TUZLANSKI NADREALISTI: Bešlagić reanimirao Kukića

0

Iz Skupštine Tuzlanskog kantona danas je stigla obavijest da će se sutra održati sjednica Skupštine hitnog karaktera, a po zahtjevu nove skupštinske većine koju čine SDP, PDA, SBB i Naša stranka.

 

Ovako je prošle godine govorio Mirsad Čamdžić iz Naše stranke “Prije nešto više od godinu dana PDA je sa SBB-om rušila vladu koju je predvodila SDA. Danas SDA s DF-om uzvraća udarac. Naša stranka neće se petljati u tu, može se reći porodičnu svađu i ostaje pri svom principu da neće biti u vlasti ni sa SDA niti sa PDA! Svako uplitanje Naše stranke u koalicije čiji su predvodnici ili čak samo članovi SDA i PDA smatrat ćemo zlonamjernim. Među nama ni političkih ni ideoloških ni svjetonazornih ni bilo kakvih interesnih poveznica nema.”

 

Međutim, nije im trebalo dugo da dokažu dosljednost svojim stavovima i ideološkim uvjerenjima. Upravo Selim Bešlagić je govorio da u novoj Vladi Tuzlanskog kantona ne želi ministre iz Pokreta demokratske akcije, Stranke demokratske akcije, ali želi direktore, rukovodioce javnih institucija iz Kukićeve PDA.




NIJE BEŠLAGIĆU ŠIJA, ALI JESTE VRAT!

Ako ste malo zaboravili na lik “Vladara iz podzemlja”, red je da pojasnimo koga to Selim Bešlagić reanimira na tabutu.

“Sunce je ogrijalo Banoviće 1958. godine kada je Mevla rodila Mirsada”, kazala je “visoka” zvaničnica Pokreta demokratske akcije Elzina Pirić na predizbornom skupu u Banovićima.

U oktobru ove godine Kukić je osuđen na godinu dana zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu zbog krivičnog djela primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem u “Elektrodistribuciji”.

Osuđivan je Mirsad i ranije. Za period 1994-2001. godine, kada se nalazio na čelu Rudnika Banovići, Kukić je osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja. Infrastrukturu stranke u velikom broju čine neobrazovane osobe, lica sklona nasilničkom ponašanju, ali ruku na srce moguće je pronaći i poneku obrazovanu osobu koja je u potrazi za egzistencijalnim rješenjima došla pod okrilje banovićkog oca.

Aktivisti, članovi, članovi porodica postali su za njegove vladavine zaposlenici državnih institucija u Tuzlanskom kantonu. Stručnost nije potrebna. Stručni Kukiću nisu ni potrebni, već odani, lojalni i dovoljno “ludi” da nikad ne traže više od mrvica, ne misle i budu dostupni za mobilizaciju u svim potrebama i agregatnim stanjima.

Ovoga puta Vladu Tuzlanskog kantona ruše da bi dobili vlast, kad već nisu izbore.

Još uvijek u izjavama predstavnika SDP-a, PDA, SBB, Naše stranke, nismo čuli opravdane razloge, čak i nema argumenata, osim broja “ruku” koje će glasati za pad Vlade Tuzlanskog kantona. Tih famoznih “ruku” za formiranje nove Vlade kako sada stvari stoje Kukić i Bešlagić nemaju.




Ovaj dvojac penzionera, veterana u političkom životu Tuzlanskog kantona, kako sada stvari stoje zbog pohlepe za vlašću u vrijeme pandemije kada je potreban kontinuiran rad svih eksperata, bez obzira na zaposlenje, poziciju, mandate, većine, njih dvojica su odlučila da nas vode u blokadu ili seriju novog protjerivanja mladih i obrazovanih, a zapošljavanja odanih i nesposobnih.

Kako god, vrlo brzo ćemo saznati šta je Bešlagić dobio od ove koalicije, šta je dogovarao Edin Ramić, koja je uloga pingpong stranke SBB-a i naravno, hoće li Kukić SDP-u prepustiti poziciju premijera?

Bilo kako bilo, čeka nas uzbudljiva zima i još uzbudljivije proljeće.

“Mora da je veliko uživanje biti na vlasti, kada je se toliko ljudi želi dočepati.” FRANÇOIS VOLTAIRE

 




SLUČAJ GRAČANICA: Brutalno pregaženi pas, nakon oporavka ide na udomljavanje

Predstavništvo Fondacije Dogs Trust će u narednom periodu za Mini pronaći sretan dom koji će joj pružiti svu potrebnu njegu i veliku ljubav, istu kakvom Mini zrači uprkos traumi i povredama koje je pretrpjela krajem prošlog mjeseca u Gračanici.

 

Predstavnici Fondacije Dogs Trust su prošle sedmice posjetili J.P. Veterinarsku stanicu Gračanica d.o.o., inače jednog od parterna u provođenju Dogs Trust Programa sterilizacije pasa, koja je pokazala iznimnu profesionalnu i ljudsku etiku reagujući vrlo brzo nakon brutalnog čina, te potpuno preuzimajući na sebe zahtjevne tretmane i liječenje ove prelijepe, mlade ženke.

Tokom posjete, Dogs Trust članovi su imali veliko zadovoljstvo da upoznaju Mini koja se oporavlja polahko ali sigurno te su uručili poklone za Mini i Dogs Trust. Priznanje za humanost sjajnom timu ove veterinarske stanice na čelu sa direktorom Zaimom Spahićem i sada već svima poznatim mladim veterinarom, Nermanom Avdićem.

 

Dogs Trust će preuzeti Mini čim njeno zdravstveno stanje to dozvoli što se očekuje već početkom naredne godine, te od tada snositi sve troškove za tretmane, adekvatnu njegu i brigu, obuku te “potragu” za trajnim vlasnikom koji će se sa Mini najbolje slagati i o njoj se uvijek dobro brinuti.




 

Pratite DT na društvenim medijima gdje će dijeliti sve informacije o Mini, a tu ćete pronaći i info o novim spašenim mješancima koji u Program fostering udomljavanja stižu početkom 2021. godine!  Dogs Trust još jednom poziva odgovorne vlasti u Gračanici da uskoro i transparentno finalizira krivični postupak protiv počinioca ovog monstruoznog čina namjernog povređivanja nedužne Mini.

 

 




 

Adekvatna zakonska sankcija za bilo koju, a posebno ovako nezamislivu okrutnost, od ključne je važnosti za poštovanje principa humanosti i zakona, ne samo u oblasti dobrobiti životinja, već zakona uopšte.  Upravo zato i u ovom kontekstu, još jednom pozivamo odgovorne lokalne vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini da konačno i hitno pojačaju svoju inicijativu za uspostavljanjem i dosljednim provođenjem zakonskih, sistemskih mjera, te osiguraju odgovorno vlasništvo pasa kako zbog neodgovornosti pojedinaca ne bi trpjeli i ljudi i životinje.

 

Pored značajne podrške u okviru programa koje finansira na preko 70% teritorije Bosne i Hercegovine, Dogs Trust također pruža tehničku i savjetodavnu pomoć onim lokalnim vlastima koje pokažu inicijativu da uspostave i provode zakonsko, humano i održivo upravljanje populacijom pasa.

 

Uspješno je obavljen i treći ortopedski zahvat u prostorijama VS PET DOC 4U Lukavac. Danas je sanirana preostala…

Objavljuje JP “Veterinarska stanica” d.o.o GračanicaPetak, 27. studenoga 2020.

KOLUMNA KENANA GUTIĆA: Testovi su kazali, kao nacija smo nepismeni! Moramo odmah djelovati

0

Prije nekoliko dana Bosna i Hercegovina je dobila rezultate TIMSS testa, a prije toga i rezultate PISA testa. TIMSS test mjeri dostignuća učenika u matematici i prirodnim naukama u četvrtim i osmim razredima osnovne škole te u četvrtim razredima srednje škole, dok PISA test akcenat stavlja na procjenu dostignuća učenika u zadacima koji se tiču realnih životnih situacija i koji se smatraju relevantnim za efikasno učestvovanje u društvu odraslih.

 

Oba testa su sprovedena u školama BiH radi provjere funkcionalne pismenosti naše djece. Testovi su kazali, kao nacija smo nepismeni.

Ono što je posebno zabrinjavajuće u cijeloj toj situaciji jeste izostanak bilo kakve reakcije relevantnih institucija po ovom pitanju. Ponovno je skoro pa jedina reakcija bila ona koju su uputile međunarodne diplomate u Bosni i Hercegovini.





Čini se da vrijednost naše omladine više prepoznaju zemlje inostranstva nego naša matična država. I to je ono što me najviše kao aktivistu boli. Da, postoje svijetli primjeri pojedinaca koji pod tuđom zastavom ostvare odlične rezultate, ali većina tj. ostatak ima problema sa osnovnim stvarima.

Ta djeca trebaju biti budući radnici i lideri, trebaju preuzeti štafetu budućnosti, a sistem koji ih obrazuje od njih pravi nepismene građane. Posljedice toga su ogromne, ne samo da nećemo imati neophodne stručnjake u svim poljima nego će se time uništiti demokratija u našoj zemlji jer se najlakše vlada nepismenom masom. Ako to dopustimo izgubiti ćemo sve ono za što smo se borili.

 

Ne morate razmišljati dugo i ići daleko da sami uvidite ovo o čemu pišem. Dovoljno je popričati sa nekoliko studenata ili profesora o problemima u nastavi i steći ćete okvirnu sliku problema. Obrazovnim institucijama nedostaje realnog finansiranja, nedostaje ulaganja u nauku, nedostaje investiranja u opremu, nedostaje stručnog osposobljavanja, sistem se sveo na minimalne povremene izdatke čime se institucije samo održavaju na životu.




 

To će funkcionisati dok ima novca, ali šta kada ga nestane? Mi moramo investirati neophodne količine novca u obrazovno naučne institucije kako bi se pokrenula istraživačka djelatnost koja će kasnije sama zarađivati novce i održavati svoje djelovanje. A ambijent za takve univerzitete moramo stvarati još od nivoa osnovnih i srednjih škola kako bi djeci razvili želju za znatiželjom, učenjem i istraživanjem. Poslije će mnoge stvari same doći na svoje mjesto kao rezultat obrazovane i jake omladine.

 

Najveći specifikum kod obrazovnih politika jeste njihova dugotrajnost. Odluka koju donesete danas imati će efekta tek kroz 12 do 16 godina kada se dijete odškoluje. Dakle, što više čekamo sa uvođenjem rješenja više generacija uništavamo, mi moramo odmah djelovati kako bi kroz deceniju imali kadar sposoban voditi i čuvati svoju državu. Zbog toga nam je potrebna sveobuhvatna obrazovna reforma, od osnovnog obrazovanja do univerzitetskog. Moramo pronaći greške u sistemu i odmah ih ispraviti inače teško da možemo očekivati bilo kakvu bolju budućnost čak i nakon hladnog rata zvanog nacionalizam.




 

Autor: Kenan Gutić 

Bilješka o autoru: Kenan Gutić rođen je 08.02.1995. godine u Tuzli i diplomirani je pravnik. Aktivista je za unaprijeđenja obrazovanja u Bosni i Hercegovini i svoj rad usmjerio je na uvođenje praktične nastave u obrazovni proces visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.

REZIME JESENJEG DIJELA: Premijer fudbalska liga Bosne i Hercegovine

0

Hercegovačkim derbijem u Širokom Brijegu između domaće ekipe Širokog Brijega i Zrinjskog spuštena je zavjesa na prvu polusezonu najelitnijeg fudbalskog takmičenja u našoj državi.

 

Odigrano je svih 19 planiranih kola i u ovom posljednjem kolu vidjeli smo 16 pogodaka u šest odigranih mečeva. U zadnjem kolu vidjeli smo šest pobjeda domaćih ekipa pa nas je to malo podsjetilo na neka davna vremena kada su gosti veoma rijetko dolazili do punog plijena ili čak i jednog boda, a redom su pobjede ostvarili Olimpik nad Radnikom iz Bijeljine, Krupa je napravila najveće iznenađenje kola savladavši Željezničar sa 2:1, a subotnji program zatvorio je jesenji prvak, ekipa Fudbalskog kluba Sarajevo koja je na Koševu pobijedila tuzlansku Slobodu sa 2:1. Nedjeljni program počeo je pobjedom Tuzla Citya nad banjalučkim Borcem sa 2:0, zatim smo imali priliku vidjeti vrhunsku predstavu i ubjedljivu pobjedu Veleža iz Mostara, koji je sa 4:0 savladao Mladost Doboj-Kakanj i na kraju je odigran već spomenuti derbi koji je u svoju korist riješila ekipa Širokog Brijega i porazila Zrinjski rezultatom 2:1.

 

Iza nas je jedna jako uzbudljiva polusezona koja je donijela mnogo zanimljivih susreta, pogodaka i preokreta, polusezona koja je odigrana od početka do kraja pred praznim tribinama i raznim problemima uzrokovanih virusom Covid-19 i restriktivnim mjerama kriznih štabova.

 

Statistički gledano u 19 kola ovogodišnjeg jesenjeg dijela prvenstva na utakmicama je u prosjeku padalo 2,59 golova, a 56 posto pobjeda su ostvarile domaće ekipe, 20 posto mečeva je završeno neriješenim ishodom, a 24 posto pobjeda su ostvarile gostujuće ekipe.

m:tel Prermijer liga BiH, tabela jesenjeg dijela (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)

 

Pogled na tabelu kaže da je kao što smo to već ranije spomenuli FK Sarajevo prvak jesenjeg dijela sezone sa historijskim uspjehom. Naime, ekipa FK Sarajevo je prva u historiji našeg prvenstva koja je polusezonu završila bez poraza pa tako Bordo momci sezonu završavaju sa 13 pobjeda i šest neriješenih utakmica uz gol razliku 40:16 te 45 osvojenih bodova. Osim tog rekorda, ekipa FK Sarajevo je ostvarila još jedan uspjeh vrijedan spomena, oni su ostali neporaženi u svim utakmicama domaćeg prvenstva i Kupa u ovoj godini, odigrali su 23 utakmice i ostvarili 17 pobjeda i 6 nerješenih rezultata. Jedine poraze u 2020. godini FK Sarajevo je doživilo u evropskim utakmicama protiv Dynamo Bresta u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Celtica u play-offu za Europa ligu.




Drugoplasirani na tabeli je najveći rival Sarajeva, ekipa FK Željezničar koja na svom kontu ima 36 bodova iz 19 utakmica sa gol razlikom 34:18, posljednja dva kola su bila kobna za Željezničar koji je poražen kod kuće u predzadnjem kolu, a iznenađujuće su izgubili od Krupe i tako umanjili šanse za titulu ove sezone.

 

Treće mjesto na završetku jesenje polusezone zauzima Široki Brijeg koji je u finišu polusezone uspio naći pravi ritam i u zadnjih pet kola osvojiti čak 13 bodova, ostvarivši četiri pobjede i jedan remi u Banjoj Luci na gostovanju kod Borca. Tako Široki Brijeg ima 34 osvojena boda i sigurno da će biti ozbiljan konkurent za mjesta koja vode u evropska takmičenja.

Najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva je ekipa Veleža koja je zauzela četvrto mjesto na tabeli i zasigurno da su to zaslužili i da je to nagrada za sav njihov trud i rad ovih godina. U sljedećoj godini i od njih se očekuje nastavak dobrih partija i borba za izlazak na evropsku scenu.

 

m:tel Prermijer liga BiH, rezultati posljednjeg kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)

Ekipa Borca iz Banja Luke se nalazi na petom mjestu sa 32 osvojena boda koliko ima i ekipa Zrinjskog na šestom mjestu i te dvije ekipe nikako ne mogu biti zadovoljne odrađenim u prvom dijelu sezone jer se od njih očekuje borba za titulu i što bolji plasman i izlazak u Evropu. Sigurno da će obje ekipe tražiti adekvatna pojačanja kako bi u drugom dijelu sezone popravili dojam i sezonu završili na mjestima koja će zadovoljiti ukuse Uprave i navijača.

U donjem dijelu tabele, Tuzla City se nalazi na sedmom mjestu, unatoč ulaganjima i ambicijama pa čak i najavama da će se boriti za titulu. Tuzlaci nisu bili uvjerljivi i sigurno da ne mogu biti zadovoljni trenutnim plasmanom, a jedino što ih može donekle utješiti je činjenica da se nalaze jedno mjesto ispred gradskog rivala Slobode sa prednošću od pet bodova.

 

Fudbalski klub Sloboda je posljednja ekipa za koju se može reći da se nalazi u sigurnoj zoni nakon kompletiranja prvog dijela sezone, oni su osmi na tabeli i imaju 22 boda, a u protekloj polusezoni nisu uspijevaili da nađu pravi ritam pa će sigurno i oni u proljetnom dijelu pokušati osvojiti što više bodova i ostati u ligi pa planove usmjeriti ka narednoj sezoni.

Nakon veoma lošeg starta i samo jednim osvojenim bodom u prva četiri kola, svi su već tada otpisali ekipu Mladosti iz Doboja kod Kaknja, ali oni su se nekako uspjeli konsolidovati i ostvariti šest pobjeda, osvojiti 19 bodova i sezonu završiti kao na devetom mjestu koje im garantuje opstanak ako ga zadrže do kraja sezone.




Radnik iz Bijeljine također je odigrao jednu polusezonu za zaborav, oni se nalaze na desetom mjestu i imaju samo tri boda više od ekipa koje ispadaju u niži rang. U ovom dijelu Radnik nikako nije uspijevao da uveže par dobrih rezultata pa su tako ostvarili samo tri pobjede i imali čak šest neriješenih utakmica uz 10 poraza što je zaista malo za ekipu koja je posljednjih sezona bila ‘stanovnik’ gornjeg dijela tabele.

Na kraju, na posljedenja dva mjesta Premijerligaške tabele jesenjeg dijela nalaze se dvije ekipe koje su tek ušle u društvo najboljih, ekipe Krupe i Olimpika. Oni na svom kontu imaju po 13 bodova i oni će sigurno što prije pokušati zaboraviti ovu polusezonu i okrenuti se narednoj i izradi planova za sljedeću jer će obje ekipe siguran sam voditi grčevitu borbu za opstanak sve do posljednjeg kola.

Najbolju odbranu sa 16 primljenih pogodaka, ali i najbolji napad sa 40 postignutih pogodaka, imala je ekipa jesenjeg prvaka, FK Sarajevo, dok odbrana Mladosti važi za najlošiju jer su primili čak 41 pogodak, a najneefikasniji napad ima Krupa čiji napadači nisu bili raspoloženi pa su uspjeli postići svega 12 pogodaka.




Na kraju, ne možemo ne spomenuti individualne rezultate, tako da za ovaj dio polusezone imamo dva izjednačena fudbalera na listi najboljih strijelaca, to su Benjamin Tatar iz FK Sarajevo i Nemanja Bilbija iz HŠK Zrinjski, koji na svom kontu imaju po 10 postignutih golova, slijede ih Veležov dvojac Obren Cvijanović i Fejsal Mulić sa po jednim golom manje.

 

U konačnici možemo biti zadovoljni sa onim što smo imali priliku pratiti u prethodnim mjesecima kada je u pitanju naše najelitnije fudbalsko takmičenje, a sam kvalitet fudbala se koliko toliko popravio. Tome u prilog ide i činjenica da sve više igrača sa Premijerligaških terena dobija priliku nastupati za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, no infrastruktura ostaje najveći problem i najiskrenije se nadamo da će se i taj problem u budućnosti rješavati.

Osim toga, nadamo se da će u sljedećem dijelu sezone publika ponovo biti tamo gdje pripada, na tribinama, i da će moći pružati podršku i biti dvanaesti igrač te pomoći u ostvarivanju što boljih rezultata svojih ekipa.

m:tel Prermijer liga BiH, parovi proljetnog kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)

Važno je spomenuti i promjenu koju je UEFA donijela kada su u pitanju evropska takmičenja, tako da će samo naš prvak imati priliku igrati kvalifikacije za Ligu prvaka, a drugoplasirani i trećeplasirani će igrati kvalifikacije za novo evropsko takmičenje, Konferencijsku ligu.

 

U konačnici ostaje još samo da čestitamo jesenjm prvaku, Fudbalskom klubu Sarajevo, i poželimo sreću svim ostalim članovima Premijer lige sa željom da ostvare što bolje rezultate i podare nam što bolje fudbalske predstave u proljetnom dijelu sezone.

AJLA ČAUŠEVIĆ: Pobornica sam prava mladih, ali tu ne prestaje moja borba

0

Ajla Čaušević iz Visokog ima 19 godina, a nedavno je izabrana za savjetnicu za mlade ambasadora Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Matthewa Fielda.

Ova mlada Visočanka studentica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na Odsjeku za politologiju, usmjerenje Upravljanje državom i u razgovoru za dobarportal.net ne krije oduševljenje što će u narednih deset mjeseci imat čast da sarađuje sa divnim ljudima.

“Dobila sam priliku među više od 270 prijavljenih, da baš ja sa još devet svojih kolegica i kolega obnašam ovu funkciju. Sam taj broj 270+ nam govori da mladi ljudi nisu zadovoljni trenutnim stanjem u našoj domovini, kao i to da žele ostati ovdje i žele bolju budućnost u našoj zemlji. Taj ogroman broj me je inspirisao i došla sam na ideju da svaki mjesec objavljujem teme za slijedeći sastanak sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini i na taj način dam svima priliku da iznesu svoje stavove o određenoj temi, kažu svoja iskustva i daju ideju kako riješiti taj problem”, kaže Ajla Čaušević.

Dodaje kako je već objavila teme za sastanak i veoma je sretna što su joj se mnogi mladi javili i slali poruke u kojima su pisali šta ih boli, sa čim se susreću i kako da riješe probleme.

“Odlučila sam da ne želim predstavljati samo sebe, želim biti i vaš glas! Želim biti glas svih vas! Želim biti glas svakog pojedinca! Želim da zajedno napravimo bolju budućnost u Bosni i Hercegovini! Neke od tema koje ćemo vjerovatno obrađivati na narednim sastancima su: zapošljavanje mladih, invaliditet, inkluzija, borba protiv mržnje, unutarnja mobilnost i mnoge različite aspekte izgradnje naših zajednica”, navodi naša sagovornica.

Kao pobornica prava mladih, naglašava da je njen životni poziv da pomaže drugima.

“Volontiram i pomažem drugima kada god mi se ukaže prilika za to. Izuzetno me raduje činjenica da sam na lokalnom nivou već uspjela postati prepoznata kao revolucionarka, znam da je ovo velika riječ i odgovornost, ali trudim se da svojim radom taj epitet opravdam. Ja jesam pobornica prava mladih, ali tu ne prestaje moja borba, ne zalažem se samo za mlade, zalažem se za sve i kroz svoje radove svakodnevno ukazujem na različite probleme sa kojima se svi susrećemo”, riječi su ove mlade Visočanke.

Sa jednog od sastanaka sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini (FOTO: Screenshot)

Ističe da nije materijalista, ali kako joj je cilj da u životu ima novca.

“Vjerovatno ste se nasmijali i pomislili da svi to žele, ali ja to želim iz malo dugačijeg razloga. Sa novcem želim pomagati onima koji su u potrebi. Naravno to neće zaustaviti moju borbu i buntovnika u meni, novac je jednokratna pomoć, a borba za bolje sutra u našoj domovini je nešto sasvim drugo”, govori Ajla Čaušević.

Ova ambiciozna djevojka iza sebe ima i dvije objavljene knjige “Misli, svijet i 21. Vijek!” i “Tihi vrisak” i zaljubljenica je u sve vrste umjetnosti.

“Ljubav prema pisanju javila se čim sam načila prva slova. Svoje prve pjesmice i kratke pričice sam počela pisati još kod svoje učiteljice. Zapravo jako volim umjetnost,, ali eto kod mene nekako preovladava sve i pisanje, slikanje, fotografisanje, snimanje i montaža. Volim fotografije jer uz pomoć njih naše uspomene ne blijede. Fotografijom sam se aktivnije počela baviti početkom srednje škole”, priča naša sagovornica.

Također, snimila je i montirala nagrađeni film “Jedino rješenje protiv korupcije je poštenje!”, a u saradnji sa Gimnazijom Visoko i Centrom za mentalno zdravlje snimila je i bila asistent režije za dugometražni film “Svaki problem ima riješenje”. Pored navedenog, autorica je i scenarija za film “Nota mog života” te scenografkinja u filmu “Kazaljke”.

“Na takmičenju za najbolji film na temu borba protiv korupcije, ja sam sa svojim filmom koji sam sama snimala, režirala, napisala scenario i montirala osvojila treće mjesto. Nešto što je važno napomenuti je to da je film u rubrici ‘Procjene mogućeg pozitivnog efekta na publiku’ u smislu promovisanja teme dobio najviše bodova od mnogobrojnih pristiglih radova. Sve što radim, svi moji radovi imaju jedan cilj, a to je da poboljšaju životnu sredinu”, potcrtava ova svestrana djevojka.

Ajla Čaušević (FOTO: Ajla Čaušević, privatni arhiv)

Priznaje da ponekad ne nalazi toliko vremena za sebe, ali da joj to ne predstavlja problem, jer jako voli drugu stranu medalje – posao koji voli.

“Radim već četiri godine kao novinarka, kolumnistica i fotografkinja na portalu Visoko.co.ba i urednica sam portala Visocani.ba. Pomažem i obavljam funckiju menadžerice društvenih mreža u OVA Handmade Poducts. Za sve što sam do sada postigla bilo je potrebno mnogo odricanja, ali naravno to je nešto što sam ja odlučila da želim i ne žalim zbog toga. Ponekad je jako teško stići sve, ali najvažnije je imati dobru organizaciju. Kad nešto volite vrijeme je samo pojam”, kaže Ajla Čaušević.

Mišljenja je da je upornost tajna svakog uspjeha.

“Uspjeh ne dolazi preko noći. Sve što sam postigla postigla sam jer sam bila uporna, ponekad sam čak morala ići i glavom kroz zid da ostvarim svoje ciljeve. Za mene  kažu da sam Don Kihot i kad razmislim zaista me mogu porediti sa njim jer sa svojih 19 godina sam se borila sa puno vjetrenjača”, riječi su naše sagovornice.

Dodaje kako nema problema sa pronalaženjem inspiracije jer je naša Bosna i Hercegovina prepuna iste.

“Inspiraciju za svoje radove vrlo lahko pronalazim, jer nas u našoj domovini okružuju svakodnevno stvari koje možemo i trebamo mijenjati. Pored inspiracije jako je bitna i motivacija jer bez nje je teško bilo šta ostvariti. Moja najveća motivacija su moji roditelji koji me od malih nogu uče da nikada ne treba odustajati, odnosno da treba probati pa makar to bilo i teško”, govori ova mlada Visočanka.

Mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova.

“Sasvim je normalno da vas u početku kada počnete nešto raditi neće svi podržavati, ali već kada ostvarite prvi uspjeh, svi ti ljudi će pokušati biti sa vama. Budite uporni i ostvarujte vaše snove”, zaključuje Ajla Čaušević.

Autor: Melika Mehmedović

Bilješka o autoru: Melika Mehmedović rođena je 26.11.2000. godine u Sarajevu. Studentica je sanitarnog inžinjeringa na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Članica je skupštine Asocijacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija te zaljubljenica u sport, muziku, književnost i prirodu.

ANISA MAHMUTOVIĆ: Novogodišnje želje našim “dragim” političkim liderima

0

Pročitam priču o Kristijanu, momku s desetkama u indexu i kanticom u javnoj kuhinji.

Psujem, lajem, proklinjem. Da psovke ne bi ostale samo u četiri zida moje sobe red je da se obratim na jeziku koji vam je poznat stranački lideri i iznogudi društva.

Moja novogodišnja želja nije da prikupim novac za neke mnogo bitne stvari i konačno nađem posao jer ga ovdje više ni pod lupom nema, bar ne onoga gdje ćeš zaraditi za sebe, već samo gdje ćeš zaraditi nekome novi automobil, kuću, vikendicu i slično.

U 2021. godini želim našim stranačkim liderima, sviti neotesanoj, bagri nezajažljivoj, dabrovima naših života da se raspadaju od nekih teških bolesti, a da im spas budu SMS poruke.

Nadam se da ćete dobiti neki teški oblik Korone jer mi smo na nju imuni, preživljavamo vas kao veći virus skoro 30 godina. Fikret je kupio ventilatore, bez brige.

Molim MMF nek nam ne daje nove tranše kako bi što prije bankrotirali, a političari ne bi imali za plata, paušala, vozila. To je jedini način da odete u materinu iz tih fotelja.




Uništili ste živote mladih ljudi, naših roditelja, malih poduzetnika, bolesne djece pa želim da se istim redoslijedom počne urušavati i vaša sudbina.

Uhljupi, grobari jedni s pitanjima:”Hoće li biti plate u Parlamentu?” Nadam se da ćete je potrošiti u apoteci. Trebaju i apotekari platu primiti.

Pošto ste male naraštaje naučili da preko pogače mogu do hljeba, želim da im 2021. zatreba narodna kuhinja kao Kristijanu, čisto da vide kako je život kao globus.

Sad ćete reći:”Nemoj djecu, grehota je.” A to bolesna djeca kojoj prikupljamo novac za liječenje, nisu nečija djeca, manje vrijede od onih sa zlatnih kreveta?

Jok vala! Treba da vide kako im većina vršnjaka u državi živi, zdravo je to za mentalno sazrijevanje. Možda tada njihovi pohlepni uhljupi od roditelja shvate šta su učinili od naših života.

Borci za nacionalne identitete! Pa mi smo izgubili identitete kada vas međunarodna zajednica na tenkovima dovela kao naše predstavnike.

Ovi ljudi ovdje šute, ali najveća tišina je pred buru. Šta ako ovo bure baruta eksplodira jednog dana?




U Rumiji nakon 24 godine Čaušesku je svrgnut s vlasti, znate kako?

Grob Čaušeskuovih, zvanično, ne postoji. Na grobnici gdje su sahranjeni stoje imena dva generala sa datumom smrti koji odgovara datumu smrti bračnog para Čaušesku. Država je odbila sve zahtjeve porodice i sljedbenika da se posmrtni ostaci prenesu u neki muzej ili crkvu i da im se grob obilježi.

Bila je to cijena tiranije vlastitog naroda.

 

 

 

FACEBOOK/ NEJRA LATIĆ HULUSIĆ: Slomljena noga, a nigdje parkinga …

0

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente? Zašto znamo koji broj cipela nosi ko u Kriznom štabu, a ne znamo pod kojim uvjetima se ljudi mogu kretati iza 23h?

 

Ili dugi status iz moje perspektive od neku noć:

Ukratko, skljokam se ničim izazvana oko 16h na vanjski dio lijevog stopala, sve nešto pokvrca, ali gospoDŽa žuri da radi emisiju, ustanem, otresem se i nastavim na posao. Dok smo završili emisiju oko 22:30 noga više ne staje u čizmu jer je veličine tikve, pulsira i ne može se više stati na nju.

Odbijam Samiri i Jesenku da me voze u Hitnu jer – korona, ljudi nisu bolovali. Ja imam potvrdu o kretanju za vrijeme policijskog, ali Mirza nema. Ne znamo da li on smije doći po mene, zaključujem da je bolje, pošto vozim automatik samo desnom nogom da se sama odvezem nego da plaćamo kaznu vrijednu ljetovanja dok se u ubijedimo sa policajcem, zavisi kakav bude i ako ga bude, ko s kim treba da se vozi i zašto iza 23h.

Meanwhile, skontam da se ne može parkirati ispred Hitne! Parkiram kod Lore i skačem deset minuta po mrakači do ulaza u Hitnu. Tamo me dočeka moj Haris, stomatolog u smjeni koji hoće da me zgromi što sam tako daleko parkirala i što nisam zvala da dodje po mene.

Za tri minute dodjem na red, dočeka me divna doktorica, pogleda nogu i može da zaključi kao i ja, noga mora na RTG. Skači sad do Opšte bolnice koja je tu noć dežurni UC za Sarajevo, a u koju ne mogu da odem odmah ako nemam uputnicu iz Hitne? Onda opet vozim, parkiram se u Kralja Tvrtka, jer ispred Opšte nema parkinga za pacijente, pa onda sa tri slomljene koščice neke glupe, što ćemo saznati kasnije, skakućem do Urgentnog u 23h. Tamo me dočeka divna sestra na prijemu, sve sa osmijehom toplim i “Dobro veče, kako Vam možemo pomoći”. Divna neka ekipa tamo, svi raja, svi brzi, ljubazni, ali ja i dalje sama skakućem na desnoj nozi do lifta, na 3. sprat, RTG, pa nazad na prizemlje, malo stojim, pa malo skačem do kreveta gdje me zagipsaju.

Elem, gips, strogo mirovanje, slika kaže neke koščice se smandrljale ako budem skakala sve će se poremetiti. Zovi nekog da dodje po tebe, štaka nema, štake kupi ili posudi!?

Petak, pet minuta do ponoći, sjedim na krevetu za gipsanje, čekam muža da me iznese do auta, koji će doći taksijem, pa vratiti moje auto i razmišljam kako je narodu koji nema nikoga da nazove u ponoć, ko nema automatik da vozi desnom kad slomi lijevu, ko nema deset maraka za taksi, ko nema potvrdu za kretanje u policijskom? Kako se snalazi neko ko nema radne kolege kao ja koje sam jedva kući poslala da ne hodaju za mnom dok je virus?

Sa druge strane ako imaš pare za taksi, nekoga da dodje i osiguran si, zašto ja onda trebam platiti taksi, a neko jednako osiguran ili neosiguran valjda po kriteriju sažaljenja bude transportovan kući? Kako kupe ljudi štake? Pužu li do WC-a i zašto neko misli da ih ja mogu kupiti i da će me neko nosati?

Ovdje je sve na mobu! Sve za raju, jarane. Ako je portir dobričina možeš doći fo ulaza po ženu autom – ako nije pravilo je da nema gdje. Ako imaš nekoga – neka dodje, ako možeš skakati -skači, ako imaš para plati, ako možeš trpiti – trpi. A, šta ako nemaš, ne znaš, ne možeš?

Sistema nema nigdje. Svi smo na milost i nemilost ljubaznim ili neljubaznim medicinskim radnicima koji su realno potplaćeni, najčešće u nedostatku osnovnih sredstava za rad, te raznim službenicima, privatnu snalažljivost i poznavanje ludačkih protokola, na ličnu procjenu…

Oslonjeni smo sami jednu na druge, dok nam pola plate odlazi u finansiranje ogromnih izdataka sistema administracije, uprave, zdravstva, matere vražije nefukcionalne!

 

**Objava je preuzeta sa Facebook profila i objavljena bez korekcija

 

 

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente?…

Objavljuje Nejra Latic HulusicNedjelja, 13. prosinca 2020.

DR. ILVANA RABOTIĆ: Kako izgleda dan jednog ljekara?

0

U vrijeme pandemije svi mi koji među članovima porodice i prijateljima imamo zdravstvenih radnika, strahujemo svakodnevno da baš oni sutra ne budu dio statistike o broju zaraženih Koronom.

 

Njihov strah je dvostruk, za sebe i za nas s kojima je red da ponekad kafu popiju, popričaju ili jedu. Šta ako baš kćerka doktorica majci dijabetičarki donese virus? Šta ako u nedogled…

Ilvana Rabotić je doktorica privatne poliklinike u Tuzli. Tokom studija ova mlada djevojka bila je aktivna kroz veliki broj projekata koji su donosili edukaciju studenata, usavršavanja, nova naučna dostignuća.

Kaže da je početak pandemije nije zatekao uplašenu od virusa, već od mjera koje su donosili krizni štabovi, a za koje je bila sigurna da će ostaviti posljedice na društvo.

Njen dan tokom pandemije u mnogome nije različit od onih u kojima se nismo sretali sa Covidom: “Uvijek mi fali vremena da stignem sve što želim u jednom danu. Nastojim da produktivno provedem slobodno vrijeme sa porodicom, na nekom webinaru, čitanju. Na poslu sam svakodnevno u kontaktu sa pacijentima, vrlo često sa pacijentima pozitivnim na COVID-19. S obzirom da u Poliklinici imamo laboratoriju u kojoj radimo sve potrebne nalaze, vrlo često očitavam nalaze pacijentima, dajem preporuke za dalje korake. Pored toga pokrivam i druge stvari kao što je hiperbarična komora, gdje imam potpuno drugi izazov u liječenju pacijenata, gdje nastojimo riješiti zdravstvene probleme sa kojim dolaze”, kaže doktorica Rabotić.

 

O strahu da će zaraziti nekoga ako bi tokom obavljanja redovnih zadataka infekcija prodrla i u njen organizam kaže da ne razmišlja.

“Ako sam je i prenijela dobro su to prošli. Do sada nisu imali simptome koje bi povezali sa infekcijom COVID-19. Da postoji rizik da se to dogodi- zasigurno. Ali postoji i rizik da se zaraze od nekog drugoga, što nije pod mojim uticajem. U suštini važnost brige o sebi, pridržavanja mjera preporuke i lična odgovornost je na svakome pojedinačno, toga smo svi u kući svjesni. „Šta bi bilo, kad bi bilo“, trudim se da tako ne razmišljam, sve dok su dobro, nema razlike za paniku.”

Prvi put se srela s pandemijom tokom rutinskog pregleda pacijenta.

“Moj prvi susret sa pacijentom je zapravo bio sumnja na COVID-19, gdje sam nakon pregleda preporučila da se uradi testiranje, nakon čega je javio da je pozitivan. Pacijentu sam saopštila da je moguće da je pozitivan na COVID-19, ali istovremeno nisam željela da se plaši, kroz razgovor sam objasnila šta to konkretno znači u njegovom slučaju, koje lijekove je potrebno uzimati, na koje simptome treba obratiti pažnju, te planirala dalje kontrolne preglede.
Uglavnom taj pacijent je dobro, spada u one koje je izgubio čulo mirisa, kaže da se to vratilo, ali nije kao što je bilo ranije.”

Borba pacijenata kaže da je i njena lična borba, te kad smanji njihove tegobe smatra to svojom malom pobjedom. “Način na koji posmatrate svoj posao uveliko igra ulogu za vaše lično zadovoljstvo u životu. Meni je satisfakcija i svaki dan je to mala pobjeda kada uspijem riješiti tegobe pacijenta koji mi je došao na pregled, prepoznati i postaviti pravu dijagnozu. Iskreno to je nešto što je i moja lična borba i želja omogućiti ljudima ispravan tretman, pomoć koju trebaju i popraviti njihov kvalitet života.”

 

Svaki ljekar pred ordinacijom ostavlja lične brige, probleme, one sitne ljudske muke i svojim bićem bude na usluzi pacijentima.

“To je u prijevodu profesionalac. Osoba koja se posveti medicini i nauci, pacijentima svjesna da je to ujedno i prioritet koji je odabrao u svome životu. Lični problemi su nešto što se dešava i što ne možete planirati kad će se dogoditi, ali itekako se može raditi na sebi u smislu kako ćete reagovati i ponašati se u vezi s tim.”

Moto doktorice Ilvane Rabotić je jednstavan i poruka ujedno svim mladim ljudima koji još traže svoje mjesto pod suncem: “Vjera da se znanje, dobrota i i čvrsta odluka da nešto uradite kako treba isplati i u ovoj državi.”

 

Ovo je vrijeme kada nam je potrebno mnogo optimizma, solidarnosti i empatije. Ulazeći u ordinacije tih ljudi u bijelom moramo biti svjesni činjenice da ulazimo kod istih ljudi kao i mi koji imaju svoje strahove, probleme i život u ovome vremenu. Zato im trebamo biti puna podrška, ona moralna kako bi i nama lakše bilo prevazići svakodnevne borbe nas samih ili bliskih ljudi.

 

ZADA AVDIČEVIĆ: Došla iz Zagreba u Teočak i pokrenula vlastiti biznis

Prije pet godina iz Zagreba u kome je provela preko dvije decenije u rodni Teočak vratila se Zada Avdičević. 

Po povratku iz Hrvatske Zada je zatekla sredinu u kojoj nije vidjela svoju perspektivu. Veliki broj nezaposlenih, apatično društvo, jednoumlje bilo je dovoljno da svoju adresu potraži u najvećem gradu Tuzlanskog kantona.

Novi život započela je u Tuzli, a kako joj je situacija s pandemijom otežavala pronalazak zaposlenja, odlučila je pokrenuti svoj mali biznis i iz ljubavi stvoriti radionicu odakle izlaze najslađi predmeti za vaše najdraže.

Unikatne poklone strpljivo priprema s mnogo ljubavi. Ima tu poklona za bebe, partnere, prijatelje, svadbenih i rođendanskih dekoracija, ali i dnevnih aranžmana za svaki dom.

“SVUGDJE SI STRANAC”

Zada je nakon više od dvije decenije došla u rodni kraj, zemlju iz koje i ptice odlaze: “Dovela me nostalgija, najviše prema porodici. Jer dok je čovjek mlad, svugdje mu je dobro. Al’ kad dođeš u neke zrelije godine, shvatiš gdje god da si van svoje zemlje, stranac si,” kaže Avdičević za naš portal.

Kada pogledate ove aranžmane, sigurno se pitate od čega sve nastaje i kako?

“Materijal je razne vrste, svileno cvijeće, suho cvijeće, razni ukrasni dodaci. Naravno po želji klijenta uključujem i svježe cvijeće. Radim za sve prilike, rođendane, godišnjice, rođenja, svadbe… Uglavnom sve ide po želji klijenta.”

Zada kaže da na njen posao, nastao tokom pandemije, loša ekonomska situacija u zemlji ne utiče mnogo. “Kolika god kriza da jeste, uvijek se nađe neki novac da obradujemo drage ljude.”

Ova kreativna dama svakodnevno ima novu ideju koju obznani na facebook stranici Dekoracija by Zada. “U životu ništa ne valja planirati. Al’ eto, ja ipak imam neke vizije i ideje. Kod mene će biti svašta, planove neću otkrivati, za sad pratite stranicu.”

Možda vam trenutna situacija u zemlji i svijetu nije najsretnija, ali praznik za oči je svakako stranica Zade, gdje možete pronaći mnogo umjetnina od kojih dah zastaje.

MASKA BEZ RIJEČI: Nova modna kolekcija Emine Husedžinović Ibrahimović

0

Kolekcija veoma zanimljivog naziva “Maska bez riječi“ iz ciklusa Secesija 5, modne dizajnerice Emine Husedžinović Ibrahimović, doživjela je svoju finalizaciju. Revija je održana 21.11.2020. u hotelu Arjaan by Rotana. Organizator revije je Udruženje Urban-Etno, a vođa projekta bio je Kemal Ibrahimović.

 

Maska bez riječi, Emina Husedžinović Ibrahimović (FOTO: Mario Klein)

 

Za fotografije načinjene na reviji zaslužan je Mario Klein, a snimatelj revije bio je Smail Kapetanović. Šminku i frizuru za modele odradile su Melisa Ćurić i Šejla Ćurić. Ostali učesnici u ovom projektu bili su Tamara Lukić, Adna Biber, Ajla Podžić, Hilma Brdarić, Ema Čamo, Lara Sutović, Maja Buha, Elvisa Muratović.

Pokrovitelji projekta su Federalno Ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo, Fondacija za scensku i likovnu umjetnost.

 

Upotreba maske je višestruka, od medicinske do sportske maske. Koristi se i kao tehnološki izraz za dijelove vozila. Maska se koristi za kamuflažu, u tetru, za zaštitu od gasova i prašine. Maska ima višestruko značenje, a danas je postala neizostavni modni dodatak. Ljudi su izgubili identitet. Kriju se iza maske. Kolekcija “Maska bez riječi”  iz ciklusa Secesija V nadahnuta  je bosanskohercegovačkim naslijeđem i folklorom u savrevenom vidu odijevanja. Žanrovski je unikatan pret-a-porter. Princip monohromije i komlementarnosti  se u konačnici smiruje na akromatske boje. Akcent boje su royal plava i bordo boja vina. Silueta pješčanog sata naglašava ljepotu ženskog tijela. Ističe provokativnu formu odjeće koja naglašava eleganciju  i šarm svake dame.

 

Upotrebom ražličitih tekstura oplemenjuje se izgled odjevnih predmeta. Jednostavnost rukopisa ručnom doradom u vidu srnoveza i tiska srnoveza i modnim dodacima koji oslikavaju miris bosanskohercegovačke etnologije.  Recentna tematska kolekcija “Maska bez riječi” nastala kao sublimacija  dosadašnjeg kontinuiranog  rada otežanim okolnostima pandemije kad je kreativnost i individulnost bila jedini vid borbe od ove pošasti.

 

Ova kolekcija nastavlja se na kolekciju pod nazivom “Corona” koju je Emina prezentirala u vidu izložbe u junu mjesecu. Autorica prezentira ovu kolekciju kroz mini kolekcije  uvezujući modele u tematske cjeline grupisane prema principu monokromije  i vrste materijalizacije. Materijali koje je koristila su tartan štof, umjetna koža, taft i grež svila, vuneni velur i pamučni saten. Kolekcija je oplemenjena modnim dodacima, torbicama od istog materijala, kožnim kajševima i šeširima, a poveznica ove kolekcije je maska koja je neizostavan modni dodatak uz svaki model. Kroz kolekciju autorica daje naglasak na njegovanju i oživljavanju  bosanskohercegovačke baštine kroz  modni dizajn i zanate koji izumiru. Dizajnerica podiže svijesti u toku pandemije o korištenju maske koje pored funkcionalne ima estetski karakter i o pridržavanju mjera koje preporučuje svjetska zdravstvena organizacija. Nošenje maske, izjednačava ljude. Ljudi gube identitet.

Poruka ove kolekcije je da su svi ljudi jednaki, bez obzira na rasnu, nacionalnu ili ekonomsku pripadnost.