Ljubitelje stonog tenisa obradovat će informacija da su mladi takmičari kluba “SPIN 2012” kući krenuli sa svojim medaljama. Dva srebra dolaze u Sarajevo.
Danas je u Tuzli održan Drugi “Otvoreni turnir” za mlađe kadete i mlađe kadetkinje. Klub iz Sarajeva imao je svoja četiri predstavnika na turniru, od kojih su najuspješniji bili Mičić Marko i Handžić Saira.
Njih dvoje osvojili su srebrne medalje u konkurenciji pojedinačno, mlađih kadetkinja i mlađih kadeta.
Glavna trenerica Amela Hažiahmetović Mujezinović zahvaljuje se svim pokroviteljima kluba, a među njima najviše ističući BH Telecom i još par bh. kompanija.
Ekipa sajta dobarportal.net želi klubu još mnogo osvojenih bodova, medalja, pehara, uz ponosno isticanje partnerstva s ovim klubom.
U Srednjoj mješovitoj školi “Žepče” održana je promocija knjige “Iz zemlje snova”, zbirke priča koja je nastala kao pokušaj Udruženja za edukaciju i razvoj civilnog društva “Bridge” da okupi bosanskohercegovačke autore koji bi svojim književnim tekstovima, donekle, odgovorili na jedno aktuelno i veoma bolno pitanje ukupnog bosanskohercegovačkog društva. Knjiga problematizira odlazak mladih iz Bosne i Hercegovine. Urednik knjige je Nehrudin Rehibić.
Na promociji su govorile Zara Maličbegović, magistrica komparativne književnosti i bibliotekarstva i Naida Prasko Huskić, studentica i učesnica knjige. Knjiga sadrži deset priča, deset različitih autora, od kojih je pet nagrađeno, i svih deset priča o ovoj temi je pristupilo različito. U svom obraćanju, promotorica knjige, Zara Maličbegović, istakla je bitnost i važnost ovog problema.
“Mladi žele bolje uslove za život, žele da im država obezbijedi minimalne uslove za stvaranje porodice i brakova, žele jeftinije i bolje obrazovanje, žele posao u struci. I sve ovo što možete pročitati u ovih deset priča su problemi s kojima se susreću mladi ljudi. Te probleme moramo popravljati i stvarati zemlju iz koje mladi neće željeti otići. Cilj ne bi trebao biti da se mladi spriječe u odlasku, cilj države bi trebao biti omogućavanje boljih uslova za život, kako niko ne bi pomišljao o odlasku.Mi odlazak ljudi iz Bosne i Hercegovine možemo posmatrati kao posljedicu svih dešavanja, a ono što je iznimno važno jeste da se počnemo baviti uzrocima”, kazala je Zara Maličbegović.
U toku promocije, videom se obratila i Zerina Maglić iz Beča, diplomirana inženjerka medicinske radiologije, koja je ispričala svoju životnu priču i navela razloge napuštanja zemlje.
“Moj odlazak nije bila samo moja želja, moj odlazak je bio produkt svih okolnosti koje su se tada dešavale, gdje je bilo jako teško da nađem posao u svojoj struci i da krenem neki samostalni život, da imam neku finansijsku samostalnost i stabilnost, što je danas većini mladih ljudi cilj”, rekla je Zerina Maglić.
Također, videom se obratila i Semra Hodžić, autorica priče “Američki san”, koja je istakla motiv pisanja priče.
“Ovo je naša domovina, ovo je naša zemlja i niko ne treba da nas tjera da idemo. Mi se moramo boriti da nam bude bolje, a nadam se da ćete vi, mladi, na tome raditi”, poručila je Semra Hodžić.
Zara Maličbegović je, također, naglasila da je ovo što Udruženje “Bridge” radi jako korisno, budući da se o ovom problemu nedovoljno govori, iako je gorući problem ove države.
Udruženje “Bridge” iz Sarajeva i Dorijan Dedić, kao predsjednik Udruženja, sprovodi različite aktivnosti koje se najviše bave mladim ljudima i sve svoje resurse usmjeravaju u tom pravcu. Oko njega su okupljeni mladi umjetnici i umjetnice, koji su realizovali veoma mnogo projekata edukativno-kreativnog karaktera. Jedan od takvih projekata jeste rad sa učesnicima/učesnicama Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece” Mjedenica” iz Sarajeva, druge kreativne radionice poput “Art Workshopa”.
Udruženje ima i svoju izdavačku djelatnost, koja je priznata i dobro prihvaćena od strane publike. Udruženje “Bridge” je poklonilo veliki broj knjiga učenicima i učenicama Srednje mješovite škole “Žepče” u svrhu buđenja svijesti kod ovih mladih ljudi o bitnosti razmišljanja o ovoj temi, s jasnom porukom da su obrazovanje, marljivost i malo sreće u životu, pravi i jedini ključ svakog pojedinca.
Adela Kršo po zanimanju je magistrica biologije-usmjerenje mikrobiologija.
Interes za mikrobiologijom kod ove 29-godišnjakinje javio se još u drugom razredu srednje škole.
“Tadašnja profesorica, Mirsada Jukić (specijalistkinja mikrobiologije) je ostavila veliki dojam na mene, te sam uz nju i zavoljela ovu oblast. S njom sam pod mikroskopom gledala bacil tuberkuloze i tada sam bila jako ponosna jer je meni dozvoljavala da rukujem uzorcima i mikroskopom (za koji smo tada mi učenici mislili da košta 100.000KM). Čini mi se da se ne bih mogla zamisliti u nekoj drugoj oblasti. Životne okolnosti se mijenjaju, ali ljubav i interes prema ovom pozivu će uvijek biti jača od svega”, ističe Adela Kršo u razgovoru za dobarportal.net.
Naglašava kako je ponosna na činjenicu da nikada ne odustaje, bez obzira na čitavu situaciju vezanu za pronalazak posla u struci.
“U dosadašnjem radu sam najviše ponosna na činjenicu da sam bila u mogućnosti da savladam sve one prepreke za koje sam mislila da ne mogu i za koje su drugi mislili da ne mogu, što sam vrijedna radnica, pouzdana i željna cjeloživotnog učenja i napredovanja”, kaže naša sagovornica.
Prema njenim riječima, otvorena su nam vrata u svijet SARS-COV 2, s obzirom na to da su naučnici uspjeli sekvencionirati genom virusa.
“O ovom virusu znamo da se izuzetno lahko prenosi, znamo koliko se dugo može zadržati na površinama, u zraku ili u ljudskom organizmu, znamo njegovu etiologiju kao i način dijagnoze i terapiju. Ono što je zanimljivo za ovaj virus je da je vrlo nepredvidiv i da na taj način predstavlja izvjesno iskušunje naučnicima jer ne mogu odrediti njegov sljedeći korak. Naučnici su vjerovali kako bi ovaj virus mogao, poput njegovih prethodnika SARS i MERS, spontano nestati, međutim ni to se nije desilo”, objašnjava Adela Kršo te dodaje kako iznenađuju i različiti simptomi kod pacijenata jer pored onih opisanih simptoma, mnogi pacijenti ispoljavaju i specifične simptome koje nemaju svi pacijenti.
Našu borbu s nevidljivim neprijateljem ocijenila je kao veoma lošu.
“Brine me i rastužuje činjenica da mnogi ljudi ne shvataju ozbiljnost pandemije i da ne poštuju predložene mjere. S obzirom na to da se radi o virusu koji se prenosi vrlo lahko i da je vrlo teško motivisati ljude da poštuju mjere – nošenje maske i fizička distanca, mislim da naši stručnjaci imaju jako veliki problem da riješe, što se nadam da će uspjeti prije nego bude prekasno”, tvrdi ova mikrobiologinja.
Mišljenja je da su nadležni trebali više brinuti o ljudskim životima.
“Smatram da su na čelu našeg kriznog štaba bili ljudi koji su stavili vlastite interese na prvo mjesto a ne interese nas, građana, za čiju korist i dobro su dužni da rade”, jasna je Adela Kršo.
Adela Kršo (FOTO: Adela Kršo, privatni arhiv)
Potcrtava kako je vakcina trenutno jedino rješenje za zaustavljanje pandemije i eradikciju ovog virusa u skorijoj budućnosti, kojoj se svi radujemo.
“Cilja se na efikasnost vakcine od 90 posto i iznad. S tim da naučnici tvrde kako će se ova vakcina morati primiti u dvije doze za potpunu efikasnost. Međutim, nauci još nije poznato koliko će dugo trajati imunitet. Potrebno je pratiti kontrolnu skupinu ispitanika (pacijenata koji su primili 2 doze vakcine) duži vremenski period, kako bi se ustanovilo koliko imunitet zaista traje. Treba napomenuti da je vakcinacija jedno od najvećih otkrića 20. stoljeća, koje je spasilo na desetine miliona života. Ne trebam vam reći koliko će tek značajno otkriće biti vakcina protiv SARS-COV 2”, naglašava naša sagovornica.
Posebno je žalosti odnos države Bosne i Hercegovine prema nauci.
“Smatram da država koja ne ulaže sva svoja sredstva i napore u nauku i obrazovanje, nema svijetlu budućnost. Voljela bih da živimo u državi koja će svoje naučnike samovoljno da podržava i motiviše da idu dalje bez da ih moramo stalno moliti, izlaziti na proteste i napominjati u šta treba da ulažu”, kaže Adela Kršo.
Čvrstog je ubjeđenja da su mladi naučnici prisiljeni na odlazak iz naše države.
“Kada je odnos države ovakav prema nauci, jako je teško i voljeti i graditi život i karijeru u takvom okruženju. Naučnici ne samo da bivaju potplaćeni, čak i kada nađu posao u struci, već, vrlo često, bivaju žrtve mobinga od strane starijih kolega. Kada sve to uzmemo u obzir, onda je sasvim logično da će osoba koja je naučno orijentisana svoju budućnost zamišljati u državi u kojoj će moći ostvariti svoj potpuni, karijerni potencijal”, ističe naša sagovornica.
Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.
“Zasad, ono što bih voljela jeste upisati specijalizaciju iz oblasti epizootiologije (nauka koja proučava uzroke nastanka, širenja i prestanka zaraznih bolesti životinja, kao i načine njihovog suzbijanja radi eradikcije) na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Nadam se da je to nešto što ću uspjeti ostvariti, u nekom vremenskom okviru od deset godina”, govori ova mikrobiologinja.
Mladima poručuje da samo uče, a to učenje ne mora nužno biti vezano za školu ili fakultet.
“Svaki dan je prilika da se nauči nešto novo, i ne treba je propustiti. Učenje novih jezika, sviranje novih instrumenata, bavljenje različitim sportovima. Sve su to stvari koje grade naš karakter, povećavaju krug naših poznanika i šire nam vidike”, zaključuje Adela Kršo.
Adela Merdžanić, vrhunska rukometašica, bivša rukometna reprezentativka Bosne i Hercegovine, porukom na Facebooku obavijestila je pratitelje da je teško bolesna i da joj je potrebna pomoć za liječenje.
Prije 16 mjeseci Adeli je dijagnosticiran rak debelog crijeva sa metastazom na jetri. Od tada je prošla 30 kemoterapija i dvije operacije, ali nažalost bolest ne posustaje, te su Adeli jedina šansa za život terapije na klinici u Njemačkoj.
Navela je da je, nažalost, došla u situaciju da se obrati javno za pomoć, te je opisala kroz šta sve prolazi. “Prije 16 mjeseci sam otkrila da sam bolesna, da imam rak debelog crijeva sa metastazom na jetri. Od tada sam prosla 30 kemoterapija i dvije operacije. Na moju žalost bolest ne odustaje, širi se, ali ne odustajem ni ja. Daljni nastavak liječenja nije moguć u našoj državi, jer terapije koje se ovdje daju i koje sam ja primala nisu dale rezultata. Nakon potrage po cijelom svijetu uspjeli smo naći kliniku u Njemačkoj koja bi mi pokušala pomoći da se izborim sa bolešću. Troškove liječenje plaćam ja jer naše zdravstveno osiguranje ne pokriva to liječenje”, objasnila je. Za nekoliko dana, kako je navela, ide na prvi tretman tom terapijom, ali samo on neće biti dovoljan, trebala bi proći 3-4 te terapije. “Nažalost, nisam u mogućnosti da sve te tretmane platim sama, pa ovim putem želim da pokrenem zajedno sa vama akciju prikupljanja sredstava za nastavak mog liječenja. Moja naredna terapija bila bi u mjesecu januaru i do tada bi trebalo skupiti 23.000 eurasamo za terapiju, a u to nisu uključeni troškovi mog transporta do Njemačke”, napisala je Merdžanić.
Na koji nacin napisati sljedece recenice a ne izazvati ne znam ni ja kakve sve reakcije.
Dosta vas i ne zna za moje…
Zamolila je da pomogne bar dijeljenjem statusa i podataka. “Ja ću da se borim i dalje kao što sam se borila, ne samo kroz ovu bolest nego i kroz cijeli život, jer ipak je u meni sportska krv jedne lavice u horoskopu. Ostanite mi dobri, budite veseli i sretni i uživajte u životu jer jedan ste dobili. ” live life “, napisala je bivša golmanka. Oni koji mogu pomoći, detalje o uplatama mogu pronaći na fotografijama:
Pozivom na broj 17012 za Adelu donirate 2 KM (Broj je jedinstven za sve operatere u BiH). Donacije su moguće i klikom na opciju DONIRAJ ODMAH na web platformi Pomozi.ba kao i putem standardnih računa sa naznakom Adela Merdžanić.
Ines Lojpur velika je humanitarka i zaljubljenica u životinje, a upravo ta ljubav odvela ju je u svijet pasa i mačaka kojem se maksimalno posvetila.
Ova Sarajka osnivačica je “Happy Puppy Sarajevo”, a za dobarportal.net donosi zanimljivu priču o sebi i svom poslu.
“Ideja je pokrenuta prije otprilike osam godina. Prijateljica Alma i ja pronašle smo povrijeđenog i napuštenog psa kojem je trebala veterinarska pomoć, a kasnije operacije, oporavak, lijekovi, hrana i smještaj. Nas dvije, tada studentice, smo došle na ideju da pravimo nešto za pse, a od čega bi ujedno zaradile novac i bile u stanju pomagati životinjama. To nešto su bile poslastice za pse”, kaže Ines Lojpur .
Dodaje kako je veliki broj sretno spašenih životinja zahvaljujući ovoj divnoj i humanoj ideji.
“To je jedna ne baš mala kućna, pseća pekara. U svojoj ponudi imamo preko 15 vrsta zdravih zalogajčića za pse, pravimo torte i mafine po želji vlasnika. Svi proizvodi su napravljeni od pažljivo odabranih sastojaka, prilagođenih ishrani pasa i mačaka, i što je najvažnije, ne sadrže konzervans i aditive. To je ono što naše poslastice čini drugačijim od ostalih na tržištu”, ističe naša sagovornica.
Ines Lojpur (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)
Potcrtava da se trudi, uz stalne konsultacije sa veterinarima, keksiće svakim novim receptom učiniti zdravijim i ukusnijim.
“Za svakog ljubimca posebno pripremamo poslastice, koje friške, hrskave, zdrave i ukusne stižu na kućnu adresu vlasnicima. Za pse sa alergijama, posebnim zdravstvenim problemima, također imamo posebnu ponudu. Koristim samo najbolje i najkvalitetnije namirnice, meso iz lokalnih mesara, voće i povrće iz domaćeg, organskog uzgoja, meso divljači koje je testirano, koristimo kurkumu i spirulinu kao dodatke koji su jako dobri za zdravlje naših ljubimaca”, naglašava ova ljubiteljica životinja.
U poslu je najviše raduje stalni kontakt sa životinjama i ljudima koji vole životinje, kao i izrada rođendanskih torti i mafina za kućne ljubimce.
“Veliki je broj vlasnika koji se potrude pripremiti pravu malu pseću zabavu za svog ljubimca, a ja se trudim pomoći im da stvorimo lijepe trenutke, i još ljepše uspomene, a da se sve njuškice zadovoljno oblizuju. Slike sa zabave uvijek sa nestpljenjem čekam”, govori Ines Lojpur koja voli ljude koji svoje ljubimce smatraju ravnopravnim članom porodice.
Poslastice za četveronožne prijatelje (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)
Naglašava kako je od malena navikla dijeliti sa životinjama ljubav, prostor, vrijeme, hranu, sreću, život te je ponosna što su ljudi prepoznali kvalitet i iskrenost.
“Svjesna sam situacije u kojoj se nalazimo, svjedoci smo kako su ljudi postali apatični jedni prema drugima, a grozni prema životinjama. Iz tog razloga, sve je veći broj napuštenih, gladnih i zlostavljanih životinja. Ja glavu ne želim i ne smijem okrenuti. Kupovinom naših proizvoda istovremeno pomažete da jedna ulična njuškica napuni svoj stomak. Dio prihoda od prodaje naših proizoda ide u humanitarne svrhe. Od tog novca kupujem hranu za pse i mačke, izdvajam dio za veterinarske troškove, plaćam smještaj psima koje sam sklonila u pansion i pomažem drugima koji su uradili isto”, priča naša sagovornica.
Također, često organizuje akcije prikupljanja pomoći za azil na području svoje općine i zahvaljujući dobrim ljudima, akcije su uvijek uspješne.
“Volim životinje, volim svoj posao, ljudi su to prepoznali i podržavaju me u tome. Svakodnevno hranim oko petnaest lokalnih pasa i preko dvadeset mačaka”, istakla je Ines Lojpur koja dodaje da je baš to ono što je čini sretnom i s čim započinje svoj dan.
Poslastice za četveronožne prijatelje (FOTO: Ines Lojpur, privatni arhiv)
Vjera u sebe i iskrenost u poslu, kao i kvalitet i predanost onome što radi, pomogli su joj da stekne povjerenje svojih klijenata.
“Vjerujte u snove. Vjerujte u sebe. Svaki dan radite na tome da budete bolja verzija sebe od one koja ste jučer bili. Uzmite stvar u svoje ruke i budite promjena. Volite svoj život i svaki život na planeti”, savjetuje naša sagovornica.
Prema njenim riječima, životinje su tu da nam uljepšaju život.
“Nadam se danu kada će ljudi imati veću svijest prema životinjama, udomljavati gladne i namučene pse sa ulice ili azila, a uličnim macama pružiti kutak svog stana”, dodaje ova ljubiteljica životinja.
Apeluje na sve ljude da ostatke hrane ostavljamo na mjesta gdje prolaze ulični psi i mace, kao i na udomljavanje napuštenih životinja.
“Udomite sebi bezuvjetnu ljubav. Moja ljubav je Rea, mješanka, udomljena prije osam godina iz azila. I da, glavni je pomoćnik u radu i glavni degustator naših proizoda”, zaključuje Ines Lojpur.
Autor: Segmedina Keško
Bilješka o autoru: Segmedina Keško rođena je 24.12.1994. godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.
Udruženje „Urban- Etno“ organiziralo je radionicu za djecu uzrasta od 10 godina. Tema radionice je bila bosanskohercegovačko kulturno nalijeđe i njegovo približavanje mladim generacijama. Radionica se održala u prostorijama Udruženja.
Zahvalni smo talentiranim učesnicima koji su usmjerili svoju dječiju kreativnost i pozitivnu energiji za stvaranje ovog modela: Asia Operta, Umma Tahirović, Maša Radovanović, Ajka Ćatić, Sara Bahto, Esma Bilanović i Alta –Iman Ibrahimović.
U sklopu projekta Secesija V kroz umjetnost i krativnost djeca su pokazala kako njeguju svoju kulturnu baštinu, koliko poznaju bosanskohercegovačku historiju i koji su to simboli koji predstavljaju našu domovinu.
Cilj projekta je:
– Njegovanje tradicije i kulturne baštine kroz kreativnost.
– Učenje o bosanskohercegovačkoj tradiciji i običajima, jeziku i pjesmi, tradicionalnoj odjeći i hrani.
– Spoj dvije umjetnosti : crtež kao likovne umjetnosti i modnog dizajna kao primjenjene umjetnosti.
– Njegovanje tradicije kroz zagovaranje i propagiranje multikulturalnosti i tolerancije Bosne i Hercegovine.
1 od 26
Modni dizajn je umjetničko oblikovanje originalne odjeće i modnih dodataka koji zadovoljavaju estetske, likovne, vizualne i funkcionalne kriterije što je dokazala Emina Husedžinović Ibrahimović stvorivši unikatni odijevni predmet od tkanine koja je ukrašena dječijim likovnim radovima. Njen doprinos afirmiranju bosanskohercegovačke modne scene može se interpretirati kroz obim i kvalitet opusa, ali i nastojanje da se ukaže na značaj našeg naslijeđa kao univerzalne vrijednosti. Stoga je s razlogom nazivaju “ čuvaricom” bosanskohercegovačke tradicije.
Ona je dizajner koji prati modne instance, međutim ne odstupa od svoje vizije mode i samim tim njen rad ostaje autentičan. Kroz svoj rad pokazuje zrelost i kontinuitet.
Sarajka Lamija Lagumdžija nedavno je završila studij elektrotehnike na Gunadarma univerzitetu u Džakarti u Indoneziji.
Ova 24-godišnja djevojka u razgovoru za dobarportal.net ističe kako se od svoje šeste godine bavi modelingom, što joj je uvijek bio hobi.
“Nakon Indije, gdje sam živjela tri mjeseca raspusta i bavila se modelingom, 2016.-te godine sam dobila ponudu da radim kao model u Meksiku ili Indoneziji, gdje sam ja izabrala pet mjeseci da budem u Indoneziji i bavim se modelingom i glumom. Aplicirala sam da studiram u Turskoj, ali sam u međuvremenu dobila stipendiju i u Indoneziji i u Turskoj. Ja sam izabrala Indoneziju, gdje sam i dan danas”, kaže Lamija Lagumdžija.
Potom nam je ispričala kako je izgledao njen studentski život u Indoneziji.
“Meni je ponuđena puna stipendija za školovanje u Džakarti, gdje je studij trebao da bude na engleskom jeziku. Igrom slučaja, sva predavanja su mi bila na indonezijskom, bez da sam znala i jednu jedinu riječ ovog jezika. Imala sam sreću da sam dosta toga naučila u srednjoj školi što se tiče matematike, fizike i informatike, tako da ono što su oni učili u prvih nekoliko mjeseci, ja sam već dosta toga razumjela. Završila sam fakultet kao jedan od najboljih studenata. Trebalo mi je nekoliko mjeseci da naučim jezik i danas ga pričam kao maternji”, priča naša sagovornica.
Naglašava da joj bavljenje modelingom nikada nije bilo važnije od obrazovanja.
“Nekad mi bude žao kada vidim da ljudi imaju pogrešnu percepciju o modelingu i djevojkama koje se bave time. Ali isto tako mi bude i jasno kada vidim da na Balkanu danas svako može postati model, i da u većini slučajeva djevojke koje nemaju veze sa modelingom nazivaju same sebe modelima. Na svjetskoj sceni danas nije ništa novo da su modeli i manekenke uspješni ljudi i veoma školovani. Mislim da sam ja jedan od tih primjera”, govori Lamija Lagumdžija koja je najviše ponosna na činjenicu da nije odustala ni u jednom trenutku te što je pokazala da može sama uspjeti udaljena hiljadama kilometara od kuće.
Osvrnula se i na film “Holding hands”, koji je svojevremeno režirala i producirala.
“Taj film je jedan od mojih najdražih projekata i nešto na što veoma ponosim, jer je ujedno i nešto što me inspiriše. U Indoneziji često glumim u filmovima i serijama, tako da sam se okušala i u filmskoj industriji. U Indoneziji su modna i filmska industrija veoma povezane, tako da ne moram da biram”, riječi su naše sagovornice.
Dodaje kako u Indoneziji stariji ljudi više znaju za Bosnu i Hercegovinu, ali samo zbog rata.
“Nažalost, većina još misli da je kod nas rat i uvijek me pitaju da li je sigurno kod nas. Ovi mlađi nas srećom znaju po boljim stvarima, kao što su nogomet i naše zvijezde poput Edina Džeke i Miralema Pjanića”, ističe Lamija Lagumdžija.
Mlada Sarajka nam otkriva kako trenutno pokušava da poveže dvije stvari koje voli, IT sektor i modu.
“Radim na jednoj aplikaciji, ali više o tome nekom drugom prilikom. Ne volim previše pričati o stvarima dok se ne realizuju”, poručuje naša sagovornica.
Dotakli smo se i njenog ljubavnog života za kojeg je, kako tvrdi, uvijek govorila da nema vremena.
“Nikada nisam razmišljala o tim stvarima. Uvijek su me privlačili visoki i plavi muškarci i nikada nisam ni sanjala da ću ljubav naći baš u Indoneziji. Ali da sam boljeg tražila, ne bih ga mogla pronaći”, iskrena je Lamija Lagumdžija.
Ističe kako pandemija koronavirusa ne jenjava u Indoneziji.
“Bili smo tri puta u karantinu i izgleda da ćemo opet. Mnogo je ljudi u Indoneziji, tako da je teško sve organizovati da se ljudi ne pobune. Mnogo ljudi je dobilo otkaze i teško je, ali svi moramo biti jaki. Ja sam kući već devet mjeseci i izlazim samo kad baš moram. Mnogo me ovo stanje poremetilo jer ne mogu da dođem kući na nekoliko dana ili bar negdje da malo otputujem. Završila sam fakultet baš pred pandemiju tako da je ovo bilo vrijeme za traženje posla i ostalo, ali sam nažalost spriječena”, kaže naša sagovornica.
Na kraju razgovora ova ambiciozna Sarajka imala je poruku za sve mlade ljude.
“Nikada ne odustajte od svojih snova, jer nikada ne znate kada ćete dobiti priliku koja će vam promijeniti život”, zaključuje Lamija Lagumdžija.
Bosanski, hrvatski i srpski jezik važe za izuzetno teške jezike. Rijedak je slučaj da neko nauči naš jezik, a posebno su rijetki oni koji pored toga i pjevaju naše pjesme. Jedna od njih je i Laura Marin, 16-godišnja Španjolka iz Galicije.
U razgovoru za dobarportal.net ova mlada djevojka govorila je o tome kako je naučila naš jezik i kako je počela pjevati naše pjesme.
“Kao mala djevojčica voljela sam crtani film ‘Medo u velikoj plavoj kući’ koji sam vidjela na YouTubeu prvi put, kada sam imala devet godina. Crtani film je bio na srpskom jeziku i kada sam ga prvi put čula zaljubila sam se. Počela sam da istražujem i tako sam počela da učim jezik”, priča Laura Marin.
Njena najveća ljubav je pjevanje, a uz muziku je počela da dodatno usavršava naš jezik.
“Ubrzo sam počela slušati narodne i tradicionalne pjesme i odmah sam se u njih zaljubila. Oduvijek sam voljela pjevati, ali balkanske pjesme definitivno najviše volim i zato sam ih uvrstila u svoj repertoar”, ističe naša sagovornica.
Laura Marin (FOTO: Laura Marin, privatni arhiv)
Jezik je učila sama preko interneta, bez ičije pomoći, a rezultati danas, sedam godina kasnije, su zaista nevjerovatni.
“Što se tiče jezika, danas većina ljudi na svijetu ima internet i tako možemo sve da saznamo i naučimo. Sve sam naučila sama, u nekom svom ritmu. Bilo je zaista naporno na početku, ali moja motivacija i ljubav su bili beskrajni. Sada sam jako ponosna i definitivno bih to ponovila opet”, kaže Laura Marin.
Njena najdraža pjevačica je Fahreta Jahić Živojinović poznatija kao Lepa Brena, čije je prve pjesme zapjevala i uz njih se zaljubila u balkansku muziku.
“Sve pjevače i pjevačice sam upoznala na internetu, na YouTubeu. Gledala sam razne emisije, intervjue i gostovanja. Moja najdraža pjevačica je Lepa Brena, a prva njena pjesma koju sam čula bila je ‘Luda za tobom’. Nakon toga sam ubrzo preslušala vjerovatno sve njene pjesme”, dodaje mlada Španjolka.
Coveri koje snima na Instagramu došli su i do Balkana te je veoma brzo stekla simpatije u svim zemljama bivše Jugoslavije, a nije ostala neprimjećena ni kod naših pjevača.
“Ja sam bila u školi kada sam vidjela da je Lepa Brena podijelila moj cover na svom Instagramu. Odmah sam zvala mamu koja nije mogla vjerovati. Meni je to bilo nešto najljepše na svijetu, a smatram to nekom nagradom za svoj rad i trud”, priča naša sagovornica.
Na kraju našeg razgovora, otkrila nam je i svoje planove u budućnosti.
“Planiram živjeti i raditi na Balkanu. Sad trenutno idem u srednju školu, a i situacija sa pandemijom koronavirusa je loša, tako da još uvijek ne mogu napustiti svoj grad. Imam par kontakata i uvjerena sam da ću jednog dana steći uslove da živim na Balkanu, ali za sada ostajem u Galiciji ”, zaključuje Laura Marin.
Autor: Adnan Alić
Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
Delila Ramić studentica je master studija Kontrola kvalitete hrane i pića te je jedna od trenerica taekwondo kluba Victory.
Ova 22-godišnja djevojka u taekwondou je već 16 godina, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je ova borilačka vještina za nju bila pun pogodak.
“Do 2018. godine sam trenirala, takmičila se i dugi niz godina bila članica taekwondo reprezentacije Bosne i Hercegovine te sam se uporedo počela baviti i trenerskim poslom. Sredinom 2018. godine sam prekinula svoju takmičarsku karijeru i opredjelila se samo za trenerski posao”, kaže Delila Ramić.
Pored ove mlade trenerice, treneri taekwondo kluba Victory su i Lamija Alić i Alen Alić, koji su također od malih nogu u ovom sportu i iza sebe imaju vrhunske rezultate.
“Vjerujem da je za naše uspjehe najzaslužnije nesebično prenošenje svog našeg znanja, ali prvenstveno redovan trening, trud i volja naših članova. Moram naglasiti da je ovaj klub star nepune tri godine, što svaki naš uspjeh čini još značajnijim”, ponosno govori Delila Ramić koja ističe kako se treninzi održavaju na tri lokacije i to na Kobiljoj Glavi i Vogošći utorkom i četvrtkom te Semizovcu ponedjeljkom, srijedom i petkom.
Treneri taekwondo kluba Victory (FOTO: Delila Ramić, privatni arhiv)
Dodaje da posljednjih godina postoji značajno veći interes mladih za taekwondo u čemu je veliku ulogu igralo značajnije medijsko eksponiranje i zapaženi rezultati bh. boraca.
“Mnogo sam ponosna na svaki naš uspjeh, medalje, pehare, masovnost, ali mene najviše čini ponosnom odnos koji smo razvili s našim članovima, te sve njihove promjene na bolje kojima smo doprinijeli svojim radom, kako u sportu tako i na ostalim poljima”, ističe naša sagovornica.
Smatra da je taekwondo itekako zapostavljen sport u državi.
“Obzirom da je taekwondo olimpijski sport, koji je kao takav u razvijenim zemljama itekako podržan od strane države, naši reprezentativci su radi toga nerijetko uskraćeni za mnoge velike prilike u karijeri”, potcrtava Delila Ramić.
Postoji interes mladih za taekwondo (FOTO: Delila Ramić, privatni arhiv)
Otkrila nam je i šta svakom takmičaru poručuje prije borbe.
“Pored taktike koju razrađujemo prije borbe, najvažnije mi je da svaki takmičar da 100 posto od sebe u borbi, u tom slučaju je i eventualni poraz pobjeda”, riječi su naše sagovornice.
Ističe kako su zbog pandemije koronavirusa takmičari ostali uskraćeni za veliki broj planiranih takmičenja u BiH i šire.
“U dva navrata smo morali obustaviti treninge zbog naredbi Kriznog štaba i sigurnosti nas i naše djece, međutim to smo vrijeme iskoristili za izlete i treninge u prirodi. Nadam da će se situacija s pandemijom što prije smiriti i da će uskoro sve nastaviti da funkcioniše kao prije. Tad ćemo moći planirati učešće na raznim prvenstvima i shodno tome očekivati sve bolje rezultate “, zaključuje Delila Ramić koja mladima poručuje da treniraju, ulažu u svoje obrazovanje i vode računa o ishrani.
Udruženje Klub za sport i rekreaciju Green sport iz Sarajeva je nedavno organizovalo projekat pod nazivom Aktivno za zajednicu.
Sport i ekoligija kao sredstvo promoviranja politika za mlade. Udruženje postoji već niz godina i kontinuirano radi sa mladima i djecom a ovim projektom imali su za cilj organizovati odlaske na okolne planine i izletišta u kojima bi učestvovali mladi iz Sarajeva ( momci i djevojke) a odlasci su bili u svrhu promoviranje politike prema mladima i politike koja promovira zakon o mladima u FBIH.
Kroz određene sportske radionice kao i ekološke radionice koje je isključivo preporučljivo izvoditi na otvorenom prostoru u prirodi i prirodnom okruženju prezentirali su ono što mladi ljudi doživljavaju i probleme sa kojima se oni susreću. Uz njihove sportsko – ekološke aktivnosti prikazali su sa kojom vrstom nasilja se mladi današnjice susreću i koji je vid riješenja tih problema. Sa mladima koji su činili naš projekat radili su iskusni profesori sporta i tjelesnog odgoja kao i diplomirani psiholog.
Njihov zadatak je prvenstveno promatranje omladine kroz naše radionice te nakon toga sugestije o riješenjima.
