- partner sajta -

Luka Bošković rođen je 12.6.1997. u Sarajevu. Završio je Treću gimnaziju i studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prije toga studirao je dvopredmetno historiju i arheologiju, ali je tokom tog studija uvidio da ga najviše zapravo zanima književnost od svih ljudskih djelatnosti, te rad s informacijama zbog čega je i započeo trenutni studij. Od juna 2019. izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta, a u slobodno vrijeme čita, piše poeziju i uči strane jezike.

- partner sajta -

Na Facebook stranici Lux Noctis-poezija objavljuje svoje pjesme, a već ih ima napisanih preko 200. Za online magazin Dunjalučar piše roman čija poglavlja se povremeno objavljuju kako stigne napisati, filozofske eseje i kratke priče. Za online magazin Fenomenalno piše kratke tekstove o dijelovima iz naše, ljudske prošlosti.

Koji su problemi s kojima se studenti susreću?

Većina u široj slici trivijalnih problema poput ganjanja potpisa i čekanja na studentskoj službi se mogu riješiti kvalitetno izgrađenom infrastrukturom za održavanje digitalne birokratije za koju je potrebna smislena zakonska regulacija i jaka inicijativa, pa se na njih ne bi fokusirao. Jedan problem koji većina ne bi ni smatrala problemom, ali koji čini srž svih drugih problema i nedostatak volje da se oni rješavaju je sam odnos društva i njegovih segmenata prema studentima. Česta predrasuda o studentima je da ne podnose učiti, da im je mrsko bilo šta činiti, da samo gledaju na to kako će da polože ispit, da traže svaku mogućnost da varaju sistem i slično. Problem oko negativne percepcije stvarnosti je što, možda se ne bi mnogi složili sa ovom izjavom, negativna percepcija nije stvarnost, ali ona kreira negativnu stvarnost. Takva dominanta slika studenata će, naravno, poništiti sve oblike motivacije i volje u studentima i tako će polako postajati takvi kakvim se opisuju. Umjesto da se studenti postavljaju ili da budu postavljeni kao aktivni sudionici svog obrazovanja, prema njima se odnosi kao pasivnim ili kao nezainteresiranim primaocima znanja. Umjesto da se kreira atmosfera povoljna za kvalitetan razvoj ličnosti, za efikasno sticanje znanja i vještina i da se omoguće adekvatni uslovi za učenje (nevezano za trenutnu pandemiju), studentima se nameće ideja da sav njihov rad i trud će biti uzaludan, a svako ko je okružen tolikom  količinom negativnih predstava o lošoj budućnosti će brzo izgubiti volju za rad.

Smatrate li da SPUS kao krovna organizacija radi dovoljno dobro za prava studenata?

Tokom početka pandemije SPUS je pružio ruku svim predstavnicima studenata sa svih fakulteta nevezano za međusobnu historiju, pa sami taj čin smatram dovoljnim da se SPUS može smatrati kvalitetnom krovnom organizacijom. Kad god u životu bilo ko pruži nekome ruku, na toj drugoj osobi preostaje odluka hoće li prihvatiti ruku ili ne. Ja sam tu ruku prihvatio jer je međusobna komunikacija osnov za bilo kakvo rješavanje problema i ostvarivanje rezultata, a za kvalitetno rješavanje studentskog pitanja mora postojati komunikacija uvažavanja između svih nivoa u studentskim organizacijama, od pojedinačnih preko fakultetskih do univerzitetskih zanemarujući sve razlike u stavovima irelevantnim za visoko obrazovanje. Također, SPUS se prije pandemije borio i za Zakon o studentskom radu. To je, makar ja tako smatram, jedna od ključnih stvari koje se trebaju zakonski regulirati jer svi studenti tokom studija bi trebali imati način  da sami sebi ostvaruju novčana sredstva koja bi mogli trošiti bilo za dodatnu literaturu za fakultet, bilo za dodatne aktivnosti, bilo za putovanja, bilo za smještaj ili za bilo šta što oni požele.

Na koji način se može povećati kvalitet studiranja?

Ono što volim kod studiranja jeste što se uvijek može razmišljati o napretku, tako i sam kvalitet studiranja se može uvijek na tisuće različitih načina poboljšati. Mediji, a i studenti, kritikuju svoje predstavnike jer se ne bave tim temama i jer često svoju energiju troše na socijalna pitanja. Žalosna slika i jeste da se predstavnici studenata žele boriti i na razne načine povećati kvalitet studiranja u kontekstu pribavljanja recentne i relevantne literature za studij, u kontekstu održavanja i organiziranja klubova za razne hobije, u kontekstu održavanja vannastavnih aktivnosti bliskih struci koju studenti studiraju, u kontektsu povezivanja studenata sa relevantnim institucijama, u kontekstu omogućavanja prakse u struci ili što sam i ja dobivao prijedloge od studenata da bi voljeli da im se omoguće sredstva i načini da u sklopu studija imaju više izbornih predmeta, da uče hijeroglife, klinasto i druga pisma prisutna u ljudskoj civilizaciji, da uče različite strane jezik ili druge stvari koje bi im studiranje učinilo zabavnijim ili bi ih više osposobilo za poslovni život. Ali zbog sistema u kojem živimo i studiramo, predstavnici studenata se često moraju boriti i za najosnovnije stvari kao što se trenutno studenti medicinskih grupacija uz podršku studenata drugih grupacija bore da im se održava nastava i da  se smanje školarine radi izbjegavanja ispisa studenata zbog finansijskih razloga. Ne možemo govoriti o studiranju ako nema studenata. Ukratko se čitava situacija o povećavanju kvalitete studiranja može opisati rečenicom Teško je govoriti o dezertu ako je glavno jelo upitno. Studentski predstavnici su onoliko jaki koliko su njihovi studenti aktivni u procesu studiranja i koliko su sami ozbiljni u radu i učenju. Da se mi, trenutni i budući predstavnici studenata, možemo baviti doprinošenju povećavanju kvalitete studiranja, moramo se prvo izboriti za one najosnovnije stvari koje su temelj bilo kakvih drugih aktivnosti.

Na šta ste najviše ponosni u svom dosadašnjem radu?

Što se tiče rada u studentskom udruženju, najviše sam ponosan na svoje predstavnike godine. Filozofski fakultet ima kompleksnu organizaciju koju čine Odsjek za anglistiku; Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik; Odsjek za filozofiju; Odsjek za germanistiku; Odsjek za historiju sa Katedrom za arheologiju i Katedrom za historiju umjetnosti; Odsjek za književnost naroda Bosne i Hercegovine; Odsjek za komparativnu književnost i informacijske nauke; Odsjek za orijentalnu filologiju sa studijskim grupama turski jezik i književnost, arapski jezik i književnost, perzijski jezik i književnost; Odsjek za pedagogiju sa studijskom grupom specijalna pedagogija; Odsjek za romanistiku sa studijskim grupama francuski jezik i književnost, italijanski jezik i književnost, latinski jezik i rimska književnost; Odsjek za slavenske jezike i književnost, i Odsjek za sociologiju sa studijskom grupom etnologija. Svako ko je pročitao, a ne preletio, ovaj spisak može uvidjeti i pretpostaviti da potrebe, želje i problemi studenata se između različitih odsjeka mogu drastično razlikovati. Zbog toga što sam u kontaktu bio s ažurnim predstavnicima godine koji su mi olakšali rad nekoga ko treba predstavljati sve studente svih navedenih odsjeka, katedri i studijskih grupa, te su u i između sebe vodili kvalitetnu komunikaciju i rješavali problem zajedno, mogu reći da sam najviše ponosan na njih. Pošto su hrabro i racionalno pristupali problemima koji su konstantno zbog pandemije iskakali, ovim putem se i želim javno njima zahvaliti jer su pokazali da nije uzaludno ići putem ostvarivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu jednom od vodećih obrazovnih institucija u regiji. Zajedno sa njima je ostvaren temelj na kojem se može graditi izuzetno kvalitetna budućnost fakulteta. Naravno, mnogo toga se još mora i može uraditi, ali najbitnije je da su studenti pokazali da ako im se omogući i prostor i način i mali push in the right direction, sposobni su da i sami ostvaruju rezultate.

Imate kvocijent inteligencije viši od 156. Koliko Vam to znači?

U suštini, najviše mi znači kao utjeha da imam slobodu se ponašati glupo bez da se osjećam glupim. Volio bih nekad znati koliko je zapravo visok. Dijelom je više prokletstvo nego blagoslov jer, moguće je i da ovo nije direktno vezano sa kvocijentom inteligencije, mogu istovremeno razmišljati o više različitim stvarima, pa zbog toga često imam nesporazume. Dijelom i volim to spominjati jer društvo današnje, ne samo u BiH, se ponaša da je inteligentnijim ljudima mjesto u prirodnim naukama ili inžinjeringu, a ne u društvenim naukama ili humanističkim, pa zbog toga obeshrabruju mlade talentirane učenike da upisuju fakultete društvenih i humanističkih grupacija.

Odakle crpite motivaciju za rad?

Da znam u potpunosti, ostvarivao bih daleko više rezultata u kraćem vremenskom roku. Šalu na stranu, u ovakvom stoljeću gdje su informacije, uglavnom negativne, sveprisutne i u društvu kakvo je u Bosni i Hercegovini gdje se vječito i svakodnevno ponavlja da nema nikakve nade za budućnost, motivacija mi je što gledanje bilo kakvih uspjeha drugih ljudi, makar i onih najsitnijih stvara osjećaj kao da se mi mladi ljudi svojom neugasivom željom za bolju budućnost direktno bunimo protiv svih vladajućih struktura. Motivacija mi je ta iskra u drugim ljudima koju nastojim pretvarati u plamen koji će otjerati svu tamu neizvjesne budućnosti.

Vaši planovi za budućnost?

Generalno, nastojim živjeti u sadašnjosti dok razmišljam o budućnosti. Dok sam se bavio čitanjem Tarota, a moram spomenuti da uprkos shvaćanju mnogih nije sredstvo predviđanja budućnosti,  naučio sam da ne možemo nikako znati šta nas čeka u budućnosti, a i da pravljenje planove je na neki način i pokušaj predviđanja budućnosti. Uvijek ću težiti tome da u sadašnjim trenucima čitam, pišem i učim, tj. u sadašnjosti ću pomagati svojoj budućoj verziji sebe tako što ću razvijati svoju ličnosti, ali ću i dovoljno vjerovati svojoj budućoj verziji sebe tako da se ne moram previše zamariti time šta će biti u budućnosti. Često zbog razvoja svoje perspektive mijenjam šta želim u životu biti, ali zajednička nit svih mojih ambicija je što želim ostvariti dovoljno u svom životu da moje ime obilježi XXI stoljeće

Šta biste poručili mladima?

Ono što ljudi nazivaju stvarnosti nije stvarnost već je njihovo iskustvo, a sami smo svjesni da se iskustva ljudi razlikuju. Prema sebi smo dužni da postajemo bolje verzije sebe i samo sebi na kraju krajeva se moramo dokazivati. Ignorišite poznatu izreku „šta će ti to“ i ako se želite sada posvetiti nečemu, posvetiti se tome u slobodnom vremenu. Sve što naučite tokom života makar htjeli učiti jezik koji nije popularan u svijetu, naučite u slobodnom vremenu. Sve vještine koje želite steći, steknite ih u slobodnom vremenu. Ovo je vrijeme aktivnih ljudi i društvenih mreža i lako možete pronaći način da vaše interese iskoristite za osnovne potrebe života. Upamtite da ljudima koji dobiju na lotu i ljudima koje udari grom ništa ne znači mala vjerovatnoća takvog događaja jer je to njihovo iskustvo ta njihova realnost male vjerovatnoće. Perpektiva nije nepromijenjiva. Stvari koje ste naučeni da poništavaju jedna drugu obično nisu suprotstavljene jedna drugoj. Ne pokušavajte biti originalni, već budite sami sebi autentični.

Komentari

komentar

- SRCE ZA DJECU -