Home DRUŠTVO BiH FACEBOOK/ NEJRA LATIĆ HULUSIĆ: Slomljena noga, a nigdje parkinga ...

FACEBOOK/ NEJRA LATIĆ HULUSIĆ: Slomljena noga, a nigdje parkinga …

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente? Zašto znamo koji broj cipela nosi ko u Kriznom štabu, a ne znamo pod kojim uvjetima se ljudi mogu kretati iza 23h?

 

Ili dugi status iz moje perspektive od neku noć:

Ukratko, skljokam se ničim izazvana oko 16h na vanjski dio lijevog stopala, sve nešto pokvrca, ali gospoDŽa žuri da radi emisiju, ustanem, otresem se i nastavim na posao. Dok smo završili emisiju oko 22:30 noga više ne staje u čizmu jer je veličine tikve, pulsira i ne može se više stati na nju.

Odbijam Samiri i Jesenku da me voze u Hitnu jer – korona, ljudi nisu bolovali. Ja imam potvrdu o kretanju za vrijeme policijskog, ali Mirza nema. Ne znamo da li on smije doći po mene, zaključujem da je bolje, pošto vozim automatik samo desnom nogom da se sama odvezem nego da plaćamo kaznu vrijednu ljetovanja dok se u ubijedimo sa policajcem, zavisi kakav bude i ako ga bude, ko s kim treba da se vozi i zašto iza 23h.

Meanwhile, skontam da se ne može parkirati ispred Hitne! Parkiram kod Lore i skačem deset minuta po mrakači do ulaza u Hitnu. Tamo me dočeka moj Haris, stomatolog u smjeni koji hoće da me zgromi što sam tako daleko parkirala i što nisam zvala da dodje po mene.

Za tri minute dodjem na red, dočeka me divna doktorica, pogleda nogu i može da zaključi kao i ja, noga mora na RTG. Skači sad do Opšte bolnice koja je tu noć dežurni UC za Sarajevo, a u koju ne mogu da odem odmah ako nemam uputnicu iz Hitne? Onda opet vozim, parkiram se u Kralja Tvrtka, jer ispred Opšte nema parkinga za pacijente, pa onda sa tri slomljene koščice neke glupe, što ćemo saznati kasnije, skakućem do Urgentnog u 23h. Tamo me dočeka divna sestra na prijemu, sve sa osmijehom toplim i “Dobro veče, kako Vam možemo pomoći”. Divna neka ekipa tamo, svi raja, svi brzi, ljubazni, ali ja i dalje sama skakućem na desnoj nozi do lifta, na 3. sprat, RTG, pa nazad na prizemlje, malo stojim, pa malo skačem do kreveta gdje me zagipsaju.

Elem, gips, strogo mirovanje, slika kaže neke koščice se smandrljale ako budem skakala sve će se poremetiti. Zovi nekog da dodje po tebe, štaka nema, štake kupi ili posudi!?

Petak, pet minuta do ponoći, sjedim na krevetu za gipsanje, čekam muža da me iznese do auta, koji će doći taksijem, pa vratiti moje auto i razmišljam kako je narodu koji nema nikoga da nazove u ponoć, ko nema automatik da vozi desnom kad slomi lijevu, ko nema deset maraka za taksi, ko nema potvrdu za kretanje u policijskom? Kako se snalazi neko ko nema radne kolege kao ja koje sam jedva kući poslala da ne hodaju za mnom dok je virus?

Sa druge strane ako imaš pare za taksi, nekoga da dodje i osiguran si, zašto ja onda trebam platiti taksi, a neko jednako osiguran ili neosiguran valjda po kriteriju sažaljenja bude transportovan kući? Kako kupe ljudi štake? Pužu li do WC-a i zašto neko misli da ih ja mogu kupiti i da će me neko nosati?

Ovdje je sve na mobu! Sve za raju, jarane. Ako je portir dobričina možeš doći fo ulaza po ženu autom – ako nije pravilo je da nema gdje. Ako imaš nekoga – neka dodje, ako možeš skakati -skači, ako imaš para plati, ako možeš trpiti – trpi. A, šta ako nemaš, ne znaš, ne možeš?

Sistema nema nigdje. Svi smo na milost i nemilost ljubaznim ili neljubaznim medicinskim radnicima koji su realno potplaćeni, najčešće u nedostatku osnovnih sredstava za rad, te raznim službenicima, privatnu snalažljivost i poznavanje ludačkih protokola, na ličnu procjenu…

Oslonjeni smo sami jednu na druge, dok nam pola plate odlazi u finansiranje ogromnih izdataka sistema administracije, uprave, zdravstva, matere vražije nefukcionalne!

 

**Objava je preuzeta sa Facebook profila i objavljena bez korekcija

 

 

Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente?…

Objavljuje Nejra Latic HulusicNedjelja, 13. prosinca 2020.

Komentari

komentar

Must Read

FOTOGRAFIJE KOJE OSTAVLJAJU BEZ DAHA: Ljepote Srebrenice kroz objektiv Ibre Begića

Ibro Begić, rođen 27. aprila 1995. godine, mladi je, talentovani fotograf iz Srebrenice, koji svoju ljubav prema ovom poslu zajedno sa bratom upakuje u...

ALEKSANDRA BOŠKOVIĆ: Dušu treba puniti znanjem, ono je lijek za sve

Aleksandra Bošković diplomirana je inžinjerka hemije, a osim obrazovanja, ova 24-godišnja djevojka iz Istočnog Sarajeva od svoje osme godine bavi se karateom.  U razgovoru za...

FOTOGRAFKINJA AMINA HODŽIĆ: Planova nemam, ali mašte i ideja imam

    Amina Hodžić iz Visokog apsolventica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta...

PONOS DRŽAVE: Robotički tim BiH trenutno prvi u svijetu na Međunarodnoj robotičkoj olimpijadi FGC2021

Tim mladih Bosne i Hercegovine, okupljeni oko CERIT – Centra za edukaciju robotiku, inovacije i tehnologiju u Mostaru, učestvuju ove godine na svojevrsnoj Međunarodnoj...

VREMEPLOV U SARAJEVU: Vršnjačko nasilje kroz vrijeme

Vremeplov "Vršnjačko nasilje kroz vrijeme", koji simbolično pokazuje da nasilje nije pravi put, održan je u Sarajevu, u prostoru Kutcha.  Vršnjačko nasilje je prisutno u...

Komentari

komentar