LUKA BOŠKOVIĆ: Predstavnici studenata se često moraju boriti i za najosnovnije stvari

Luka Bošković rođen je 12.6.1997. u Sarajevu. Završio je Treću gimnaziju i studira dvopredmetno komparativnu književnost i informacijske znanosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Prije toga studirao je dvopredmetno historiju i arheologiju, ali je tokom tog studija uvidio da ga najviše zapravo zanima književnost od svih ljudskih djelatnosti, te rad s informacijama zbog čega je i započeo trenutni studij. Od juna 2019. izvršava funkciju predsjednika Studentske asocijacije Filozofskog fakulteta, a u slobodno vrijeme čita, piše poeziju i uči strane jezike.

Na Facebook stranici Lux Noctis-poezija objavljuje svoje pjesme, a već ih ima napisanih preko 200. Za online magazin Dunjalučar piše roman čija poglavlja se povremeno objavljuju kako stigne napisati, filozofske eseje i kratke priče. Za online magazin Fenomenalno piše kratke tekstove o dijelovima iz naše, ljudske prošlosti.

Koji su problemi s kojima se studenti susreću?

Većina u široj slici trivijalnih problema poput ganjanja potpisa i čekanja na studentskoj službi se mogu riješiti kvalitetno izgrađenom infrastrukturom za održavanje digitalne birokratije za koju je potrebna smislena zakonska regulacija i jaka inicijativa, pa se na njih ne bi fokusirao. Jedan problem koji većina ne bi ni smatrala problemom, ali koji čini srž svih drugih problema i nedostatak volje da se oni rješavaju je sam odnos društva i njegovih segmenata prema studentima. Česta predrasuda o studentima je da ne podnose učiti, da im je mrsko bilo šta činiti, da samo gledaju na to kako će da polože ispit, da traže svaku mogućnost da varaju sistem i slično. Problem oko negativne percepcije stvarnosti je što, možda se ne bi mnogi složili sa ovom izjavom, negativna percepcija nije stvarnost, ali ona kreira negativnu stvarnost. Takva dominanta slika studenata će, naravno, poništiti sve oblike motivacije i volje u studentima i tako će polako postajati takvi kakvim se opisuju. Umjesto da se studenti postavljaju ili da budu postavljeni kao aktivni sudionici svog obrazovanja, prema njima se odnosi kao pasivnim ili kao nezainteresiranim primaocima znanja. Umjesto da se kreira atmosfera povoljna za kvalitetan razvoj ličnosti, za efikasno sticanje znanja i vještina i da se omoguće adekvatni uslovi za učenje (nevezano za trenutnu pandemiju), studentima se nameće ideja da sav njihov rad i trud će biti uzaludan, a svako ko je okružen tolikom  količinom negativnih predstava o lošoj budućnosti će brzo izgubiti volju za rad.

Smatrate li da SPUS kao krovna organizacija radi dovoljno dobro za prava studenata?

Tokom početka pandemije SPUS je pružio ruku svim predstavnicima studenata sa svih fakulteta nevezano za međusobnu historiju, pa sami taj čin smatram dovoljnim da se SPUS može smatrati kvalitetnom krovnom organizacijom. Kad god u životu bilo ko pruži nekome ruku, na toj drugoj osobi preostaje odluka hoće li prihvatiti ruku ili ne. Ja sam tu ruku prihvatio jer je međusobna komunikacija osnov za bilo kakvo rješavanje problema i ostvarivanje rezultata, a za kvalitetno rješavanje studentskog pitanja mora postojati komunikacija uvažavanja između svih nivoa u studentskim organizacijama, od pojedinačnih preko fakultetskih do univerzitetskih zanemarujući sve razlike u stavovima irelevantnim za visoko obrazovanje. Također, SPUS se prije pandemije borio i za Zakon o studentskom radu. To je, makar ja tako smatram, jedna od ključnih stvari koje se trebaju zakonski regulirati jer svi studenti tokom studija bi trebali imati način  da sami sebi ostvaruju novčana sredstva koja bi mogli trošiti bilo za dodatnu literaturu za fakultet, bilo za dodatne aktivnosti, bilo za putovanja, bilo za smještaj ili za bilo šta što oni požele.

Na koji način se može povećati kvalitet studiranja?

Ono što volim kod studiranja jeste što se uvijek može razmišljati o napretku, tako i sam kvalitet studiranja se može uvijek na tisuće različitih načina poboljšati. Mediji, a i studenti, kritikuju svoje predstavnike jer se ne bave tim temama i jer često svoju energiju troše na socijalna pitanja. Žalosna slika i jeste da se predstavnici studenata žele boriti i na razne načine povećati kvalitet studiranja u kontekstu pribavljanja recentne i relevantne literature za studij, u kontekstu održavanja i organiziranja klubova za razne hobije, u kontekstu održavanja vannastavnih aktivnosti bliskih struci koju studenti studiraju, u kontektsu povezivanja studenata sa relevantnim institucijama, u kontekstu omogućavanja prakse u struci ili što sam i ja dobivao prijedloge od studenata da bi voljeli da im se omoguće sredstva i načini da u sklopu studija imaju više izbornih predmeta, da uče hijeroglife, klinasto i druga pisma prisutna u ljudskoj civilizaciji, da uče različite strane jezik ili druge stvari koje bi im studiranje učinilo zabavnijim ili bi ih više osposobilo za poslovni život. Ali zbog sistema u kojem živimo i studiramo, predstavnici studenata se često moraju boriti i za najosnovnije stvari kao što se trenutno studenti medicinskih grupacija uz podršku studenata drugih grupacija bore da im se održava nastava i da  se smanje školarine radi izbjegavanja ispisa studenata zbog finansijskih razloga. Ne možemo govoriti o studiranju ako nema studenata. Ukratko se čitava situacija o povećavanju kvalitete studiranja može opisati rečenicom Teško je govoriti o dezertu ako je glavno jelo upitno. Studentski predstavnici su onoliko jaki koliko su njihovi studenti aktivni u procesu studiranja i koliko su sami ozbiljni u radu i učenju. Da se mi, trenutni i budući predstavnici studenata, možemo baviti doprinošenju povećavanju kvalitete studiranja, moramo se prvo izboriti za one najosnovnije stvari koje su temelj bilo kakvih drugih aktivnosti.

Na šta ste najviše ponosni u svom dosadašnjem radu?

Što se tiče rada u studentskom udruženju, najviše sam ponosan na svoje predstavnike godine. Filozofski fakultet ima kompleksnu organizaciju koju čine Odsjek za anglistiku; Odsjek za bosanski, hrvatski i srpski jezik; Odsjek za filozofiju; Odsjek za germanistiku; Odsjek za historiju sa Katedrom za arheologiju i Katedrom za historiju umjetnosti; Odsjek za književnost naroda Bosne i Hercegovine; Odsjek za komparativnu književnost i informacijske nauke; Odsjek za orijentalnu filologiju sa studijskim grupama turski jezik i književnost, arapski jezik i književnost, perzijski jezik i književnost; Odsjek za pedagogiju sa studijskom grupom specijalna pedagogija; Odsjek za romanistiku sa studijskim grupama francuski jezik i književnost, italijanski jezik i književnost, latinski jezik i rimska književnost; Odsjek za slavenske jezike i književnost, i Odsjek za sociologiju sa studijskom grupom etnologija. Svako ko je pročitao, a ne preletio, ovaj spisak može uvidjeti i pretpostaviti da potrebe, želje i problemi studenata se između različitih odsjeka mogu drastično razlikovati. Zbog toga što sam u kontaktu bio s ažurnim predstavnicima godine koji su mi olakšali rad nekoga ko treba predstavljati sve studente svih navedenih odsjeka, katedri i studijskih grupa, te su u i između sebe vodili kvalitetnu komunikaciju i rješavali problem zajedno, mogu reći da sam najviše ponosan na njih. Pošto su hrabro i racionalno pristupali problemima koji su konstantno zbog pandemije iskakali, ovim putem se i želim javno njima zahvaliti jer su pokazali da nije uzaludno ići putem ostvarivanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu jednom od vodećih obrazovnih institucija u regiji. Zajedno sa njima je ostvaren temelj na kojem se može graditi izuzetno kvalitetna budućnost fakulteta. Naravno, mnogo toga se još mora i može uraditi, ali najbitnije je da su studenti pokazali da ako im se omogući i prostor i način i mali push in the right direction, sposobni su da i sami ostvaruju rezultate.

Imate kvocijent inteligencije viši od 156. Koliko Vam to znači?

U suštini, najviše mi znači kao utjeha da imam slobodu se ponašati glupo bez da se osjećam glupim. Volio bih nekad znati koliko je zapravo visok. Dijelom je više prokletstvo nego blagoslov jer, moguće je i da ovo nije direktno vezano sa kvocijentom inteligencije, mogu istovremeno razmišljati o više različitim stvarima, pa zbog toga često imam nesporazume. Dijelom i volim to spominjati jer društvo današnje, ne samo u BiH, se ponaša da je inteligentnijim ljudima mjesto u prirodnim naukama ili inžinjeringu, a ne u društvenim naukama ili humanističkim, pa zbog toga obeshrabruju mlade talentirane učenike da upisuju fakultete društvenih i humanističkih grupacija.

Odakle crpite motivaciju za rad?

Da znam u potpunosti, ostvarivao bih daleko više rezultata u kraćem vremenskom roku. Šalu na stranu, u ovakvom stoljeću gdje su informacije, uglavnom negativne, sveprisutne i u društvu kakvo je u Bosni i Hercegovini gdje se vječito i svakodnevno ponavlja da nema nikakve nade za budućnost, motivacija mi je što gledanje bilo kakvih uspjeha drugih ljudi, makar i onih najsitnijih stvara osjećaj kao da se mi mladi ljudi svojom neugasivom željom za bolju budućnost direktno bunimo protiv svih vladajućih struktura. Motivacija mi je ta iskra u drugim ljudima koju nastojim pretvarati u plamen koji će otjerati svu tamu neizvjesne budućnosti.

Vaši planovi za budućnost?

Generalno, nastojim živjeti u sadašnjosti dok razmišljam o budućnosti. Dok sam se bavio čitanjem Tarota, a moram spomenuti da uprkos shvaćanju mnogih nije sredstvo predviđanja budućnosti,  naučio sam da ne možemo nikako znati šta nas čeka u budućnosti, a i da pravljenje planove je na neki način i pokušaj predviđanja budućnosti. Uvijek ću težiti tome da u sadašnjim trenucima čitam, pišem i učim, tj. u sadašnjosti ću pomagati svojoj budućoj verziji sebe tako što ću razvijati svoju ličnosti, ali ću i dovoljno vjerovati svojoj budućoj verziji sebe tako da se ne moram previše zamariti time šta će biti u budućnosti. Često zbog razvoja svoje perspektive mijenjam šta želim u životu biti, ali zajednička nit svih mojih ambicija je što želim ostvariti dovoljno u svom životu da moje ime obilježi XXI stoljeće

Šta biste poručili mladima?

Ono što ljudi nazivaju stvarnosti nije stvarnost već je njihovo iskustvo, a sami smo svjesni da se iskustva ljudi razlikuju. Prema sebi smo dužni da postajemo bolje verzije sebe i samo sebi na kraju krajeva se moramo dokazivati. Ignorišite poznatu izreku „šta će ti to“ i ako se želite sada posvetiti nečemu, posvetiti se tome u slobodnom vremenu. Sve što naučite tokom života makar htjeli učiti jezik koji nije popularan u svijetu, naučite u slobodnom vremenu. Sve vještine koje želite steći, steknite ih u slobodnom vremenu. Ovo je vrijeme aktivnih ljudi i društvenih mreža i lako možete pronaći način da vaše interese iskoristite za osnovne potrebe života. Upamtite da ljudima koji dobiju na lotu i ljudima koje udari grom ništa ne znači mala vjerovatnoća takvog događaja jer je to njihovo iskustvo ta njihova realnost male vjerovatnoće. Perpektiva nije nepromijenjiva. Stvari koje ste naučeni da poništavaju jedna drugu obično nisu suprotstavljene jedna drugoj. Ne pokušavajte biti originalni, već budite sami sebi autentični.

STOMATOLOGINJA IVA LJILJIĆ: Ključ prevencije je dobra oralna higijena

0

Iva Ljiljić mlada je stomatologinja koja je završila studij na Stomatološkom fakultetu sa klinikama u Sarajevu.

Ova 26-godišnja Sarajka autorica je edukativnog bloga o dentalnoj medicini, a u razgovoru za dobarportal.net istakla je kako je zapravo htjela studirati medicinu.

“Uvijek me fasciniralo kako funkcioniše ljudsko tijelu u zdravlju i bolesti i kako su svi organski sistemi povezani. Ljekar mora imati ogromno znanje u svakom trenutku, jer o njegovim odlukama ovisi ishod terapije. Činilo mi se kao savršeno zanimanje za mene, jer sam uvijek bila štreber, učila i iz fusnota, dodatno googlala svaki pojam. Međutim, porodica me odgovorila od studija medicine”, kaže Iva Ljiljić.

Ipak, ne pravi veliku razliku između doktora medicine i doktora stomatologije.

“Stomatolog daje više anestezija od jednog radiologa, pregleda više rendgen snimaka od dermatologa, radi češće s krvlju od prosječnog interniste. Volim stomatologiju jer je svaki dan prilika da naučim nešto novo, svaki dan je prilika za eksponencijalno napredovanje. A poseban osjećaj je kad znam da sam pomogla svom pacijentu da riješi zdravstveni problem. Njihovo zadovoljstvo, osmijeh na licu i rečenica ‘Nije me više strah’ popravljaju i najgori dan”, ističe naša sagovornica.

Dodaje da su prve dvije godine studija bile prezahtjevne.

“Od knjige sam odlazila samo na nastavu ili u čitaonu. Sjećam se da sam učila čak i u tramvaju, čak i za Novu godinu, nisam popila nijednu kafu u gradu, ni otišla u kino. Bilo je skoro nemoguće stizati sve predmete, pravila sam raspored za svaki dan koliko ću sati učiti koji predmet mjesecima pred ispit. Imala sam cilj da ne izgubim godinu, jer studij stomatologije svakako traje šest godina i nisam željela zakasniti na druge stvari u životu. Srećom nakon druge godine je sve postalo lakše i opuštenije, bilo je lakše dobiti dobru ocjenu, a uz to imati i društveni život”, govori ova mlada Sarajka.

Otkriva da je na ideju o pokretanju edukativnog bloga došla sasvim spontano.

“U prošloj ordinaciji u kojoj sam radila sam često na pauzama čitala knjige, naučne i diplomske radove, da nešto ponovim, da nađem rješenje za neki klinički problem itd. To sam zapisivala sebi u rokovnike, pa je moj momak predložio da te tekstove pretvorim u postove na blogu, jer će tako biti korisni i mojim kolegama, studentima stomatologije, pacijentima. Budući da se on bavi programiranjem, preuzeo je taj dio, počeli smo u januaru ove godine, onda smo shvatili da moram nekako taj blog pokazati ljudima. Onda sam napravila Facebook i Instagram stranicu, putem kojih dijelim sadržaj s bloga i tako su moji tekstovi dobili veću publiku”, priča Iva Ljiljić.

Iva Ljiljić (FOTO: Iva Ljiljić, privatni arhiv)

Naglašava da bude presretna kada ljudi pozitivno reaguju na njene ideje i savjete.

“Trudim se ubaciti puno sadržaja iz oblasti preventivne stomatologije, jer nam to svima najviše treba, a čini mi se da šaljivi pristup raduje moje čitatelje. Kroz svoje tekstove želim razbiti strah od stomatologa, i osjećaj nelagode i srama kad dođu na pregled. I stomatolozi su obični ljudi, neće vas osuđivati bez obzira na stanje u ustima, oni vam samo žele pomoći. Odnos stomatolog-pacijent i treba biti prijateljski i topao, pa se zato trudim svima brzo odgovoriti na poruke, ohrabriti ih, dati savjet. Često me pohvale i kolege stomatolozi i studenti. To me posebno raduje, jer ih jako poštujem i znači mi njihovo mišljenje”, potcrtava mlada stomatologinja.

Prema njenin riječima,  svaki dan na poslu se pojavi neka nova situacija koja joj da ideju za pisanje.

“U svakom trenutku imam bar 20 novih tekstova spremnih za objavu, ali onda mi nešto još bolje padne na pamet i tako svaki dan. Sad već moji čitatelji, portali i časopisi sami naručuju tekstove. Ljudi mi se javljaju s idejama, tako da tome dajem prioritet.  Nekad je teško stići uz svakodnevne obaveze, ali koristim svaki slobodan trenutak za pisanje, jer je ‘Zubić Iva’ dio mene”, riječi su naše sagovornice.

Naglašava da se skoro sva oralna oboljenja mogu spriječiti.

“Ključ prevencije je dobra oralna higijena. Na čistom zubu nema karijesa. Ja sam pravilnu tehniku četkanja zubi i čišćenja međuzubnih prostora naučila tek na petoj godini studija, od svoje profesorice. Zato ne osuđujem svoje pacijente ako oni i dalje ne znaju pravilno očistiti zube, jer ih nije imao ko naučiti”, govori Iva Ljiljić.

Svima preporučuje da pitaju svog stomatologa za pomoć i savjet te da onda nema razloga za strah i neugodnost.

“Redovni kontrolni pregledi omogućit će stomatologu da uoči karijes i parodontalna oboljenja u početnoj fazi, kad ih je lako liječiti i imaju bolju prognozu. I mliječni zubi su važni i djeca trebaju ići stomatologu već od prve godine.  Iako postoje razne alternative za nadoknadu izgubljenih zuba, kvaliteta života sa zdravim prirodnim zubima je neprocjenjiva”, objašnjava mlada stomatologinja.

Iva Ljiljić (FOTO: Iva Ljiljić, privatni arhiv)

Pandemija koronavirusa pogodila je i stomatologe, a naša sagovornica otkrila je i kako je provela dane u karantinu.

“Karantin mi je bio vjerovatno najbolji period u životu, jer sam do marta radila dva posla i svaku subotu, pa je to bila jedina prilika za odmor. Napunila sam baterije, posvetila se maksimalno pisanju bloga i kreiranju feeda na društvenim mrežama, naučila kuhati, čak sam isplanirala i svoje vjenčanje”, ističe Iva Ljiljić.

Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.

“Želim postati vrhunski stomatolog, poput mog mentora, starijeg kolege koji me uvijek motiviše i tjera na bolje i više. Jer samo tako možemo pružiti najbolji tretman svojim pacijentima. Voljela bih se nastaviti usavršavati kroz specijalizaciju, a najviše mi se sviđa ortodoncija. Nadam se da ću uz to ostati skromna i prijatna osoba”, kaže naša sagovornica.

Mladima poručuje da uživaju u školi i na studiju, jer je život poslije toga još veća borba.

“Na tržištu rada u Bosni i Hercegovini se ne cijene pametni i vrijedni ljudi, sa dobrim idejama i namjerama. Konkurencija je ogromna, a poslodavca zanima isključivo profit. Prilike skoro da i ne postoje, vi ih morate sami stvarati. ‘Zubić Iva’ je nastala iz mog inata kad sam to shvatila. Ustanite rano i iskoristite dan. Grabite sve što vam se nudi, pitajte pametnije i iskusnije, čitajte, učite, volontirajte, tražite stipendije za mastere i prakse. Naići ćete beskonačno puta na odbijanje, ali ne odustajte. U jednom trenutku nešto mora upaliti”, zaključuje Iva Ljiljić.

SPIN 2012: Nižemo pobjede na takmičenjima i ponosimo se time

Proteklog vikenda odigrano je 3 i 4 kolo stonoteniske Premijer lige Bosne i Hercegovine za žene.

 

Ženska ekipa Stonoteniskog Kluba Spin 2012 zabilježila je dvije pobjede i to na startu ptotiv ekipe Stoniteniskog kluba Vitez rezultatom 4-0. Nakon toga, u četvrtom kolu igračice sarajevskog Spina bile su bolje od igračica Stonoteniskog Kluba Bugojno također rezultatom 4-0.

Za ekipu Spina nastupile su: Hena Čajić, Džana i Selma Biogradlić te trener igrač Amela Mujezinović.

Iz ovog kluba posebnu zahvalnost upućuju kompaniji BH Telecom d.d. Sarajevo, kao i ostalim partnerima uspješne sportske ekipe.

KOLUMNA ALME TALETOVIĆ: Preuzmite život u svoje ruke

0

Svako od nas izabire u šta će vjerovati. Možete izabrati da mislite kako ste  nesretni, jadni, žrtve, bez perspektive i kako se život urotio protiv nas. Vaše je pravo da tako mislite i vaš izbor, ali od tih misli sigurno se nećete osjećati ni bolje ni sretnije.

Možete reći kako su vaše tvrdnje odraz  “realnog stanja” i možete se pomiriti sa takvim nesretnim i ograničavajućim mislima. Međutim, onda budite spremni da živite nesretnim i jadnim životom. Negativne misli nikada nisu dale pozitivan i sretan život.

Možete izabrati da mislite drugačije, pozitivnije, ali trebat će vam mnogo hrabrosti i odgovornosti, mnogo rada na sebi. Izazov je vjerovati u sreću. To znači da ćete morati u sebi potražiti dovoljno hrabrosti i odlučnosti da se borite za ono što želite i  kad ste poraženi da ne gubite nadu. Odlučiti se za sreću znači svjesno opredijeliti  za borbu protiv  tame u nama i oko nas. To je teži put, ali radosniji, sa puno benefita i nagrada svima onima koji ne odustaju i vjeruju. Biti nesretan je lakše, ali bolnije.

Danas  je naučno dokazano da iste misli daju iste odabire, isti odabiri daju ista ponašanja i radnje. Ukoliko isto radite i isto se ponašate, vi imate ista osjećanja, a ista osjećanja u vama aktiviraju ista iskustva.

Zbog toga se tužni i depresivni ljudi često nađu u krugu identičnih misli i osjećanja. Osobe koje misle da nemaju sreće usvajaju ponašanje ljudi koji nemaju sreće – ne trude se, ne osjećaju radost, nego strahuju od svega, produžavajući sebi agoniju. Shodno tome, njihova iskustva će doista  potvrditi da nemaju sreće.

Kako uzeti život u svoje ruke?

Preuzmite odgovornost za svoj život.

Osvijestite svoje misli i emocije i odlučite izaći iz negativnih stanja namjernim fokusiranjem na nešto drugo i bolje. Zadržite vjeru i slike u umu koje će “nadjačati” realnost, dok realnost ne postane ista ili bliska onome što ste zamislili. To će vam dati snagu da istrajete i uzdržite se od sumnji, kolebanja, neodlučnosti ili tuge. Od presudne je važnosti zaštititi svoje srce, um, emocije od svega što je negativno. “Nijedan ibadetski posao nije korisniji od dobrih i urednih srčanih misli i pomisli.” (Ebu Turab)

Prvi uslov da biste bilo šta ostvarili jeste da budete dostojni toga što tražite. Svjesno izaberite sreću ili zahvalnost u svim aspektima svoga života. Ponekad me pitaju: “Kako da  budem sretan/sretna kada je situacija u državi teška, a negativnosti su na svakom koraku?

Kako da živim bolje, sretnije, kada sam preživjela teška iskušenja ili nepravde? Kako da budem dobro kad mi se stalno dešava nešto loše? Kako da budem sretan ili sretna kada nemam ovo ili ono?”

Najčešće na to pitanje odgovorim protupitanjem: “A šta su vam sadašnji način života i stalno jadikovanje donijeli?

Jeste li išta postigli tugovanjem i pesimizmom? Jeste li išta popravili time što ste kritikovali druge ili bili ogorčeni na situacije, ljude ili događaje?

Šta ste postigli  time što ste dozvolili da se u vas uvuku tuga, depresija, frustracija ili bijes? Vjerujem ništa, samo ste pogoršali svoje psihofizičko stanje i produbili  životnu agoniju i bol. Vi treba da se trgnete, da živite, a ne da životarite.

Svaka promjena je bolna, ali je bolnije ostati na dnu. Zabluda je da je teško raditi na snovima, predaja je bolnija, to ste sigurno osjetili svaki put kada ste odustali od sebe i svojih snova.

Postavite sebi pitanje: Da li mi ovaj način razmišljanja služi? Da li mi pomaže? Budite iskreni prema sebi. Razmislite, da li vi spadate u onu kategoriju ljudi koji čekaju da im se nešto desi, a ne poduzimaju ništa u tom pogledu?

Jeste li vi od onih koji čekaju neko čudo, a ustvari ne vjeruju u to čudo? Da biste čudima svjedočili, morate učiniti da se čuda dese i morate vjerovati u njih. Tek tada će doći do promjene. Znam neke ljude koji dove, mole Boga da im promijeni stanje, a oni ne rade ništa – ne mijenjaju sebe.

Ljudi su većinom žrtve jadikovanja i fokusiranja na loše, a samo je potrebno da stvari uzmu u svoje ruke, da steknu kontrolu nad svojim riječima, mislima, navikama, da vjeruju Izvoru, Bogu, kako želite, toj božanskoj sili, koja je uvijek uz njih, a nikad protiv njih.

Sreću dobijete na dar kada se izborite sa sobom, sa svojim sumnjama, ograničenjima i svim onim što vas ograničava. Ipak, ti trenuci sreće koje osjetimo zbog pobjede nad sobom i okolnostima nisu ništa naspram sreće koju ćemo dobiti na onom svijetu. Čvrsto vjerujem u to.

Ta misao da vas čeka nešto bolje i veće zbog svega što ste pretrpjeli, iskusili u životu, učinili dobro radi Njega, može biti vaš poticaj za konstantnu sreću. Sama pomisao da vas čeka nešto bolje i da najbolje tek dolazi može vam dati sreću sada i odmah, utjehu i olakšanje. Počnite od toga, ako nemate od čega drugoga.

Želite li promijeniti svoj život iz korijena , ili samo jedan dio – promijenite sebe. Od vas sve počinje. Napravite prvi korak. I tako svaki dan. Korak po korak i stići ćete gdje želite. Sve je bolje osim što stojite u mjestu i tugujete. Pokrenite se. I vaš život će početi da se mijenja.

Autor: Alma Taletović

Bilješka o autoru: Alma Taletović je profesorica, književnica, kolumnistica, motivacijski govornik,  certificirani NLP Practitioner i life coach. Trenutno se educira za NLP Mastera.  Autorica je tri knjige: “Smiraj duše” , „Sretni ljudi „ i „Sretna žena“. Knjige su spoj vjere, nauke i popularne psihologije.

NAKON ŠEST GODINA: Dino Merlin predstavio novi singl, poslušajte pjesmu “Mi”

0

Dino Merlin predstavio je prvi singl „Mi“ sa predstojećeg novog albuma.  Ovo je dvanaesti studijski album popularnog kantautora, a prvi nakon „Hotela Nacional“ iz 2014. godine.

Videospot u čijoj su realizaciji učestvovali umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Makedonije, predvođeni rediteljicom umjetničkog imena Kukla, sniman je u Porto Montenegru, marini i nautičkom naselju u bokokotorskom zalivu, koji je pod zaštitom UNESCO-a, te prvom One&Only resortu u Evropi, koji se otvara u proljeće 2021. godine.

“Pjesma je puna života, optimizma, nade i vjere u bolje sutra. ‘Mi’, najavljuje novo vrijeme, vrijeme u kojem više nego ikad trebamo biti ‘Mi’, jer samo tako možemo prevladati nedaće koje život postavlja pred nas”, kaže Dino Merlin.

Muziku za tekst Dine Merlina zajednički potpisuju Dino Merlin i Mahir Beathouse, dok su aranžman radili Ozan Bayraşa i Adis Sirbubalo.

Na videospotu, uz već spomenutu rediteljicu, sudjelovala je snimateljska ekipa na čelu sa direktorom fotografije Lazarom Bogdanovićem iz Beograda, kao i plesna grupa predvođena koreografkinjom Helenom Janjušević iz Zagreba, a sve u produkciji Magaze iz Sarajeva i Porto Montenegra.

Iako je singl bio planiran za proljeće ove godine, epidemija je odgodila objavljivanje pjesme za neka bolja vremena.

„S obzirom da bolja vremena sporo dolaze, život ide dalje, a pandemija, čini se, nema namjeru brzo otići, život i ‘Mi’ moramo dalje. Život ne čeka na nas pa ni ‘Mi’ nećemo čekati na život već trebamo živjeti i raditi. Tako da je proljeće za pjesmu ‘Mi’ stiglo krajem oktobra“, dodaje Dino Merlin.

KULTURA U DOBA PANDEMIJE: Polaznici škole glume vrijedno rade i uče

0

Doba pandemije koronavirusa je značajno smanjilo broj projekata, kulturnih događaja, aktivnosti, te otežalo svakodnevni život. Veoma mali je broj projekata koji su pokrenuti u posljednje vrijeme, a jedan takav projekat je škola glume “PRONI” u Sarajevu.

O školi glume, časovima, planiranim aktivnostima i utiscima za dobarportal.net govorile su dramaturginja škole glume te dvije polaznice.

“Imali smo želju da obrazujemo mlade ljude, da im pomognemo da otkriju koje su njihove preference kada se radi o pozorištu, da ih naučimo šta je dobro, a šta je loše. Na prvom času smo saznali da dosta njih želi da upiše Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu te da žele profesionalno da se bave ovim poslom. Mislim da im mi možemo pomoći da upoznaju sebe kao glumce, ali i kao osobe, što je mnogo važnije”, kaže Mirela Salihović, dramaturginja u školi glume “PRONI” i studentica treće godine Akademije scenskih umjetnosti, na odsjeku za dramaturgiju.

Dodaje kako je školu glume pokrenula Adna Prolaz, članica Centra kulture i mladih, a da je projekt privukao mnoge osobe iz svijeta glume.

Adna Prolaz je došla na ideju da osnuje školu glume, i nakon što su se neke tehničke stvari riješile, raspisan je konkurs za ljude iz struke. Ja sam se prijavila na konkurs za dramaturga i mislim da je to bio pravi potez. Meni je ideja bila strašno zanimljiva zato što sam htjela da se oprobam u tome, da steknem dodatno iskustvo, upoznam nove ljude, i pomognem polaznicima da što bolje razumiju glumu”, govori Mirela Salihović.

Naglašava da se polaznici trude te da imaju želju za napretkom, a njihov krajnji cilj je predstava u kojoj će svi učestvovati.

“Predstava će da bude finalni proizvod škole glume, koja treba da uključuje sve polaznike. Na prvim časovima smo vidjeli da je svako od njih specifičan na svoj način i svi imaju ogromnu želju i volju da rade. Već smo počeli sa pisanjem predstave, a tema će biti ubijena djeca Sarajeva. Mislim da je to tema koja će uvijek biti aktuelna, i ne smijemo zaboraviti šta se desilo”, ističe naša sagovornica.

Mladi zainteresirani za glumu (FOTO: Facebook)

Potcrtava kako pandemija otežava rad škole glume te da se većina časova drži online, ali da to ne predstavlja problem za ljude koji žele da rade.

“Časovi se održavaju online, i tako će da bude dok se ova situacija ne promijeni. Međutim, gluma je takav posao da se ne može sve održavati online, tipa vježbe pokreta koje zahtjevaju da budemo na sceni, ali ćemo moći online da radimo vježbe čitanja, možemo razgovarati o tekstu. U svakom slučaju, snalazimo se”, ističe Mirela Salihović.

Svoje utiske o školi glume podijelila je i polaznica Rukija Husović.

Željela sam da upoznam nove ljude i da se ponovo bavim glumom. Inače sam u Prijepolju bila član amaterskog pozorišta i ovo mi nije prvi dodir sa glumom. Za sada sam jako zadovoljna, svi su fenomenalni, a ono što mi se najviše sviđa je to što smo svi različiti i super se slažemo”, kazala je Rukija Husović.

Posebno zadovoljna organizacijom bila je polaznica Aiša Kečo koja nije mogla da sakrije oduševljenje.

“Adna Prolaz je zaista sve ovo super organizovala i jako sam zadovoljna, posebno zato što treba ima ti mnogo volje i želje da se sve ovo organizuje, a Adna to odlično radi i meni je na neki način inspirativno koliko je ona dala sebe u ovu školu. Drago mi je što smo svi dobili priliku da se bavimo ovim, pogotovo jer nisu česte radionice i škole glume za nekoga našeg uzrasta, od 18 godina pa nadalje”, istakla je Aiša Kečo.

Za kraj dodajmo i to da su u školu glume dobrodošle sve osobe iz oblasti scenskih umjetnosti.

Autor: Adnan Alić

Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.

RIJAD DŽANKO, MLADI PODUZETNIK: Kupujte i koristite domaće za bolju ekonomiju  

0

Sarajlija Rijad Džanko koji ima svega 18 godina bavi se dubinskim čišćenjem te se na taj način brine za malu ekonomiju svoje lokalne zajednice.

Sa svojim prijateljom Nedžminom Kadrićem (18), direktno doprinosi ekonomiji i cirkulaciji novca na manjem nivou dok ostalim mladima budi primjer kako jedan mirkobiznis treba da djeluje.

U razgovoru za dobarportal.net Rijad Džanko nam je ambiciozno naveo njegovo gledanje na ekonomski položaj svoje zajednice. Istakao je da prilikom čišćenja preferira i koristi domaće proizvode kao najmanje dobro što može uraditi za svoju domovinu.

“Nastojim da prije svega zaradim za sebe dok istovremeno doprinosim i mojoj zajednici i mojoj državi na svaki način moguće”, kaže Rijad Džanko.

Dodao je kako su njegove usluge provjerene, a njegovi proizvodi za čišćenje su 100 posto domaći!

“Pomozite domaćim poduzetnicima i kupujte i koristite domaće za bolju ekonomiju i snažniju Bosnu i Hercegovinu”, poručuje Rijad Džanko.

Autor: Rijad Ahmetović

Bilješka o autoru: Rijad Ahmetović rođen je 18.01.2002. u Sarajevu. Bavi se aktivizmom te je i omladinski autor. Također, koordinator je mnogih organizacija u NVO sektoru punih šest godina.

PJESNIK HUSEIN BULJUBAŠIĆ: Snagom lijepe riječi može se doprijeti do ljudskih srca

0

Husein Buljubašić bosanskohercegovački je pjesnik i prozaik rodom iz Sanskog Mosta koji trenutno živi i radi u Švicarskoj. Pisanjem se bavi još od ranih dječačkih dana, a najbolja pisana djela su mu uvrštena u desetak knjiga.

Svoj najveći uspjeh bilježi sa prvom knjigom “S vjerom u Boga – Poezija o islamu i Bosni”.  Također, dobitnik je i prve nagrade “Musa Ćazim Ćatić” za 2016. godinu, a posljednjih nekoliko godina svoje radove šalje na brojne konkurse širom svijeta.

“Kako bi se moje srce smirilo, u znak sjećanja na sve nevino stradale Bošnjake, na mjestu zločina kraj mosta u Vrhpolju, podigao sam šehidsko spomen-obilježje, na kome su ispisani stihovi moje pjesme pod naslovom ‘Allahova zemlja’, živima za pouku i poruku, kao biljeg o stradanju, otporu i opstanku Bošnjaka na tim prostorima”, kaže u razgovoru za dobarportal.net Husein Buljubašić.

Šehidsko spomen-obilježje u Vrhpolju (FOTO: Husein Buljubašić, privatni arhiv)

Ističe da se pjesnikom rađa te da pjesnici posjeduju taj unutarnji nagon za pisanjem koji se ne može ničim ukrotiti niti okovati.

“Moj najveći interes je Božije zadovoljstvo, tako da moje pjesme pored svega što jesu, jesu i moje dove, moj šukr i zikr – ibadet Bogu za dar kojim me je nadahnuo. Svjedočanstvo o tome su mnoge moje pjesme”, naglašava naš sagovornik.

Jedna od njegovih pjesma je i “Božja sjena” koju nam je ovom prilikom predočio.

“Ljudi se dijele na dobre i loše,
Ja jedan sam od njih,
Postojanim bićem učini me Bože,
Svrstaj među dobre, sačuvaj od zlih.

Praiskon utkan u srcima ljudskim,
Priziva vječni mir,
I besmrtna duša smrti se plaši,
A čovjek griješi sve dok je živ.

Tvoja sjena na Zemlji još bdije,
Izvor snage za nas,
Riječima k`o sabljom s oštrice dvije,
Vojujem za mir i vječni spas.

Spoznati misiju, smisao života,
Umnom dosežan cilj,
Moj uzor od ljudi najljepše je ćudi,
Resul Muhammed, vječno iznad svih.”

Govorio je i o tome po čemu je specifična njegova poezija.

“Specifična je po tome što je lijepa i poučna, uporedo tradicionalna i moderna, dinamična i potpuna, sažeta, jasna, zanimljiva i istinita, i  kao takva ostavlja upečatljiv dojam i sa sobom nosi sopstveni razlog za postojanje”,  govori Husein Buljubašić.

Husein Buljubašić (FOTO: Husein Buljubašić, privatni arhiv)

Otkrio nam je i na šta je najviše ponosan u svom dosadašnjem radu.

“Najviše sam ponosan na to što mi polazi za rukom da jezičkom sažetošću i jednostavnošću  u potpunosti održim kvalitet pisane riječi. U poeziji kao i u svakoj drugoj vrsti umjetnosti, jednostavnost i jeste najveća profesionalnost”, smatra ovaj bh. pjesnik i prozaik.

Osvrnuo se i na reakciju publike.

“Mišljenja sam da je reakcija publike najveći pokazatelj kako se snagom lijepe riječi može doprijeti do ljudskih srca, i  to  je zaista fantastično saznanje. Ljudi sa instančanim senzibilitetom su mi dali najveću podršku te mnogi koji su prepoznali kvalitet, putem javnih medijskih servisa, s vremena na vrijeme promovišu moj rad. Ovom prilikom im se zahvaljujem , a Sami Allah daje uspjeh, i otvora vrata univerzuma za sve lijepo i dobro. Kur`an kazuje: ‘Zar ne vidiš kako Allah navodi primjer – lijepa riječ kao lijepo drvo: korijen mu je čvrsto u zemlji, a grane prema nebu’“, potcrtava Husein Buljubašić kojem najveću motivaciju daju prvih pet ajeta sure El-Bekare.

Njegova nova zbirka pjesama pod naslovom “Spoznaja – Između šutnje i govora” odabirom stručnog tima, antologija će sadržavati 100 njegovih najboljih pjesama.

“One su duhovnog i moralnog karaktera. Isključivo se temelje na istini, bave se bitnim ličnostima i stvarnim životnim događajima. U korak sa vremenom nastala je i pjesma ‘Entropija’ u kojoj duša progovara o stanju svoje svijesti, i stanju svijeta kakvim ga doživljava”, riječi su našeg sagovornika.

S ponosom je predstavio pjesmu “Entropija”.

“Sve ima svoj tok,
Ali ne i red.
Entropija na Zemlji,
Potpuni je nered.
A mene inspirira taj nebeski sklad.
Želja za ljepotom, gdje si vječno mlad.

Sve ima svoj rok,
ali ne i cilj.
Entropija na Zemlji,
I niko nije kriv.
Za srce se vezuje moje duše hir.
Taj nebeski perivoj, gdje je vječni mir.

Sve ima svoj kraj,
Kraj početak nov.
Entropija postaje
Naš stvarni izazov.
U borbi za pravdu, opstanak je naš
Vrijediš samo onoliko koliko se daš.”

Smatra da se pristup užem krugu ove vrste književnosti ne temelji isključivo na estetskoj ili bilo kojoj drugoj vrijednosti.

“Ljudi su različiti i različito promišljaju, što je jednima lijepo  drugima možda nije i nikada neće biti. Činjenica je  da se mnogo piše ali poznata remek-djela na prste dviju ruku se daju izbrojati.  S obzirom na stanje u državi, razumljivo je da je i poezija na margini, ali i pored toga, dobar dio pjesnika je ostao probuđeni dio svijeta”, zaključio je Husein Buljubašić koji i u budućnosti želi da ustraje na Pravom putu te da se pisanom riječju bori za život poslije života.

ŽIVI SVOJ SAN: Hanna Dujmović, akademska umjetnica čiji radovi plijene pažnju

0

Sarajka Hanna Dujmović akademska je umjetnica sa specializacijom u polju kiparstva, koja živi svoj san u gradu u kojem je i rođena.

Ljubav prema pokretu, bojama i kreativnosti općenito kod ove 26-godišnje djevojke javila se još od malih nogu.

“Prvenstveno sam stekla ljubav prema sportu, jer sam od svoje četvrte godine počela da se bavim ritmičkom gimnastikom koja je spoj umjetnosti pokreta i muzike, ritmičnosti. Tokom školovanja razvila se ljubav i prema drugim vrstama umjetnosti, crtanje, slikarstvo, te sviranje klavijature. Uočivši moju kreativnu stranu moja porodica, kao i nastavnici iz osnovne škole savjetovali su me da odaberem srednju školu koja nije klasična i u kojoj ću moći da oformim i specijalizujem svoju kreativnost. Srednja škola primijenjenih umjetnosti u Sarajevu bila je samo prva stepenica u mojoj sada već desetogodišnjoj karijeri”, kaže Hanna Dujmović.

Rad Hanne Dujmović (FOTO: Hanna Dujmović, privatni arhiv)

U razgovoru za dobarportal.net ističe kako je ponekad potrebno izmaknuti se i sagledati stvari sa distance.

“Posmatrajući do sada urađeno mogu reći da sam najviše ponosna na to što sam kako sebi tako i ljudima koji su bili skeptični po pitanju moje struke dokazala da je sve moguće ako se vrijedno radi i ako je u taj rad uloženo mnogo ljubavi. Ponosna sam na sva postignuća do sada jer sve što radim radim potpuno samostalno,a to nimalo nije lako”, naglašava naša sagovornica.

Njen slikarski izražaj do sada je najčešće uoblikovan tehnikom akril na platnu uz povremeno korištenje konturnih boja i pigmenata.

“Vrijeme potrebno za realizaciju jedne slike zavisi od dimenzije platna, mog raspoloženja, inspiracije i ideje. Nekada to ide vrlo lako, spontano i brzo, a nekada se desi da prosto nije moj dan i da rad ostane nedovršen do idućeg dana kada mi se vrati motivacija za rad. U prosjeku za jednu moju sliku potrebno je minimalno 20 sati intenzivnog rada bez sekunde pauze ukoliko govorimo o većim formatima, za nešto manje formate potrebno je oko devet sati”, priča nam ova mlada umjetnica.

Rad Hanne Dujmović (FOTO: Hanna Dujmović, privatni arhiv)

Potcrtava kako inspiraciju crpi iz više izvora.

“Primarni izvor je moja mašta, nakon toga svakodnevnica, predmeti, ambijent i ljudi te u djelima velikana kao što su bili Matisse ili Picasso”, otkriva Hanna Dujmović.

Naglašava kako odjevni predmeti i akcesoari koji su dostupni samo nose njen potpis, odnosno da nisu brend.

“Željela sam napraviti i nešto za klijente koji vole nosivu umjetnost. Moje slike su na taj način dobile na vidljivosti u široj masi. Za sada sam vrlo zadovoljna načinom na koji se stvari odvijaju, interesovanje je veliko te konstantno imam pozitivne povratne informacije od klijenata koji kupe proizvod i imam nesebičnu podršku putem društvenih mreža od mnogih ljudi koji prate moj rad”, ponosno ističe naša sagovornica.

Rad Hanne Dujmović (FOTO: Hanna Dujmović, privatni arhiv)

Osvrnula se i na reakcije kupaca njenih umjetnina.

“Taj proces kada imate klijenta koji se zainteresuje za djelo, pa to djelo i kupi, svaki put jednako je uzbuljiv, pogotovo ukoliko se radi o kolekcionarima iz inostranstva. Pakovanje rada, ostavljanje unikatnog pečata, briga o detaljima, slanje, praćenje pošiljke, te naposlijetku neizvjesnost dok se kupac ne javi sa povratnom informacijom. Do sada nisam imala nezadovoljnih kupaca, svi budu oduševljeni, pošalju mi fotografije, a mnogi od njih ponovno se vrate u moj kreativni svijet i odaberu nešto novo za sebe ili drage osobe”, kaže Hanna Dujmović.

Otkrila nam je i šta je to što razlikuje njene umjetinine od ostalih.

“Svijet umjetnosti zaista je raznolik i svaki umjetnik ima nešto svoje i posebno, svaki umjetnik ima svoje obožavatelje i svoje kupce. Moje slike ljude obično dojme sa intenzivnim bojama koje koristim, te sa prikazom ambijenta koji je ljudima topao i izaziva im pozitivno raspoloženje. To je nešto po čemu je moj rad prepoznatljiv, vesele boje, ženske figure i mnoštvo raizgranih detalja”, govori ova mlada umjetnica.

Rad Hanne Dujmović (FOTO: Hanna Dujmović, privatni arhiv)

Dodaje kako joj je pandemija koronavirusa otvorila nove mogućnosti i dala vrijeme za stvaranje novih djela.

“Znamo da živimo u dinamičnom svijetu i stalno imamo jako puno obaveza, borba za egzistenciju je svakodnevnam te nas ona obično odvoji od stvari koje volimo. Tako da sa početkom marta i karantina moje vrijeme u zatvorenom bilo je izuzetno usmjereno ka onome što volim i stvaranju novih djela, te apliciranju na mnogobrojne konkurse i izložbe. Koliko god da pandemija bila teška za nas sve ona ima i neke benefite, barem za mene”, riječi su naše sagovornice.

Govorila nam je i o svojim planovima za budućnost.

“U okolnostima u kojima živimo, najdalja budućnost koju mogu da percipiram iz ove perspektive je sutra. A sutra planiram da naslikam novu sliku”, zaključuje Hanna Dujmović, koja mladima poručuje da se pokrenu i probude, jer je svijet njihov.

ENTUZIJASTI U ZENICI: Počela Poduzetnička akademija Zeničko-dobojskog kantona

0
U Zenici je započela realizacija projekta Poduzetnička akademija Zeničko-dobojskog kantona, edukacija namjenjena budućim poduzetnicima, a koju implementira NVO “PoduzetniceIN”. 
Polaznici su nezaposlene osobe koje se vode na evidenciji Službi za zapošnjavanje u ZDK i
imaju afinitete ka samoupošljavanju. Akademija kroz koju će proći ima za cilj da ih dodatno
motiviše i osnaži, da snabdije potrebnim alatima, neophodnim za realizacije njihove
poduzetničke ideje, a tiču se znanja iz oblasti ličnih vještina, računovodstva, prava,
marketinga, izrade biznis plana, strategije i slično.
Adisa Tufo (FOTO: Adisa Tufo, privatni arhiv)
Predavačica na prvom modulu je bila Adisa Tufo, poduzetnica i ekonomistica, certificirana
menadžerica i certificirani life & business coach, dobitnica niza priznanja za svoj rad u
realnom i aktivizam u nevladinom sektoru.
“Današnji dan je obilježila nevjerovatna energija i veliki entuzijazam svih polaznica i polaznika. Biznis ideje koje su iznijeli polaznici akademije su izuzetno dobre i realne, a sad krećemo u izradu pojedinačnih biznis planova i tek tada ćemo znati koliko su ove ideje realistične i dostižne. Po mojoj slobodnoj procjeni sve su itekako realne, a nosioci istih su veoma kompetentni da ih do kraja realizuju i krenu putem samozapošljavanja i zapošljavanja drugih. Ljudi, koji imaju tako dobre ideje, koji vjeruju u njih, treba da kroz ovu edukaciju sve uobliče u jedan poslovni proces; ova edukacija, inspiracija i motivacija u paketu koji se zove poduzetničkom akademijom će pokrenuti nove
poduzetničke priče za koje će se tek čuti”, izjavila je Adisa Tufo.
Edukacija namjenjena budućem poduzetnicima (FOTO: Adisa Tufo, privatni arhiv)

Emina Buljubašić, polaznica Akademije, diplomirala na Filozofskom fakultetu, trenutno na
master studiju “Menadžment preduzeća” u Zenici bila je puna entuzijazma.

“Danas sam imala priliku slušati i doživjeti nevjerovatno iskustvo, prije svega jako je bitno što razmijenjujemo  ideje i znanja koja do sada nismo imali priliku ni reći ni čuti ni vidjeti, i drago mi je da se ovoliki broj mladih ljudi uključio u ovu edukaciju, drago mi je da je Zavod za zapošljavanje prepoznao poduzetništvo kao priliku. Mi želimo da se osnažimo i da razvijamo lične biznise. Svi dobro znamo da mala i srednja preduzeća, najčešće i najviše doprinose razvoju ekonomije jedne države”, istakla je Emina Buljubašić.
Emir Bašanović dodaje, da iako je svjestan je ispred njega duži put koji treba da prođe, sam dolazak na Poduzetničku akademiju predstavlja izuzetno dobar potez koji je napravio.
Organizatori ističu da je svim učesnicima obezbjeđen radni materijal, zaštitne maskice, ručak, kafica i nevjerovatna energija koja će mnogima obilježiti život i definitivno, poslije ovoga neće biti isti.