Svjetska federacija gluhih (WFD), međunarodna nevladina organizacija koja predstavlja oko 70 miliona gluhih osoba širom svijeta, prvi je put lansirala Međunarodni dan gluhih 1958. godine, a dan je kasnije produžen na sedmicu. Akciju podržao i Džeko.
Cilj obilježavanja Međunarodne sedmice gluhih je podizanje svijesti javnosti o specifičnim problemima i potrebama gluhih osoba, što je jedna od temeljnih pretpostavki za poboljšanje njihovog položaja u društvu i podizanje kvalitete života, navodi gospodin Popović.
“U cilju podrške gluhim osobama Edin Džeko je na znakovnom jeziku čestitao Međunarodnu sedmicu gluhih. Naše aktivnosti možete pratiti na našoj zvaničnoj Facebook stranici“ kazao je za dobarportal.net Alen Popović, predsjednik Udruženja “Informativni centar za gluhe”.
Obazirući se na pandemiju koronavirusa, popularni pjevač Elvir Laković Laka na znakovnom jeziku poručio je da ostanemo kući:
S početkom septembra počela je nova takmičarska sezona u stonom tenisu. Klub SPIN 2012 imao je svoje stonotenisere predstavnike na svim dosadašnjim takmičenjima. To su bile kvalifikacije za kadetski, juniorski i seniorski “TO 8”.
“Najviše bi istakli naše mlade takmičarke Enru Subašić, koja je ujedno i prva na rang listi kadetkinja u Bosni i Hercegovini, a uz nju, najveći napredak na početku sezone do sada pokazala je mlada Zana Alijević. Pored njih dvije, imamo i ogroman broj talentovane djece, što će se pokazati u narednom periodu.”, izjavila je za dobarportal.net glavna i odgovorna u klubu, trenerica Amela Mujezinović.
Amela Mujezinović, glavna trenerica kluba SPIN 2012 (Foto: SPIN2012)
Mujezinović, glavna trenerica u klubu STK “SPIN 2012” istakla je posebnu zahvalnost njihovim partnerima kluba. Također, zahvala i najboljem prijatelju, a to je kompanija BH Telecom d.d. Sarajevo koja im je već duži niz godina odan partner i prijatelj kluba.
Irma Bahl porijeklom je iz Bihaća, a od 2004. godine živi u Njemačkoj.
Iako je po zanimanju pravnica, ljubav prema pisanju otkrila je vrlo rano.
“Meni je bilo normalno da svakodnevno stavim nekoliko osjećaja na papir. S godinama i naravno uz puno pročitanih knjiga kojima se obogaćuje rječnik, čovjek od tog svog dara stvara pravu malu riznicu riječi koje poput lego kockica, kada se pravilno poslože, čine prekrasnu malu građevinu”, kaže Irma Bahl, koja je i vlasnica “Facility Management” firme u Njemačkoj te direktorica građevinske firme “Bitutec” u Bihaću.
U razgovoru za dobarportal.net ističe kako su u pripremi njene tri knjige.
“Prva je bajka za djecu o dječaku u invalidskim kolicima koji pronalazi čarobnu vilinu harfu. Tu je izdavačka kuća ‘Lijepa riječ’, gospodina Ešića već uveliko u pripremi. Štampana će biti kako na našem tako i na njemačkom jeziku. Novca od prodaje ću da se odreknem u dobrotvorne svrhe. Druga knjiga je roman radnjom smiješten u Istanbulu. Prvi dio je već preveden na turski jezik tako da ćemo i s tim ići uporedo. Za ovu knjigu je napravljen scenarij koji će zavisno od uspjeha biti podloga za seriju. I kao treća dolazi zbirka poezije. Za nju postoji i Facebook stranica ‘Ilmi bāṭin'”, ističe naša sagovornica.
Ilmi bāṭin, prevedeno s arapskog, značilo bi skriveno, unutrašnje znanje.
“Velika sam zaljubljenica Rumijeva stvaralaštva. Ko je pratio, upravo taj prelom u njegovom životu, gdje se u potpunosti oslonio na ‘bāṭin’, rezultirao je nenadmašivim remek-djelom sufijske literature, 26.000 stihova poezije. Što se tiče pratilaca moje stranice i više sam nego zadovoljna. Nema joj ni mjesec dana i već broji preko 2.500 abonenata. U današnje vrijeme gdje za nekoliko eura možete kupiti četverocifren broj pratilaca, veoma mi je bitno da su tu ljudi koje poezija stvarno zanima. To vam je onda realna refleksija vaše publike. Što više objavljujem vidim da ljudi sve više dijele objave, tako da su stihovi u svakom slučaju u usponu”, naglašava Irma Bahl.
Otkrila je i zbog čega je odlučila da sav novac od zarade prodanih knjiga donira u dobrotvorne svrhe.
“U 272. ajetu Sure El-Bekare stoji: ‘Što date od dobra, to je vaše!’ Vjerujte, meni je to dovoljno. Ja volim da pišem i sretna sam da iz toga može proizaći neko dobro”, riječi su ove Bišćanke.
Irma Bahl (FOTO: Irma Bahl, privatni arhiv)
Kako kaže, jednako se pronalazi i u pisanju proze, ali i poezije.
“Pronalazim se stvarno u oba žanra. Pisanje poezije je vremenski praktičnije. Kada vas inspiriše neki momenat bez obzira gdje ste, možete stih-dva zapisati na papir ili mobitel. Za romane vam treba osama, mir i puno vremena. Kako za samo pisanje toliko i za korekciju”, govori Irma Bahl.
Smatra da izdavaštvo naše zemlje gotovo da i nema tržište.
“Sve više osoba izdaje knjige i broj njihovih ‘autorskih djela’ je veći od broja knjiga koje su u životu pročitali. Stvarni potencijali se ne promovišu dovoljno. Recimo, koliko ih je čulo za ‘Bošnjačka književnost u 100 knjiga’, gotovo najznačajnijem projektu bh. izdavaštva, čija je edicija započela još 1995. godine?”, pita se naša sagovornica.
Ističe da ukoliko ste zaista spisateljska dušica, onda vama motivacija ne treba.
“Štaviše, pisanje vam dođe kao ispušni ventil. Bilo da vas pritisne neka bol ili vas obuzme sreća, svakako ćete osjetiti potrebu to da pretočite na papir”, potcrtava Irma Bahl.
Dodaje da se više koncentriše na to da vrijedno radi svakodnevno za svoju budućnost, nego na to da je planira.
“Trudim se napredovati svaki dan u nečemu, ostalo je u Božjim rukama. Pandemija koronavirusa je itekako poremetila moje poslovne planove i doslovno uništila one oko godišnjeg odmora. Ali s obzirom na bolest i otkaze koji su zadesili nedužan narod, moji planovi nisu vrijedni spomena”, govori ova Bišćanka.
Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.
“Čitajte! Svaki dan, makar to bilo 10-15 minuta prije spavanja, čitajte neku knjigu. Ne Facebook statuse, već pravu pravcatu knjigu”, zaključuje Irma Bahl.
Tuzlanka Una Suljić-Fatić sa adresom u Sarajevu 2018. godine postala je najmlađa doktorica nauka iz oblasti farmacije u Bosni i Hercegovini. Od 2014. godine radi na Univerzitetu u Tuzli i to na tri fakulteta: Medicinskom fakultetu, Farmaceutskom fakultetu i Visokoj zdravstvenoj školi kao vanjski saradnik, počevši od asistenta, zatim višeg asistenta i sada očekuje izbor u zvanje docenta.
Također, radila je u farma industriji, prvobitno u kompaniji koja se bavila prodajom medicinske i analitičke opreme, a potom u farmaceutskim kompanijama od stručnog savjetnika, dok unazad godinu dana radi kao key account menager. Njen angažman je svestran kako zbog situacije u kojoj se nalazi tako i zbog karaktera i temperamenta koji nikada nije usmjeren na jednu stvar, tačnije jedan posao ili projekat.
U razgovoru za dobarportal.net, Una Suljić- Fatić ističe kako je od malena gajila ljubav prema medicini, zbog svoje majke koja je ljekar.
“Sjećam se poslije rata često nije radio lift tako da smo se pješke penjale na šesti sprat nakon maminih dežurstava, jer me većinom neko čuvao u komšiluku i uvijek sam znala pitati, a zašto si mi dala onaj sirup, a šta je to i slično. Mislim da sam od majke povukla humanost i općenito ljubav prema pacijentima, rad sa ljudima i ono najbitnije da ne smijem sebi dozvoliti klasifikaciju ljudi i prema tome se postavljati kada je riječ o njihovom zdravlju. Tako da ljubav prema famraciji je od malih nogu koja se godinama razvijala, dok je tata kao ekonomista odigrao veliku ulogu u ovom dijelu komercijale, brojeva, prihoda, rashoda i skupa su napravili savršen balans koji je neophodan da osoba koja se misli u ovom sistemu baviti farmacijom mora imati”, kaže Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Naglašava da su podijeljenja mišljenja kada se kaže da je najmlađa doktorica nauka iz oblasti farmacije u Bosni i Hercegovini.
“Neki ljudi bljedo gledaju i to je sasvim uredu, jer tačno vidite koga imate ispred sebe. Drugi vas gledaju sa divljenjem što je isto uredu. Znate koji su najbitniji, oni koji su poslije vas motivisani da postanu nešto slično, ako ne slično onda da barem rade na svojim snovima. Ti su najbolji i oni su mi najbitniji”, ističe naša sagovornica.
Zbog ljubavi prema farmaciji, odlučila je pokrenuti vlastiti blog i aplikaciju gdje će kroz razne teme pacijentima, ali i kompletnoj populaciji u našoj zemlji, pokušati na mnoga pitanja dati odgovore o farmaciji, zdravlju, preparatima, lijekovima i sličnoj tematici.
“Ni blog nije bio za one koji će reći ‘ahh jos jedan u nizu’, nego za one koji će željeti sudjelovati u svemu tome. Koji će možda prvi put nešto napisati i poslati mi da objavim. Gdje će ti isti biti ponosni da su recimo napravili prvi korak. Nije sve u životu u novcu i iskreno svrha je da se upravo ljudi iz oblasti farmacije istaknu, a ne da neki lijevi ljudi rade razno razne marketinge i reklame, a struke nigdje. Želim da mlade ljude koji imaju elena i motivacije navedem da to što rade rade srcem i da budu motivirani”, govori Una-Suljić Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Dodaje kako je trenutno na trudničkom bolovanju i da prvi put općenito ima vremena za sebe.
“Kada sve saberem i oduzmem nedavno sam napunila 30 godina, a u školu idem od 6 godine znači tačno 24 godine sam u obrazovnom sistemu, jednim dijelom sa strane učenika, drugim dijelom predavača. Mislim da je bilo vrijeme za pauzu pa barem dva mjeseca do poroda. Mislim i da mi slijedi najveći doktorat na svijetu, a to je beba, ali isto tako već sad vidim da budi neku novu snagu, elan i motivaciju. Blog kao i aplikacija nastaje baš u vrijeme trudnoće, jer sam lično mnogo toga proživjela i imala jako mnogo nedoumica koje ću javno podijeliti. Kako zbog trudnica koje su na početku tako i onih koje planiraju trudnoću, ali i zbog sistema u kojem se nalazimo da budu svjesne šta ih sve čeka i po pitanju nekih drugih stvari, koje su zakonom neuređene, a ja ću o tome javno i otvoreno progovoriti ako mi novinari budu dali prostora, a ja vjerujem svakako u sedmu silu” kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, pandemija koronavirusa u farma industriji je napravila defekture.
“Posao je cvjetao u prvom valu i mislim da je to jedina industrija poslije industrije hrane koja je zaista napravila dobar posao. Strah je opravdan u svakom poslu, ali u ovoj industriji ne treba da lažemo javnost kako nam je bilo grozno ili kako nismo imali promete jer jesmo. Treba čovjek biti pošten. Ono što je apel jeste domaća proizvodnja i neka nam ovo bude nauk, da kada nas zatvore,a mislim na granice, a doživjeli smo to, ostajemo samo na našim temeljima. Samim tim poenta priče je gradimo i čuvajmo naše, jer vjerujte mi u ovoj industriji ako ne budemo mi čuvali naše, radili na našim preparatima neće biti dobro. Jako puno uvozimo, a sve to možemo i sami proizvesti. I to što uvozimo većinom su kopije orginatora, tako da nije se neka velika pamet upotrebljavala, nikakva ino pamet koju Bosna i Hercegovina nema među ovim mladim ljudima. Treba naše firme dići na noge, a ne se baviti tuđim zaradama”, smatra Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Njen krajnji odgovor na stanje farma industrije u Bosni i Hercegovini je preferencija domaćeg.
“Pogledajte naše domaće kompanije kakve su to mašine i pogoni, pa mi nema čega da se stidimo. Kažu nije dobro ima bolje, sugerišite da, ali nemojte odustati od domaćeg proizvoda. Isti stav je i po pitanju tendera i javnih nabavki dajte našim ljudima tendere, dajte našim kompanijama tendere. Pa svima nam je bolje da smo okruženi finansijski stabilnim ljudima koji će od svog rada moći hraniti svoje porodice, mislim i na poslodavce i na uposlenike”, mišljenja je naša sagovornica.
Kako kaže, mnogo toga je pročitala vezano za vakcinu protiv koronavirusa, ali da su podijeljenja mišljenja.
“Uvijek se kreće kakva je serija došla, koji joj je rok, ko je proizveo, ko je odobrio, šta kaže zavod i još milion pitanja. Svako je opravdano jer su djeca u pitanju. Šta je bitno za ovu vakcinu, neka je probaju na nekom drugom prvo. Mislim da ne moramo biti prvi kada su ove stvari u pitanju, jer nismo ni u drugim. Čekamo i mi dugo na konkretnija rješenja koja su u nekom drugom vremenu bila za nas prioritet pa se nisu žurili”, govori Una Suljić-Fatić.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Ističe kako se blago ježi od sadašnje politike u Bosni i Hercegovini, odnosno od toga ko sve ulazi u nju i slično.
“Sve što se ne može rješiti je kao političko pitanje, volimo mi tu senzaciju inače, vazda bili vazda ostali vreli Balkan. Nikako ljudi da shvate da je vrijeme da prestanu biti ovce i da nije heroj onaj koji odlazi iz jedne stranke koja ga je napravila, uslovno rečeno napravio, dala mu sve, naučila ga svemu i dobrom i lošem i onda je sada protiv. Tako vam izgleda danas politika. Prvo te nauče, onda ti porastu apetiti i postaneš bezobrazno pohlepan, onda promijeniš, osnuješ, onda pljuješ ono svoje primarno što te hranilo, onda optužuješ to isto, a kad se okrenes temelji ti više nego jasni. E samo naš narod to ne može ili ne želi da vidi. Pametnom dovoljno”, mišljenja je naša sagovornica.
Motivaciju crpi iz snaga kojima je okružena te jakim ljudima koje ima oko sebe.
“Kada kažem jake nije to stvar moći. Ja imam uspješne prijatelje, imam obrazovane prijatelje željne napredovanja. Imam ljude koji iako su u nezadivnim situacijama, su jaki mentalno, umno i na svaki drugi način što je zaista veliki uspjeh. Inspiracija su mi roditelji i tako će ostati dok sam živa. Ukratko i zašto. Jer su pošteni, jer im je svaka kritika bila opravdana, jer su ljudi i nikada to u sebi nisu izgubili. Kada bi bila samo deset posto od onoga što su meni moji roditelji bili i ono kakvi su ljudi ja sam najsretnija osoba na cijelom svijetu. Jedna je rečenica bila presudna: ‘Ti nikada ne znaš ko sjedi preko puta tebe, svi smo jednaki i svi se jednom vraćamo'”, govori Una Suljić-Fatić te dodaje da je lijepo biti lijepa i uspješna žena.
Una Suljić Fatić (FOTO: Una Suljić Fatić, privatni arhiv)
Kada nije na poslu, kaže da voli da čita i da se bavi interijerima i uređenjima.
“To je moja skrivena ljubav i dosta sam ih do sada i uradila, stvari koji ljudi inače ne znaju, volim rad sa majstorima, boje, namještaj, dekoracije. Volim čašu dobrog vina, muziku u pozadini i kućni mir. Jako volim putovati”, otkriva naša sagovornica.
U budućnosti se namjerava više posvetiti sebi i pokušati napraviti stvari za koje do sada nije imala vremena.
“Naravno postati ću ako Bog da uskoro i majka tako da nas čeka period nespavanja, suza radosnica i sve što ide sa malenim čudom koji želi da mu se sve prilagodi. Ozbiljan je plan da ću se baviti politikom, jer mislim da imam šta za ponuditi našem stanovništvu, ako ništa barem po pitanju zdravstva, a znamo koliko je to bitno”, kaže Una Suljić-Fatić.
Mladima poručuje da budu podrška jedni drugima te da je motivacija najbitniji faktor.
“Ostanite ljudi, neka vas tuđa mržnja, zloba, mobing nikada ne promjene da budete takvi nego ostanete dosljedni sebi i svojim principima i načelima”, zaključuje Una Suljić-Fatić.
Amel Ćurić snimio je pjesmu “Za nas” sa Adijem Šošetom, pjevačem grupe Miligram, koja je već na prvo slušanje naišla na oduševljenje publike, sudeći po komentarima fanova.
Ćurić je već poznat po izuzetnim vokalnim sposobnostima, a talentovani Šoše savršeno se snašao u ovom duetu.
“Saradnju je inicirao autor pjesme Amil Lojo koji je izrazio želju da Adi i ja sninimimo nešto zajedno. Obojica smo se složili da je upravo pjesma “Za nas”, koju je ranije otpjevao Adis Škaljo, jedna od najboljih Amilovih pjesama ikada i koja i Adiju i meni savršeno odgovara. Otpjevali smo je u produkciji Al Music, i na prvo slušanje smo znali da smo napravili odličan izbor. Uvijek mi je zadovoljstvo raditi sa Amilom, a Adija kao mlađeg kolegu jako cijenim i mislim da je jedan od najtalentovanijih mladih pjevača današnjice, što je pokazao i u ovoj pjesmi.”, rekao je Amel Ćurić.
Adi je još od djetinjstva pratio Amelov rad i volio je slušati njegove pjesme te nam je otkrio da je bio oduševljen kada mu se ukazala prilika da sarađuje sa Ćurićem i zahvalan je Amilu što je inicirao saradnju.
“Ovo je spoj jednih od najjačih vokala na našim prostorima. Zadovoljstvo je raditi s njima.” rekao je autor pjesme, Amil Lojo.
Premijerno izvođenje pjesme možete poslušati na linku ispod:
Amel je najavio i novu pjesmu, za koju je nedavno objavio tizer, a koju je snimio upravo u saradnji sa Amilom Lojom, sa kojim je i ranije radio na mnogim hitovima. A ako je suditi prema pjesmi “Za nas“, možda će u budućnosti ponoviti saradnju i sa talentovanim Adijem, koji je publici poznat i po učešću u Zvezdama Granda, kao i na šou “A strana” na HRT-u.
Vila Mandić, odnosno Olimpijski muzej, kulturno je blago koje je pravi svjedok vremena turbulentnih dešavanja u Sarajevu.
Objekat koji je odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Heregovine još 2009. godine proglašen nacionalnim spomenikom u okviru kompleksa vila iz austrougarskog perioda u sarajevskoj Petrakijinoj ulici koju osim Vile Mandić čine vila Heinricha Reitera, vila Hermine Radisch i vila Forstratha Miklaua.
Za Vilu Mandić je navedeno da je izgrađena 1903. godine za poznatog sarajevskog advokata i političara, doktora Nikolu Mandića. Autor projekta je arhitekta, Karl Paržik. Nakon Prvog svjetskog rata, objekat je imao sve predispozicije da lahko promijeni namjenu, tako da je u ovu vilu smještena rezidencija ambasadora Velike Britanije.
Nakon Drugog svjetskog rata, objekat je nacionaliziran i proglašen je društvenom svojinom. 1945. godine u vilu je smješten Konzulat Sjedinjenih Američkih Država čime je ostvaren kontinuitet diplomatsko-konzularne namjene objekta, koju je imao od kraja Prvog svjetskog rata. Sredinom druge polovine 20. vijeka objekat ponovo mijenja svoju funkciju i u njega se smještaju društveno-političke institucije tadašnje socijalističke države.
Na dan otvaranja igara, 8. februara 1984. godine, u objektu je otvoren Muzej XIV zimskih olimpijskih igara. Rad Muzeja je prekinut aprila 1992. godine, kada je početkom agresije na BiH, vila Mandić granatirana i zapaljena. U periodu između 1992. i 1998. godine, zapaljeni objekat bez krova je bio izložen propadanju.
Januara 1998. godine napisan je „Projektni program obnove rekonstrukcije i nove funkcionalne organizacije Muzeja XIV olimpijskih igara u Sarajevu“, autora, akademika Ivana Štrausa, na osnovu čega će isti autor izraditi idejno rješenje.
Na osnovu ovog idejnog rješenja, u decembru 1999. godine, izrađen je izvedbeni projekat pod nazivom „Olimpijska akademija Sarajevo, izvedbeni projekat sanacije konstrukcije“, autora arhitekte Dragana Bijedića i građevinskog inženjera Vladimira Savkovića, u okviru projektantske kuće „Arhitekt“.
Realizacija ovog projekta započela je 2000. godine. Dolaskom nove gradske vlasti 2017. godine na čelu sa gradonačelnikom Abdulahom Skakom, rekonstrukcija Muzeja kao simbola grada, postaje prioritet. Intenzivni radovi koji su okončani početkom ove godine, počinju 2018., s ciljem otvaranja muzeja na Dan Grada Sarajeva što, zbog koronavirusa, nažalost, nije učinjeno.
Otvaranje Muzeja osmog oktobra bit će upisano zlatnim slovima u datum kada je građanima kako Sarajeva, ali i cijele zemlje vraćen ovaj značajan objekat u kojem će osim podsjećanja na 1984. godinu i tadašnju Zimsku olimpijadu u Sarajevu biti i dio posvećen još jednom sportskom događaju koji je održan u Sarajevu i Istočnom Sarajevu, a to je EYOF 2019. godine. Cijelu maifestaciju na viši nivo podiže i dolazak Princa od Monaka, tako da će naše Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, ponovo biti u epicentru svjetske javnosti.
Lejla Vraneš taekwondo trenira deset godina i majstor je taekwondoa crni pojas I dan.
Ova 19-godišnja djevojka članica je Kluba borilačkih vještina (KBV) Tornado, a u razgovoru za dobarportal ističe kako je taekwondo ojačao ne samo fizički, već i psihički.
“Prvobitno je to bila želja da se bavim nekim sportom, a kroz godine je to preraslo u ljubav. Taekwondo me je naučio disciplini, upornosti, samokontroli i odgovornosti. Zahvaljući ovom sportu moje samopouzdanje je raslo iz godine u godinu i naučila sam da uvijek treba biti istrajan u onome što radiš”, kaže Lejla Vraneš, koja je inače studentica Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Lejla Vraneš (FOTO: Lejla Vraneš, privatni arhiv)
Dodaje da trenira nekoliko puta sedmično u zavisnosti od ostalih obaveza.
“Kada su u toku pripreme za neka nadolazeća takmičenja, tada su treninzi intenzivniji i treniram gotovo svaki dan. Nije teško pronaći motivaciju kada radiš ono što voliš. Jednostavno, taekwondo je dio mog života i trening je postao nezaobilazan dio dana. Želim da budem bolja i da idem ka ostvarenju novih uspjeha i to je glavna motivacija”, ističe naša sagovornica.
Najviše je ponosna na to što je imala priliku nastupiti za reprezentaciju Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu.
“To je prelijepo iskustvo i nevjerovatan je osjećaj nastupati na jednom takvom takmičenju“, govori Lejla Vraneš.
Lejla Vraneš (FOTO: Lejla Vraneš, privatni arhiv)
Mišljenja je da je taekwondo okarakterisan kao “muški sport” i vjeruje da postoje predrasude prema ženama koje treniraju borilačke vještine.
“Ja se tokom svoje karijere nisam susretala sa nekim oblikom diskriminacije. Smatram da se dobre sportistkinje cijene isto kao i dobri sportisti. Nikada nisam primjetila da se nekom uspješnom muškarcu posvećuje više pažnje nego djevojci koja je isto toliko uspješna”, riječi su naše sagovornice.
Smatra da je sport u Bosni i Hercegovini zapostavljen i da zaslužuje veću pažnju.
“Potrebno je da se sportisti puno više uvažavaju, da se cijene i da se u njih ulaže. Postoje mnogi sportski uspjesi koji nisu prepoznati i sportisti koji nemaju priliku da pokažu svoje vještine i umijeće”, potcrtava ova mlada taekwondoistkinja.
Lejla Vraneš (FOTO: Lejla Vraneš, privatni arhiv)
Naglašava kako je pandemija koronavirusa u velikoj mjeri utjecala na njene planove.
“Otkazano je Evropsko prvenstvo za koje smo se spremali i na kojem nam je bio fokus. Osim toga, otkazana su i sva ostala takmičenja koja su se trebala održavati u ovom periodu. Također, jedno vrijeme nismo mogli održavati treninge i to je bila velika promjena u našem radu”, kaže naša sagovornica.
Nada se da će se pandemija što prije okončati, kako bi se mogla vratiti na put na kojem je bila.
“U budućnosti još očekujem puno dobrih treninga, druženja sa prijateljima i još dosta takmičenja, jer ta putovanja zauvijek ostaju u lijepom sjećanju, a to iskustvo je zaista neprocjenjivo”, govori ova mlada Sarajka.
Lejla Vraneš (FOTO: Lejla Vraneš, privatni arhiv)
Mladima poručuje da uvijek rade ono što vole.
“Hrabrost, odlučnost i upornost će se uvijek isplatiti. Nikada ne treba odustajati od onoga što voliš, ni od onoga čemu težiš. Trud je ključ uspjeha i onaj ko se trudi, ko ulaže u sebe i ko je istrajan, taj će doći do svojih ciljeva”, zaključuje Lejla Vraneš.
Preduzeće “Park” objavilo je divnu priču na svom Facebook profilu. Naime, “Parku” su se nedavno obratili roditelji trogodišnjeg dječaka iz Sarajeva sa jednom željom.
Ovaj mališan je, umjesto poklona za rođendan, želio svom gradu darovati nešto. Tako je sa svojim drugarima, roditeljima i radnicima Parka zasadio svoju lipu na Vilsonovom šetalištu.
“Prekrasna rođendanska priča danas je ispričana u Vilsonovom šetalištu, a jedna nova mlada lipa svjedoči svemu tome. Nije to obično stablo, baš kao ni lokacija, to je od danas Timurova lipa, poklon prekrasnog dječaka svom gradu i omiljenom šetalištu.
Naime Timur, trogodišnji Sarajlija, danas slavi rođendan, ali umjesto rođendanske fešte u igraonici, dječak i njegovi roditelji danas su mnogim sugrađanima pokazali kako se voli svoj grad. Timur je umjesto poklona, svom gradu i jednom starom drvoredu u Vilsonovom poklonio svoj poklon. Od danas će rasti zajedno sa svojim stablom lipe.
Priča koju su Timurovi roditelji počeli s preduzećem “Park” krenula je prije nekoliko sedmica, javili su se preduzeću “Park” s idejom da s obzirom koliko Timur voli vrijeme provoditi u Vilsonovom šetalištu, upravo na tom mjestu na svoj rođendan, zajedno sa drugarima, zasadi svoje stablo.
Krenulo se užurbano u pripremu, jer Vilsonovo šetalište posebno je i biološko naslijeđe našeg grada, odabrano je posebno stablo, upravo onako kako dolikuje i lokaciji i povodu i činjenici da se stari drvored obnavlja novim mladim stablima.
Jutros ni kiša nije pokvarila radost ove posebne priče, radnici Parka pripremili su zemljište za sadnju, ekipe iz Parkovog vrtnog centra “Flora” iz rasadnika u Nedžarićima vrlo brzo su dostavile sadnicu nove lipe i počela je sadnja. Zajedno sa radnicima Parka, male Timurove ruke, ruke njegovih drugara i roditelja za nekoliko minuta uradile su posao koji će godinama biti itekako vidljiv.
Novo mlado stablo ukrašava prostor Vilsonovog šetališta i Timurovim vršnjacima i svim budućim Sarajlijama pravit će hlad tokom ljetnih šetnji omiljenom gradskom destinacijom, koja će na ovaj način, osim tradicije, imat i svoju budućnost.
Trogodišnjem Timuru preduzeće “Park” upućuje najsrdačnije čestitke povodom rođendana, roditeljima poštovanje za ovakav hvale vrijedan čin, a svim sugrađanima molbu da zajedno čuvamo i Timurovo, i sva stabla ovoga grada.
Inače ovo je dio Parkove akcije koju realizira već drugu jesenju sezonu s ciljem da građani stablima obogaćuju zelene površine, a preduzeće “Park” će osim kompletne podrške, odabira lokacija, bogate ponude stabala i sadnica u svom rasadniku, ovakve priče podržati i potpuno besplatnom uslugom sadnje i transporta, kao i stručnom pomoći”, navodi se na Facebook stranici preduzeća “Park”.
Prekrasna rođendanska priča danas je ispričana u Vilsonovom šetalištu, a jedna nova mlada lipa svjedoči svemu tome. Nije…
Fojničanin Abdulhak Hadžimejlić u julu 2019. godine diplomirao je na jednom od 15 najjačih univerziteta u Turskoj, u gradu Konyi na „Selčuk Univerzitetu“, na Filozofskom fakultetu, smjer Historija umjetnosti te se vratio u Bosnu i Hercegovinu i trenutno radi u Sarajevu na Berise Akademiji kao edukator arapske kaligrafije.
Ljubav prema arapskoj kaligrafiji u porodici ovog mladića gaji se skoro dva stoljeća, a njegovi prvi dodiri s kaligrafijom desili su se još dok je pohađao Karađoz-begovu medresu u Mostaru.
“Na ljetnom raspustu neposredno prije polaska u treći razred, tokom jedne ramazanske noći sjedeći sa babom nakon iftara i gledajući u radove koje imamo u našoj kući, ostao sam impresioniran kompozicijama te velikom ljepotom harfova (arapskih slova) i mnogim drugim ljepotama koje nudi kaligrafija. Pa mi je nekako „kliknulo“ kako bi bilo dobro da i ja pokušam uraditi nešto slično pa mi je otac napravio ‘kalem’ za pisanje od tesarske olovke”, kaže Abdulhak Hadžimejlić.
Dodaje kako je njegov babo svoj radni vijek proveo kao imam te je imao iskustva vezana za arapsku kaligrafiju pa mu je dao neka osnovna uputstva kako da napravi poneki rad.
“Što sam više pisao, sve sam se više zaljubljivao u ovu umjetnost. Nakon raspusta sam se vratio u Mostar te sam bio jedan od polaznika kursa arapske kaligrafije kod cijenjenog profesora i majstora Muniba Obradovića. Sa profesorom Obradovićem družio sam se oko dvije godine i on je najviše zaslužan što arapsku kaligrafiju toliko uvažavam i volim”, priča naš sagovornik.
Nakon odlaska u Konyu na studij, nastavio je učiti zanat od cijenjenih kaligrafa.
“Učio sam prvo od Ali Kemal Kakana, a zatim uz preporuku od profesora Obradovića, u Konyi sam upoznao braću i sjajne kaligrafe Abdurahmana i Seyit Ahmet Depelera od kojih sam se najviše okoristio. Nakon povratka u domovinu prošle godine, radim sa prof. dr. Ćazimom Hadžimejlićem kao i sa prof. Munibom Obradović na sulusu i dželi (velikom) sulusu, a vrlo uskoro i na nesh (kur'anskom) pismu”, ističe ovaj talentovani mladić.
Naglašava kako je arapska kaligrafija divna umjetnost i da svaki dan vidi nove ljepote u njoj.
“Ponosan sam prvo što se ovim hajratom bavim, ljudi u kućama žele imati radove kao podsjetnik, a ne samo kao jedan ukrasni predmet unutar njihovih domova, mislim da upravo ta veza koju pravim između te levhe i ljudi koji naručuju rad je ono što me najviše raduje i gura da i dalje pišem. Mogu reći da se ponosim što je ovaj skromni rad ponukao našu omladinu ali i stariju generaciju da se oprobaju u arapskoj kaligrafiji, da vide da arapska kaligrafija je puno više od preciznog i lijepog izvođenja linija na papiru. Ljudi žele da uče, a ja im mogu u okviru svojih mogućnosti određene stvari pokazati i to je ono što me istinski ispunjava”, govori Abdulhak Hadžimejlić.
Kako kaže, trenutno se bavi sulusom i dželi tj. velikim sulusom.
“Radim na masnom papiru za arapsku kaligrafiju kao i na profesionalnom, ručno pravljenom papiru kojeg u terminologiji arapske kaligrafije zovemo Ahar ili Mukahhar. Zavisno od veličine teksta kao i formata papira na kojem radim, rad može potrajati od pola sata pa do sedmicu a ponekad i do 2-3 sedmice. Ukoliko su u pitanju radovi za koje treba više vremena, radim istovremeno na par njih da mi ne dosadi, dinamičan rad i različitost među radovima čini da mi to vrijeme sa njima brzo prolazi”, riječi su našeg sagovornika.
Rad Abdulhaka Hadžimejlića (FOTO: Abdulhak Hadžimejlić, privatni arhiv)
Ističe kako mu mnogi ljudi kažu da pisanje arapske kaligrafije izgleda tako lahko i jednostavno te da je izuzetno talentovan.
“Ne kažem da je moguće biti kaligraf bez neke doze osjećaja za ljepotu i umjetnost općenito, ali mukotrpan rad i hiljade sati uz papir i kaleme, tinte i sve ostalo daje kao rezultat upravo tu jednostavnost dok pišete. Moja najveća inspiracija za rad je ljubav prema kaligrafiji i arapskom harfu. Desi se da se previše zabavim naruđbama, pa jednostavno osjetim veliku potrebu da napravim jednu pauzu u kojoj ću rad napraviti za sebe, ne želim da potisnem osjećaj da sam kaligrafiju počeo učiti iz velike ljubavi i poštovanja prema njoj”, priča ovaj 25-godišnjak.
Istinski ga raduje napredak kaligrafije u Bosni i Hercegovini koji je očit u odnosu na raniji period.
“Do prije nekih sto godina na ovim prostorima imali smo oko sto kaligrafa širom BiH, ali određena dešavanja na Balkanu odradila su svoje pa je kaligrafija spala na svega par kaligrafa koji su bili jako bitan most na današnje učitelje arapske kaligrafije u BiH. Mislim da je stanje danas puno bolje i nadamo se da će zainteresovanost biti sve veća ako Bog da”, smatra Abdulhak Hadžimejlić.
Rad Abdulhaka Hadžimejlića (FOTO: Abdulhak Hadžimejlić, privatni arhiv)
Potcrtava kako je reakcija kupaca jedna od najljepših stvari koje je viđao otkako se bavi prodajom svojih radova.
“Njihova želja da to što prije odnesu kući i postave na zid, njihov osmijeh i sreća što imaju originalan rad je znak da znaju cijeniti prvo arapsku kaligrafiju kao umjetnost, a znaju cijeniti i ručni rad. Trenutno sva zarada kao nafaka od dragog Boga dolazi mi upravo sa arapskom kaligrafijom. Pored pisanja klasičnih radova, radim i na logotipima kao i naslovnicama za udžbenike na fakultetima. Radio sam npr. logotipe za hafiza Kenana ef. Musića, Mustafu Isakovića, horove Rejjan, Ašik, Ehli Iman, radio sam također na logotipima za različite kompanije u svijetu kao i natpise za džamije i slično. Radove ne prodajem dakle samo na teritoriji naše domovine, već u cijelom svijetu. Nisam ni sanjao da će neki moji radovi završiti u Čileu, Argentini, Australiji, SAD-u, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Egiptu, Dubaiju itd. Sve to insana gura da bude još bolji, da se trudi i daje maksimum u određenom momentu”, ponosno kaže naš sagovornik.
Dodaje da insan mora biti zahvalan na svakom stanju, pa bilo da se nešto poremeti ili da se
unaprijedi.
“Otkako je nastupio period pandemije koronavirusa lično nisam osjetio neki pad u svom poslu, što svakako ne znači da ga neće biti, ali moramo biti spremni na sve. Trenutno imam hvala Bogu dosta projekata na kojima radim, pa nadamo se samo lijepom zdravlju a posla će biti ako Bog da”, govori ovaj mladi kaligraf.
Rad Abdulhaka Hadžimejlića (FOTO: Abdulhak Hadžimejlić, privatni arhiv)
Naglašava kako u Bosni i Hercegovini ima priliku učiti kaligrafiju od velikih majstora.
“Nadam da će biti zdravlja i dovoljno strpljenja da pred njima izučim u potpunosti arapsku kaligrafiju i postanem profesionalni kaligraf arapskog pisma. Pored toga ako Bog da želja je velika za nastavak akademskog obrazovanja, najvjerovatnije u BiH. Nadam se da će uz Božiju pomoć moja vizija moje karijere biti uspješno realizovana u budućnosti”, riječi su našeg sagovrnika.
Mladima poručuje da nikad ne odustaju od svojih snova.
“Svakome je dragi Bog dao neku ulogu na ovom svijetu, ne možemo svi biti doktori, inžinjeri, arhitekte i slično, ali ako vidimo da nam ide određena grana tipa umjetnost, onda potrudimo se da budemo najbolji umjetnici, ako smo dobri u matematici, potrudimo se da budemo najbolji matematičari, ako volimo poljoprivredu, potrudimo se da budemo najbolji poljoprivrednici, jednostavno neka nam prioritet bude visok, strpljenja ne smije da manjka, a uspjeh će doći kad tad. Slušajte svoje srce, znanjem i srcem dosegnite najbolju verziju sebe”, zaključuje Abdulhak Hadžimejlić.
Septembar je mjesec podizanja svijesti o raku kod djece, a simbolizira ga zlatna vrpca. Ovo je godišnji međunarodni mjesec tokom kojeg se aktivno prikuplja podrška, sredstva i podiže svijest o dječijem raku i njegovom utjecaju na život oboljelih i njihovih porodica. Osnovao ga je 2010. godine bivši američki predsjednik Barack Obama, a primarno ga obilježavaju domaće i međunarodne nevladine organizacije.
Neki oblici raka se uglavnom ili isključivo vide samo kod djece, a to je nešto što se također ističe tokom mjeseca septembra. Djeca oboljela od raka su nerijetko otpornija od odraslih, a mnogo je slučajeva gdje djeca ostvaruju potpuni oporavak i vode sasvim normalan život. Ali svijest, edukacija i podrška djeci oboljeloj od raka i njihovim roditeljima su od vitalnog značaja, zbog čega je važnost Zlatnog septembra još veća.
Ovog Zlatnog septembra možete biti zlatni i Vi. Nakon Mostara, Bihaća, Zenice i Tuzle, Zlatni septembar dolazi i u Sarajevo. Družimo se u i ispred Sarajevo City Centra 26.09.2020 od 12:00 do 17:00 sati, uz poštivanje propisanih epidemioloških mjera.
(FOTO: Srce za djecu / IZVOR: PR fotka)
Kupovinom zaštitne maske BUDI ZLATAN, zlatnog ili crvenog balona, zlatne vrpce ili bedža donirate cjelokupan iznos za podršku djeci oboljeloj od raka širom Bosne i Hercegovine.
