Amina Sabljica već deset godina trenira taekwondo u klubu borilačkih vještina “Tornado”. Ova 19-godišnja studentica Medicinskog fakulteta u Sarajevu u februaru 2019. godine položila je za crni pojas I dan i nakon toga pristupila reprezentaciji Bosne i Hercegovine, što je za nju predstavljalo veliki uspjeh.
U razgovoru za dobarportal.net otkrila je zbog čega je odabrala taekwondo.
“Moja najbolja prijateljica je počela trenirati taekwondo i stalno mi je pričala o tome pa sam se tako i ja odlučila učlaniti u klub. Na početku mi je bilo zanimljivo trenirati nešto drugačije u odnosu na moje vršnjakinje, ali s vremenom se stvorila velika ljubav prema sportu, treningu i članovima kluba te ih danas gledam kao svoju drugu porodicu jer su godine iza nas stvorile povjerenje”, kaže Amina Sabljica.
Najviše je ponosna što je kao juniorka pristupila taekwondo reprezentaciji Bosne i Hercegovine.
“Mislim da je velika čast braniti boje svoje zastave na evropskim i svjetskim takmičenjima. Prethodno sam četiri uzastopne godine bila državna prvakinja u svojoj kategoriji u disciplini borbe te je pristup reprezentaciji bio plod dugogodišnjeg rada”, ističe naša sagovornica.
Dodaje kako je nastupe za reprezentaciju Bosne i Hercegovine shvatila kao veliku obavezu i nešto što će zasigurno obilježiti njenu sportsku karijeru.
“U narednom periodu nemamo takmičenja, ali svakako da mi je velika želja osvojiti medalju na evropskom takmičenju zbog toga ću se u nastavku karijere još više truditi. Sada sam seniorka tako da ću sada morati još više raditi”, govori Amina Sabljica koja je u ovom sportu stekla dosta muških prijatelja i oni su joj jednaka podrška.
Naglašava kako redovno ima treninge, ali i da ide na trčanje ili u teretanu, u skladu sa obavezama.
“Naravno, kada je dio takmičarske sezone treniramo intenzivnije. Što se tiče motivacije, to mi nikada nije bio problem jer uvijek imamo grupne treninge gdje je atmosfera jako dobra i to me motiviše. Volim da se takmičim tako da me to još više pokreće da ostvarim svoj cilj”, potcrtava ova mlada bh. taekwondoistkinja.
Napominje da je u Sarajevu održano posljednje evropsko taekwondo takmičenje gdje smo, kako kaže, pokazali da možemo organizovati veća takmičenja.
“Zbog toga smatram da je taekwondo sport koji će tek da osvoji naše prostore. Nadam se da će naši nadareni sportisti dobiti više pažnje i podrške koja je pravi podsticaj za dalji rad”, smatra naša sagovornica.
Ističe kako je pandemija koronavirusa poremetila mnoge njene planove.
“Zbog proglašenog stanja otkazana su sva evropska i državna takmičenja što je poremetilo naše planove. Za vrijeme karantina sam trenirala kući i održavala ritam treninga. Sada smo se već vratili našem standardnom planu treninga iako još uvijek nemamo najavljenih takmičenja”, govori Amina Sabljica.
Naglašava da se u skladu sa svojim obavezama na fakultetu planira i dalje baviti sportom jer to je mjesto gdje se može opustiti i riješiti stresa.
“Nadam se da će situacija biti povoljnija u narednom periodu i da će biti organizovana takmičenja. U svakom slučaju ću se sa trenerima spremati za polaganje ispita za crni pojas II Dan”, riječu su ove mlade bh. taekwondoistkinje.
Svima poručuje da se trebaju baviti sportom, prvenstveno zbog svog zdravlja, te da sport uvijek sa sobom donosi nova prijateljstva i putovanja.
“Veliko je zadovoljstvo pogledati unazad i vidjeti šta si svojim radom, odricanjem i zalaganjem uspio ostvariti. Ja smatram da sport donosi velika odricanja, ali i još veće uspjehe. Na nama je da damo svoj maksimum, a naš trud i rad sigurno neće proći nezapaženo. Zbog toga ne trebamo odustati od svojih snova”, zaključuje Amina Sabljica.
Azra Haskić trenutno je studentica četvrte godine Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu, odsjek za gitaru.
Ova 22-godišnja djevojka na trećoj godini studija bila je na razmjeni studenata preko programa “Erasmus+” u španskom gradu Vigo, a kako kaže u razgovoru za dobarportal.net, gitaru je odabrala sasvim spontano.
“Meni kao 9-godišnjakinji, muzička škola je zvučala veoma interesantno, pa sam se odlučila upisati ne znajući koji su sve instrument ponuđeni. U momentu upisa, moj kasnije nastavnik gitare, mi je predložio upravo gitaru, te sam na taj način i započela svoje muzičko/gitarističko obrazovanje. Tokom tih šest godina osnovne škole, u meni se razvila velika ljubav prema muzici i gitari te kroz godine svakako i postala posao koji najradije radim”, kaže Azra Haskić.
Ističe kako se od početka bavi umjetničkom muzikom.
“Ovu vrstu muzike izučavamo tokom obrazovanja, ali tokom svih godina bavljenja istom, mogu reći da je to nešto što najradije sviram. Pored gitarističke muzike, mislim da je potrebno slušati, analizirati iste repertoare i na drugim instrumentima, kao i muziku za druge instrumente”, smatra naša sagovornica.
Azra Haskić (FOTO: Azra Haskić, privatni arhiv)
Naglašava da je ponosna na svoj cjelokupan dosadašnji rad, od umjetničkih angažmana, preko takmičenja, pa sve do koncerata.
“Ono što je posebno u svemu jeste što znam da uvijek ima prostora za napredak, dodatno usavršavanje i rad na sebi. Također sam ponosna što sam kroz svoj rad imala priliku upoznati veoma uspješne ljude, steći velika poznanstva, te što sam imala sreću da tokom cijelog obrazovanja radim sa kvalitetnim i renomiranim nastavnicima i profesorima”, govori Azra Haskić.
Mišljenja je da je u poslu kojim se bavi veoma bitno, pored vježbanja i disciplinovanosti, svakodnevno biti u kontaktu sa muzikom.
“Treba istraživati, slušati kvalitetnu muziku, kao i izvođače. Kada je u pitanju gitara, danas u svijetu postoji mnogo dobrih i kvalitetnih izvođača. Mogu reći da je standard dosta visok, posebno gledajući stariju generaciju gitarista od kojih se itekako dosta toga može naučiti. Ja također svoju motivaciju pronalazim u slušanju i analiziraju CD-ova, kao i live izvedbi nekih od velikih gitarista kao što su David Russell i Denis Azabagić”, riječi su ove mlade Sarajke.
Azra Haskić (FOTO: Azra Haskić, privatni arhiv)
Potom se osvrnula na svoj boravak u Španiji gdje ju je na početku drugog semestra zadesila pandemija koronavirusa.
“Ubrzo smo se prebacili na online metod i na taj način završili školsku godinu. Za april i maj je bilo planirano nekoliko koncerata kao i masterklas, ali nažalost nije bilo realizovano, tako da smo nekoliko puta interno unutar odsjeka održali mini online koncerte. Za vrijeme boravka u Španiji, mnogo toga sam naučila. Bilo je to jedno ogromno iskustvo koje me zasigurno u gitarističkom pogledu dosta obogatilo. Imala sam priliku raditi sa renomiranim profesorima sa ‘Conservatorio Superior de Musica’ u Vigu od kojih sam mnogo toga naučila, također svirati koncerte u sklopu njihovog konzervatorija, učestvovati na masterklasima, te upoznati kolege gitariste kako iz Španije, tako i iz drugih zemalja Evrope i svijeta. Pored toga, ovo iskustvo mi je pružilo priliku za upoznavanje Španije i Portugala, učenje novog jezika te na njega gledam kao veliku odskočnu dasku za budućnost”, ističe naša sagovornica.
Optimistična su joj očekivanja za budućnost.
“Meni i mojim vršnjacima mislim da i same naše godine ne dozvoljavaju drugačije razmišljanje. A mladima bih poručila, ono što i samoj sebi poručujem, a to je da budu hrabri i odlučni u svojim nastojanjima, kao i da je najbolje uglanje uvijek ulaganje u sebe i svoje znanje, jer najvrijedniji kapital je intelektualni kapital”, zaključuje Azra Haskić.
Osjećate bolove, zakočenost i škripanje u zglobovima? Nemojte zanemariti signale koje vam vaše tijelo šalje i na vrijeme se javite doktoru jer velika je vjerovatnoća da bolujete od osteoartritisa.
Ako ste stariji od 50 godina i osjećate bolove, smanjenu pokretljivost, a ponekad i škripanje u zglobovima, velika je vjerovatnoća da bolujete od osteoartitisa. To je hronična i degenerativna bolest koja nastaje zbog propadanja zglobne hrskavice, a koja se najčešće javlja na zglobovima šaka, kukova, koljena i kičme.
Rana dijagnoza poboljšava kvalitet života pacijenata
Simptomi kod osteoartritisa se često razvijaju polako i pogoršavaju s vremenom, a oni su:
bol u zglobovima (tokom ili nakon kretanja)
ukočenost zglobova (naročito nakon kretanja)
otečenost zglobova
osjetljivost zglobova (nelagoda u zglobu prije ili za vrijeme promjene vremena)
gubitak fleksibilnosti zgloba
kvržice u zglobovima (koštane izbočine na sredini ili na kraju zglobova prstiju ili baze palca)
Ako imate bolove u zglobovima ili mišićima koji traju više od nekoliko sedmice, posjetite doktora jer uspješnost liječenja osteoartitisa najviše zavisi od toga da li je bolest otkrivena na vrijeme. Što se ranije uspostavi dijagnoza, to će rezultati liječenja biti bolji. Budući da se osteoartritis zasada ne može potpuno izliječiti, medicina se usredotočila na olakšavanje i uklanjanje simptoma ove bolesti.
Sve s ciljem usporavanja daljnjeg propadanja hrskavice te nastanka deformacija i invaliditeta. Doktorima i pacijentima su na raspolaganju fizikalna terapija i lijekovi za ublažavanje boli i upale. Dobra vijest je da su posljednjih nekoliko godina u regionu predstavljena klinička istraživanja koja su pokazala da veliku ulogu u ublažavanju simptoma i progresije bolesti ima kristalizirani glukozaminsulfat.
Osteoartritis je jedna od bolesti koja se pojavljuje u starijoj životnoj dobi i zbog koje počinjemo „osjećati svoje godine“, no važno je znati da rana dijagnoza i adekvatna terapija itekako mogu ublažiti bolove i poboljšati kvalitet života oboljelih.
Svaka druga osoba pati od osteoartritisa
Osteoartritis se obično javlja u starijoj životnoj dobi pa gotovo svaka druga osoba starija od 55 godina ima jedan ili više oboljelih zglobova. Češće se javlja kod žena koje obično imaju i težu kliničku sliku od muškaraca. Uzrok bolesti još uvijek je nepoznat.
Važno je znati da je kretanje u vidu šetnje, vožnje biciklom ili plivanja odličan način da održite mišićni tonus i učvrstite zglobove, a rana dijagnoza i ispravno liječenje može znatno usporiti progresiju bolesti, smanjiti simptome i poboljšati pokretljivost zgloba.
Kada se bolest neadekvatno liječi ili prekasno otkrije te kada bolovi postanu nepodnošljivi, zglob zahvaćen osteoartritisom hirurškim se putem uklanja i zamjenjuje endoprotezom.
Ilda Kunić (31) iz Foče diplomirala je Njemački jezik i književnost te radi kao stjuardesa za jednu od svjetskih aviokompanija “Emirates”.
Prije šest godina sasvim slučajno naišla je na online forum na temu zaposlenja stjuardese, koja je privukla njenu pažnju i interesovanje.
“Čitala sam o iskustvima djevojaka sa naših područja i sve me to oduševilo, pa sam se pridružila grupama na Facebooku gdje sam saznala mnogo više informacija o uvjetima posla i naravno ljepote grada Dubaija i ljepote putovanja po svijetu probudili su želju u meni da zaista pokušam svoju sreću i prijavim se na Dan otvorenih vrata aviokompanije, koji se odražavao tri do četiri puta godišnje”, kaže Ilda Kunić.
U gradu Kyoto, nošnja tradicionalnog japanskog Kimona (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Nakon uspješno položenih testova i prolaska na glavnom intervju, odselila se u Dubai i tako je njeno životno putovanje stjuardese započelo.
“Sada nakon ovih šest godina sretna sam i zahvalna da sam donijela takvu odluku, jer kroz ovaj posao sam dosta naučila, stekla veliko znanje o svijetu, drugim kulturama, tradicijama. Mislim da mi je ta odluka doprinijela mnogo toga u pozitivom smislu”, ističe naša sagovornica.
Naglašava kako je posao stjuardese veoma naporan i zahtjevan.
“Naš glavni cilj i svrha jeste da brinemo o putnicima i njihovoj sigurnosti, ali i da brinemo o sebi, jer ako ne znate da brinete o sebi onda je teško brinuti i o drugima. Priroda ovog posla je zaista mnogo dinamična, mnogo se leti i stalno se mjenjaju zone, godišnja doba i temperature, gubi se osjećaj za dan i noć, tako da bi se to sve podnijelo, moramo biti psihički i fizički spremni, dobro organizovani sa vremenom i brigom o sebi, na primjer pravilna i zdrava ishrana jako je bitan faktor, spavanje i odmor, a i također redovno treniranje kako bi se tijelo održalo u formi i kako bismo bili fit”, govori Ilda Kunić.
U Gyeongbokgung Palači glavnog grada Seoul, nošnja tradicionalni korejski Hanbok (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Kako kaže, najvažnija svrha posla stjuardese je da se pobrine da svi u avionu sigurno stignu do željene destinacije.
“Šta god da se desi u avionu, mi posada smo prvi koji dolazimo u pomoć, svi smo prošli određeni trening da brzo reagujemo u svim mogućim situacijama, da uspješno možemo evakuisati avion sa kapacitetom od 400 putnika samo za nekoliko sekundi. Mi smo tu da bi u slučaju vanrednog stanja mogli da vam spasimo život. Radimo u timu koji je izuzetno organizovan i spreman da brzo i efikasno odgovori na sve izazove kako bi se preventovao i smanjio bilo koji rizik. Iz tih razloga svake godine prolazimo i polažemo testove kako bi obnovili svoju kompetentnost”, objašnjava naša sagovornica.
Prema njenim riječima, mnogo je priča koje ispisuju stranice pasoša te ima mnogo luckastih, ali i veselih poput slavlja praznika i proslava.
“Mislim da je poseban osjećaj kada slavite praznik baš na avionu, Božić ili Bajram, a nekada se desi da to budu i proslave iznenađenja za godišnjice i rođendane. Ukoliko bi neko od putnika slavio rođendan uvijek smo imali pripremljenu tortu kao iznenađenje i zaista to su neprocjenjivi trenuci, jer svima je potrebna ljubaznost i razumjevanje. Uvijek rado se sjećam takvih uspomena, a i sama sam doživjela da dočekam rođendan na letu za Ženevu, gdje sam od svoje posade dobila poklon čestitku sa porukama na drugim jezicima. To je neprocjenjiv dar, i takvi trenutci će zauvijek da budu dio mojih uspomena”, priča nam Ilda Kunić te dodaje da se nekada desi i da neko zaboravi na kojem sjedištu je sjedio, s obzirom na to da su avioni zaista visokog kapaciteta od četiri velike kabine, kao i to da putnici žele naručiti Hamburgere i McDonald’s.
Forbidden City, Peking Kina (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Potcrtava da izazova uvijek ima i da se nalazi u tom polju gdje mora da reaguje jako brzo i da efikasno odgovori na nastalu situaciju.
“Turbulencije su uvijek prisutne i tada svi moraju nositi sigurnosne pojaseve što pojedini nekada ne shvataju ozbiljno. Tako da se uvijek trudimo da objasnimo putnicima od kolike važnosti su sigurnosni pojasevi. Zatim razumijevanje i fleksibilnost su od izuzetnog značaja jer se svakodnevno susrećemo sa ljudima različitih kultura i nacija tako da moramo znati kako pravilno postupiti i prilagoditi se”, kaže naša sagovornica.
Dodaje kako nakon određenog vremena ovaj posao postane rutina.
“Jako brzo se naviknete pa tako da i osjećaj da ste u avionu blijedi, zaboravljate da ste na toj visini u oblacima, i imate osjećaj da sve to jako brzo prolazi. Zbog čestih putovanja i prelazaka u druge zone jako često izgubite i pojam o vremenu”, priča nam ova stjuardesa.
Smatra da svaka država koju je posjetila ima neku svoju unikatnost, ljepotu i čar.
“Lično sam oduševljena Japanom i Južnom Korejom u tolikoj mjeri da bih mogla da živim tamo. Veoma su gostoprimljivi i imaju ogromnu disciplinu. Njihova raznolikost kulture, civilizacije i tradicije me toliko oduševila da sam pri prvoj posjeti Japanu iznajmila Kimono, to je tradicionalna haljina japanskih gejši, i tako sam se šetala ulicama grada Kyota, a također i pri prvoj posjeti Južnoj Koreji posjetila sam Gyeongbokgung Palaču u glavnom gradu Seoulu gdje sam nosila hanbok, to je tradicionalna haljina koja se nosila na dvorovima a danas se nosi na svim bitnim ceremonijama, festivalima i proslavama. Jako lijepo iskustvo koje će biti dio mojih veselih uspomena”, govori Ilda Kunić.
Nedavno je i kreirala YouTube kanal gdje vloguje svoja putovanja.
“Svaki layover pokušam da nešto novo snimim i predstavim makar djelić svijeta svima onima koji uživaju da vide nešto interesantno i zanimljivo, a također i kako izgleda jedan naš ostanak u nekom od svjetskih gradova na 24 sata. Ovom prilikom bih izdvojila vlog sa Filipina gdje sam zajedno sa posadom posjetila vulkan Taal, koji je smješten nedaleko od grada Manile, interesantna priča je što je taj vulkan bio aktivan u vrijeme naše posjete i samo dva mjeseca nakon toga je i eruptirao. Zatim prije nekoliko mjeseci sam posjetila malo mjesto Hobbiton na Novom Zelandu, to je mjesto poznato po filmu Gospadar Prstenova, gdje je se isti snimao. Moram da napomenem da su videi sa prevodom na naš jezik ukoliko nekome engleski nije jača strana”, kaže ova stjuardesa.
Pandemija koronavirusa poremtila je mnogo njenih planova.
“Radovala sam se putovanjima sa porodicom, a i bila sam pozvana da prisustvujem vjenčanju najboljoj prijateljici u Južnoj Koreji, zaista sam se radovala da vidim kako izgleda ceremonija korejskog vjenčanja, ali nažalost sve se desilo tako iznenada i svi planovi su se morali odgoditi. Sada se trudim da na sve to gledam sa pozitivne strane, prave se i novi planovi. Sve će ovo proći i nadam se da ćemo uskoro biti slobodni da se ponovo krećemo i putujemo bez virusa i restrikcija”, ističe Ilda Kunić.
Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.
“Trenutno sam na odmoru zbog ove situacije sa virusom i moram priznati da mi ovaj odmor malo i prija i mogućnost da malo vremena provedem sa porodicom. Planova ima mnogo, jako sam ambiciozna osoba pa tako da uvijek nešto novo planiram i postavljam nove ciljeve i izazove. Nadam se novim avanturama i lijepim putovanjima i u budućnosti”, kaže naša sagovornica.
Sejšeli (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Mladima poručuje da vjeruju u sebe jer su samopouzdanje i samouvjerenost bitni i presudni faktori bez obzira na to čime se bave.
“Zapamtite prva impresija je sve. Ako nešto istinski želite nikad ne odustajte od željenog cilja, iako se nekada put do uspjeha može učiniti jako trnovitim. Ukoliko vam je želja da budete stjuardesa, mogu da vam kažem da je ovaj posao poput sna, donosi lijepa iskustva, lijepe uspomene, lijepa putovanja, i naučit ćete mnogo, mnogo o svijetu ali i sebi. Budite sretni i podijelite osmjeh sa drugima” zaključuje Ilda Kunić.
Vrh i krater vulkana Taal, Manila (FOTO: Ilda Kunić, privatni arhiv)
Svjetska federacija gluhih (WFD), međunarodna nevladina organizacija koja predstavlja oko 70 miliona gluhih osoba širom svijeta, prvi je put lansirala Međunarodni dan gluhih 1958. godine, a dan je kasnije produžen na sedmicu. Akciju podržao i Džeko.
Cilj obilježavanja Međunarodne sedmice gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihovog položaja u društvu i podizanje kvalitete života, navodi gospodin Popović.
“U cilju podrške gluhim osobama Edin Džeko je na znakovnom jeziku čestitao Međunarodnu sedmicu gluhih. Naše aktivnosti možete pratiti na našoj zvaničnoj Facebook stranici“ kazao je za dobarportal.net Alen Popović, predsjednik Udruženja “Informativni centar za gluhe”.
Obazirući se na pandemiju koronavirusa, popularni pjevač Elvir Laković Laka na znakovnom jeziku poručio je da ostanemo kući:
S početkom septembra počela je nova takmičarska sezona u stonom tenisu. Klub SPIN 2012 imao je svoje stonotenisere predstavnike na svim dosadašnjim takmičenjima. To su bile kvalifikacije za kadetski, juniorski i seniorski “TO 8”.
“Najviše bi istakli naše mlade takmičarke Enru Subašić, koja je ujedno i prva na rang listi kadetkinja u Bosni i Hercegovini, a uz nju, najveći napredak na početku sezone do sada pokazala je mlada Zana Alijević. Pored njih dvije, imamo i ogroman broj talentovane djece, što će se pokazati u narednom periodu.”, izjavila je za dobarportal.net glavna i odgovorna u klubu, trenerica Amela Mujezinović.
Amela Mujezinović, glavna trenerica kluba SPIN 2012 (Foto: SPIN2012)
Mujezinović, glavna trenerica u klubu STK “SPIN 2012” istakla je posebnu zahvalnost njihovim partnerima kluba. Također, zahvala i najboljem prijatelju, a to je kompanija BH Telecom d.d. Sarajevo koja im je već duži niz godina odan partner i prijatelj kluba.
Irma Bahl porijeklom je iz Bihaća, a od 2004. godine živi u Njemačkoj.
Iako je po zanimanju pravnica, ljubav prema pisanju otkrila je vrlo rano.
“Meni je bilo normalno da svakodnevno stavim nekoliko osjećaja na papir. S godinama i naravno uz puno pročitanih knjiga kojima se obogaćuje rječnik, čovjek od tog svog dara stvara pravu malu riznicu riječi koje poput lego kockica, kada se pravilno poslože, čine prekrasnu malu građevinu”, kaže Irma Bahl, koja je i vlasnica “Facility Management” firme u Njemačkoj te direktorica građevinske firme “Bitutec” u Bihaću.
U razgovoru za dobarportal.net ističe kako su u pripremi njene tri knjige.
“Prva je bajka za djecu o dječaku u invalidskim kolicima koji pronalazi čarobnu vilinu harfu. Tu je izdavačka kuća ‘Lijepa riječ’, gospodina Ešića već uveliko u pripremi. Štampana će biti kako na našem tako i na njemačkom jeziku. Novca od prodaje ću da se odreknem u dobrotvorne svrhe. Druga knjiga je roman radnjom smiješten u Istanbulu. Prvi dio je već preveden na turski jezik tako da ćemo i s tim ići uporedo. Za ovu knjigu je napravljen scenarij koji će zavisno od uspjeha biti podloga za seriju. I kao treća dolazi zbirka poezije. Za nju postoji i Facebook stranica ‘Ilmi bāṭin'”, ističe naša sagovornica.
Ilmi bāṭin, prevedeno s arapskog, značilo bi skriveno, unutrašnje znanje.
“Velika sam zaljubljenica Rumijeva stvaralaštva. Ko je pratio, upravo taj prelom u njegovom životu, gdje se u potpunosti oslonio na ‘bāṭin’, rezultirao je nenadmašivim remek-djelom sufijske literature, 26.000 stihova poezije. Što se tiče pratilaca moje stranice i više sam nego zadovoljna. Nema joj ni mjesec dana i već broji preko 2.500 abonenata. U današnje vrijeme gdje za nekoliko eura možete kupiti četverocifren broj pratilaca, veoma mi je bitno da su tu ljudi koje poezija stvarno zanima. To vam je onda realna refleksija vaše publike. Što više objavljujem vidim da ljudi sve više dijele objave, tako da su stihovi u svakom slučaju u usponu”, naglašava Irma Bahl.
Otkrila je i zbog čega je odlučila da sav novac od zarade prodanih knjiga donira u dobrotvorne svrhe.
“U 272. ajetu Sure El-Bekare stoji: ‘Što date od dobra, to je vaše!’ Vjerujte, meni je to dovoljno. Ja volim da pišem i sretna sam da iz toga može proizaći neko dobro”, riječi su ove Bišćanke.
Irma Bahl (FOTO: Irma Bahl, privatni arhiv)
Kako kaže, jednako se pronalazi i u pisanju proze, ali i poezije.
“Pronalazim se stvarno u oba žanra. Pisanje poezije je vremenski praktičnije. Kada vas inspiriše neki momenat bez obzira gdje ste, možete stih-dva zapisati na papir ili mobitel. Za romane vam treba osama, mir i puno vremena. Kako za samo pisanje toliko i za korekciju”, govori Irma Bahl.
Smatra da izdavaštvo naše zemlje gotovo da i nema tržište.
“Sve više osoba izdaje knjige i broj njihovih ‘autorskih djela’ je veći od broja knjiga koje su u životu pročitali. Stvarni potencijali se ne promovišu dovoljno. Recimo, koliko ih je čulo za ‘Bošnjačka književnost u 100 knjiga’, gotovo najznačajnijem projektu bh. izdavaštva, čija je edicija započela još 1995. godine?”, pita se naša sagovornica.
Ističe da ukoliko ste zaista spisateljska dušica, onda vama motivacija ne treba.
“Štaviše, pisanje vam dođe kao ispušni ventil. Bilo da vas pritisne neka bol ili vas obuzme sreća, svakako ćete osjetiti potrebu to da pretočite na papir”, potcrtava Irma Bahl.
Dodaje da se više koncentriše na to da vrijedno radi svakodnevno za svoju budućnost, nego na to da je planira.
“Trudim se napredovati svaki dan u nečemu, ostalo je u Božjim rukama. Pandemija koronavirusa je itekako poremetila moje poslovne planove i doslovno uništila one oko godišnjeg odmora. Ali s obzirom na bolest i otkaze koji su zadesili nedužan narod, moji planovi nisu vrijedni spomena”, govori ova Bišćanka.
Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.
“Čitajte! Svaki dan, makar to bilo 10-15 minuta prije spavanja, čitajte neku knjigu. Ne Facebook statuse, već pravu pravcatu knjigu”, zaključuje Irma Bahl.
Tuzlanka Una Suljić-Fatić sa adresom u Sarajevu 2018. godine postala je najmlađa doktorica nauka iz oblasti farmacije u Bosni i Hercegovini. Od 2014. godine radi na Univerzitetu u Tuzli i to na tri fakulteta: Medicinskom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu i Visokoj zdravstvenoj školi kao vanjski saradnik, počevši od asistenta, zatim višeg asistenta i sada očekuje izbor u zvanje docenta.
Također, radila je u farma industriji, prvobitno u kompaniji koja se bavila prodajom medicinske i analitičke opreme, a potom u farmaceutskim kompanijama od stručnog savjetnika, dok unazad godinu dana radi kao key account menager. Njen angažman je svestran kako zbog situacije u kojoj se nalazi tako i zbog karaktera i temperamenta koji nikada nije usmjeren na jednu stvar, tačnije jedan posao ili projekat.
U razgovoru za dobarportal.net, Una Suljić- Fatić ističe kako je od malena gajila ljubav prema medicini, zbog svoje majke koja je ljekar.
“Sjećam se poslije rata često nije radio lift tako da smo se pješke penjale na šesti sprat nakon maminih dežurstava, jer me većinom neko čuvao u komšiluku i uvijek sam znala pitati, a zašto si mi dala onaj sirup, a šta je to i slično. Mislim da sam od majke povukla humanost i općenito ljubav prema pacijentima, rad sa ljudima i ono najbitnije da ne smijem sebi dozvoliti klasifikaciju ljudi i prema tome se postavljati kada je riječ o njihovom zdravlju. Tako da ljubav prema famraciji je od malih nogu koja se godinama razvijala, dok je tata kao ekonomista odigrao veliku ulogu u ovom dijelu komercijale, brojeva, prihoda, rashoda i skupa su napravili savršen balans koji je neophodan da osoba koja se misli u ovom sistemu baviti farmacijom mora imati”, kaže Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Naglašava da su podijeljenja mišljenja kada se kaže da je najmlađa doktorica nauka iz oblasti farmacije u Bosni i Hercegovini.
“Neki ljudi bljedo gledaju i to je sasvim uredu, jer tačno vidite koga imate ispred sebe. Drugi vas gledaju sa divljenjem što je isto uredu. Znate koji su najbitniji, oni koji su poslije vas motivisani da postanu nešto slično, ako ne slično onda da barem rade na svojim snovima. Ti su najbolji i oni su mi najbitniji”, ističe naša sagovornica.
Zbog ljubavi prema farmaciji, odlučila je pokrenuti vlastiti blog i aplikaciju gdje će kroz razne teme pacijentima, ali i kompletnoj populaciji u našoj zemlji, pokušati na mnoga pitanja dati odgovore o farmaciji, zdravlju, preparatima, lijekovima i sličnoj tematici.
“Ni blog nije bio za one koji će reći ‘ahh jos jedan u nizu’, nego za one koji će željeti sudjelovati u svemu tome. Koji će možda prvi put nešto napisati i poslati mi da objavim. Gdje će ti isti biti ponosni da su recimo napravili prvi korak. Nije sve u životu u novcu i iskreno svrha je da se upravo ljudi iz oblasti farmacije istaknu, a ne da neki lijevi ljudi rade razno razne marketinge i reklame, a struke nigdje. Želim da mlade ljude koji imaju elena i motivacije navedem da to što rade rade srcem i da budu motivirani”, govori Una-Suljić Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Dodaje kako je trenutno na trudničkom bolovanju i da prvi put općenito ima vremena za sebe.
“Kada sve saberem i oduzmem nedavno sam napunila 30 godina, a u školu idem od 6 godine znači tačno 24 godine sam u obrazovnom sistemu, jednim dijelom sa strane učenika, drugim dijelom predavača. Mislim da je bilo vrijeme za pauzu pa barem dva mjeseca do poroda. Mislim i da mi slijedi najveći doktorat na svijetu, a to je beba, ali isto tako već sad vidim da budi neku novu snagu, elan i motivaciju. Blog kao i aplikacija nastaje baš u vrijeme trudnoće, jer sam lično mnogo toga proživjela i imala jako mnogo nedoumica koje ću javno podijeliti. Kako zbog trudnica koje su na početku tako i onih koje planiraju trudnoću, ali i zbog sistema u kojem se nalazimo da budu svjesne šta ih sve čeka i po pitanju nekih drugih stvari, koje su zakonom neuređene, a ja ću o tome javno i otvoreno progovoriti ako mi novinari budu dali prostora, a ja vjerujem svakako u sedmu silu” kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, pandemija koronavirusa u farma industriji je napravila defekture.
“Posao je cvjetao u prvom valu i mislim da je to jedina industrija poslije industrije hrane koja je zaista napravila dobar posao. Strah je opravdan u svakom poslu, ali u ovoj industriji ne treba da lažemo javnost kako nam je bilo grozno ili kako nismo imali promete jer jesmo. Treba čovjek biti pošten. Ono što je apel jeste domaća proizvodnja i neka nam ovo bude nauk, da kada nas zatvore,a mislim na granice, a doživjeli smo to, ostajemo samo na našim temeljima. Samim tim poenta priče je gradimo i čuvajmo naše, jer vjerujte mi u ovoj industriji ako ne budemo mi čuvali naše, radili na našim preparatima neće biti dobro. Jako puno uvozimo, a sve to možemo i sami proizvesti. I to što uvozimo većinom su kopije orginatora, tako da nije se neka velika pamet upotrebljavala, nikakva ino pamet koju Bosna i Hercegovina nema među ovim mladim ljudima. Treba naše firme dići na noge, a ne se baviti tuđim zaradama”, smatra Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Njen krajnji odgovor na stanje farma industrije u Bosni i Hercegovini je preferencija domaćeg.
“Pogledajte naše domaće kompanije kakve su to mašine i pogoni, pa mi nema čega da se stidimo. Kažu nije dobro ima bolje, sugerišite da, ali nemojte odustati od domaćeg proizvoda. Isti stav je i po pitanju tendera i javnih nabavki dajte našim ljudima tendere, dajte našim kompanijama tendere. Pa svima nam je bolje da smo okruženi finansijski stabilnim ljudima koji će od svog rada moći hraniti svoje porodice, mislim i na poslodavce i na uposlenike”, mišljenja je naša sagovornica.
Kako kaže, mnogo toga je pročitala vezano za vakcinu protiv koronavirusa, ali da su podijeljenja mišljenja.
“Uvijek se kreće kakva je serija došla, koji joj je rok, ko je proizveo, ko je odobrio, šta kaže zavod i još milion pitanja. Svako je opravdano jer su djeca u pitanju. Šta je bitno za ovu vakcinu, neka je probaju na nekom drugom prvo. Mislim da ne moramo biti prvi kada su ove stvari u pitanju, jer nismo ni u drugim. Čekamo i mi dugo na konkretnija rješenja koja su u nekom drugom vremenu bila za nas prioritet pa se nisu žurili”, govori Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Ističe kako se blago ježi od sadašnje politike u Bosni i Hercegovini, odnosno od toga ko sve ulazi u nju i slično.
“Sve što se ne može rješiti je kao političko pitanje, volimo mi tu senzaciju inače, vazda bili vazda ostali vreli Balkan. Nikako ljudi da shvate da je vrijeme da prestanu biti ovce i da nije heroj onaj koji odlazi iz jedne stranke koja ga je napravila, uslovno rečeno napravio, dala mu sve, naučila ga svemu i dobrom i lošem i onda je sada protiv. Tako vam izgleda danas politika. Prvo te nauče, onda ti porastu apetiti i postaneš bezobrazno pohlepan, onda promijeniš, osnuješ, onda pljuješ ono svoje primarno što te hranilo, onda optužuješ to isto, a kad se okrenes temelji ti više nego jasni. E samo naš narod to ne može ili ne želi da vidi. Pametnom dovoljno”, mišljenja je naša sagovornica.
Motivaciju crpi iz snaga kojima je okružena te jakim ljudima koje ima oko sebe.
“Kada kažem jake nije to stvar moći. Ja imam uspješne prijatelje, imam obrazovane prijatelje željne napredovanja. Imam ljude koji iako su u nezadivnim situacijama, su jaki mentalno, umno i na svaki drugi način što je zaista veliki uspjeh. Inspiracija su mi roditelji i tako će ostati dok sam živa. Ukratko i zašto. Jer su pošteni, jer im je svaka kritika bila opravdana, jer su ljudi i nikada to u sebi nisu izgubili. Kada bi bila samo deset posto od onoga što su meni moji roditelji bili i ono kakvi su ljudi ja sam najsretnija osoba na cijelom svijetu. Jedna je rečenica bila presudna: ‘Ti nikada ne znaš ko sjedi preko puta tebe, svi smo jednaki i svi se jednom vraćamo'”, govori Una Suljić-Fatić te dodaje da je lijepo biti lijepa i uspješna žena.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Kada nije na poslu, kaže da voli da čita i da se bavi interijerima i uređenjima.
“To je moja skrivena ljubav i dosta sam ih do sada i uradila, stvari koji ljudi inače ne znaju, volim rad sa majstorima, boje, namještaj, dekoracije. Volim čašu dobrog vina, muziku u pozadini i kućni mir. Jako volim putovati”, otkriva naša sagovornica.
U budućnosti se namjerava više posvetiti sebi i pokušati napraviti stvari za koje do sada nije imala vremena.
“Naravno postati ću ako Bog da uskoro i majka tako da nas čeka period nespavanja, suza radosnica i sve što ide sa malenim čudom koji želi da mu se sve prilagodi. Ozbiljan je plan da ću se baviti politikom, jer mislim da imam šta za ponuditi našem stanovništvu, ako ništa barem po pitanju zdravstva, a znamo koliko je to bitno”, kaže Una Suljić-Fatić.
Mladima poručuje da budu podrška jedni drugima te da je motivacija najbitniji faktor.
“Ostanite ljudi, neka vas tuđa mržnja, zloba, mobing nikada ne promjene da budete takvi nego ostanete dosljedni sebi i svojim principima i načelima”, zaključuje Una Suljić-Fatić.
Amel Ćurić snimio je pjesmu “Za nas” sa Adijem Šošetom, pjevačem grupe Miligram, koja je već na prvo slušanje naišla na oduševljenje publike, sudeći po komentarima fanova.
Ćurić je već poznat po izuzetnim vokalnim sposobnostima, a talentovani Šoše savršeno se snašao u ovom duetu.
“Saradnju je inicirao autor pjesme Amil Lojo koji je izrazio želju da Adi i ja sninimimo nešto zajedno. Obojica smo se složili da je upravo pjesma “Za nas”, koju je ranije otpjevao Adis Škaljo, jedna od najboljih Amilovih pjesama ikada i koja i Adiju i meni savršeno odgovara. Otpjevali smo je u produkciji Al Music, i na prvo slušanje smo znali da smo napravili odličan izbor. Uvijek mi je zadovoljstvo raditi sa Amilom, a Adija kao mlađeg kolegu jako cijenim i mislim da je jedan od najtalentovanijih mladih pjevača današnjice, što je pokazao i u ovoj pjesmi.”, rekao je Amel Ćurić.
Adi je još od djetinjstva pratio Amelov rad i volio je slušati njegove pjesme te nam je otkrio da je bio oduševljen kada mu se ukazala prilika da sarađuje sa Ćurićem i zahvalan je Amilu što je inicirao saradnju.
“Ovo je spoj jednih od najjačih vokala na našim prostorima. Zadovoljstvo je raditi s njima.” rekao je autor pjesme, Amil Lojo.
Premijerno izvođenje pjesme možete poslušati na linku ispod:
Amel je najavio i novu pjesmu, za koju je nedavno objavio tizer, a koju je snimio upravo u saradnji sa Amilom Lojom, sa kojim je i ranije radio na mnogim hitovima. A ako je suditi prema pjesmi “Za nas“, možda će u budućnosti ponoviti saradnju i sa talentovanim Adijem, koji je publici poznat i po učešću u Zvezdama Granda, kao i na šou “A strana” na HRT-u.
Vila Mandić, odnosno Olimpijski muzej, kulturno je blago koje je pravi svjedok vremena turbulentnih dešavanja u Sarajevu.
Objekat koji je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Heregovine još 2009. godine proglašen nacionalnim spomenikom u okviru kompleksa vila iz austrougarskog perioda u sarajevskoj Petrakijinoj ulici koju osim Vile Mandić čine vila Heinricha Reitera, vila Hermine Radisch i vila Forstratha Miklaua.
Za Vilu Mandić je navedeno da je izgrađena 1903. godine za poznatog sarajevskog advokata i političara, doktora Nikolu Mandića. Autor projekta je arhitekta, Karl Paržik. Nakon Prvog svjetskog rata, objekat je imao sve predispozicije da lahko promijeni namjenu, tako da je u ovu vilu smještena rezidencija ambasadora Velike Britanije.
Nakon Drugog svjetskog rata, objekat je nacionaliziran i proglašen je društvenom svojinom. 1945. godine u vilu je smješten Konzulat Sjedinjenih Američkih Država čime je ostvaren kontinuitet diplomatsko-konzularne namjene objekta, koju je imao od kraja Prvog svjetskog rata. Sredinom druge polovine 20. vijeka objekat ponovo mijenja svoju funkciju i u njega se smještaju društveno-političke institucije tadašnje socijalističke države.
Na dan otvaranja igara, 8. februara 1984. godine, u objektu je otvoren Muzej XIV zimskih olimpijskih igara. Rad Muzeja je prekinut aprila 1992. godine, kada je početkom agresije na BiH, vila Mandić granatirana i zapaljena. U periodu između 1992. i 1998. godine, zapaljeni objekat bez krova je bio izložen propadanju.
Januara 1998. godine napisan je „Projektni program obnove rekonstrukcije i nove funkcionalne organizacije Muzeja XIV olimpijskih igara u Sarajevu“, autora, akademika Ivana Štrausa, na osnovu čega će isti autor izraditi idejno rješenje.
Na osnovu ovog idejnog rješenja, u decembru 1999. godine, izrađen je izvedbeni projekat pod nazivom „Olimpijska akademija Sarajevo, izvedbeni projekat sanacije konstrukcije“, autora arhitekte Dragana Bijedića i građevinskog inženjera Vladimira Savkovića, u okviru projektantske kuće „Arhitekt“.
Realizacija ovog projekta započela je 2000. godine. Dolaskom nove gradske vlasti 2017. godine na čelu sa gradonačelnikom Abdulahom Skakom, rekonstrukcija Muzeja kao simbola grada, postaje prioritet. Intenzivni radovi koji su okončani početkom ove godine, počinju 2018., s ciljem otvaranja muzeja na Dan Grada Sarajeva što, zbog koronavirusa, nažalost, nije učinjeno.
Otvaranje Muzeja osmog oktobra bit će upisano zlatnim slovima u datum kada je građanima kako Sarajeva, ali i cijele zemlje vraćen ovaj značajan objekat u kojem će osim podsjećanja na 1984. godinu i tadašnju Zimsku olimpijadu u Sarajevu biti i dio posvećen još jednom sportskom događaju koji je održan u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, a to je EYOF 2019. godine. Cijelu maifestaciju na viši nivo podiže i dolazak Princa od Monaka, tako da će naše Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, ponovo biti u epicentru svjetske javnosti.
