnete, svi će biti uz vas kada ste i dok ste uspješni, prvi put kada padnete i izgubite „finansijsku vrijednost“ vaši „prijatelji“ će vam okrenuti leđa i naći će 100 razloga zašto vam ne mogu ili ne žele pomoći.

Morate shvatiti da morate pokušati, jer ako ne pokušate, ne možete znati da li bi uspjeli ili ne. Svima nam je jasno da je teško krenuti sa 0, da je teško krenuti ni iz čega i da je svima to veliki rizik, ali to je jednostavno tako! Zbog toga nisu svi direktori, menadžeri, poslodavci i tome slično, zato i imamo obrazovane i neobrazovane ljude. Zbog toga postoje fakulteti i postoje zanati, i zbog toga svako treba da radi ono u čemu je najbolji i ono što ga čini sretnim.

 

Ne treba vas biti sramota raditi bilo šta, jer svaki posao je dobar posao, sve dok je legalan. Rad vas oslobađa od 3 stvari: dosade, grijeha i oskudice, pa s toga umjesto ispijanje kafa po cijeli dan radite nešto korisno, pa i uz kafe se može raditi!

Po meni veća je hrabrost poniziti sebe i tražiti od roditelja 2KM za kafu, nego ih pošteno zaraditi i na sebe potrošiti.

Zapamite ovo pitanje i postavite ga sebi svaki dan, pa ćete shvatiti koliko vrijedite i šta ste uradili za sebe i svoju zajednicu.

„Svako jutro postavite sebi zadatke za taj dan i na kraju dana postavite sebi pitanje „ŠTA SAM URADIO DANAS I KOJE SAM ZADATKE OD POSTAVLJENIH ISPUNIO“?! Ako budete zadovoljni sa svojim odgovorom bit ćete zadovoljni svojim danom, a ako budete zadvoljni svakim danom, bit ćete zadovoljni svojim životom!!

 

Ima li neka neostvarena želja za Ismaila, nakon velikog niza uspjeha. Postoji li nešto što nije realizovano?

Ismail nema neostvarenih želja, samo neispunjenih zadataka na kojim radim svakodnevno da se ispune.

 

 

INOVATIVNE KREACIJE: Sestre Maličbegović proizvode unikatne haljine i abaje

0

Sestre Zeina (33) i Zara Maličbegović (30) iz Žepča na ideju za dizajniranje i proizvodnju haljina i abaja došle su sasvim spontano kako bi riješile problem sa kojim se suočavaju sve žene koje svoje odijevanje žele uskladiti sa propisima islama.

 

Također na ovaj poduzetnički korak odlučile su se i zbog nedostatak ponude koja ispunjava propise islama, ali i unikatnosti, neobičnosti te udobnosti haljine koja može dočarati individualizam svake žene.

“Željele smo bh. tržistu ponuditi nešto novo, dosad neviđeno. Naše kreacije nose djevojke i žene različite starosne dobi. Uspjele smo bh. tržistu ponuditi širok asortiman inovativnih i jedinstvenih kreacija kakve dosad nisu bile dostupne ženama u Bosni i Hercegovini. Stoga, kako bismo očuvale kvalitet i prepoznatljivost, sve naše kreacije smo predstavile pod prvim bh. brendom ove vrste, ‘Zeina&Zara Abaya'”, priča nam Zeina Maličbegović koja je studirala na Pravnom fakultetu u Zenici.

Jedinstvene kreacije (FOTO: “Zeina&Zara Abaya”)

Njena mlađa sestra Zara ističe kako proces izrade haljine ili abaje uvijek kreće od samog dizajna, od ideje i trenutka inspiracije.

“Dizajn modela se detaljno pripremi na papiru sa skicom konačnog modela, sa svim detaljima i aksesoarima, definiše se materijal, platno od kojeg se model radi. Za to je potrebno veliko poznavanje vrsta platana: debljine, teksture i sastava materijala. Pored ovih tehničkih elemenata, naravno da je potrebno u sebi imati kreativan i inovativan duh koji će sve detalje posložiti u jednu cjelinu, i koju će svaka žena poželjeti imati, a da se pri tome u njoj osjeća lijepo i udobno”, objašnjava Zara Maličbegović koja je studirala na Odsjeku komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Nakon definisanja dizajna, model se šalje u proizvodnju, odnosno krojenje i šivanje. Vrijeme potrebno za proizvodnju je varijabilno, ovisno o kojem modelu se radi, odnosno da li je to neka jednostavna abaja A kroja, svečani kaftan, ili unikatna vjenčanica.

“Naš brend u paleti svojih modela nudi haljine za svaki dan, svečane haljine, kaftane, abaje, ogrtače, vjenčanice, a u nekoliko navrata smo za naše kupce dizajnirale marame i druge odjevne predmete i aksesoare da upotpunimo njihov konačan izgled u nekoj posebnoj prilici”, govori Zeina.

Širok asortiman (FOTO: “Zeina&Zara Abaya”)

Prema njenim riječima, njihov brend je postao prepoznatljiv svojim stilom i kvalitetom, a reakcije kupaca su veoma pozitivne, što je vidljivo iz kontinuirane potražnje.

“Jedan dio naših kreacija su unikatne haljine i abaje koje proizvodimo u samo jednom primjerku, dok su drugi modeli ograničeni na deset primjeraka. Na taj način osiguravamo individualnost našim kupcima, a u isto vrijeme onemogućavamo prezasićenost tržišta pojedinim modelima. Time sebi otežavamo posao, ali nam je želja da naš brend bude i ostane prepoznatljiv, ne masovnom proizvodnjom, nego širokom paletom različitih, jedinstvenih modela elegantnih, lijepih i neobičnih haljina”, naglašava Zeina.

Zara dodaje kako neumorno istražuju tržiste i osluškuju želje kupaca te idu u pravcu širenja ponude.

“Na tržištu aksesoara nam nije bilo dovoljno ono što smo dosad pronašle pa smo počele dizajnirati i aksesoare, čipke i ostale ukrasne detalje koje smo nakon toga, u saradnji sa kompanijama koje se bave proizvodnjom, i proizvele kao detalje – unikatne za naš brend. Sada smo u pregovorima za proizvodnju i brendiranje platna. Pored ovoga, kreiramo i modele po mjeri, gdje i same kupce uključimo u proces kreiranja modela i inkorporiramo njihove zahtjeve i želje u sami proces dizajniranja. To su po pravilu unikatni modeli”, kaže Zara.

Novi modeli (FOTO: “Zeina&Zara Abaya”)

Sestre Maličbegović podcrtavaju da su sve kreacije brenda ‘Zeina&Zara Abaya’ dostupne putem društvenih mreža gdje ažurno objavljuju i predstavljaju sve nove modele te na taj način ostvaraju kontakt sa kupcima. Kako kažu, njihovi planovi za budućnost su, zasigurno, visoko postavljeni.

“Osnovni cilj jeste stabilizacija brenda u Bosni i Hercegovini, da kontinuirano radimo i zadržimo kvalitet koji smo utemeljile u samom početku. Dugoročni cilj jeste da izađemo iz granica Bosne i Hercegovine, ali kada za to dođe vrijeme. Budući da nam je proizvodnja trenutno ograničena na deset komada jednog modela, o izvozu i veleprodaji trenutno ne razmišljamo, mada smo dobile nekoliko ponuda iz stranih zemalja. Nije isključeno da će se desiti naredne godine”, ističe Zara.

Na kraju našeg razgovora sestre Maličbegović mladima poručuju da se u skladu sa svojim mogućnostima pridignu, da preispituju sami sebe, da se ne boje nekada riskirati u životu i da svoju inspiraciju potpomognu radom i trudom kako bi na kraju vidjeli neki rezultat.

IZRONIT ĆE STARI: Kulturni spomenici BiH i njihova uloga u međuetničkim odnosima

0

Nejra Lilić (24) porijeklom je iz Srebrenice. Odrasla je u Splitu, a studirala u Sarajevu, gdje je diplomirala međunarodne odnose i evropske studije. Tokom pripreme za aplikaciju na master studij dobila je ideju o projektu “Izronit će stari” koji istražuje postojanje veze između kulturnih spomenika Bosne i Hercegovine i međuetničkih odnosa naših naroda.

Pored Nejre, implementatori projekta su i Minja Čulić (22) iz Mrkonjić Grada koji je diplomirao  međunarodne odnose i diplomatiju u Sarajevu te Melisa H. Mehmedović (23) iz Tuzle koja trenutno živi u Njemačkoj, gdje pohađa master studij iz političkih nauka na Univerzitetu u Kelnu.

“Sama perspektiva iz koje projekat pristupa kulturnim spomenicima i međuetničkim odnosima u BiH je inovativan, stoga nije bilo teško pronaći podršku za realizaciju zamisli. Banja Luka, Mostar i Sarajevo su izabrani kao ključni gradovi u kojima se mogu pronaći slučajevi kulturicida i memoricida. Osim toga, razlikuju se po zastupljenosti etničkih grupa u strukturi stanovništva, a nama je, svakako, bilo od iznimne važnosti da ostvarimo balans kada je u pitanju pozadina naših sagovornika. Željeli smo da predočimo stavove sve tri strane o tematici dokumentarnog filma, kako bismo mogli oformiti ispravnu sliku o onome što dati nacionalni spomenici simbolizuju za sve građane BiH”, kaže Nejra Lilić.

Ističe kako je projekat obuhvatio 20 sagovornika iz Banja Luke, Mostara i Sarajeva.

“Cilj je utvrditi da li ključni spomenici (Ferhadija, Stari Most, Vijećnica) doprinose međuetničkom razdoru ili su pokretač harmonizacije međuetničkih odnosa u BiH. Naziv projekta je  simboličan i aludira na izranjanje novih generacija posvećenih harmonizaciji međuetničkih odnosa te na izranjanje mogućnosti za mirniji suživot, koji je bio karakterističan za neka prijašnja vremena. Želimo prikazati mišljenja mladih o spomenutim nacionalnim spomenicima, koji mogu služiti kao katalizator mira”, naglašava naša sagovornica.

Prema njenim riječima, prijašnje generacije ostavljaju društvu u nasljeđe mlade generacije zajedno sa kulturnom baštinom.

“Kulturna baština je ostavština vrijednosti koje može i treba prenijeti mladima kroz razgovor o povijesti  same baštine. Mladi mogu obgrliti međuetničke raznolikosti učeći što je to ona predstavljala i definirajući što danas predstavlja njihovom identitetu.  Smatram da mladi mogu doprinijeti harmonizaciji međuetničkih odnosa primarno kroz daljnju socijalizaciju sa osobama iz drugih etničkih skupina prema kojima su često isključivi ili prema kojima se postavljaju sa prethodno utvrđenim predrasudama koje su u najvećem broju slučajeva neopravdane”, govori Nejra Lilić.

Sa snimanja filma (FOTO: Izronit će stari)

Dodaje da se znatno veći broj mladih osoba mora uključiti u programe međukulturalnog razumijevanja i saradnje, koji se nerijetko organizuju u Bosni i Hercegovini pod pokroviteljstvom EU i nevladinih organizacija, pri čemu mladi putuju po cijeloj Bosni i Hercegovini i razbijaju svoje predrasude, ali ujedno i izlaze iz svoje zone komfora kako bi, bar na trenutak, imali mogućnost da stvore drugačiji pogled na svijet.

“Mladi su klišejski, ali istinito rečeno nada današnjice kao i budućnosti. Imaju mogućnosti odmaći se od zavrzlama iz prošlosti. Kao takvi su nosioci promjena i kreatori budućnosti. Meduetnicki jaz mladi mogu popuniti samo medusobnim poštovanjem i odmicanjem od bilo kakvog oblika radikalizacije”, potcrtava mlada Srebreničanka.

Kako kaže, pandemija korona virusa je imala značajan utjecaj na njihov rad u okviru projekta.

“Zbog restriktivnih mjera nadležnih organa bili primorani da čekamo ublažavanje istih kako bismo mogli da provodimo intervjue sa učesnicima zbog čega smo se doveli u situaciju da moramo da požurimo sa samom implementacijom projekta kako ne bismo probili postavljeni rok za realizaciju. S druge strane, pandemija korona virusa nam je također omogućila da više vremena provedemo istražujući o samim nacionalnim spomenicima, što nam je bilo od ogromnog značaja u implementaciji samog projekta”, riječi su naše sagovornice.

Sa snimanja filma (FOTO: Izronit će stari)

Naglašava da je u budućnosti planirana i druga faza projekta koja u fokus stavlja uništene religijske objekte za vrijeme ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, koji su ponovo izgrađeni i koji predstavljaju svojevrsne simbole ponovnog rođenja u svojim lokalnim zajednicama.

“Ipak, nastojat ćemo da ovoga puta obrađujemo religijske objekte koji se nalaze u manjim sredinama, a ne u velikim gradovima, kako bismo ukazali na lijepe i pozitivne priče kojih ima i u malim lokalnim zajednicama”, kaže Nejra Lilić.

Mladima poručuje da trebaju da se kroz život vode ljubavlju, a ne mržnjom.

“S obzirom na to da smo mi post-ratna generacija , ni na koji način ne smijemo vuči traume prethodnih naraštaja, budući da na svojoj koži nismo iskusili gorčinu rata koju su prethodne generacije imale priliku da osjete. Shvatam da međuetnička saradnja za mlade osobe često može da znači izlazak iz zone komfora, međutim mladi moraju da shvate da Bosna i Hercegovina može da napreduje samo na taj način, kroz dijalog mladih u sklopu međuetničkih i međukulturalnih projekata, koji gotovo uvijek predstavljaju plodno tlo za razvoj novih prijateljstava od kojih neka traju i do kraja života”, zaključuje Nejra Lilić.

UPOZNAJMO DOMOVINU: 15 turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini

0

Velliki broj Bosanaca i Hercegovaca godišnji odmor odlučio je provesti u domovini, na mjestima za koja su čuli, ali do sada nisu imali priliku da ih posjete.

 

Zbog pandemije koronavirusa granice su bile zatvorene te su mnogi naši sugrađani postali svjesni koliko ljepota i turističkih atrakcija imamo u našoj državi.

Dobarportal.net vam predstavlja neke od turističkih atrakcija u Bosni i Hercegovini.

Bobovac

Kraljevski grad Bobovac, smješten u brdima srednje Bosne, na području gdje graniče općine Kakanj i Vareš, predstavlja jednu od najznačajnijih lokacija u Bosni i Hercegovini kada je riječ o historijskom turizmu. Priču o opstojnosti, jačini i samostalnosti srednjovjekovne bosanske države, ali i jedinstven prizor koji nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Bobovac (FOTO: radiosarajevo.ba)

Na Bobovcu se čuvala bosanska kraljevska kruna, a tu se nalazila i kraljevska grobna kapela, u kojoj su bila sahranjena tri bosanska kralja, Stjepan Ostoja, Tvrtko II Kotromanić i Stjepan Tomaš.

Pješčane piramide –  “Bosanski Colorado”

U selu Dančići u mjestu Pirni Do, nedaleko od Foče, nalazi se geomorfološki fenomen, pješčane piramide koje posjeti tek po neki zaljubljenik u prirodu, planinar ili, s vremena na vrijeme, neki turist. Erozijom tla su nastale ove piramide, odnosno glina koja je pjeskovita spuštala se niz kamenje i tako gradila piramide. Vremenske neprilike, kiša, snijeg, ali i sunce su ih oblikovali.

Pješčane piramide (FOTO: Visit BiH)

Ovaj prirodni fenomen bi svuda u svijetu sigurno bio glavna turistička atrakcija, u Bosni i Hercegovini, one su tek još jedno mjesto od ljudi skoro zaboravljeno. No, u prošlosti mnogi su putopisci opisivali baš ove piramide u svojim djelima diveći se ovom prirodnom fenomenu kojem slični postoje još samo u Srbiji i Coloradu.

Lukomir – posljednje pravo bosansko selo

Na gotovo 1.500 metara nadmorske visine nalazi se najviše i najizolovanije selo u Bosni i Hercegovini. Jedinstveno po mnogo čemu, a najprije po kamenim kućama prekrivenim šindrom od trešnjinog drveta.

Lukomir (FOTO: logicno.com)

Lukomir, kao i njegovi mještani, danas živi sezonski. Zimi ga svi napuste, da bi se u proljeće vratili. Stećci na rubu sela govore da je selo bilo naseljeno još u 14. i 15. stoljeću. Mezarje koje je zaraslo u travi, svjedok je, aktivnog života do prije koju deceniju.

Ramsko jezero

Ramsko jezero umjetno je akumulacijsko jezero na rijeci Rami u Prozor-Rami, na sjeveru Hercegovine. Jezero se nerijetko svrstava među najljepša jezera u Evropi. Stvoreno je 1968. godine.

Ramsko jezero (FOTO: bljesak.info)

Jezero se nalazi u gornjeramskoj kotlini, na području općine Prozor, Rama. Smješteno je oko 70 km sjeverno od Mostara i 110 km zapadno od Sarajeva. Ima površinu od 15,5 km2, površinu slivnog područja od 550 km2.

Bunski kanal

Bunski kanali se nalaze gdje Magistralni put M-17 ostavlja Mostar i kreća prema Počitelju i Čapljini. Hiljade građana dnevno prođu pored, a da nisu svjesni da prolaze pored jednog od najljepših slika koje priroda u našoj zemlji može ponuditi. Neobilježeno ispod puta u kanjonu rijeke pruža se pravi spektakl kojeg voda, stijene i zelenilo priređuju hiljadama godina.

Bunski kanal (FOTO: oslobodjenje.ba)

Rijekom bogata Buna na svom ušću širi se u malu deltu, te onda preko duge sedrene stijene stvarane hiljadama godina stropošta u kanal koji je formiran. Buni treba devet kilometara da od svog izvora stigne do Neretve i uz niz prekrasnih momenata za kraj ostavi onaj najljepši.

Japodski otoci

Japodski otoci predstavljaju kulturno-arheološko područje, smješteno u naselju Račić nadomak Bihaća, okruženi zelenilom i kraljicom rijeka – rijekom Unom. Pet drvenih mostića povezuju pet riječnih ada, koje gledajući iz zraka daju jedinstvenu sliku – „srca prirode“.

Japodski otoci (FOTO: punkufer.ba)

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF organizirala je u martu u Bihaću osnivačku Skupštinu Klastera za razvoj održivog turizma Una koji se realizira u okviru provođenja regionalnog projekta “Zaštićena područja za prirodu i ljude”. Bio je to rezultat trogodišnje suradnje između lokalne zajednice, pružatelja turističkih i sportskih udruženja.

Štrbački buk

Štrbački buk, nalazi se na samoj granici između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, ali je zvanično na strani Bosne i Hercegovine. Iz Banja Luke, do njega se ide nešto manje od tri sata. Visine 24,5 m, Štrbački Buk na Uni, najviši je, ali i najljepši vodopad u Nacionalnom parku Una. Nastao je usljed tektonskih pomjeranja i hiljadama godina dugog taloženja sedre kao geološkog fenomena, a već decenijama privlači pažnju zaljubljenika u prirodu, ali i umjetnika, koji u ljepotama Une traže inspiraciju za svoja djela.

Štrbački buk (FOTO: nationalpark-una.ba)

Ako volite avanturu, jedna od stvari koje svakako morate probati ovdje je rafting. Za razliku od Vrbasa koji je dosta miran, rafting na Štrbačkom buku, uz Taru, vjerovatno pruža najviše adrenalina, te na momente izgleda gotovo strašno.

Vodopad Koćuša

Trebižat  je rijeka sa devet imena, iznad vodopada Koćuša zove se Mlade, a ispod tek dobija ime po kojem ga najbolje znamo. Slap se nalazi u selu Veljci, dvanaest kilometara daleko od Ljubuškog, uzvodno od naselja Vitina, skoro na samoj granici sa Hrvatskom. Solidno je obilježen i nećete imati problema da ga pronađete.

Vodopad Koćuša (FOTO: kravica.ba)

Velika većina Mostaraca koji žive samo sat vremena vožnje od ove prirodne atrakcije nije ni čula za Koćušu, a tek da je iskoristila jedan dan da ga posjeti. Za druge i udaljenije dijelove Bosne i Hercegovine ne treba ni spominjati. Zapadna Hercegovina vrijedna je istraživanja, a rijeka Trebižat takva da bi negdje drugo bila okosnica privrednog razvoja.

Vodopad Skakavac

Vodopad Skakavac se nalazi 12 kilometara sjeverno od Sarajeva, iznad sela Nahoreva. Visok je 98 metara, što ga čini drugim vodopadom po visini u Evropi. Ovaj kraj predstavlja izazov za šetače rekreativce, bicikliste, trkače, speleologe, penjače, fotografe, sakupljače gljiva ili ljekovitog bilja.

Vodopad Skakavac (FOTO: Fena)

Na prostoru oko vodopada zabilježeno je preko 1500 vrsta biljaka, od kojih su neke ljekovite, endemske ili veoma rijetke. Šume smrče, jele i bukve kriju brojne gljive, zečeve, kune, ptice, ali i vukove, medvjede, lisice… Vodopad i šire područje oko njega proglašen je spomenikom prirode.

Tvrđava Kastel

Tvrđava Kastel se nalazi u Banjoj Luci i predstavlja najstariji historijski spomenik u ovom gradu. Sagrađena je na lijevoj obali Vrbasa, između današnjeg Gradskog mosta i ušća rijeke Crkvene. U prošlosti Kastel je bio jako vojničko utvrđenje i štitio je kotlinu Vrbasa od neprijateljskih naleta, prije svega sa sjevera.

Tvrđava Kastel (FOTO: gdjezavikend.ba)

Tvrđava je sa svih strana opasana debelim kamenim zidovima, na kojima su podignute puškarnice i osmatračnice. U njenoj unutrašnjosti, pored ljetne pozornice, igrališta za djecu i nacionalnog restorana danas se nalaze prostorije Zavoda za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske koji radi od 1976. godine. Početkom 2012. godine najavljen je početak radova na rekonstrukciji tvrđave Kastel. Istraživanjem bedema tvrđave tokom 2013. godine pronađeni su brojni predmeti iz 17. i 18. stoljeća.

Autor: Zerina Kadić

Bilješka o autoru: Zerina Kadić rođena je 26.12.2003. godine u Konjicu u kojem pohađa Ugostiteljsko-turističku školu, smjer turistički vodič. Pored košarkaških treninga posvetila je se i  istraživanju o turističkim atrakcijama u Bosni i Hercegovini.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net. 

KANITA LEMEŠ, DOBITNICA ZLATNE ZNAČKE UNSA: Želja za znanjem me najviše motiviše

0

Kanita Lemeš studentica je prve godine II ciklusa studija na Mašinskom fakultetu u Sarajevu te dobitnica Zlatne značke Univerziteta u Sarajevu (UNSA) za I ciklus studija na istom fakultetu. 

 

U razgovoru za dobarportal.net ističe kako joj je izuzetna čast biti dobitnica datog priznanja.

“Glavni cilj tokom studija mi je bio da steknem znanje iz datih oblasti, a visoki prosjek, kao i titula Zlatnog studenta su samo posljedica rada tokom studiranja. Bez obzira na predznanje iz srednje škole, bilo je potrebno uložiti mnogo truda za to. Ali, u svakom slučaju ukoliko se uspije steći znanje, onda se taj trud isplati i ima smisla”, kaže Kanita Lemeš.

Sada se ova ambiciozna djevojka nalazi i u ulozi demonstratorice na katedri za Mehaniku.

“Na drugoj godini studija počela sam raditi kao demonstratorica. Mnogo mi znači taj rad i samo povjerenje od strane profesora i fakulteta, jer na taj način dobijete i neku vrstu potvrde da imate određeno znanje iz te oblasti, da razumijete materiju dovoljno i da ćete to znanje u određenoj mjeri prenijeti kolegama. Demonstrature i jesu prvenstveno tu zbog studenata, a ne zbog demonstratora, tako da mi je najvažnije u svemu tome da pomognem kolegama koliko mogu, kako bi što lakše savladali određeno gradivo. Do sada sam uživala u toj ulozi demonstratorice, tako da ukoliko bude prilike za rad u obrazovanju,taj rad bih i nastavila”, naglašava naša sagovornica.

Kanita Lemeš (FOTO: Kanita Lemeš, privatni arhiv)

Tokom studija učestvovala je na Mašinijadi 2018. i 2019. godine.

“To je jedna vrsta takmičenja studenata mašinstva iz pojedinih predmeta, pri čemu se takmiči u timovima od dva člana. Zajedno sa kolegama predstavljala sam fakultet iz predmeta Opšta mehanika i Otpornost materijala, te ostvarili smo jako dobre rezultate. Meni je najdraže prvo mjesto iz Opšte mehanike koje smo osvojili prošle godine”, priča Kanita Lemeš.

Dodaje kako se na samom početku pandemije koronavirusa bilo potrebno navići  na drugi vid nastave, učenja, ali da su njeni planovi ostali isti.

“Na početku pandemije je bilo teško pronaći motivaciju i volju za rad kako bi se ti ciljevi ostvarili, jer nismo bili sigurni kako i kada će biti održani ispiti, nastava i slično. Zadovoljna sam postignutim rezultatima, iako uvijek može bolje”, riječi su ove vrijedne studentice.

Otkrila nam je i odakle crpi energiju te šta je to najviše motiviše u radu.

“Želja za znanjem me vjerovatno najviše motiviše u radu. Najviše volim i uživam u težim oblastima, jer predstavljaju i neku vrstu izazova te nastojim da razumijem sve ono što radimo na fakultetu, kao i sisteme, mehanizme koji su prisutni svuda oko nas. Naravno, podrška porodice i prijatelja mi je itekako važna, jer kada dođe do trenutka u kome sumnjam da li nešto mogu savladati, oni su ti koji obezbijede tu dodatnu energiju i motivaciju”, potcrtava Kanita Lemeš.

Kanita Lemeš (FOTO: Kanita Lemeš, privatni arhiv)

Komentirala je i položaj mladih, a posebno nadarenih studenata u Bosni i Hercegovini.

“Tokom školovanja i samog studija studentima su omogućene razne nagrade, priznanja i velika je čast kada dobijete neko od tih priznanja. Ali ja bih najviše željela da se više ulaže u znanje i pruže bolje mogućnosti za studente, učenike, pa ne samo u pogledu nagrada, nego da se obezbijede bolje laboratorije, oprema, usavršavanja. Smatram da u BiH postoje sjajni studenti i učenici koji bi uspjeli ostvariti i bolje rezultate, odnosno koji bi iskoristili ta ulaganja od kojih bi sigurno i sama privreda BiH imala koristi”, mišljenja je naša sagovornica.

Prema njenim riječima, uvijek postoje pojedinci koji iz nekog razloga imaju predrasude i upućuju loše komentare, npr. kada je žena uspješna, posebno na nekom tehničkom fakultetu.

“Smatram da svaka osoba treba da radi ono što voli, bez obzira na to da li neko smatra da to nije za nju. Moj trenutno glavni cilj je završiti master studij i nakon toga pronaći zaposlenje. Voljela bih završiti i doktorski studij, možda i van BiH. Ipak bih najviše željela ostati ovdje i doprinijeti što više mogu u BiH”, zaključuje Kanita Lemeš koja mladima poručuje da izaberu ono što vole te da nikada nikada ne trebaju odustati, jer svaki trud se isplati, samo je bitno imati volju i odlučnost.