Nedavno je brend pod nazivom “Alen’s Barbershop” napunio svojih prvih, velikih deset godina. Da počnemo pisati ko je sve bio na tim stolicama i osjetio čar barbera zaljubljenog u svoj posao, nabrajali bi vam do u nedogled.
Malo nas je, kao društvo usporila pandemija koronavirusa, ali ne i njih. Ne predaju se baš tako lako. Rade kao i da nije prisutan globalni zdravstveni problem. Osnovna higijena, zatim dezinfekcija, maske na lice, nekad su tu i rukavice,.. I šta čekati, čarolija kreće!
Više od “običnog” frizera – klasične usluge, ali sa legendarnim stilom.
1 od 3
Za kraj želimo da vam poručimo samo jedno, bez imalo foliranja:
Ovo ispod, samo je dio zadovoljnih mušterija (ali i dokazanih prijatelja radnje/i). Iskreno želimo da i vi budete tu među nama, a mi u vašim srcima. Zamalo da zaboravimo, mali ste princ ili princeza – i vi ste dobrodošli u naše poslovnice, na najzabavnije šišanje.
Maja Milinković ove sedmice izdala je novu pjesmu i video pod nazivom “Suša”. Suša je inspirisana vremenom pandemije u kojem živimo.
Pandemija nas je primorala da usporimo naše živote i da se osvrnemo oko sebe i u sebe, također je potakla osvještenije razmišljanje o opstanku planete kakve je poznajemo. Pjesma “Suša” poziva na pronalazak unutarnjeg mira, a ujedno i preporođenja u ljubavi, povratak prirodi, osluškivanju života i planete Zemlje. Muziku i tekst , koje potpisuje Maja Milinković, u aranžman su obukli Luís Coelho na portugalskoj gitari, Carlos Visoso na akustičnoj gitari i Carlos Menezes na kontrabasu.
Snimano i miksano u najpoznatijem studiju u Portugalu Atlantico Blue Studios. Stremeći kao i uvijek spajanju kultura kroz svoj rad, prevod pjesme na portugalski jezik dio je samog scenarija ovog video klipa, kojeg je realizirala poznata portugalska rediteljica Kristina Verdu.
Redateljica se odlučila za potpuno minimalistički pristup, prateći tako i slikom poruku pjesme “Suša”. Pjesma ujedno najavljuje i novi album koji će izaći na proljeće 2021.
Ne tako davnog 25. januara 2020. godine Nogometni/Fudbalski savez Bosne i Hercegovine je održao konfernciju za medije na kojoj je predstavio novog selektora “Zmajeva”. Za novog selektora imenovan je Dušan Bajević, a za zadatak je imao odvesti reprezentaciju na Europsko prvenstvo i tako se zlatnim slovima upisati u historiju bosanskohercegovačkog fudbala kao prvi selektor kojem je to pošlo za rukom. Na samom početku, selektor je odabrao svoje ljude, među njima su se našli Rusmir Cviko, Adnan Čustović, Slaven Musa, Darko Ljubojević, Eldin Jelešković te proslavljeni Zvjezdan Misimović kao v.d. tehničkog direktora i koordinatora nacionalnih selekcija.
Do žrijeba UEFA Lige nacija i saznanja da ćemo u grupi 1 Lige A igrati protiv realno gledano kvalitenijih protivnika Italije, Holandije te Poljske, selektor je obilazio fudbalske terene u Bosni i Hercegovini tražeći nove potencijalne reprezentativce, pregovarao sa bivšima oko eventualnog povratka u dres nacionalne selekcije. Nakon samog žrijeba, selektor je u izjavama ponavljao kako nema potrebe da sumnjamo u sebe i u naš kvalitet, a trebali smo, rezultati poslije su pokazali da smo itekako trebali.
Došao je možda i najbitniji trenutak vladavine Dušana Bajevića, utakmica baraža protiv Sjeverne Irske, za tu utakmicu se na spisku našlo 29 igrača, a na njemu čak četiri igrača iz domaćeg prvenstva, kažem čak jer je upravo ne pozivanje domaćih igrača pravilo problem bivšem selektoru Robertu Prosinečkom koji je smatrao da u domaćem prvenstvu nema igrača dovoljno dobrih za reprezentaciju. Usljed pandemije koronavirusa i donešenih mjera historijska utakmica i Bajevićev debi je prolongiran pa je i Izvršni odbor Nogometnog/Fudbalskog saveza produžio ugovor Bajeviću i postalo je jasno da će Bajević ostati najvjerovatnije do kraja novog izdanja Lige nacija.
Nakon online sastanaka, treninga i svega ostalog došao je vrijeme debija za novog selektora i njegov tim, “Zmajevi” su 4. septembra igrali prvo kolo Lige nacija u Firenzi protiv domaćina Italije. Prva utakmica i remi te prekid pobjedničkog niza Italijana od 11 utakmica izazvalo je po običaju veliku euforiju kako u Bosni i Hercegovini tako i u dijaspori, svi smo vjerovali da je to to i da nam Europsko prvenstvo neće izmaći.
Nakon utakmice sa Italijom u goste, u Zenicu nam je došla reprezentacija Poljske i tu su već unaprijed upisana tri boda, najavljena je ofanziva, a na kraju hladan tuš na Bilinom polju i poraz od 1:2, a razlog za to je tražen u umoru, povredama, lošem terenu…
Napokon, osvanuo je 8. oktobar, dan kada se na Grbavici trebala ispisati nova stranica bh. fudbala. Selektor Bajević je izveo 11 najboljih, već dan prije je znao sastav i nadao se da će upravo ti momci opravdati povjerenje i odvesti nas na Europsko prvenstvo, svi smo i mi ispred malih ekrana, ali i oni malobrojni sretnici na tribinama. Sve je počelo kao iz bajke, pogotkom Radeta Krunića u 13. minuti, ali na otvaranju drugog poluvremena, tačnije u 53. minuti desilo se ono čega smo se pribojavali, Niall McGinn je postigao izjednačujući pogodak. Do kraja regularnih 90 minuta nije bilo promjene rezultata pa ni u dodatnih pola sata iako je bilo prilika. Pristupilo se izvođenju penala koji su se na kraju pokazali kobnim i nakon kojih su reprezentativci Sjeverne Irske imali mnogo više razloga za slavlje. U konačnici je bilo 3:4 i to je značilo samo jedno, snovi o Europskom prvenstvu su ugašeni i misija je imala neuspješan kraj. Po završetku utakmice selektor nije krio razočarenje, a sve nas je zanimala jedna stvar zašto i naši reprezentativci nisu vježbali penale kao njihovi protivnici. Neki kažu da nisu htjeli da razmišljaju u tom pravcu, da ćemo dati sve od sebe da do njih ne dođe ili da smo možda čak i kvalitetniji od protivnika, na papiru možda, ali u stvarnosti nismo, niti smo dali sve od sebe, a sigurno da par dodatnih treninga izvođenja jedanaesteraca nije na odmet.
BiH ostala bez plasmana na Europsko prvenstvo (FOTO: N/FS BiH)
Već sutra dan, nakon što su se strasti donekle smirile, propuštena prilika oplakala, selektor nije bio siguran koliko će ostati na klupi najbolje selekcije. Ispostavit će se poslije da će njegov angažman potrajati još neko vrijeme, odnosno do kraja ovog ciklusa Lige nacija.
Nismo se uspjeli oporavit od neuspjeha, od one noći i poraza na Grbavici, a uslijedila je nova blamaža, ovog puta u Wroclawu, poraženi smo sa 3:0 od Poljaka predvođenim Roberom Lewandowskim. Sreća u nesreći je rani, po nekima opravdani, a po nekima ne, crveni karton mladom Anelu Ahmedhodžiću za kojeg smo se toliko borili, nakon njega je sve otišlo u pogrešnom smjeru, povrede, izmjene i umor su razlog konačnog rezultata.
Iskreno, odavno sam sebi postavljam pitanje je li vrijeme da se naviknem da moja reprezentacija nije toliko jaka, da li je došao kraj radovanju i proslavljanju pobjeda protiv onih mnogo jačih, ali i protiv onih koji su autsajderi i prije samog početka meča? Slično pitanje je postavio jedan navijač i legendarnom Miroslavu Ćiri Blaževiću u jednoj emisiji, a Ćiro je donekle utješio i mene i vjerujem onoga ko je pitanje postavio, rekavši da se ne brine za Bosnu i Hercegovinu jer je opće poznato da mi imao talente, samo ih trebamo dobro pronaći i dobro posložiti. Osim tog pitanja, Ćiru su upitali i za trenutnog selektora odnosno šta on misli o njemu, na šta je Ćiro odgovorio:“Bio sam siguran da je dobro rješenje, ali sada tvrdim kategorički da je promašaj.“
Tu tvrdnju je donekle potvrdio još jedan rezultat i još jedna očajna utakmica naše reprezentacije, iako prijateljskog karaktera, iako je rezultat bio po strani, boli domaći poraz, boli utakmica bez prave prilike za našu reprezentaciju, boli ne postojanje volje, želje, htjenja i makar malo lucidnosti u završnici, ali i sigurnosti u defanzivi. Na Olimpijskom stadionu “Asim Ferhatović – Hase” bilo je 0:2 za Iran, a mi za pobjedu ne znamo skoro godinu dana, tačnije od 18. novembra 2019. kada smo savladali ni manje ni više nego Lihtenštajn. Obzirom da nam slijede okršaji sa Holandijom i Italijom, a mi igramo ovako kako igramo, sve su prilike da ćemo na pobjedu čekati još neko vrijeme.
Čelnici Nogometnog/Fudbalskog saveza Bosne i Hercegovine još uvijek ne traže nekoga ko će zamijeniti Dušana Bajevića, nekoga ko će nas pokušati odvesti na Svjetsko prvenstvo 2022. iako će i to biti dosta teže jer smo ispali u u 4. šešir i samim tim bliže smo težim protivnicima u kvalifikacijama?
Trebaju nam odgovori, trebaju nam promjene i trebaju nam rezultati da nas ne svrstavaju u isti koš sa “velesilama” poput Armenije, Farskih Ostrva, San Marina, uz dužno poštovanje prema istim, mislim da zaslužujemo i možemo bolje.
Nadam se da će u preostala dva kola Lige nacija trenutni selektor naći načina da nas makar jednom obraduje u ovoj 2020. godini koja je svakako sama po sebi teška, a isto tako se nadam da će odgovorni ljudi u krovnoj kući bh. fudbala pronaći najbolje rješenje i pronaći dovoljno dobrog selektora, tim ljudi koji će znanjem, trudom i zalaganjem uspjeti vratiti nas među respektabilne reprezentacije, da će nam dati razloga za radovanje i nadanje za ostvarenje novih historijskih podviga, za odlaske na velika takmičenja jer naša reprezentacija tu pripada i naša nacija koja živi fudbal i sport diše punim plućima.
Autor: Nail Hercegovac
Bilješka o autoru: Nail Hercegovac rođen je 12.07.1995. u Varešu i polaznik je prve godine studija na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Zaljubljenik je u fudbal i sport općenito, član i kapiten gradskog kluba NK Vareš.
Zbog brojnih medijskih napisa posljednjih dana kako Neda Ukraden tuži hrvatsku državu, da je u svađi pa čak i krvnoj zavadi sa svojom obitelji iz Imotskog „koja joj prijeti odrubljivanjem glave“ i „pokušajem ubojstva“, dostavljamo službeno priopćenje u kojem velika balkanska zvijezda apsolutno demantira sve iznesene tvrdnje jer su izmišljene laži!
Ova tragikomična “informacija” djelovala bi kao neki loš vic da ne miriše na barut i krv. I ne mogu dopustiti da se takve gnjusne laži kotrljaju dalje medijskim prostorom; od male pahulje postajući opasna lavina, a sve u cilju zaštite moje obitelji na rodnoj grudi.
Ništa od navoda kako sam u svađi i sukobu s obitelji nije istina! Nisam u sukobu s preostalim rođacima u zaseoku Ukraden pored Imotskog (a ima ih ukupno četvero) niti je bilo što sporno oko moje naslijeđene imovine koju sam kao jedino dijete naslijedila poslije majčine i očeve smrti.
Za pravne radnje prijenosa vlasništva na moje ime opunomoćila sam odvjetnika gospodina Ivana Ćosića iz Imotskog. On je proveo zakonsku proceduru koja se naziva “utvrđivanje već postojećeg neospornog vlasništva” radi uknjižbe imovine u zemljišnim knjigama i cijeli postupak je već pravomoćno okončan, ističe Neda i nastavlja:
– Upravo se vraćam iz Imotskog gdje sam posjetila te iste rođake s kojima sam u izvrsnim odnosima, čak smo i janje okrenuli jer mi pomažu u obnovi moje rodne kuće, inače srušene 1992. godine. Jedni daju vodu, drugi struju koje radnici koriste za rad na kući. Ta ista rodbina posvjedočila je na sudu da su granice i pozicije moje naslijeđene imovine točno takve kakve su i navedene u sudskom rješenju.
Nitko me nije kontaktirao za izjavu, niti sam s bilo kime iz medija komunicirala na navedenu temu, a sve te proizvoljne tvrdnje, bez ičije konkretne izjave, osim što čitatelje dovode u zabludu, štete mom ugledu te ugledu moje ni krive ni dužne preostale rodbine koja se, ničim zasluženo, našla u centru izmišljenog skandala, zaključuje glazbena diva. Njezin odvjetnik Ivan Ćosić dodaje kako će zbog navedenih kleveta pokrenuti postupke protiv klevetničkih medija pred nadležnim sudovima.
-Napisi o odrubljivanju glave, izopćenju iz nasljeđivanja i prijetnjama od strane rodbine gospođe Ukraden nemaju nikakvog dodira s istinom i predstavljaju potpuni apsurd. Ovim putem apeliramo na medije da povuku ili demantiraju navedene lažne objave jer štete ugledu gospođe Ukraden i cijele njezine obitelji, istaknuo je odvjetnik Ćosić.
Dušan Bajević nije uspio odvesti Bosnu i Hercegovinu na Europsko prvenstvo i napustit će klupu naše nogomente reprezentacije. Već su krenula nagađanja oko toga ko bi mogao zamijeniti Princa sa Neretve, spominje se veliki broj trenera, a među njima i Nenad Bjelica koji je trenutno šef stučnog štaba NK Osijek.
U razgovoru za dobarportal.net, Nenad Bjelica je istakao kako je s pažnjom pratio posljednje susrete reprezentacije Bosne i Hercegovine.
“Stvarno je šteta što niste uspjeli ući u finale baraža jer je protivnik bio po mjeri i prolazan. Pogotovo, što se utakmica igrala na domaćem terenu. Da je reprezentacija BiH imala dovoljno kvalitete da prođe svog protivnika pokazala je utakmica protiv Nizozemske u kojoj je BiH pokazala da se može kvalitetno nositi sa jačim protivnicima od Sjeverne Irske”, kaže Nenad Bjelica.
Žao mu je što su “Zmajevi” ostali bez plasmana na smotru najboljih selekcija Starog kontinenta.
“Poznajem većinu igrača iz Bosne i Hercegovine, puno njih igra u vrhunskim klubovima i zbog toga je stvarno šteta da niste uspjeli pobijediti Sjevernu Irsku. Stvarno mi je jako žao zbog toga jer su šanse bile velike. Za bh. nogomet i njegovu reputaciju bi bila velika stvar sudjelovati na jednom takvom takmičenjima. Treba se sada fokusirati na nove kvalifikacije, jer ono što je prošlo ne može se više promijeniti”, ističe naš sagovornik.
Osvrnuo se i na pisanje pojedinih medija u našoj domovini u kontekstu njegove eventualne kandidature za selektora Bosne i Hercegovine.
“Ne znam ništa o tome što pišu mediji u BiH i da li me spominju kao kandidata za selektora reprezentacije BiH. Ja sam nedavno potpisao trogodišnji ugovor s NK Osijekom i stvarno sam presretan zbog toga i apsolutno usredotočen na to da NK Osijek dovedem na vrh hrvatskog nogometa”, jasan je Nenad Bjelica.
Na kraju našeg razgovora komentirao je i dešavanja u Premijer ligi Bosne i Hercegovine.
“Premijer Ligu BiH pratim onoliko koliko mi vrijeme dozvoljava i kada se pojavi neki interesantan igrač za klub u kojem radim. Činjenica da bh. klubovi nikad nisu igrali grupnu fazu nekog UEFA takmičenja pokazuje da jednostavno ulaganja u nogomet u BiH još nisu na tom nivou da bi se ekipe mogle nositi sa puno bogatijim klubovima kojima je igranje u Europi zbog budžeta tih klubova jednostavno prioritet. Nerealno je to očekivati, pa čak i hrvatski klubovi koji imaju puno veće budžete se teško nose sa bogatijim klubovima i teško ulaze u grupu fazu Evropske lige ili Lige prvaka”, zaključio je Nenad Bjelica.
Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih, obrazovanih i ambicioznih ljudi primjer su Selma Terzić i Faris Salihbašić, studenti šeste, odnosno četvrte godine Medicinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (MF UNSA) koji su osnovali stranicu ABCdoc koja je namijenjena studentima medicine koji žele nešto naučiti, ali i onima koji svoje znanje žele dijeliti sa drugima.
U razgovoru za dobarportal.net ističu da je sama ideja za pokretanje stranice nastala za vrijeme njihovog volontiranja u Centru za srce u Općoj bolnici “Prim. Dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu.
“Bilo nam je prelijepo i jako naporno, pa iako smo puno mogli naučiti, shvatili smo i da nam nedostaje još puno znanja. Shvatili smo i da, nažalost, takvo znanje zbog epidemiološke i opće situacije nećemo dobiti na fakultetu, te da se moramo sami snaći. Pretpostavili smo da postoji još studenata koji se isto osjećaju i misle. Pandemija COVID-19 je uzrokovala da studenti medicine ili uopšte nemaju nastavu, ili imaju ponešto ne baš zadovoljavajuće on-line nastave, nemaju praksu, već sjede kod kuće i snalazi se kako ko zna. Upravo zato smo dobili ideju da otvorimo web stranicu i da snimamo kratka video-predavanja za stranicu i naš YouTube kanali da pomognemo studentima da održe kontinuitet učenja”, kaže Selma Terzić.
Dodaje da sada imaju i veliki broj saradnika koji vrijedno pišu tekstove, a izdvaja studente šeste godine MF UNSA, Sunitu Mehić i Jahju Rašitovića, koji su pomagali oko sadržaja stranice i pri izradi video materijala.
“Cilj ABCdoc stranice je najprije da omogući studentima medicinskih fakulteta u Bosni i Hercegovini da lakše uče, alii da sami doprinose i pomažu drugima u učenju. Drugi cilj je povezivanje studenata medicine u našoj državi, a vremenom i u regiji te pokretanje modernizacije zastarjelog načinastudiranja medicine kod nas. Upravo zbog toga smo odlučili da naša platforma bude otvorena za sve studente medicine koji žele dijeliti svoje znanje sa drugim kolegama, otkrivati novu literaturu, pročitati nešto novo i interesantno, te za one koji žele učiti kroz članke, prikaze slučajeva, male medicinske plakate i video materijale”, ističe Selma Terzić.
Njen kolega Faris Salihbašić naglasio je da je njihova ideja odvojena od bilo kakve javne ustanove, pa tako i od MF UNSA te od profesora koji tu predaju.
“Nismo tražili podršku, jer smatramo da je čitav problem sa našim obrazovanjem to što se medicina uči iz knjiga koje su nekad starije od studenata, te iz prezentacija koje se koriste još od 2002. godine. Mi želimo da predstavimo nešto novo, nove načine studiranja, nove trendove u medicini, nova razmišljanja i nova istraživanja”, potcrtava Faris Salihbašić.
Faris Salihbašić (FOTO: Faris Salihbašić, privatni arhiv)
Potom je govorio o fokusu interesovanja i samom sadržaju stranice.
“Naša stranica je fokusirana na kliničke predmete: interna medicina, neurologija, psihijatrija, ginekologija, pedijatrija, onkologija, hirurgija i dr.. Posebnu pažnju želimo da posvetimo dijagnostici i terapiji najčešćih oboljenja, kao i savjetima za pacijente.Ovo svakako ne može nadoknaditi praksu uživo, ali bolje je nego ništa”, ističe Faris Salihbašić.
Selma Terzić dodaje kako trenutno postoje dva velika aktuelna problema studenata medicine.
“Jedan problem je činjenica da nastave nema uopće za studente 4. i 5. godine, dok je studentima 6. godine neizvjesno hoće li uopšte moći završiti ovu godinu. Pored toga, zabranjen nam je pristup skoro svim medicinskim ustanovama, pa nemamo način da učestvujemo u obaveznoj praktičnoj nastavi, niti mogućnost da volontiramo. Drugi problem su ogromni iznosi školarine za koju studenti ne dobijaju adekvatnu uslugu, a nemaju ni mogućnost da svojim radom i ocjenama uspiju preći na finansiranje iz budžeta. Upravo zato studenti medicine, zdravstvenih studija i farmacije protestuju posljednjih dana. Stalni problem na medicinskom fakultetu je loš kvalitet nastave, nedostatak opreme, nezaintersovanost profesora i uprave, ali i veliki broj štimanja. U situaciji kada je mnogo ljekara napustilo zemlju i kada se i dosta mladih odlučuje da studira u inostranstvu, ovo bi morala biti pitanja koja će se hitno rješavati”, naglašava Selma Terzić.
Dala je odgovor i na pitanje da li postoji neka tajna kako uspješno studirati medicinu.
“Nema nekog magičnog savjeta koji se može dati. Mislim da je puno učenja, malo odricanja i jako puno ljubavi prema medicini sve što nekome treba. Iskoristit ću priliku i vaše čitaoce koji su zainteresovani za studij medicine pozvati da pročitaju članak na našoj stranici”, kaže Selma Terzić.
Selma Terzić (FOTO: Selma Terzić, privatni arhiv)
Njen kolega Faris Salihbašić ističe kako je pitanje mentalnog zdravlja u doba pandemije veliki problem.
“Naše preporuke su najprije da se pridržavate svih epidemioloških mjera, a zatim da idete u prirodu koliko god je to moguće, da imate fizičke aktivnosti koliko vam to dozvoljava prostor u kojem živite, meditirate, kuhate, čitate i učite. Budite organizovani i nemojte sebi dopustiti da vam bude dosadno. Prihvatite svoje emocije, a ako osjetite da ne možete da se nosite sa njima, javite se psihologu i psihijatru”, govori Faris Salihbašić.
Prema njegovim riječima, pandemija je poremetila sve njihove planove, ali im je omogućila i da shvate kolika je potreba za ovakvom stranicom jer su imali dosta vremena za odmor i nove ideje.
“Uspjeli smo naprati web stranicu, Instagram i Facebook profile te početi sa našim YouTube kanalom. Pozvali smo priličan broj eminentnih stručnjaka, ljekara, da snime neko predavanje za koje smatraju da će biti korisno za studente i već su neki od njih pristali na takvu saradnju. Znamo da će ovo stanje pandemije potrajati, ali dok iščekujemo neko rješenje za nastavu, možemo uraditi puno toga da sami unaprijedimo svoje znanje”, kaže Faris Salihbašić.
Selma Terzić naglašava da u budućnosti ona i njene kolege žele završiti fakultet i početi raditi u Bosni i Hercegovini.
“Ne želimo ići bilo kuda, već ostati ovdje. Naša najveća ambicija je da budemo najbolji stručnjaci i da pomažemo ljudima jednog dana kada budemo imali dr. ispred naših imena Naravno, želimo i da ABCdoc zaživi i da postane bitan dio studiranja, kao i da okupimo veliki broj pametnih i vrijednih mladih ljudi. Pored toga, želimo da snimimo veliki broj video-predavanja i unaprijedimo svoje i znanje naših kolega”, ističe Selma Terzić.
Faris Salihbašić je imao posebnu poruku za mlade.
“Sve o čemu sanjate vam je bliže nego što mislite. Na samom početku, nismo znali ni kako se pravi web stranica, niti kako to treba da izgleda, a posebno nismo znali koliko će ljudi uopšte biti zainteresovano za naš projekat. Vjerovali smo u sebe i uABCdoc ideju. Mislimo da je najveći problem mladih što ne mogu da se aktiviraju jer su navikli biti u sistemu i državi koji stoje u mjestu. Promjene su moguće, a na nama je da radimo što više da poboljšamo ovu situaciju”, zaključuje Faris Salihbašić.
Nutricionistkinja Amela Ivković O’Reilly školovala se u Sarajevu, Grazu, Dublinu, Londonu te je mnogo godina provela u ispitivanju važnosti hrane koju jedemo.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je o osnovama ishrane i ulozi hranjivih sastojaka na naše zdravlje kroz različite medicinske studije.
“Naša potreba za hranom je primarna, ali naš odnos prema njoj je složen; naša tjela se još uvjek odnose prema hrani kao da smo u svijetu gdje preživljavamo, ali je hrana postala više nego dostupna; naša urođena žudnja za slatkišima i mastima, i njihova sveobuhvatna dostupnost, čini se da nas sada vode na put tjelesnog uništenja. Hrana je puna složenih, biološki aktivnih molekula koji imaju ogroman uticaj na naše zdravlje. Mi smo ono što jedemo, hrana koju jedemo definiše život koji vodimo”, kaže Amela Ivković O’Reilly.
Dodaje da kada je počela put razumijevanja efekata hrane na zdravlje, osjećala je strah od negativnog i restriktivnog uticaja koji bi mogao imati na njen život.
“Htjela sam da budem slobodna da jedem sve što želim i nisam željela da se osjećam kao da sam na dijeti ali sam također znala da moram napraviti promjene. Kako je moje znanje o ljekovitoj moći hrane raslo, u isto vrijeme raslo je i moje samopouzdanje i zdravlje. Počela sam da stvaram omiljenu komfornu hranu, zamjenivši neke od sastojaka sa zdravijim alternativama. Proces sazrijevanja ili evolucije je potrajao neko vrijeme i sada mogu slobodno reći da volim hranu i da uživam u hrani više nego ikada. Osjećam se zadovoljno i sretno, a moje zdravlje, moj probavni sistem, koža, hormoni i raspoloženje su divno balansirani”, ističe naša sagovornica.
Naglašava da je njen put ka zdravoj ishrani počeo postepeno.
“Nisam tip osobe koja funkcionira po principu sve ili ništa. Uvela sam jednu po jednu promjenu postepeno, preko deset godina, sada živim uglavnom na hrani bez glutena, mljeka i rafiniranog šećera. Također jedem vrlo malo žitarica i vjerovatno se najviše držim paleo koncepta, iako ne volim da pratim ništa sa imenom, shvatila sam šta je najbolje za mene i moje zdravlje. Svi recepti i savjeti koje podjelim zasnivaju se vrlo često na sopstvenim navikama u ishrani”, govori Amela Ivković O’Reilly.
Potcrtava da smo svi jedinstveni i ono što se radi za jednu osobu možda neće važiti za drugu.
“Kada radim sa klijentima, zasnivam svoje preporuke na osnovu svoje obuke i iskustva kako bi klijentu pomogla u postizanju njihovih zdravstvenih ciljeva koji mogu biti mnogi i različiti. Snaga hrane je moja strast. Volim da radim sa klijentima i pomažem im da izgrade bolje i zdravije navike u izboru hrane. Nadam se da ću pomoći drugima da otkriju i slave zdravu ishranu, hranu koja je dostupna, lako je napraviti i koja je veoma ukusna! Cilj mi je osnažiti ljude da usvoje čistiji način ishrane, koja zatim postaje prirodna navika života, a ne kratkoročna posvećenost”, priča naša sagovornica.
Smatra da su službene prehrambene preporuke iz 70-ih godina (da se smanji unos životinjskih masnoća, a poveća unos prerađevina od žitarica i biljnih ulja) najveći fijasko zadnjih desetljeća koji je doveo do epidemije debljine, dijabetesa, metaboličkog sindroma, kardiovaskularnih bolesti, karcinoma, upalnih crijevnih bolesti, alergija i autoimunoloških bolesti.
“Tradicionalnu ljudsku ishranu bogatu prirodnim mastima zamijenila je jeftina procesirana hrana prepuna šećera, škroba, glutena, hidrogeniziranih masti i hemijskih aditiva. Poljoprivredni biznis, masovni uzgoj hrane i prehrambena industrija funkcioniraju po logici profita, cilj je da hrana bude isplatljiva i jeftina s dugim rokom trajanja, na uštrb njenog nutritivog sadržaja”, kaže Amela Ivković O’Reilly.
Prema njenim riječima, novije dijete više stavljaju akcenat na izbjegavanje škroba i šećera nego masne hrane.
“Vaše tjelo skladišti višak šećera, tj. škroba (kojeg imamo u žitaricama, nekom voću i povrću), isto kao što to radi sa masnoćom. Ali masna hrana ima svoje prednosti. Ako je izbacite iz jelovnika, završićete tako što što ćete konstantno osjećati glad, umor i bićete loše volje. Doručak je krucijalan kako biste se dobro osećali tokom cjelog dana. Zdrava ishrana nalaže da počnete dan s proteinima, dobrim mastima i ugljikohidratima. Ako želite dugoročne rezultate, od ključnog značaja je da održavate nizak nivo šećera u krvi. Jedite proteine zajedno s ugljikohidratima i doći ćete do cilja”, poručuje naša sagovornica.
Ističe da je balansirana ishrana koja uključuje raznovrsne namirnice esencijalna.
“Insistiranje na jednoj, a izbjegavanje druge namirnice vodi ka neizbalansiranoj dijeti i nije preporučljivo. Izbjegavajte hranu koja je fabrički proizvedena odnosno onu koja je rafinirana i prerađena. Držite se pravila da jedete samo ono što možete da napravite u vašoj kuhinji”, zaključuje Amela Ivković O’Reilly.
Zada Agić diplomirana je pedagogica, a trenutno ova 24-godišnja djevojka završava master studij pedagogije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.
Osnivačica edukativne stranice iz pedagogije “asr_edu” u razgovoru za dobarportal.net govorila je o tome kako je pandemija koronavirusa utjecala na obrazovni sistem.
“Ova situacija koja traje već mjesecima nas je podstakla da razmišljamo o mnogim opcijama, iskoristimo sve resurse energije, kreativnosti i improvizacije, ali obzirom da je ovo sve postao jedan process i kontinuitet već se osjeća umor i psihički pritisak kod učenika, studenata, ali i nastavnog osoblja obzirom da biti online znači biti prisutan za pitanja, odgovore, pripremu časova, olakšavanje načina učenja, pronalazak novih metoda, međusobno usmjeravanje kako se ne bi dešavale velike oscilacije u učenju i napredovanju za razliku od ranijeg perioda prije pandemije”, kaže Zada Agić.
Dodaje kako se ljudi po svojoj prirodi prilagođavaju novonastalim situacijama, i razmišljaju o mogućim rješenjima, pa je tako i slučaj u ovom periodu.
“Moramo prihvatiti činjenicu da neke stvari u obrazovanju i svakodnevnom životu više neće biti kao ranije i da trebamo objeručke prihvatiti ovu situaciju i promjene koje je donijela, čuvati i raditi na svom fizičkom i mentalnom zdravlju jer samo tada možemo pomoći i drugima. U društvu često čujemo ‘Ako želite promjenu, pomjerite se s mjesta na kojem stojite i krenite’. Obrazovanje je proces, a proces sinonim za zbivanje, razvoj, unapređenje što znači da usvajajući znanja, vještne i navike izgrađujemo sebe i druge, tako noseći se sa promjenama kao ključem dolaska do nekog cilja”, ističe naša sagovornica.
Dotakla se i faktora koji otežavaju rad učenika, studenata u ovom online periodu.
“Postoji mnogo faktora i izazova koji su individualne prirode, ali provodeći sve više vremena u online okruženju i neposrednoj nastavi najviše se pozornosti obraća na obim gradiva i onoga što se predaje i prezentuje, kao i njegov kvalitet u odnosu na količinu vremena koje nastavnici ili profesori imaju na raspolaganju. Faktori koji otežavaju rad učenika ili studenata mogu biti povezani sa teškoćama pristupanja online platoformama, nedovoljno znanja iz informacijskih oblasti, nedostatak tehnologije i opreme za pristup ovom obliku nastave ili ne preuzimanje dovoljne količine odgovornosti za rad i izvršavanje zadataka”, smatra Zada Agić.
Zada Agić (FOTO: Zada Agić, privatni arhiv)
Unatoč navedenim faktorima, mišljenja je da su nastavnici/profesori prva linija za sve teškoće i nedoumice koje se pojave u procesu.
“Često spomenem to da imam moć dodijeliti pehar za ličnosti koje ulažu mnogo više vremena, energije i znanja nego što je propisano i predviđeno, to bih zaista uručila svima koji su uključeni u odgojno-obrazovni sistem sa misijama za bolju budućnost djece i studenata, jer ne postoji količina novca koja se može platiti za te neprocjenjive i trajne vrijednosti”, naglašava naša sagovornica.
Smatra da je kvalitet u odgojno-obrazovnom procesu prisutan sve dok su određeni zahtjevi zadovoljeni.
“Prelazak na online nastavu donio nam je neke nove zahtjeve koji su svakako unaprijedili sistem, ali i postali novi izazov. Online nastavom se ne smanjuje kvalitet ukoliko se poštuju određene smijernice, preporuke i jača interakcija između nastavnika/profesora i učenika/studenata, ali svakako da je u sve ovo potrebno ulagati, unapređivati i prilagođavati svakodnevnim zahtjevima”, riječi su ove mlade pedagogice.
Potcrtava kako je u svijetu već godinama unazad sistem online nastave prisutan te da je i na našem prostoru ova promjena dobro došla.
“Učenici/studenti mogu na veoma jednostavan i pratičan način komunicirati sa nastavnicima/profesorima, preuzimati materijale, postavljati upite, istraživati o određenim temama, biti povezani i u stalnoj interakciji. Smatram da će kroz određeni period društvo postati mnogo informatički pismenije, da će olakšano učiti i obavljati zadatke i poslove, povezivati se i učiti sa ljudima širom svijeta, jačati sebe kao doprinositi ličnom razvoju, ali i svakako ćemo biti svjesniji vrijednosti živih susreta”, zaključuje Zada Agić.
Priča o građanima koji žive na rubu egzistencije, nažalost, svakim danom je sve više. Još jedna tužna životna priča o teškoj sudbini dvoje djece dolazi sa Pala.
Brat i sestra, Saša (17) i Kristina (15) Kubura, oboje maloljetni, žive sami u mjestu Podvitez, udaljenom skoro pet kilometara od Pala. Majka ih je ostavila još dok su bili mali, a prije nepunih sedam dana umro im je i otac.
Bez bliže rodbine koja bi brinula o njima, bez osnovnih uslova za život, sa jedva 100KM dječijeg dodatka Saša i Kristina žive u zapuštenoj trošnoj kući sa ispucalim zidovima, neispravnim instalacijama, vlagom i miševima.
Iako prepušteni sami sebi, nakon što su izgubili jedinog staratelja, brat i sestra redovno idu u školu i snalaze se kako umiju, dan za danom. Hranu im donose komšije za sad, kupuju drugari ili Kristina sa svojih 15 godina pokušava da skuva nešto sebi i bratu.
Želju da pomognu svojim drugovima izrazili su Sašini drugovi iz razreda koji su im lično, i uz pomoć dobrih ljudi, pružili pomoć u najneophodnijim stvarima za sada, hrani i ogrevu. Međutim, ovi hrabri i humani mladići Slavko i Luka, uz pomoć trećeg drugara, ne zaustavljaju se na tome. Kažu, učiniće sve što je u njihovoj moći kako bi svojim drugarima obezbijedili osnovne uslove za normalan život.
“Mi smo pokrenuli akciju prikupljanja novčanih sredstava za njih, da mogu normalno da žive. U toku je akcija prikupljanja novca u našoj školi, a kutije za pomoć su postavljene i u većini kafića u Palama. Osim toga, kontaktirali smo načelnika Opštine, direktora Doma zdravlja, u akciju se uključila i naša škola. Dobili smo obećanje i od direktora Elektodistribucije da će im otpisati dug za struju, svima smo se obraćali i svi su obećali pomoći. Zaista se nadamo da će se što prije pokrenuti svi da zajednički pomognemo Saši i Kristini, jer uslovi u kojima oni žive su zaista loši. Čak nemaju gdje da se okupaju, odnosno nije sigurno, jer bojler je pokvaren i kaplje voda iz njega, ako dođe u dodir sa strujom može biti opasno”, priča nam Sašin drug Slavko Jakovljević.
Bez obzira na sve, Saša i Kristina su skromna djeca. Zahvalni su za svaku pomoć dobrih ljudi, a posebno ponosni na školske drugare koji se bore da bi njima obezbijedili što bolje uslove života. I dok njihovi vršnjaci danas imaju šta god požele, i opet su nazadovoljni, Saša i Kristina žele samo jedno, da imaju gdje da se okupaju i šta da jedu. Slavko i Luka pozivaju sve ljude koji su u mogućnosti da pomognu Saši i Kristini da se jave, i barem malo olakšaju svakodnevne brige brata i sestre sa Pala.
U toku je otvaranje žiro računa na koji će građani moći da uplate novac za pomoć Saši i Kristini Kubura, do tada donirajte novac u kutijama predviđenim za to ili nazovite njihove drugove, oni će vas uputiti šta im je sve potrebno da bi mogli da žive, uče i raduju se kao i njihovi vršnjaci. Broj telefona: 065/264-351 (Slavko).
Epidemiološka situacija u Bosni i Hercegovini i dalje je ozbiljna. Uz rast broja zaraženih, raste i zabrinutost kod građana.
Ulice Sarajeva tradiocionalno su pune, posebno za dane vikenda. Primjetno je da većina građana nosi zaštitne maske na otvorenom. Neki pravilno, na licu, a neki i na bradi ili na vratu.
Također, mjere zaštite poštuju se i u javnom gradskom prijevozu, što je u skladu s naredbama Kriznog štaba u borbi protiv koronavirusa.
Zaista, živjeti pod maskama nije jednostavno, ali je u ovom trenutku neophodno, kako bismo se što prije vratili životu kakav smo živjeli prije pandemije.
Kako Sarajlije poštuju mjere zaštite, pogledajte u našoj fotogaleriji.
1 od 12
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
Sarajlije poštuju mjere zaštite (FOTO: Elma Nikšić/Dobarportal.net)
