PRAVA ZA SVE: Nema EU integracije bez ženske participacije

0

Organizacija „Prava za sve“ je uz podršku fondacije „Kvinna Till Kvinna“ online diskusiju „BiH je u Evropi, a kada ćemo u EU?“ o procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji iz ugla civilnog društva i ženskih perspektiva. U diskusiji su učestvovali predstavnici Evropske unije u Bosni i Hercegovini, organizacije civilnog društva, državne institucije, političke organizacije i ambasade.

U uvodu u diskusiju, direktorica organizacije „Prava za sve“ Diana Šehić ukazala je na važnost momenta u kojem se održava skup,upravo nakon objavljivanja novog Izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Podsjetila je da „Prava za sve“ intenzivno prate proces evropskih integracija, analiziraju ostvareni napredak, te izrađuju komentare i preporuke koje zagovaraju prema domaćim institucijama i Evropskoj uniji.

„Izradili smo alternativne odgovore na Upitnik iz ženske perspektive, utvrdili smo poziciju žena u Mehanizmu koordinacije i na tom fonu analizirali Reformsku Agendu 2. Naš moto je da „nema EU integracije bez ženske participacije“, rekla je Diana Šehić.

Prvi panelist, Gianluca Vannini, šef Sekcije operacija za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, kazao je kako je promocija i postizanje rodne ravnopravnosti među ciljevima EU i kako je potrebno u praksi provesti sve ono što se usvoji u procesu reformi. Naglasio je kako su žene neravnopravno zastupljene u svim sferama života, od politike, preko javnog života, odlučivanja pa do ekonomije.

Također je istakao kako je EU u prošloj godini izdvojila preko šest miliona eura za razne projekte u ovoj sferi, uključujući i prevenciju nasilja nad ženama, kao i za druge projekte socijalne zaštite i uključenosti žena. Izrazio je i nadu kako će rad organizacija civilnog društva biti prepoznat i uzet u obzir te da će se glas civilnog sektora čuti u pristupnom procesu.

„Cilj da se postigne puna rodna ravnopravnost, da se žene tretiraju jednako, da za isti posao budu plaćene jednako kao i muškarci, da se integrišu rodne politike i ispune svi standardi međunarodne zajednice i EU kad je u pitanju zastupljenost žena“, zaključio je Vannini.

Pomoćnica direktora Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, Darija Ramljak, u svom je izlaganju naglasila visoki postotak žena u Direkciji te je pohvalila inicijativu civilnog sektora da se ponovo pokrene diskusija o procesu evropskih integracija. Ramljak je istakla i kako se dosta stvari dešava po pitanju EU-integracija i u cilju ispunjavanju 14 prioriteta koje su pred vlasti u Bosni i Hercegovini postavljeni u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.

Pojasnila tehničke aspekte usvajanja dokumenata kroz Mehanizam koordinacije i istakla kako je fokus javnosti uvijek na političkom aspektu pri čemu se zaboravlja da sve što se usvaja mora proći proceduru u parlamentima, komisijama i kolegijima. Ramljak je i spomenula kako novi Izvještaj ne ističe toliko perspektivu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, nego dosta prostora daje pitanjima kao što su mini-Schengen i regionalne integracije te pitanje migracija.

Analitičar Evropske inicijative za stabilnost, Adnan Ćerimagić, istakao je kako se o Bosni i Hercegovini iz perspektive Berlina, gdje on radi, govori malo i često neprirodno negativno. Iz njegove perspektive, najveći izazov u Bosni i Hercegovini jeste utvrđivanje javnog interesa, budući da je proces donošenja odluka od javnog interesa u paralizi i da se donose odluke koje su u interesu političih elita ili krugova povezanih s njima.

Kao primjer zanemarenosti javnog interesa u procesu donošenja odluka naveo je obrazovnu reformu gdje su nedavno objavljeni rezultati PISA-testiranja srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini pokazali kako su učenici u velikom broju funkcionalno nepismeni. Po Ćerimagiću, ovi rezultati nisu doveli do toga da se u javnom interesu poduzmu mjere unaprijeđenja obrazovnog sistema, nego su dovele do stopiranja učešća Bosne i Hercegovine u narednom ciklusu PISA-testiranja i blokade reforme.

„Potrebno je napraviti strukturu koja će primorati političare da je saslušaju,“ naglasio je Ćerimagić. U toj strukture važnu ulogu moraju imati i žene jer praksa iz zemalja koje su zabilježile uspjeh u reformama uči da su žene ključni element napretka, u dobrom mjeri zbog toga što nemaju koruptivnu zaleđinu.

Doc. dr. Midhat Izmirlija sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu podvukao je kako struktura koja bi artikulisala javni interes mora biti prenesena u institucionalni okvir. Po njemu, Izvještaji Evropske komisije sve više stavljaju fokus na osiguranje institucionalnog okvira i ne može se samo usvojiti evropsku pravnu stečevinu, nego je potrebno dosegnuti standarde i vrijednosti EU.

„Standarde će biti teško dosegnuti bez funkcionalnog institucionalnog okvira za ostvarenje prava“, kazao je Izmirlija. On je dodao kako i prioriteti iz Mišljenja govore o institucionalnom okviru, a njega će biti najteže urediti zbog kompleksnog uređenja koji je baziran na vrlo starom birokratskom aparatu koji će teško postići napredak u članstvu.

„Trebamo vidjeti šta je stečevina a onda osigurati alate za njenu provedbu da bi se postigli vrijednosti i standardi EU. Uloga civilnog sektora je nemjerljiva i on treba biti konsultiran jer organizacije civilnog sektora imaju najbolji pogled na svoja specifična područja i ono šta se u njima može unaprijediti“, zaključuje Izmirlija.

Amila Žero iz Ženske zagovaračke grupe  primijetila je kako program reformi sa aspekta ženskih prava zanemaruje rodnu ravnopravnost i u analizi i u prijedlogu mjera. Među mjerama koje se predlažu, žene i mladi svrstani su u „ranjive kategorije“ i to je nešto nad čime bi se svi trebali zabrinuti.

„Tužno je što se mladi i žene, kojih je u strukturi društva više od muškaraca, ubrajaju u ranjive kategorije“, rekla je Amila Žero.Ona je dodala i da će se mladi izboriti za svoje prilike i neće dozvoliti da budu otjerani iz zemlje.

Podsjetila je i da postoje velike razlike u stopama zaposlenosti između muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini, kao i da se i u Reformskoj agendi 2 spominje kako su žene slabije plaćene za obavljanje istih poslova od muškaraca na istim pozicijama. „Ugrožavanje ljudskih prava nas vraća u srednji vijek“, istakla je predstavnica Ženske zagovaračke grupe.

Odgovarajući na pitanje da li će nakon ove diskusije uslijediti follow-up aktivnosti, Gianluca Vannini je rekao kako će se održavati konsultacije sa organizacijama civilnog društva i kako postoje podkomiteti za svaki segment pravne stečevine EU, koji će osim komunikacije sa institucijama države, imati i konsultacije sa civilnim sektorom da bi se poredali prioriteti i predložila rješenja.

Obraćajući se učesnicima na kraju, direktorica organizacije „Prava za sve“, Diana Šehić, naglasila je kako je potrebno da se otvore razgovori o ulozi organizacija civilnog društva u procesu evropskih integracija te da postoje organizacije koje imaju šta da kažu u tom procesu i o tom procesu.

IRIS WOLF: Jedino mi je bitno biti sretna u životu

0

Iris Wolf (27) model je iz Zagreba, a odnedavno i majka koja se nakon pauze planira nastaviti baviti modelingom. Uz to, studirala je modni dizajn, tako da od mode, kako kaže, svakako ne odustaje.

Također smatra kako od svega što je prošla u modelingu ima mnogo pozitivnih trenutaka.

“Najviše sam ponosna na prekrasne ljude koje je upoznala u svijetu mode. Naravno, biti majka je najsvetiji i najljepši posao na svijetu, ali svakako ne treba zanemariti i svoj identitet i treba se posvetiti nečemu što vas veseli”, kaže Iris Wolf.

U razgovoru za dobarportal.net ova zanosna Zagrepčanka otkriva i dobre i loše strane modelinga.

“Uz lijepe strane modelinga, kao što su upoznavanje ljudi, od modela do fotografa i dizajnera, putovanja na mjesta gdje te život ne bi možda odveo, upoznavanje svih aspekata jednog modnog snimanja ili revije,  postoje i one lošije strane poput toga da kosa i koža najvise pate jer to su razne frizure, teška šminka, a sve to uzima svoj danak”, ističe naša sagovornica.

Dodaje kako su njene beauty rutine vrlo jednostavne.

“Dakle, ne idem u krevet navečer sa šminkom, ujutro i navečer dobro hidratiziram lice. Kosu tretiram hranjivim uljima i maskama. Bitno je da je kozmetika prirodna i oslobođena hemikalija koje zapravo isušuju, bilo kosu ili kožu”, riječi su ove mlade manekenke.

Iris Wolf (FOTO: Iris Wolf, privatni arhiv)

Kaže kako neispunjenih želja zapravo i nema te da misli da je uglavnom i ostvarila sve što je priželjkivala.

“Sada mi je priroritet odgoj djeteta, a uz to naravno posvetiti se i modelingu koliko je to moguće u ovoj situaciji sa koronavirusom, kada su mnoge stvari odgođene ili prilagođene”,  naglašava Iris Wolf, koja je 2016. godine bila pobjednica na izboru za Najseksi Hrvaticu, a upravo joj je ta pobjeda otvorila mnoga vrata te je dobila priliku za saradnju sa Borisom Štajduharom, poznatim hrvatskim fotografom.

Govorila nam je i o uzorima u modelingu.

“Možda sam ih imala na početku, a kako bivam sve starija, jedino mi je bitno biti sretna u životu  svime odrađenim i postignutim te davati svoj maksimum uvijek i svaki put”, ističe ova ljepotica.

Imala je i poruku za sve djevojke koje se počinju baviti modelingom.

“Svima njima poručujem da prihvate sebe upravo takve kakve jesu, sa tom bojom kose, sa tim crtama lica, tjelesnom građom. Svaka žena je lijepa i ne treba se mijenjati i prilagođavati misleći da će joj onako biti bolje, da će biti uspješnija. Bog nam s razlogom svima dao i takvo lice, takvu kosu i takvo tijelo. Dakle, prihvatite sebe kakve jeste, volite se upravo takve i to je vaša supermoć, jer niko nije vi”,  zaključila je Iris Wolf.

Autor: Ana Brajčič

Bilješka o autoru: Ana Brajčič rođena je 04.6.1994. godine u Zagrebu. Žavršila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti i diplomski upisala u Valenciji u Španiji te tamo žavršila, a paralelno je studirala i Međunarodne odnose i dipomaciju u Zagrebu na Libertasu. Bavila se modelingom te ima titulu Model godine 2016. Republike Hrvatske.

KOLUMNA NELE BANJIĆ: Ženstvenost ne znači odsustvo pameti

0

Opet je otišla na odmor, odakle joj sav taj novac, kako se samo njih dvoje vole, pogledaj im slike kako su dobre, kako ona/on ima ovoliko lajkova, a ja ne mogu da dobijem ni 100, uživo izgleda skroz drukčije, to su pitanja i teme koje većinu korisnika Instagrama zanima.

Više od 800 miliona ljudi koriste Instagram, od toga najviše mlađa populacija. Instagram je uspio stvoriti sliku prihvatljivog izgleda za žene, muškarce i tinejdžere. Najčešći komentar vezan za društvene mreže je “svi izgledaju isto”. I zaista se nametnula slika idealne žene gdje se gotovo svi identično odijevaju, šminkaju, koriste iste aplikacije uređivanje slika, isti photoshop.

Trenutno je “in” da djevojka ima što veće usne, perfektno sređene obrve, lash lift, što uži i manji nos. Ovdje ne želim da osuđujem djevojke takvog izgleda. One jesu lijepe i uredne. Ali to ne znači da su manje vrijedne djevojke koje imaju manje usne, širi nos, djevojke i žene sa prirodnim obrvama i trepavicama. Ovdje želim samo napomenuti da je žena sve ono što ona želi biti, nevažno kako se šminkala i nevažno kakav oblik lica ima.

Sve djevojke i žene su lijepe na svoj način i upravo tu individualnost i autentičnost koju nosimo u sebi, to nas čini posebnom. Dakle, nije cilj da ličimo i kopiramo jedni druge. Cilj je inspirisati djevojke oko nas da budu ono što jesu i da svoju jedinstvenost pokažu tako što će ponosno nositi svoje kilograme, celulite, lice sa manje ili više pudera, trepavice sa ili bez lifta, obrve sa ili bez japanskim iscrtavanjem. Cilj je osjećati se dobro u svojoj koži i da tu unutarnju ljepotu nosimo sa sobom. Ženstvenost ne znači odsustvo pameti.

Nadalje, fascinatno je koliko mladi znaju da koriste Photoshop koji je svakome danas dostupan i besplatan je, a ne znaju na primjer glasati kada dođu izbori. U tome su potpuno nezainteresovani, iako mogu više doprinijeti društvu nego hranjenjem vlastitog ega na Instagramu. Ovdje bih dodala da je pohvalno kada djevojke i žene rade na sebi, jer rad na sebi uključuje šminku, garderobu, fizički izgled. Ali ovdje ne bismo trebali zapostavljati lični i profesionalni razvoj koji se odnosi na razvoj duše, uspjeha, psihičkog stanja, način razmišljanja. Kada razvijamo i jednu i drugu stranu nas, tada smo na dobitku i u balansu.

Korištenje Photoshopa mogu razumjeti kada se koristi u normalnoj dozi. Nekada zaista osvjetljenje utiče na to da iz nekog ugla čudno izgledamo. Nekada ni sami pixeli ne mogu da iznesu sliku kakvi smo zapravo u datom trenutku. Blage i minimalne korekcije razumijem, ali photoshopiranje slike do same neprepoznatljivosti nosi u sebi veliki problem. I onda ne razumijem, je li Instagram postala platforma za takmičenje kod koga su najbolje isfotošopirane slike? Natjecaj u tome ko vodi više ”nerealniji” život?

FOTO: Ilustracija

Zbog toga mi Instagram podsjeća na igricu Sims. U toj igrici imate opciju da pravite svog lika po vašoj želji. Od glave do pete. To me mnogo podsjeća na fotošopiranje i stvaranja nas samih kako ćemo izgledati na Instagramu. Nadalje, u igrici pravimo sopstvenu kuću sa namještajem po našem ukusu. To me podsjeća na Instagram – feed, gdje perfektno slažemo boje i detalje i biramo samo slike koje će se uklopiti cjelokupnom izgledu. U Simsu dajete komande svojim figurama, vodite i usmjeravate u njihovim aktivnostima. To mi je slično Instagram storiju, gdje navodimo naše pratioce da kupe proizvode za koje svjesno iznosimo neistinite stvari, samo kako bi kupili proizvod koji i nije tako odličan koliko se predstavlja. Zapamtite, ako ne plaćate za proizvod, onda ste vi proizvod. I na kraju ove komparacije, dodala bih da u Simsu zahvaljujući šiframa i kodovima, možete povećati svoj novac. Na Instagramu je slično, kupovinom i putem manipulisanja možete povećati broj pratioca. Samo šteta je što toj igrici zvanom Instagram pridajemo toliko značaja.

Koliko je otišlo u nedogled taj nerealni svijet, govori nam činjenica da su se počeli pojavljivati Instagram profili gdje se pokazuje realno stanje i prirodni izgled osobe. Svi su facinirani pojavom tih ljudi. Naravno, te jeste pohvalno i na pozitivan način razbija nametnutu sliku kako mladi trebaju izgledati na Instagramu. Ali naš odnos prema tome je upitan. Zar to ne bi trebalo biti normalno za naše oči? Jesu li oni doista posebni toliko, ili smo svi upravo takvi. Samo nemamo hrabrosti iznijeti naše pravo ja, jer se bojimo da nas kao takve neće prihvatiti.

U ovome svemu bih navela i period kada je bila poznata stranica dernek.ba, gdje su svi bili zaluđeni tom platformom. A pogledajte danas, gdje je ta stranica? Mnogi za nju nisu ni čuli. Ili još jedan primjer: Prvi puta kada se pojavio Facebook na našem području, tada je bio trend da si kul ako imaš što više virtualnih prijatelja i da ti za rođendan što više ljudi koje i ne znaš, čestitaju rođendan. Što je popunjeniji zid nepoznatim osobama, to se smatraš bitnijim. Mnogi od nas nisu pratili taj trend. Ali danas imamo, po mom mišljenju, još gori trend gdje se svjesno postavljaju manipulirane slike. Zato se i pitam, da li ćemo našim unucima pokazivati naše slike iz mladosti one koje smo fotošopirali, ili ipak one prave? Nije ni čudo da je član parlamenta Ujedinjenog Kraljestva, dr. Luke Evans, sastavio Prijedlog zakona koji govori da bi ljudi morali da označe koje su im slike fotošopirane.

Na kraju, važno je dodati da društvene mreže, pa i Instagram nemaju samo negativne posljedice. Instagram podržavam kada nam služi da pokažemo svoj kreativni dio ličnosti. Podržavam ga kada kroz njega približavamo drugima umjetnost i svoje ideje i aktivnosti koje pozitivno utiču na pojedinca i društvo. One itekako mogu biti korisne. U tom slučaju moramo biti također svjesni kakav sadržaj tražimo da gledamo. U realnom životu izbjegavamo negativne, dvolične ljude. Izbjegavamo manipulatore i emocionalne vampire. Zašto onda da ih pratimo i gledamo na Instagramu?

Ne morate se osjećati loše kada otpratite nekoga ko predstavlja nerealni život ispunjen samo žudnjom da ima što veći broj pratioca. Morate biti svjesni da svako na Instagramu bira svoju najljepšu sliku i trenutke gdje su samo sretni. To nije pokazatelj realnog života. Kada malo bolje pogledate, većina Instagram profila ističe materijalizam gdje se iznose svi detalji iz života, gdje je sve ”na izvolte“ i gdje se želi privući pažnja tako što se počinje gledati na ljude kao na seksualne objekte. Ako nemaš dovoljno pratioca ili ako pratiš više ljudi nego što oni tebe, na to se gleda kao da si izgubio sav svoj potencijal koji nosiš u sebi. Zar već ne počinjemo polako živjeti život kao u onoj seriji Black Mirror u epizodi ”Nosedive”, gdje se sve bazira na tome koliko si popularan prema jednoj aplikaciji?

Stoga, ne bih rekla da je najbolje da se izbrišemo sa društvenih mreža, jer one ipak sa sobom nose i pozitivne strane. Zbog toga, zapratimo osobe koje nas inspirišu i motivišu svojim pričama. Zapratimo one osobe koje više ističu svoju kreativnu stranu i od koga nešto možemo naučiti. Neka nam vrijeme provedeno na Instagramu donese nova i korisna saznanja i ideje. Što prije osvijestimo da nam Instagram uzima ono najdragocijenije, a to je vrijeme i sadašnjost, to ćemo prije znati kontrolisati koliko vremena dajemo samo jednim običnim aplikacijama koje i jesu napravljene da nam uzimaju pažnju, dok oni na našoj pažnji zarađuju.

Sama činjenica da su napravili da tokom dopisivanjem sa nekim, na chatu dok čekate odgovor stoji u uglu da ta osoba ”tipka”, napravljeno je samo s ciljem da ne izlazite sa aplikacije i da vam održi pažnju tako da se zadržite na chatu i da vidite šta vam je neko napisao. To je samo jedan mali detalj kako su uspjeli da nam zarobe pažnju. Stoga, osvijestimo se i poklonimo pažnju tamo gdje je najviše potrebna, a to je na ličnom i profesionalnom radu, na porodici, na prijateljima, na aktivnostima u kojima uživamo. Nadam se i da vam je ovaj tekst ostavio na trenutak mali “aha” momenat.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.

MLADI ZA NOVI KULTURNI PROCVAT: Pozivamo vas na izložbu umjetnina na platnu i kaligrafije “Borealis”

0

Udruženje društvo umjetnika “Gazi Osman Paša” je omladinsko društvo osnovano u Sarajevu 2019. godine, a glavna svrha postojanja društva su promocija umjetnosti, poezije, patriotizma i omladinskog duha.

Udruženje vodi omladina koja je aktivna i ambiciozna da unaprijedi svoj grad i državu. Do sada, Udruženje se fokusiralo na diskusije o poeziji, umjetnosti, historiji… Pa prilikom dolaska novih članova, proširilo svoje ambicije ka višim ciljevima.

Organizovali su online edukacije za vrijeme početka pandemije gdje su postali platforma za mlade ljude da nauče više i upoznaju nove ljude za vrijeme izolacije. Također su organizovali mirovnu šetnju uz znak podrške Bošnjacima u Sandžaku za period crnogorskih izbora.

A sada, uz podršku mladih umjetnika i Historijskog muzeja, Udruženje društvo umjetnika  “Gazi Osman Paša” sprema novi projekat na koji vas poziva!

Izložba umjetnina na platnu i kaligrafije “Borealis” koja je upotpunosti organizovana od strane srednjoškolaca svečano će biti otvorena 18. oktobra sa početkom u 17 sati u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Izložba će trajati sedam dana, a cijena ulaznice iznosi 4 KM.

Umjetnici čiji će radovi biti predstavljeni su: Teuta Hot (glavni izlagač slikarskih radova) te Emina Bahtanović, Sumeja Hasanović, Sumeja Nukić i Hena Šehović (radove turske i arapske kaligrafije).

Eman Šabotić (FOTO: Eman Šabotić, privatni arhiv)

“Izložba služi da promoviše radove omladine koja namjerava da se bavi umjetnošću, pa time da im Udruženje ‘Gazi Osman Paša’ bude platforma za isto. Mi smo uradili sve u našoj moći da se  čuje za ovu izložbu, pa vjerujem da ćemo na taj način uspjeti u našem konačnom cilju promovisanja naše priče”, kaže Eman Šabotić, organizator izložbe, koji je ujedno i predsjednik Udruženja društva umjetnika  “Gazi Osman Paša”.

Prihod od prodanih ulaznica ide direktno muzeju kao znak podrške kulturnim institucijama i znak zahvalnost mladih za njihov rad.

“Na nama mladima je da kroz naše djelovanje pomognemo kulturnom procvatu naše domovine za bolje sutra. Dođite i podržite mlade osobe koji se bore za bolju budućnost Bosne i Hercegovine za novi kulturni procvat našeg društva”, poručio je Eman Šabotić.

Ako imate bilo kakva pitanja, slobodno im se obratite na e-mailove: drustvopisacagopsarajevo@gmail.com ili sabotic.eman36@gmail.com

Autor: Rijad Ahmetović

Bilješka o autoru: Rijad Ahmetović rođen je 18.01.2002. u Sarajevu. Bavi se aktivizmom te je i omladinski autor. Također, koordinator je mnogih organizacija u NVO sektoru punih šest godina.

RIJAD ŠPILJAK: Od studentskog posla do posla iz snova

0

Rijad Špiljak iz Sarajeva, podijelio je sa nama svoj put do zaposlenja.

Ovaj mladić iz glavnog grada Bosne i Hercegovine rekao nam je kako je spojio ljubav prema svom gradu sa poslom kojim se sada bavi već preko sedam godina.

“Godine 2012. sam upisao Mašinski fakultet u Sarajevu. Tokom studija sam tražio razne prilike za studenske poslove kako bih zaradio za đeparac i pomogao roditeljima pri finansiranju studija. Pružila mi se prilika da postanem turistički vodič. U aprilu 2013. godine stekao sam certifikat za turističkog vodiča”, kaže Rijad Špiljak.

Radio je ture po Sarajevu i Bosni i Hercegovini te pronalazio vrijeme za fakultet i posao.

“Uspio sam naći balans između fakulteta i posla te obezbijediti sebi dovoljan izvor prihoda za finansiranje studija i đeparac. Do kraja 2018. godine sam radio kao vodič i imao sam priliku upoznati ljude iz više od 50 zemalja svijeta”, dodaje naš sagovornik.

Rijad Špiljak (FOTO: Rijad Špiljak, privatni arhiv)

Za dobarportal.net ističe kako se nada da je boravak u Sarajevu i Bosni i Hercegovini učinio zanimljivim svim turistima koji su bili na turama koje je on vodio.

“Bila mi je velika čast, tokom više od pet godina rada, kroz svoj grad provesti oko 50 000 ljudi iz cijeloga svijeta. Veliku čast mi je predstavljala i činjenica da sam bio jedan od domaćina visokim delegacijama poput delegacije predsjednika Republike Djibouti, direktora FC Celtic, menadžmenta fudbalske reprezentacije Finske”, govori ovaj mladić.

Otkrio nam je i čime se sada bavi.

“U januaru 2019. dobio sam posao u turističkoj agenciji Insider gdje sam prvenstveno radio kao vodič. U agenciji radim na poziciji operativnog menadžera, gdje terenski rad mijenjam tehničkim djelovanjem u koordinarinju, organizaciji, pripremi vodiča i svih potrebnih sredstava za realizaciju više od 3000 tura koje su sa velikim uspjehom organizovane u 2019. godini”, potcrtava Rijad Špiljak.

Rijad Špiljak (FOTO: Rijad Špiljak, privatni arhiv)

Također, navodi kako su postojale mogućnosti za rad u struci, budući da je po zanimanju magistar mašinstva, no ipak je odabrao rad sa ljudima.

“Prevagnula je ljubav prema svom gradu i želja da Sarajevo i BiH predstavljam na najbolji mogući način”, naglašava ovaj mladi Sarajlija.

Ono što nas je posebno zanimalo to je projekat “Mali ambasadori Sarajeva” gdje je djeci u Bosni i Hercegovini omogućen besplatan obilazak grada.

“Pored redovnih poslova, zajedno sa kolegama u januaru 2019. godine pokrenuli smo projekat pod nazivom ‘Mali ambasadori Sarajeva’ koji je podrazumijevao besplatne obilaske za učenike osnovnih škola u Sarajeva i BiH. To je projekat gdje djeca imaju priliku upoznati Sarajevo kakvo do tada nisu poznavali, te kroz igru i zabavu naučiti mnoštvo novih stvari. Želimo djeci približiti tradiciju našeg kraja i povezati je sa savremenim načinom života”, priča Rijad Špiljak.

Luís Figo i Rijad Špiljak (FOTO: Rijad Špiljak, privatni arhiv)

Nismo mogli, a da ne primjetimo Rijadovu ljubav prema poslu koji radi.

“Radeći na projektima vezanim uz tradiciju našeg kraja, djeca su stekla nova znanja i vještine, obogatila svoj rječnik i spoznaje, ali i osjetila pripadnost svojoj zemlji i zavičaju. Volim svoj grad i državu, i trudim se da ga dočaram na najbolji mogući način, jer vjerujem da doista imamo mnogo toga za ponuditi”, riječi su našeg sagovornika.

Dodaje da bi volio da turisti vide i dožive našu tradiciju, onako kako on to vidi svojim očima. Svjesni situacije u kojoj se nalazimo, pitali smo ga da nam kaže kako se on nosi s tim.

“U 2020. godinu smo ušli sa velikim očekivanjima ali je pandemija korona virusa učinila svoje, a pad prihoda iznosi više od 95%. Ovakva situacija nas je natjerala da razmislimo o budućnosti i pružila šansu da radimo na novim stvarima za koje ranije nismo imali dovoljno vremena. Uprkos svemu, rad sa djecom na raznim projektima poput dnevnih kampova, virtuelnih obilazaka, izrade ilsutrovanih vodiča za djecu, kao i rad sa međunarodnim partnerima na projektima posvećenim turizmu nam je omogućio da sačuvamo sva radna mjesta. Vjerujemo da ćemo istrajati u ovom velikom izazovu te da ćemo kraj krize dočekati još spremiji”, zaključuje Rijad Špiljak.

Autor: Segmedina Keško

Bilješka o autoru:  Segmedina Keško rođena je 24.12.1994. godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.

AMAR KORKARIĆ: Zbog oca sam zavolio rukomet i svakodnevno mi pomaže da napredujem

Amar Korkarić rukometom se bavi od svoje šeste godine i trenutno je član ORK “Bosna” Sarajevo. U sarajevskom klubu ovaj 18-godišnji mladić, inače sin bh. rukomentene legende Zuhdije Korkarića, igra na poziciji srednjeg beka i lijevog krila.

U razgovoru za dobarportal.net pričao je o svojim počecima i ambicijama u nastavku karijere.

Prošao sam sve omladinske selekcije kluba i evo me sada u prvom timu. Također, nastupam i za juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine”, kaže Amar Korkarić.

Otkrio nam je i šta je utjecalo na njegovo razvijanje kao rukometaša.

“Za mene kao mladog igrača je ovo treća godina Prve lige Federacije BiH i sa sigurnošću mogu reći da je znantno utjecala na moj napredak i razvoj kao igrača”, ističe naš sagovornik.

Amar Korkarić (FOTO: Amar Korkarić, privatni arhiv)

Govorio nam je i o ambicijama svoga kluba.

“Pa prije svega mi smo u protekloj sezoni zauzeli 1. mjesto te smo igrali baraž za Premijer ligu BiH u kojem na kraju nismo uspjeli zauzeti jednu od dvije pozicije koje su vodile u PL BiH. Evo sada je opet krenula sezona Prve lige Federacije i za sada u prva dva kola smo ostvarili dvije pobjede i namjeravamo nastaviti u tom ritmu sve do Premijer lige BiH”, naglašava ovaj mladi rukometaš.

Smatra da je reprezentacija Bosne i Hercegovine pred veoma teškim periodom.

“Prolazimo kroz smjenu generacija i to je jedan veoma težak period za svaku reprezentaciju pa tako i za našu, ali sam sasvim siguran da uz spoj mladosti i iskustva naša selekcija može napravit mnogo”, potcrtava Amar Korkarić kojem je najsretniji trenutak bio kada je dobio poziv u juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Dotakao se i ponuda drugih klubova, ali i podrške koju ima od svojih roditelja.

“Imao sam nekih ponuda od klubova u Premijer ligi BiH i također sam išao u Sloveniju, ali zajedno sa svojom porodicom koja mi je najveća podrška u svemu, odlučio sam da je najbolje da ovdje u Sarajevu završim srednju školu i onda da se odlučim za dalje”, riječi su našeg sagovornika.

Kao rukometnog uzora naveo je svoga oca.

“Zbog oca sam zavolio rukomet i svakodnevno mi pomaže da napredujem u svakom aspektu svog života pa tako i u sportu. Od igrača koji igraju rukomet i dalje bih naveo Nikolu Karabatića”, priča nam ovaj mladi rukometaš.

Na kraju je imao i poruku za mlade sportiste.

“Vjerujte u sebe i samo uz naporan rad i trud možete ostvarit svoje snove”, zaključio je Amar Korkarić.

Autor: Mirsad Bahtanović

Bilješka o autoru: Mirsad Bahtanović rođen je 18.06.1997. godine u Sarajevu. Završio je Srednju medicinsku školu na Jezeru, da bi 2018. godine uradio prekvalifikaciju kako bi mogao započeti privatni biznis. Od hobija se bavi rukometom i istraživanjem o sportu.

“UHLJEB“ NA ZADATKU: Direktor ZOI 84 napravio konkurs sam za sebe?

0

Vršilac dužnosti direktora KJKP ZOI ’84, Edis Baković, raspisao je konkurs 27.  septembra za četiri ključne pozicije u ovoj kompaniji, od kojih su tri na neodređeno  vrijeme, piše portal Raport.

 

Konkurs za tri osobe raspisan je dan prije uvođenja moratorija za zapošljavanje i imenovanje u Kantonu Sarajevo, a za jednu, na dan uvođenja moratorija. Konkurs je još uvijek aktuelan iako je zaključkom Skupštine KS naređeno obustavljanje i poništavanje svih konkursnih procedura koje su u toku. Još jedan apsurd jeste da je Baković, koji je v. d., raspisao konkurs za imenovanje direktora ZOI 84, odnosno sam za sebe. Zbog svega toga, kako saznajemo, Antikorupcionom timu Kantona Sarajevo poslana je prijava protiv direktora ZOI-ja.

FOTO: Raport.ba

Također, prema informacijama Raporta, već se zna ko će biti uposlen na pozicijama za koje je raspisan konkurs. Kako nam je rečeno, radi se o imenima: Vasvija  Salihović (koordinator), Senad Dreković (služba unutrašnje zaštite), Minela Bučan  (Finansije), Riad Agić (sekretar).

 

IZVOR: Raport // FOTO: Raport

MLADA HUMANITARKA DŽANA KAPIĆ: Naše malo nekome je mnogo

0

Da je Bosna i Hercegovina prepuna mladih i ambicioznih osoba, primjer je i Džana Kapić. Ova 26-godišnja Sarajka po zanimanju je psihologinja, a trenutno je studentica pete godine Medicinskog fakulteta te prva godina Geštalt psihoterapije.

Također, ova svestrana djevojka, nakon dugogodišnjeg volontiranja, izabrana je za predsjednicu mladih Crvenog križa Općine Centar.

“Više od deset godina sam članica Crvenog križa općine Centar, a sve je počelo preko takmičenja iz prve pomoći. Na prvu sam se zaljubila u taj program, osvojila sam državno takmičenje i učestvovala na Međunarodnim takmičenjima i vježbama. Mislim da je ta prva ljubav direktno i utjecala na odabir mog zanimanja, jer prva pomoć pored medicinskog aspekta njege se sastoji i iz pružanja prve psihološke pomoći povrijeđenoj osobi. Kroz program prve pomoći sam upoznala divne ljude, same principe Crvenog križa i shvatila da je to to, da želim i ja biti dio najveće svjetske humanitarne organizacije i dati dio sebe za dobrobit drugih. Uvijek kažem, naše malo nekome je mnogo”, ističe Džana Kapić.

Džana Kapić (FOTO: Džana Kapić, privatni arhiv)

Kako je čitavo djetinjstvo provela na Bjelašnici, odlučila je postati i dio tima Gorske službe spašavanja.

“Ono što GSS stanica Sarajevo radi na Bjelašnici uvijek mi je bilo zadivljujuće. Sve te sirene, doza profesionalizma kada se desi nesreća su me inspirisali da i sama svoje akademsko znanje, a i vještine koje sam kroz Crveni krž stekla, s obzirom da sam instruktor Prve pomoći primjenjujem na terenu još više. A pored toga stijensko spašavanje, spašavanje na vodi i pod vodom, potražne akcije, to je sve neka dodatna doza adrenalina, ali i odgovornosti koju sam osjetila čitajući o uspješnim akcijama stanice Sarajevo i jednostavno poželjela biti dio tog tima”, kaže naša sagovornica.

Njen prvi izazov bio je dok je imala svega 15 godina.

“Tada sam se aktivno takmičila u prvoj pomoći, i sve je uvijek bilo iscenirano,  dok se nije desila stvarna saobracajna nesreća. Odmah sam prišla, a noge su mi se počele tresti od adrenalina, u tom trenutku pritrcava i druga djevojka, samo smo se pogledale i shvatile da smo obje iz Crvenog križa. Krenule smo raditi previjanja, dosta je krvarenja bilo, ne mogu vam opisati koliko je to uigrano izgledalo i koliko sam ponosna bila. Izazova je stvarno mnogo bilo, jer kad radite sa ljudima, nikad nije lako”, priča ova humana djevojka.

Džana Kapić (FOTO: Džana Kapić, privatni arhiv)

Na početku pandemije koronavirusa prijavila se da bude psiholog na online liniji koju je uspostavio Crveni križ Federacije Bosne i Hercegovine.

“I to je za mene bio baš izazov. Prvo jer nismo znali šta sam virus donosi, koliko dugo će trajati, kako će se ljudi ponašati u samoizolaciji, a onda jer se stopa nasilja nažalost povećala, nije bilo jednostavno biti snažan za druge ljude u toj situaciji i pružiti im nadu za bolje sutra. Dok sa druge strane sam odlučila pobjediti svoj strah od visine, doživjeti tu slobodu, mir i povezivanje sa samim sobom kroz sportsko penjanje. Kažu da strah od gubitka čvrste podloge predstavlja jedan od najvećih ljudskih strahova i ja se lično slažem, ali kad ga pobjedite, kao i svaki strah osjećaj je nevjerovatan”, govori Džana Kapić.

Bilo joj je teško izdvojiti na šta je najviše ponosna u svom dosadašnjem radu.

“Nekako to dođe sve u cjelini s obzirom na to da sam u jednom trenutku studirala dva fakulteta i to psihologiju završila sa prosjekom 9,91, uporedo studiram medicinu, pišem radove i trudim se odraditi što više prakse po svjetskim klinikama, do sad sam bila na Sardiniji, Italija i u Ljubljani, Slovenija. Ali opet pored toga, morala bih izdvojiti i ovu godinu, na sav rad tokom pandemije i migrantske krize. Radila sam kao dežurni psiholog, kao terenski psiholog u migrantskom kampu, na istraživanju o zdravstvenoj zaštiti i mentalnom zdravlju, radionice za osoblje i volontere i trenuto pišem priručnik o Prvoj psihološkoj pomoći i uz to sve sam završila četvrtu godinu Medicine sa prosjekom 9.4. Mislim da je 2020. godina bila izazovna i neizvjesna, ali da imam na šta biti ponosna”, naglašava naša sagovornica.

Porodica Kapić (FOTO: Džana Kapić, privatni arhiv)

Kako kaže, inspiraciju i motivaciju crpi od svojih roditelja, posebno mame.

“To je osoba koja je u svom životu jednostavno sve stiže, srčana je i uprkos svim nedaćama koje je joj je život donio nije odustala i uspješna je. U jednom od svojih radova sam napisala i poruku: ‘Mojoj mami i svim mamama svijeta’. Jer mislim da one jesu naša motivacija, a mi postajemo njihova snaga i inspiracija”, kaže Džana Kapić.

Dodaje da nekad ni sama ne zna kako sve stiže, ali kako kaže, gdje ima volje ima i načina.

“Mislim da je ključ dobra organizacija vremena, podrška ljudi oko mene i dovoljno sna. Bez mame, tate, brata i mace bi mnoge stvari bile puno teže”, smatra ova mlada Sarajka te ističe kako se mladi u Bosni i Hercegovini svakodnevno sve više bude te da su na dobrom putu, ali da svi zajedno trebaju više raditi, inspirisati i motivisati jedni druge.

Džana Kapić (FOTO: Džana Kapić, privatni arhiv)

Njeni planovi za budućnost se mijenjaju iz godine u godinu, kako svaka godina donese novo iskustvo i nova znanja.

“Željela bih raditi u misijama kao delegat IFRC-a, ali to je još uvijek daleka budućnost. Trenutno sam fokusirana na lokalni rad, na unapređenju programa prve psihološke pomoći, ličnim edukacijama iz psihoterapije i završetku studija na Medicinskom fakultetu, pa ćemo vidjeti šta će mi život donjeti”, riječi su naše sagovornice.

Mladima poručuje da nikad ne odustaju od svojih ciljeva.

“To je ključ svega, da vjerujete u sebe i svoje želje. Jer kako kaže Meša Selimović ipak je želja najljepša u životu”, zaključuje Džana Kapić.

RUŠE PREDRASUDE: U Kiseljaku održan prvi humanitarni skup ljubitelja automobila

0

Prethodnog vikenda u Kiseljaku održan je humanitarni skup u kojem su učestvovali autoklubovi i ljubitelji automobila iz Sarajeva, Zenice, Viteza, Fojnice i Visokog te ostali građani općine Kiseljak koji su svojim dolaskom dali doprinos ovom skupu.

Organizatori ovog skupa, Marko Galić, Igor Kvasina i Darko Biletić govore o svojoj ljubavi prema automobilima još od malena. Oni kažu da za njih auto nije samo prevozno sredstvo, ističu koliko vremena i truda ulože u jedan automobil i to rade sa puno ljubavi. Često se odazivaju i na tuning skupove u Mostaru, Živinicama, Bosanskoj Gradišci, Sarajevu, gdje predstavljaju svoje automobile.

Međutim, ljudi često imaju predrasude prema vozačima brzih automobila, upravo zbog toga se javila ideja o humanitarnom skupu ljubitelja automobila u želji da sruše predrasude da nisu samo brzi i neoprezni vozači, nego da su i veliki humanitarci koji žele pomoći svojoj zajednici i svojim sugrađanima.

Humanitarni skup u Kiseljaku (FOTO: Nejla Emšo)

Na njihov poziv odazvali su se mnogi sponzori iz Kiseljaka, u želji da daju doprinos ovom humanitarnom događaju. Skup su također podržali i Općina Kiseljak, Ministarstvo unutrašnjih poslova Srednjobosanskog kantona i JU “Dom Zdravlja” Kiseljak. Sav prikupljeni novac namijenjen je za edukacijsko – rehabilitacijsko udruženje “Naša djeca” u sklopu centra “Duga”.

Humanitarni skup u Kiseljaku (FOTO: Nejla Emšo)

Sanja Kvasina, predsjednica udruženja “Naša djeca”, istakla je važnost ovog humanitarnog skupa.

“Tu smo da pomognemo radu našeg centra i da poboljšamo život naše djece unutar centra Mi preko našeg udruženja finansiramo neke projekte i nabavku materijala za rad sa djecom i dosta smo uspješni jer imamo veliku podršku naše zajednice. Novac koji se prikupi centar koristi za izlete, za programe plivanja, jahanja, skijanje ,sankanja. Centar se zaista trudi da djecu sa poteškoćama u razvoju uključi u socijalizaciju i da ih uključi u sve sfere našeg društva”, kaže Sanja Kvasina.

Udruženje “Naša djeca” djeluje i postoji osam godina i udruga broji 50 članova. Članovi ovog Udruženja nisu samo roditelji djece s poteškoćama u razvoju, već postoje i drugi članovi, a tu su i vanjski saradnici koji pomažu udruženju.

Dobri ljudi su tokom pandemije koronavirusa prikupili sredstva i novac koji su donirali centru.

“Druženja su veoma bitna za ljubitelje automobila, tako i upoznavanje novih ljudi je nešto neizbježno i autoklubovi podržavaju jedni druge kada se radi o humanitarnim skupovima i uvijek se odazovemo na svaki poziv”, zaključio je Sejdo Buljubašić član TTC “Anonymous” iz Viteza.

Humanitarni skup u Kiseljaku (FOTO: Nejla Emšo)

Autor: Nejla Emšo

Bilješka o autoru: Nejla Emšo rodena je 12.05.1999. u Sarajevu. Studentica je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na odsjeku za socijalni rad.

RAZA ČOLAKOVIĆ: “Dok mi preživljavamo sa pedeset maraka fasunge, oni uživaju sa pedeset nijasni sive”

0
Ja živim u zemlji čuda, a nisam Alisa…
Ne vjerujete?

Da li znate da je, Bosna i Hercegovina jedina zemlja na svijetu, u kojoj se čuda dešavaju svaki dan?

Odakle da počnem? Naravno, iz početka…

Kao djevojčica od devet godina, preživjeh rat, ranjavanje, glad i ono, za moju dječiju psihu najteže, strah! I evo me… Žena od trideset i sedam ljeta, koja cijeli svoj život gleda jedno te isto, polumrtve političare koji vode mrtvu politiku. Godinama iste stranke, ista predizborbna obećanja, iste figure sa sto lica, iste laži, i nažalost mi, isti ljudi koji uvijek u isto vjerujemo i za isto glasamo. Zar ovo nije veliko čudo? Jeste, ali čekajte, to nije sve…

Ima još čuda, da se čudom načudite…

Pored činjenice da nam je domovina opustošena mladim ljudima, posebno onim obrazovanim, koji bježe glavom bez obzira, da natalitet svake godine opada, siromaštvo raste, školstvo propada, da je korupcija na najvećem mogućem nivou, da se ljudska prava najozbiljnije krše, mi i dalje vjerujemo u bolje sutra.

Šta kažete na ovo čudo? Bukvalno, kolektivno primjenjujemo ono pravilo: “Misli pozitivno pa će ti se dešavati pozitivne stvari”

Da, mi mislimo pozitivno, a što nam se pozitivno ne dešava, krivi su, logično, političari. Ma šta nas briga, važno je da mi i dalje mislimo pozitivno.
Ja živim u zemlji čuda, a nisam Alisa…

Brojna su “čuda” ove naše domovine, koja ima tri predsjednika, i gdje svaki od njih svome jatu leti… Ko biva, svaki se bori za “svoj narod”, a ne zna se čiji narod više u go*nima pliva.(Da izvine ko čita)

Ali narod k'o narod, nek’ je para i igara! Dok do grla ne dođe. A kad dođe, umjesto da konačno shvati, nastave živjeti po još jednoj narodnoj, koja glasi: “Idemo Jovo nanovo”

Što kaže jedan naš, poznati pjevač: “Počnimo, ponovo, ispočetka…”

Mi svoj glas prodajemo, vjerovali ili ne, za pedest maraka. Zavisno od mjesta do mjesta, i toga koliko procijene da vrijedi ljudska patnja. Zamislite to čudo?

Sva proživljena patnja, košta samo pedeset maraka. I dok mi preživljavamo sa pedeset maraka fasunge, oni uživaju sa pedeset nijasni sive… Doslovno.

Nije tu kraj čudima…

Da li ste se ikada zapitali, kako im uspijeva da nas decenijama “drže svezane u njihovom toru”?
Strahom!

Čim se neka od “ovaca” usudi izaći iz “tora”, oni potegnu pitanje “Nacionalne sigurnosti” gdje tobože prikažu, kako je cijelo njihovo stado ugroženo, onim drugim stadom. Waoo…

E onda… Uskomešaju se stada, a prljava politika vlada. Rahatluku nigdje kraja nema. I tako godinama… Ljudi, razumijete li vi ovo, godinama?!

Taman kad sam počela sumnjati, da su čuda izblijedila, evo juče se desilo najnovije.
Dvojica čuvara svojih stada, otišli su u drugu zemlju popiti po jedno pićence, s predsjednikom te zemlje. Ovo mi je najsmiješnije čudo. Pa zar su smjeli, zar su se usudili ostaviti svoja stada na čuvanje, onom jednom što je ostao u Sarajevu?!

Gledam s ostalim svijetom, na slikama vesela lica njihova, nazdravljaju baš k'o rođena braća… Divna slika, i još “divnija” poruka nama, iz sva tri tora, koji svoju patnju u Bosni i Hercegovini prodajemo za pedeset maraka.

Ipak…
Najveće čudo tiče se svih nas, koji živimo na prostorima ove napaćene zemlje, a glasi:
“Sve nam smeta, prosimo da preživimo, bolesni smo i gladni, djeca nam odlaze, a mi godinama ništa ne radimo, da to promijenimo. Jer… Samo nek’ ne puca. Dok, ne d'o Bog, ne zapuca.”