Vrijeme kada tinejdžeri skoro sve svoje slobodne trenutke provode uz pametne telefone donosi sa sobom niz nepovoljnih utjecaja na tu mladu generaciju. Neograničavajući ih i dopuštajući im da previše vremena provode u online svijetu, stvaramo generaciju sa stanjem zvanim Strah od propuštanja ili FOMO.
Sam naziv FOMO je akronim engleskih riječi fear of missing out, koji se prevodi kao “strah od propuštanja”. Ovaj fenomen, iako je poznati već od 1996. godine, u posljednje vrijeme postaje sve više korišten u stručnoj literaturi naglašavajući posebno njegovu vezanost za društvene mreže. Samim time, fenomen dobiva na značaju posebno kada počinje masovnija upotreba društvenih mreža, a odnosi se na stalno provjeravanje notifikacija i dešavanja na društvenim mrežama i drugim aplikacijima kako dijete ne bi propustilo nešto što su tu plasira.
Kako se oni osjećaju i šta je to zapravo?
FOMO ustvari predstavlja nelagodan i često zamorni osjećaj koji je izazavan mišlju da propuštate nešto zanimljivije, uzbudljivije ili čak bolje od onoga što trenutno radite. Ovom osjećaju se ni stariji ne mogu oduprijeti mada zbog ubrzanog života i velikog broja obaveza, oni često i nemaju toliko vremena kao mladi te „ne stižu“ da provode toliko vremena online. Sve ono što se dešava u online svijetu, ono što pratimo šta prijatelji rade, kako se ponašaju, gdje putuju i to objavljuju na Instagramu ili Snapchatu ili nekoj drugoj platformi, može kod njih izazvati osjećaj tuge, samoće ili, u krajnjem slučaju, čak i depresije.
Kako uočiti FOMO kod naše djece i koje znakove pratiti?
Stalno provjeravaju notifikacija na društvenim mrežama i u trenucima kada im je zanimljivo u “realnom svijetu”; Stalno prate kako drugi reaguju na njihov post; Dostupni su 24 sata u danu; Dokumentuju sve svoje aktivnosti na društvenim mrežama; Stalno osjećaju da trebaju nešto novo, neki bolji život; Osjećaju tugu nakon boravka na društvenim mrežama; Nezadovoljnji su svojim životom; Društvene mreže im igraju presudnu ulogu u donošenju životnih odluka ili odluka finansijske prirode (kupovina);
Šta možemo učiniti da bismo spriječili FOMO?
Prije svega, razgovarajte sa svojim djetetom i pokušajte ga potaknuti da za vrijeme nastave i za vrijeme druženja sa porodicom i prijateljima, isključi mobilni telefon. Vaše dijete treba da ima priliku za druženjem i stvaranjem prijateljstava u stvarnom svijetu. Pokažite mu da može kvalitetno provoditi vrijeme i da može biti dio neke grupe u kojoj će se povezati sa svojim vršnjacima.
IZVOR: lifehacker.com.au
Trebamo biti svjesni da društveni mediji ne idu nigdje te da se njihov broj povećava i mijenja oblike i namjene. Društveni mediji mogu biti od velike pomoći za određene stvari ukoliko ih znamo pametno koristiti. Pomozimo djeci da nauče da koriste društvene medije na pravi način i naučimo ih da kao i kod većine stvari na ovom svijetu, umjerenost i ravnoteža su ključni.
O autorici: Ines Pašović vanjski je konsultant Centra za siguran internet, u Sarajevu. Tekst preuzet sa weba MFS-EMMAUS Sigurno dijete
Aida Jusufović jedna je od najboljih ženskih pomoćnih sutkinja u Bosni i Hercegovini. Rođena je 29.12.1988. godine u Sarajevu, gdje je diplomirala na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja.
Suđenjem se počela baviti 2011. godine na nagovor Harisa Kaljanca, jednog od naših najboljih arbitara, pošto u to vrijeme nije bilo mnogo sutkinja. Jedna od prvih utakmica na kojima je dijelila pravdu bio je prijateljski susret u kojem su sudije igrale međusobno.
“Tada sam asistirala Ivani Vlaić, našoj najboljoj sutkinji i taj dan sam odlučila da ću se okušati u suđenju. Mnogi nisu vjerovali u mene, počevši od nekih kolega i ljudi oko mene. Međutim, bilo je tu dosta i onih koji su me podržavali, i govorili da se trebam nastaviti baviti suđenjem. Uglavnom su to bile kolege iz Udruženja nogometnih sudija i instruktora Kantona Sarajevo i ljudi iz Nogometnog saveza Bosne i Hercegovine”, kaže Aida Jusufović.
U razgovoru za dobarportal.net naglašava da je suđenje veoma zahtjevan posao.
“Sudije baš moraju biti vrhunski spremni i fizički i psihički te moraju biti potkovani znanjem kako bi razumjeli igru. Morate biti kompletna ličnost da možete dobro suditi. Na terenu ne možete biti samo sudija, već i psiholog da razumijete igrače te lider da vodite svoj tim”, riječi su ove bh. sutkinje.
Ističe da kada se treba donijeti odluka na terenu, vremena za razmišljanje nema.
“U prvom trenutku što vidite, to vam je. Ja uvijek brojim u sebi “1, 2, 3” i to je to. Ako se počne poslije razmišljati, prođe situacija. Morate biti fokusirani i odlučni, to je najbitnije”, govori ova ambiciozna Sarajka te dodaje da je na početku karijere imala pritisak, ali da sada uživa u suđenju.
Mišljenja je da je ženama teže suditi u odnosu na muškarce.
“Muškarci su fizički jači, ali žene imaju tu dozu nečega, nešto što neočekuješ na terenu. Ne može žena snažno udariti koliko može iznenaditi nekim startom. Nepredvidljive su i teško im je čitati igru. Muškarci igraju konkretno i puno im je lakše suditi “, smatra ova bh. sutkinja.
Kako većinu ekipa iz domaćeg prvenstva dobro poznaje, priprema za mečeve joj bude mnogo lakša. Ipak, kada sudi međunarodne utakmice, dosta vremena provodi analizirajući timove.
“Na međunarodnim utakmicama, mi dobijemo plan i program kome sudimo i onda istražujemo. UEFA nas na tim mečevima miješa pa sudim sa djevojkama iz drugih država”, navodi naša sagovorinca.
Podržava uvođenje VAR tehnologije u nogomet jer kako kaže da ljudi sada napokon mogu shvatiti da sudije nisu mašine i da oni griješe.
“VAR je bitan zato što se kod ključnih situacija treba provjeriti odluka čisto iz razloga jer su i sudije ljudi i da se ne bi oštetile ekipe”, mišljenja je ova dama, kojoj su uzori Turčin Džunejt Čakir (Cuneyt Cakir) i Nijemica Bibijana Štajnhaus (Bibiana Steinhaus), a posebno je pohvalila našeg najboljeg sudiju Irfana Peljtu.
Potcrtava da česte izmjene pravila nogometne igre utječu i na sudije jer trebaju mijenjati neke navike.
“Mi prije utakmice ponavljamo te izmjene i nemamo problema s tim, ali imaju igrači i igračice. Neki od sedam pravila znaju jedno i teško im je objasniti dok to ne dožive na terenu, ali uglavnom poštuju sudijsku odluku”, priča Aida Jusufović.
Najviše je bila ponosna kada je 2017. godine dobila FIFA znak za međunarodnog sudiju asistenta.
“Tada sam bila najsretnija na svijetu. Kada dobijete FIFA znak i krenete suditi evropske utakmice tek onda vas uhvati glad da budete još uspješniji. Imate nove izazove i hoćete suditi veće utakmice”, govori ova ambiciozna bh. sutkinja.
Dodaje kako je vrijedno trenirala i za vrijeme karantina zbog pandemije koronavirusa.
“Kod mene nije bilo pauze ni za vrijeme korone. Kada je započela sezona, ja sam već uveliko bila spremna i spremno sam dočekala sva testiranja. Korona jeste problem veliki, ali moramo naučiti živjeti sa tim”, kaže naša sagovornica.
Nedavno je dobila priliku suditi žensku Ligu prvaka.
“Lijepo je biti dio jednog velikog klupskog takmičenja u Evropi. Treba iskoristit ovakve prilike da se pokažete na terenu. Zajedno sa svojim kolegicama sam odradila odličan posao i kada poslije Lige prvaka dobijete dobre ocjene znate da ste na dobrom putu”, ponosno kaže Aida Jusufović.
Prema njenim riječima, neobično je suditi pred praznim tribinama.
“Kod nas nema toliko publike, ali opet je neobično. To se pogotovo osjeti na velikim takmičenjima i tu zaista nedostaje publike jer je definitivno lijepša atmosfera”, ističe ova Sarajka.
Koliko može prati dešavanja i na terenima muške nogometne Premijer ligu Bosne i Hercegovine.
“Imamo nekoliko klubova koji igraju dobar nogomet. Ja bih voljela da se uključim i u suđenje u elitnom rangu bh. nogometa, a postoje neke indikacije u skorijoj budućnosti da bi se to moglo desiti pa ćemo vidjeti”, naglašava Aida Jusufović.
Potcrtava kako se ona i njene kolege trude da u najboljem svjetlu predstave svoju domovinu.
“Ipak smo mi izabrani kao najbolji iz jedne države i sudimo na velikim takmičenjima koje organizuje FIFA i UEFA. Ljudi vide samo tih 90 minuta, a naš proces i rad traje mnogo duže”, riječi su ove bh. sutkinje.
Smatra da postoji jedan veliki problem kada je riječ o zainteresovanosti mladih za suđenje.
“Mnogo se djece prestalo prijavljivati u naše Udruženje, a oni koji dođu, brzo odu. Bilo je i nama teško, malo se plaćalo, puno se treniralo, ali nismo odustajali. Ova djeca što danas dođu, kratko se zadrže, vide da je teško i odu. Nadam se da ćemo uspjeti privući pažnju što više dječaka i djevojčica i da se zadrže tu. Teško je napraviti sudiju kad nemaš od čega”, kaže naša sagovornica.
Ova Sarajka svojim zanosnim izgledom privlači pažnju mnogih muškaraca.
“Nekad kad pregledam igrače i kad im kažem da podignu šorc da vidim podgaće onda oni neće, nego traže da ja to za njih uradim (smijeh). To je moj posao, ali igrači misle da ja to radim jer mi se sviđa. Dok ih pregledam, bilo je i komentara tipa ‘Mirišeš kao proljeće’, valjda zbog parfema te ‘Koliko god golova poništiš, neću se ljutiti’. Također, igrači mlađih kategorija stalno izbacuju loptu oko mene i na mojoj strani se igra”, uz smijeh nam priča ova lijepa i ambiciozna sutkinja.
Ističe kako se i budućnosti namjerava baviti suđenjem jer se fizički osjeća odlično.
“Prespremna sam, nema povreda izdravlje mi je dobro hvala Bogu. Iskusnija sam svake godine tako da sam spremna za međunarodne utakmice. Jedno je planirati, ali vidjet ćemo šta će se ostvariti”, zaključuje Aida Jusufović.
Emina Hadžiahmetović, princeza domaćeg stonog tenisa, ne boravi više na listi 16 sportaša koje stipendira Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine. Do sada je OK BiH, uz sredstva iz svog budžeta to činio i uz pomoć Fonda solidarnosti MOK-a. Hadžiahmetović je svoju stipendiju službeno predala u ruke atletičara Abedina Mujezinovića.
Naša definitivno najbolja stonoteniserka Emina Hadžiahmetović, na jučer održanoj manifestaciji “Izbor sportiste 2020.godine”, nagrađena je priznanjem za ‘Fair-play’. Emina je nedavno uz konsultacije njenog doktorskog tima, odlučila da od ove godine zbog nekolicine ozbiljnijih sportskih povreda, završiti svoju profesionalnu karijeru. Ovu odluku donijela je nakon niza uspješnih godina u sportu, gdje je ispisala historiju bh. stonog tenisa.
“Nakon ove odluke odrekla se i MOK-ove stipendije te istu ustupila bh. atletičaru Abedinu Mujezinović. Ovim činom pokazala istinske Olimpijske vrijednosti – poštovanje, izvrsnost i prijateljstvo, koje bi nas trebale voditi kroz život i koje kroz sport najbolje učimo”, navode iz organizacije OK BiH.
Dodaju još i to kako Olimpijski komitet Bosne i Hercegovine Emini Hadžiahmetović želi sve najbolje u njenoj budućnosti, kako privatno, tako i u profesionalnom smislu. Nadaju se da će Emina svojim radom, trudom i zalaganjem nastaviti doprinositi bh. sportskom sistemu kroz razne sporedne aktivnosti.
Hažiahmetović je profesionalnu stonotenisku igračku karijeru provela u STK “SPIN 2012” iz Sarajeva. U pitanju je jedan od najtrofejnijih klubova porijeklom iz Bosne i Hercegovine kada je igra stonog tenisa u pitanju. Godinama je Hadžiahmetović bilježila i veoma uspješne rezultate u državnoj stonoteniskoj reprezentaciji.
Iz Skupštine Tuzlanskog kantona danas je stigla obavijest da će se sutra održati sjednica Skupštine hitnog karaktera, a po zahtjevu nove skupštinske većine koju čine SDP, PDA, SBB i Naša stranka.
Ovako je prošle godine govorio Mirsad Čamdžić iz Naše stranke “Prije nešto više od godinu dana PDA je sa SBB-om rušila vladu koju je predvodila SDA. Danas SDA s DF-om uzvraća udarac. Naša stranka neće se petljati u tu, može se reći porodičnu svađu i ostaje pri svom principu da neće biti u vlasti ni sa SDA niti sa PDA! Svako uplitanje Naše stranke u koalicije čiji su predvodnici ili čak samo članovi SDA i PDA smatrat ćemo zlonamjernim. Među nama ni političkih ni ideoloških ni svjetonazornih ni bilo kakvih interesnih poveznica nema.”
Međutim, nije im trebalo dugo da dokažu dosljednost svojim stavovima i ideološkim uvjerenjima. Upravo Selim Bešlagić je govorio da u novoj Vladi Tuzlanskog kantona ne želi ministre iz Pokreta demokratske akcije, Stranke demokratske akcije, ali želi direktore, rukovodioce javnih institucija iz Kukićeve PDA.
NIJE BEŠLAGIĆU ŠIJA, ALI JESTE VRAT!
Ako ste malo zaboravili na lik “Vladara iz podzemlja”, red je da pojasnimo koga to Selim Bešlagić reanimira na tabutu.
“Sunce je ogrijalo Banoviće 1958. godine kada je Mevla rodila Mirsada”, kazala je “visoka” zvaničnica Pokreta demokratske akcije Elzina Pirić na predizbornom skupu u Banovićima.
U oktobru ove godine Kukić je osuđen na godinu dana zatvora pred Općinskim sudom u Sarajevu zbog krivičnog djela primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu utjecajem u “Elektrodistribuciji”.
Osuđivan je Mirsad i ranije. Za period 1994-2001. godine, kada se nalazio na čelu Rudnika Banovići, Kukić je osuđen na 18 mjeseci zatvora zbog zloupotrebe položaja. Infrastrukturu stranke u velikom broju čine neobrazovane osobe, lica sklona nasilničkom ponašanju, ali ruku na srce moguće je pronaći i poneku obrazovanu osobu koja je u potrazi za egzistencijalnim rješenjima došla pod okrilje banovićkog oca.
Aktivisti, članovi, članovi porodica postali su za njegove vladavine zaposlenici državnih institucija u Tuzlanskom kantonu. Stručnost nije potrebna. Stručni Kukiću nisu ni potrebni, već odani, lojalni i dovoljno “ludi” da nikad ne traže više od mrvica, ne misle i budu dostupni za mobilizaciju u svim potrebama i agregatnim stanjima.
Ovoga puta Vladu Tuzlanskog kantona ruše da bi dobili vlast, kad već nisu izbore.
Još uvijek u izjavama predstavnika SDP-a, PDA, SBB, Naše stranke, nismo čuli opravdane razloge, čak i nema argumenata, osim broja “ruku” koje će glasati za pad Vlade Tuzlanskog kantona. Tih famoznih “ruku” za formiranje nove Vlade kako sada stvari stoje Kukić i Bešlagić nemaju.
Ovaj dvojac penzionera, veterana u političkom životu Tuzlanskog kantona, kako sada stvari stoje zbog pohlepe za vlašću u vrijeme pandemije kada je potreban kontinuiran rad svih eksperata, bez obzira na zaposlenje, poziciju, mandate, većine, njih dvojica su odlučila da nas vode u blokadu ili seriju novog protjerivanja mladih i obrazovanih, a zapošljavanja odanih i nesposobnih.
Kako god, vrlo brzo ćemo saznati šta je Bešlagić dobio od ove koalicije, šta je dogovarao Edin Ramić, koja je uloga pingpong stranke SBB-a i naravno, hoće li Kukić SDP-u prepustiti poziciju premijera?
Bilo kako bilo, čeka nas uzbudljiva zima i još uzbudljivije proljeće.
“Mora da je veliko uživanje biti na vlasti, kada je se toliko ljudi želi dočepati.” FRANÇOIS VOLTAIRE
Predstavništvo Fondacije Dogs Trust će u narednom periodu za Mini pronaći sretan dom koji će joj pružiti svu potrebnu njegu i veliku ljubav, istu kakvom Mini zrači uprkos traumi i povredama koje je pretrpjela krajem prošlog mjeseca u Gračanici.
Predstavnici Fondacije Dogs Trust su prošle sedmice posjetili J.P. Veterinarsku stanicu Gračanica d.o.o., inače jednog od parterna u provođenju Dogs Trust Programa sterilizacije pasa, koja je pokazala iznimnu profesionalnu i ljudsku etiku reagujući vrlo brzo nakon brutalnog čina, te potpuno preuzimajući na sebe zahtjevne tretmane i liječenje ove prelijepe, mlade ženke.
Tokom posjete, Dogs Trust članovi su imali veliko zadovoljstvo da upoznaju Mini koja se oporavlja polahko ali sigurno te su uručili poklone za Mini i Dogs Trust. Priznanje za humanost sjajnom timu ove veterinarske stanice na čelu sa direktorom Zaimom Spahićem i sada već svima poznatim mladim veterinarom, Nermanom Avdićem.
Dogs Trust će preuzeti Mini čim njeno zdravstveno stanje to dozvoli što se očekuje već početkom naredne godine, te od tada snositi sve troškove za tretmane, adekvatnu njegu i brigu, obuku te “potragu” za trajnim vlasnikom koji će se sa Mini najbolje slagati i o njoj se uvijek dobro brinuti.
Pratite DT na društvenim medijima gdje će dijeliti sve informacije o Mini, a tu ćete pronaći i info o novim spašenim mješancima koji u Program fostering udomljavanja stižu početkom 2021. godine! Dogs Trust još jednom poziva odgovorne vlasti u Gračanici da uskoro i transparentno finalizira krivični postupak protiv počinioca ovog monstruoznog čina namjernog povređivanja nedužne Mini.
Adekvatna zakonska sankcija za bilo koju, a posebno ovako nezamislivu okrutnost, od ključne je važnosti za poštovanje principa humanosti i zakona, ne samo u oblasti dobrobiti životinja, već zakona uopšte. Upravo zato i u ovom kontekstu, još jednom pozivamo odgovorne lokalne vlasti u cijeloj Bosni i Hercegovini da konačno i hitno pojačaju svoju inicijativu za uspostavljanjem i dosljednim provođenjem zakonskih, sistemskih mjera, te osiguraju odgovorno vlasništvo pasa kako zbog neodgovornosti pojedinaca ne bi trpjeli i ljudi i životinje.
Pored značajne podrške u okviru programa koje finansira na preko 70% teritorije Bosne i Hercegovine, Dogs Trust također pruža tehničku i savjetodavnu pomoć onim lokalnim vlastima koje pokažu inicijativu da uspostave i provode zakonsko, humano i održivo upravljanje populacijom pasa.
Uspješno je obavljen i treći ortopedski zahvat u prostorijama VS PET DOC 4U Lukavac. Danas je sanirana preostala…
Prije nekoliko dana Bosna i Hercegovina je dobila rezultate TIMSS testa, a prije toga i rezultate PISA testa. TIMSS test mjeri dostignuća učenika u matematici i prirodnim naukama u četvrtim i osmim razredima osnovne škole te u četvrtim razredima srednje škole, dok PISA test akcenat stavlja na procjenu dostignuća učenika u zadacima koji se tiču realnih životnih situacija i koji se smatraju relevantnim za efikasno učestvovanje u društvu odraslih.
Oba testa su sprovedena u školama BiH radi provjere funkcionalne pismenosti naše djece. Testovi su kazali, kao nacija smo nepismeni.
Ono što je posebno zabrinjavajuće u cijeloj toj situaciji jeste izostanak bilo kakve reakcije relevantnih institucija po ovom pitanju. Ponovno je skoro pa jedina reakcija bila ona koju su uputile međunarodne diplomate u Bosni i Hercegovini.
Čini se da vrijednost naše omladine više prepoznaju zemlje inostranstva nego naša matična država. I to je ono što me najviše kao aktivistu boli. Da, postoje svijetli primjeri pojedinaca koji pod tuđom zastavom ostvare odlične rezultate, ali većina tj. ostatak ima problema sa osnovnim stvarima.
Ta djeca trebaju biti budući radnici i lideri, trebaju preuzeti štafetu budućnosti, a sistem koji ih obrazuje od njih pravi nepismene građane. Posljedice toga su ogromne, ne samo da nećemo imati neophodne stručnjake u svim poljima nego će se time uništiti demokratija u našoj zemlji jer se najlakše vlada nepismenom masom. Ako to dopustimo izgubiti ćemo sve ono za što smo se borili.
Ne morate razmišljati dugo i ići daleko da sami uvidite ovo o čemu pišem. Dovoljno je popričati sa nekoliko studenata ili profesora o problemima u nastavi i steći ćete okvirnu sliku problema. Obrazovnim institucijama nedostaje realnog finansiranja, nedostaje ulaganja u nauku, nedostaje investiranja u opremu, nedostaje stručnog osposobljavanja, sistem se sveo na minimalne povremene izdatke čime se institucije samo održavaju na životu.
To će funkcionisati dok ima novca, ali šta kada ga nestane? Mi moramo investirati neophodne količine novca u obrazovno naučne institucije kako bi se pokrenula istraživačka djelatnost koja će kasnije sama zarađivati novce i održavati svoje djelovanje. A ambijent za takve univerzitete moramo stvarati još od nivoa osnovnih i srednjih škola kako bi djeci razvili želju za znatiželjom, učenjem i istraživanjem. Poslije će mnoge stvari same doći na svoje mjesto kao rezultat obrazovane i jake omladine.
Najveći specifikum kod obrazovnih politika jeste njihova dugotrajnost. Odluka koju donesete danas imati će efekta tek kroz 12 do 16 godina kada se dijete odškoluje. Dakle, što više čekamo sa uvođenjem rješenja više generacija uništavamo, mi moramo odmah djelovati kako bi kroz deceniju imali kadar sposoban voditi i čuvati svoju državu. Zbog toga nam je potrebna sveobuhvatna obrazovna reforma, od osnovnog obrazovanja do univerzitetskog. Moramo pronaći greške u sistemu i odmah ih ispraviti inače teško da možemo očekivati bilo kakvu bolju budućnost čak i nakon hladnog rata zvanog nacionalizam.
Autor: Kenan Gutić
Bilješka o autoru: Kenan Gutić rođen je 08.02.1995. godine u Tuzli i diplomirani je pravnik. Aktivista je za unaprijeđenja obrazovanja u Bosni i Hercegovini i svoj rad usmjerio je na uvođenje praktične nastave u obrazovni proces visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini.
Hercegovačkim derbijem u Širokom Brijegu između domaće ekipe Širokog Brijega i Zrinjskog spuštena je zavjesa na prvu polusezonu najelitnijeg fudbalskog takmičenja u našoj državi.
Odigrano je svih 19 planiranih kola i u ovom posljednjem kolu vidjeli smo 16 pogodaka u šest odigranih mečeva. U zadnjem kolu vidjeli smo šest pobjeda domaćih ekipa pa nas je to malo podsjetilo na neka davna vremena kada su gosti veoma rijetko dolazili do punog plijena ili čak i jednog boda, a redom su pobjede ostvarili Olimpik nad Radnikom iz Bijeljine, Krupa je napravila najveće iznenađenje kola savladavši Željezničar sa 2:1, a subotnji program zatvorio je jesenji prvak, ekipa Fudbalskog kluba Sarajevo koja je na Koševu pobijedila tuzlansku Slobodu sa 2:1. Nedjeljni program počeo je pobjedom Tuzla Citya nad banjalučkim Borcem sa 2:0, zatim smo imali priliku vidjeti vrhunsku predstavu i ubjedljivu pobjedu Veleža iz Mostara, koji je sa 4:0 savladao Mladost Doboj-Kakanj i na kraju je odigran već spomenuti derbi koji je u svoju korist riješila ekipa Širokog Brijega i porazila Zrinjski rezultatom 2:1.
Iza nas je jedna jako uzbudljiva polusezona koja je donijela mnogo zanimljivih susreta, pogodaka i preokreta, polusezona koja je odigrana od početka do kraja pred praznim tribinama i raznim problemima uzrokovanih virusom Covid-19 i restriktivnim mjerama kriznih štabova.
Statistički gledano u 19 kola ovogodišnjeg jesenjeg dijela prvenstva na utakmicama je u prosjeku padalo 2,59 golova, a 56 posto pobjeda su ostvarile domaće ekipe, 20 posto mečeva je završeno neriješenim ishodom, a 24 posto pobjeda su ostvarile gostujuće ekipe.
m:tel Prermijer liga BiH, tabela jesenjeg dijela (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Pogled na tabelu kaže da je kao što smo to već ranije spomenuli FK Sarajevo prvak jesenjeg dijela sezone sa historijskim uspjehom. Naime, ekipa FK Sarajevo je prva u historiji našeg prvenstva koja je polusezonu završila bez poraza pa tako Bordo momci sezonu završavaju sa 13 pobjeda i šest neriješenih utakmica uz gol razliku 40:16 te 45 osvojenih bodova. Osim tog rekorda, ekipa FK Sarajevo je ostvarila još jedan uspjeh vrijedan spomena, oni su ostali neporaženi u svim utakmicama domaćeg prvenstva i Kupa u ovoj godini, odigrali su 23 utakmice i ostvarili 17 pobjeda i 6 nerješenih rezultata. Jedine poraze u 2020. godini FK Sarajevo je doživilo u evropskim utakmicama protiv Dynamo Bresta u kvalifikacijama za Ligu prvaka i Celtica u play-offu za Europa ligu.
Drugoplasirani na tabeli je najveći rival Sarajeva, ekipa FK Željezničar koja na svom kontu ima 36 bodova iz 19 utakmica sa gol razlikom 34:18, posljednja dva kola su bila kobna za Željezničar koji je poražen kod kuće u predzadnjem kolu, a iznenađujuće su izgubili od Krupe i tako umanjili šanse za titulu ove sezone.
Treće mjesto na završetku jesenje polusezone zauzima Široki Brijeg koji je u finišu polusezone uspio naći pravi ritam i u zadnjih pet kola osvojiti čak 13 bodova, ostvarivši četiri pobjede i jedan remi u Banjoj Luci na gostovanju kod Borca. Tako Široki Brijeg ima 34 osvojena boda i sigurno da će biti ozbiljan konkurent za mjesta koja vode u evropska takmičenja.
Najugodnije iznenađenje dosadašnjeg dijela prvenstva je ekipa Veleža koja je zauzela četvrto mjesto na tabeli i zasigurno da su to zaslužili i da je to nagrada za sav njihov trud i rad ovih godina. U sljedećoj godini i od njih se očekuje nastavak dobrih partija i borba za izlazak na evropsku scenu.
m:tel Prermijer liga BiH, rezultati posljednjeg kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Ekipa Borca iz Banja Luke se nalazi na petom mjestu sa 32 osvojena boda koliko ima i ekipa Zrinjskog na šestom mjestu i te dvije ekipe nikako ne mogu biti zadovoljne odrađenim u prvom dijelu sezone jer se od njih očekuje borba za titulu i što bolji plasman i izlazak u Evropu. Sigurno da će obje ekipe tražiti adekvatna pojačanja kako bi u drugom dijelu sezone popravili dojam i sezonu završili na mjestima koja će zadovoljiti ukuse Uprave i navijača.
U donjem dijelu tabele, Tuzla City se nalazi na sedmom mjestu, unatoč ulaganjima i ambicijama pa čak i najavama da će se boriti za titulu. Tuzlaci nisu bili uvjerljivi i sigurno da ne mogu biti zadovoljni trenutnim plasmanom, a jedino što ih može donekle utješiti je činjenica da se nalaze jedno mjesto ispred gradskog rivala Slobode sa prednošću od pet bodova.
Fudbalski klub Sloboda je posljednja ekipa za koju se može reći da se nalazi u sigurnoj zoni nakon kompletiranja prvog dijela sezone, oni su osmi na tabeli i imaju 22 boda, a u protekloj polusezoni nisu uspijevaili da nađu pravi ritam pa će sigurno i oni u proljetnom dijelu pokušati osvojiti što više bodova i ostati u ligi pa planove usmjeriti ka narednoj sezoni.
Nakon veoma lošeg starta i samo jednim osvojenim bodom u prva četiri kola, svi su već tada otpisali ekipu Mladosti iz Doboja kod Kaknja, ali oni su se nekako uspjeli konsolidovati i ostvariti šest pobjeda, osvojiti 19 bodova i sezonu završiti kao na devetom mjestu koje im garantuje opstanak ako ga zadrže do kraja sezone.
Radnik iz Bijeljine također je odigrao jednu polusezonu za zaborav, oni se nalaze na desetom mjestu i imaju samo tri boda više od ekipa koje ispadaju u niži rang. U ovom dijelu Radnik nikako nije uspijevao da uveže par dobrih rezultata pa su tako ostvarili samo tri pobjede i imali čak šest neriješenih utakmica uz 10 poraza što je zaista malo za ekipu koja je posljednjih sezona bila ‘stanovnik’ gornjeg dijela tabele.
Na kraju, na posljedenja dva mjesta Premijerligaške tabele jesenjeg dijela nalaze se dvije ekipe koje su tek ušle u društvo najboljih, ekipe Krupe i Olimpika. Oni na svom kontu imaju po 13 bodova i oni će sigurno što prije pokušati zaboraviti ovu polusezonu i okrenuti se narednoj i izradi planova za sljedeću jer će obje ekipe siguran sam voditi grčevitu borbu za opstanak sve do posljednjeg kola.
Najbolju odbranu sa 16 primljenih pogodaka, ali i najbolji napad sa 40 postignutih pogodaka, imala je ekipa jesenjeg prvaka, FK Sarajevo, dok odbrana Mladosti važi za najlošiju jer su primili čak 41 pogodak, a najneefikasniji napad ima Krupa čiji napadači nisu bili raspoloženi pa su uspjeli postići svega 12 pogodaka.
Na kraju, ne možemo ne spomenuti individualne rezultate, tako da za ovaj dio polusezone imamo dva izjednačena fudbalera na listi najboljih strijelaca, to su Benjamin Tatar iz FK Sarajevo i Nemanja Bilbija iz HŠK Zrinjski, koji na svom kontu imaju po 10 postignutih golova, slijede ih Veležov dvojac Obren Cvijanović i Fejsal Mulić sa po jednim golom manje.
U konačnici možemo biti zadovoljni sa onim što smo imali priliku pratiti u prethodnim mjesecima kada je u pitanju naše najelitnije fudbalsko takmičenje, a sam kvalitet fudbala se koliko toliko popravio. Tome u prilog ide i činjenica da sve više igrača sa Premijerligaških terena dobija priliku nastupati za A reprezentaciju Bosne i Hercegovine, no infrastruktura ostaje najveći problem i najiskrenije se nadamo da će se i taj problem u budućnosti rješavati.
Osim toga, nadamo se da će u sljedećem dijelu sezone publika ponovo biti tamo gdje pripada, na tribinama, i da će moći pružati podršku i biti dvanaesti igrač te pomoći u ostvarivanju što boljih rezultata svojih ekipa.
m:tel Prermijer liga BiH, parovi proljetnog kola (FOTO; screenshot, NFSBiH /IZVOR: nfsbih.ba)
Važno je spomenuti i promjenu koju je UEFA donijela kada su u pitanju evropska takmičenja, tako da će samo naš prvak imati priliku igrati kvalifikacije za Ligu prvaka, a drugoplasirani i trećeplasirani će igrati kvalifikacije za novo evropsko takmičenje, Konferencijsku ligu.
U konačnici ostaje još samo da čestitamo jesenjm prvaku, Fudbalskom klubu Sarajevo, i poželimo sreću svim ostalim članovima Premijer lige sa željom da ostvare što bolje rezultate i podare nam što bolje fudbalske predstave u proljetnom dijelu sezone.
Ajla Čaušević iz Visokog ima 19 godina, a nedavno je izabrana za savjetnicu za mlade ambasadora Velike Britanije u Bosni i Hercegovini Matthewa Fielda.
Ova mlada Visočanka studentica je na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu na Odsjeku za politologiju, usmjerenje Upravljanje državom i u razgovoru za dobarportal.net ne krije oduševljenje što će u narednih deset mjeseci imat čast da sarađuje sa divnim ljudima.
“Dobila sam priliku među više od 270 prijavljenih, da baš ja sa još devet svojih kolegica i kolega obnašam ovu funkciju. Sam taj broj 270+ nam govori da mladi ljudi nisu zadovoljni trenutnim stanjem u našoj domovini, kao i to da žele ostati ovdje i žele bolju budućnost u našoj zemlji. Taj ogroman broj me je inspirisao i došla sam na ideju da svaki mjesec objavljujem teme za slijedeći sastanak sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini i na taj način dam svima priliku da iznesu svoje stavove o određenoj temi, kažu svoja iskustva i daju ideju kako riješiti taj problem”, kaže Ajla Čaušević.
Dodaje kako je već objavila teme za sastanak i veoma je sretna što su joj se mnogi mladi javili i slali poruke u kojima su pisali šta ih boli, sa čim se susreću i kako da riješe probleme.
“Odlučila sam da ne želim predstavljati samo sebe, želim biti i vaš glas! Želim biti glas svih vas! Želim biti glas svakog pojedinca! Želim da zajedno napravimo bolju budućnost u Bosni i Hercegovini! Neke od tema koje ćemo vjerovatno obrađivati na narednim sastancima su: zapošljavanje mladih, invaliditet, inkluzija, borba protiv mržnje, unutarnja mobilnost i mnoge različite aspekte izgradnje naših zajednica”, navodi naša sagovornica.
Kao pobornica prava mladih, naglašava da je njen životni poziv da pomaže drugima.
“Volontiram i pomažem drugima kada god mi se ukaže prilika za to. Izuzetno me raduje činjenica da sam na lokalnom nivou već uspjela postati prepoznata kao revolucionarka, znam da je ovo velika riječ i odgovornost, ali trudim se da svojim radom taj epitet opravdam. Ja jesam pobornica prava mladih, ali tu ne prestaje moja borba, ne zalažem se samo za mlade, zalažem se za sve i kroz svoje radove svakodnevno ukazujem na različite probleme sa kojima se svi susrećemo”, riječi su ove mlade Visočanke.
Sa jednog od sastanaka sa ambasadorom Velike Britanije u Bosni i Hercegovini (FOTO: Screenshot)
Ističe da nije materijalista, ali kako joj je cilj da u životu ima novca.
“Vjerovatno ste se nasmijali i pomislili da svi to žele, ali ja to želim iz malo dugačijeg razloga. Sa novcem želim pomagati onima koji su u potrebi. Naravno to neće zaustaviti moju borbu i buntovnika u meni, novac je jednokratna pomoć, a borba za bolje sutra u našoj domovini je nešto sasvim drugo”, govori Ajla Čaušević.
Ova ambiciozna djevojka iza sebe ima i dvije objavljene knjige “Misli, svijet i 21. Vijek!” i “Tihi vrisak” i zaljubljenica je u sve vrste umjetnosti.
“Ljubav prema pisanju javila se čim sam načila prva slova. Svoje prve pjesmice i kratke pričice sam počela pisati još kod svoje učiteljice. Zapravo jako volim umjetnost,, ali eto kod mene nekako preovladava sve i pisanje, slikanje, fotografisanje, snimanje i montaža. Volim fotografije jer uz pomoć njih naše uspomene ne blijede. Fotografijom sam se aktivnije počela baviti početkom srednje škole”, priča naša sagovornica.
Također, snimila je i montirala nagrađeni film “Jedino rješenje protiv korupcije je poštenje!”, a u saradnji sa Gimnazijom Visoko i Centrom za mentalno zdravlje snimila je i bila asistent režije za dugometražni film “Svaki problem ima riješenje”. Pored navedenog, autorica je i scenarija za film “Nota mog života” te scenografkinja u filmu “Kazaljke”.
“Na takmičenju za najbolji film na temu borba protiv korupcije, ja sam sa svojim filmom koji sam sama snimala, režirala, napisala scenario i montirala osvojila treće mjesto. Nešto što je važno napomenuti je to da je film u rubrici ‘Procjene mogućeg pozitivnog efekta na publiku’ u smislu promovisanja teme dobio najviše bodova od mnogobrojnih pristiglih radova. Sve što radim, svi moji radovi imaju jedan cilj, a to je da poboljšaju životnu sredinu”, potcrtava ova svestrana djevojka.
Priznaje da ponekad ne nalazi toliko vremena za sebe, ali da joj to ne predstavlja problem, jer jako voli drugu stranu medalje – posao koji voli.
“Radim već četiri godine kao novinarka, kolumnistica i fotografkinja na portalu Visoko.co.ba i urednica sam portala Visocani.ba. Pomažem i obavljam funckiju menadžerice društvenih mreža u OVA Handmade Poducts. Za sve što sam do sada postigla bilo je potrebno mnogo odricanja, ali naravno to je nešto što sam ja odlučila da želim i ne žalim zbog toga. Ponekad je jako teško stići sve, ali najvažnije je imati dobru organizaciju. Kad nešto volite vrijeme je samo pojam”, kaže Ajla Čaušević.
Mišljenja je da je upornost tajna svakog uspjeha.
“Uspjeh ne dolazi preko noći. Sve što sam postigla postigla sam jer sam bila uporna, ponekad sam čak morala ići i glavom kroz zid da ostvarim svoje ciljeve. Za mene kažu da sam Don Kihot i kad razmislim zaista me mogu porediti sa njim jer sa svojih 19 godina sam se borila sa puno vjetrenjača”, riječi su naše sagovornice.
Dodaje kako nema problema sa pronalaženjem inspiracije jer je naša Bosna i Hercegovina prepuna iste.
“Inspiraciju za svoje radove vrlo lahko pronalazim, jer nas u našoj domovini okružuju svakodnevno stvari koje možemo i trebamo mijenjati. Pored inspiracije jako je bitna i motivacija jer bez nje je teško bilo šta ostvariti. Moja najveća motivacija su moji roditelji koji me od malih nogu uče da nikada ne treba odustajati, odnosno da treba probati pa makar to bilo i teško”, govori ova mlada Visočanka.
Mladima poručuje da ne odustaju od svojih snova.
“Sasvim je normalno da vas u početku kada počnete nešto raditi neće svi podržavati, ali već kada ostvarite prvi uspjeh, svi ti ljudi će pokušati biti sa vama. Budite uporni i ostvarujte vaše snove”, zaključuje Ajla Čaušević.
Autor: Melika Mehmedović
Bilješka o autoru: Melika Mehmedović rođena je 26.11.2000. godine u Sarajevu. Studentica je sanitarnog inžinjeringa na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Članica je skupštine Asocijacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija te zaljubljenica u sport, muziku, književnost i prirodu.
Pročitam priču o Kristijanu, momku s desetkama u indexu i kanticom u javnoj kuhinji.
Psujem, lajem, proklinjem. Da psovke ne bi ostale samo u četiri zida moje sobe red je da se obratim na jeziku koji vam je poznat stranački lideri i iznogudi društva.
Moja novogodišnja želja nije da prikupim novac za neke mnogo bitne stvari i konačno nađem posao jer ga ovdje više ni pod lupom nema, bar ne onoga gdje ćeš zaraditi za sebe, već samo gdje ćeš zaraditi nekome novi automobil, kuću, vikendicu i slično.
U 2021. godini želim našim stranačkim liderima, sviti neotesanoj, bagri nezajažljivoj, dabrovima naših života da se raspadaju od nekih teških bolesti, a da im spas budu SMS poruke.
Nadam se da ćete dobiti neki teški oblik Korone jer mi smo na nju imuni, preživljavamo vas kao veći virus skoro 30 godina. Fikret je kupio ventilatore, bez brige.
Molim MMF nek nam ne daje nove tranše kako bi što prije bankrotirali, a političari ne bi imali za plata, paušala, vozila. To je jedini način da odete u materinu iz tih fotelja.
Uništili ste živote mladih ljudi, naših roditelja, malih poduzetnika, bolesne djece pa želim da se istim redoslijedom počne urušavati i vaša sudbina.
Uhljupi, grobari jedni s pitanjima:”Hoće li biti plate u Parlamentu?” Nadam se da ćete je potrošiti u apoteci. Trebaju i apotekari platu primiti.
Pošto ste male naraštaje naučili da preko pogače mogu do hljeba, želim da im 2021. zatreba narodna kuhinja kao Kristijanu, čisto da vide kako je život kao globus.
Sad ćete reći:”Nemoj djecu, grehota je.” A to bolesna djeca kojoj prikupljamo novac za liječenje, nisu nečija djeca, manje vrijede od onih sa zlatnih kreveta?
Jok vala! Treba da vide kako im većina vršnjaka u državi živi, zdravo je to za mentalno sazrijevanje. Možda tada njihovi pohlepni uhljupi od roditelja shvate šta su učinili od naših života.
Borci za nacionalne identitete! Pa mi smo izgubili identitete kada vas međunarodna zajednica na tenkovima dovela kao naše predstavnike.
Ovi ljudi ovdje šute, ali najveća tišina je pred buru. Šta ako ovo bure baruta eksplodira jednog dana?
U Rumiji nakon 24 godine Čaušesku je svrgnut s vlasti, znate kako?
Grob Čaušeskuovih, zvanično, ne postoji. Na grobnici gdje su sahranjeni stoje imena dva generala sa datumom smrti koji odgovara datumu smrti bračnog para Čaušesku. Država je odbila sve zahtjeve porodice i sljedbenika da se posmrtni ostaci prenesu u neki muzej ili crkvu i da im se grob obilježi.
Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente? Zašto znamo koji broj cipela nosi ko u Kriznom štabu, a ne znamo pod kojim uvjetima se ljudi mogu kretati iza 23h?
Ili dugi status iz moje perspektive od neku noć:
Ukratko, skljokam se ničim izazvana oko 16h na vanjski dio lijevog stopala, sve nešto pokvrca, ali gospoDŽa žuri da radi emisiju, ustanem, otresem se i nastavim na posao. Dok smo završili emisiju oko 22:30 noga više ne staje u čizmu jer je veličine tikve, pulsira i ne može se više stati na nju.
Odbijam Samiri i Jesenku da me voze u Hitnu jer – korona, ljudi nisu bolovali. Ja imam potvrdu o kretanju za vrijeme policijskog, ali Mirza nema. Ne znamo da li on smije doći po mene, zaključujem da je bolje, pošto vozim automatik samo desnom nogom da se sama odvezem nego da plaćamo kaznu vrijednu ljetovanja dok se u ubijedimo sa policajcem, zavisi kakav bude i ako ga bude, ko s kim treba da se vozi i zašto iza 23h.
Meanwhile, skontam da se ne može parkirati ispred Hitne! Parkiram kod Lore i skačem deset minuta po mrakači do ulaza u Hitnu. Tamo me dočeka moj Haris, stomatolog u smjeni koji hoće da me zgromi što sam tako daleko parkirala i što nisam zvala da dodje po mene.
Za tri minute dodjem na red, dočeka me divna doktorica, pogleda nogu i može da zaključi kao i ja, noga mora na RTG. Skači sad do Opšte bolnice koja je tu noć dežurni UC za Sarajevo, a u koju ne mogu da odem odmah ako nemam uputnicu iz Hitne? Onda opet vozim, parkiram se u Kralja Tvrtka, jer ispred Opšte nema parkinga za pacijente, pa onda sa tri slomljene koščice neke glupe, što ćemo saznati kasnije, skakućem do Urgentnog u 23h. Tamo me dočeka divna sestra na prijemu, sve sa osmijehom toplim i “Dobro veče, kako Vam možemo pomoći”. Divna neka ekipa tamo, svi raja, svi brzi, ljubazni, ali ja i dalje sama skakućem na desnoj nozi do lifta, na 3. sprat, RTG, pa nazad na prizemlje, malo stojim, pa malo skačem do kreveta gdje me zagipsaju.
Elem, gips, strogo mirovanje, slika kaže neke koščice se smandrljale ako budem skakala sve će se poremetiti. Zovi nekog da dodje po tebe, štaka nema, štake kupi ili posudi!?
Petak, pet minuta do ponoći, sjedim na krevetu za gipsanje, čekam muža da me iznese do auta, koji će doći taksijem, pa vratiti moje auto i razmišljam kako je narodu koji nema nikoga da nazove u ponoć, ko nema automatik da vozi desnom kad slomi lijevu, ko nema deset maraka za taksi, ko nema potvrdu za kretanje u policijskom? Kako se snalazi neko ko nema radne kolege kao ja koje sam jedva kući poslala da ne hodaju za mnom dok je virus?
Sa druge strane ako imaš pare za taksi, nekoga da dodje i osiguran si, zašto ja onda trebam platiti taksi, a neko jednako osiguran ili neosiguran valjda po kriteriju sažaljenja bude transportovan kući? Kako kupe ljudi štake? Pužu li do WC-a i zašto neko misli da ih ja mogu kupiti i da će me neko nosati?
Ovdje je sve na mobu! Sve za raju, jarane. Ako je portir dobričina možeš doći fo ulaza po ženu autom – ako nije pravilo je da nema gdje. Ako imaš nekoga – neka dodje, ako možeš skakati -skači, ako imaš para plati, ako možeš trpiti – trpi. A, šta ako nemaš, ne znaš, ne možeš?
Sistema nema nigdje. Svi smo na milost i nemilost ljubaznim ili neljubaznim medicinskim radnicima koji su realno potplaćeni, najčešće u nedostatku osnovnih sredstava za rad, te raznim službenicima, privatnu snalažljivost i poznavanje ludačkih protokola, na ličnu procjenu…
Oslonjeni smo sami jednu na druge, dok nam pola plate odlazi u finansiranje ogromnih izdataka sistema administracije, uprave, zdravstva, matere vražije nefukcionalne!
**Objava je preuzeta sa Facebook profila i objavljena bez korekcija
Zašto Hitna pomoć u Sarajevu nema RTG? Zašto nema parking za pacijente? Zašto Opšta bolnica nema parking za pacijente?…
