Home DOBAR DOBAR INTERVJU MUHAMED IBRIĆ, ZLATNI STUDENT IZ SREBRENIKA: Budimo najbolja verzija sebe

MUHAMED IBRIĆ, ZLATNI STUDENT IZ SREBRENIKA: Budimo najbolja verzija sebe

Ambiciozni i obrazovani ljudi najbolji su ambasadori svoje lokalne zajednice, ali i države Bosne i Hercegovine. Grad Srebrenik sigurno ima ono najbolje, potencijal mladih ljudi koji su odlučno koračali stazama obrazovanja i odlikovali za trud, rad i zalaganje.

Jedan od njih je i Muhamed Ibrić, najbolji student Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, i jedan od najboljih studenata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Prepoznatljiv po zapaženim rezultatima, stručnim člancima, brojnim projektima, a u razgovoru za dobarportal.net govorio je o svom putu ka uspjehu.

U nadi da budeš inspiracija mladima, možeš li nam se za početak predstaviti?

Zovem se Muhamed Ibrić i po zvanju sam bachelor ekonomije – odsjek Ekonomija, smjer Finansije, bankarstvo i osiguranje. Rođen sam 1998. godine u Tuzli, a od svog rođenja živim u Srebreniku. Osnovnu i srednju školu sam završio u Srebreniku, i potom, po svom vlastitom nahođenju, upisao Ekonomski fakultet Univerziteta u Tuzli. Tokom svog četverogodišnjeg studija ostvario sam prosječnu ocjenu 10,00, zbog čega sam na Svečanoj akademiji Univerziteta odlikovan “Zlatnom plaketom Student generacije Univerziteta u Tuzli”, i nagrađen školarinom za naredni ciklus studija. Pored toga, u decembru 2020. godine, dobitnik sam priznanja Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke za najboljeg studenta Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Kada si upisao fakultet da li si imao ciljanu namjeru da budeš najbolji student ili si jednostavno osjetio veliku ljubav i posvećenost tome da su i rezultati sami to pokazali? 




Od prvih trenutaka provedenih na fakultetu imao sam ona uplašena i izrazito vidljiva euforična razmišljanja kakva su imanentna brucošima. Ali, naravno da u tom momentu ni u najmanju ruku nisam očekivao iznadprosječne rezultate, iako sam bio spreman na iznadprosječna zalaganja. No, ambicija i, u nekom pogledu, satisfakcija sa svakim uspješno urađenim ispitom međusobno su se prožimali i na taj način davali do znanja da, uz dovoljno sistematično raspoređenog rada i truda, mnoge stvari postaju dostižne. Jednostavno satisfkacija, ne diskutujući o tome u kojim pogledima se manifestira, daje osjećaj potvrde/pohvale, da ono što radimo je sasvim u redu, da nastavimo tim putem a snagu za prevazilaženje mnogih prepreka na tom putu crpimo iz nje same (satisfkacije). Na taj način dostižujući niže idemo ka višim ciljevima, a opet u svakom momentu imamo svijest da je pred nama cilj i da ga trebamo dostići, bez obzira o kojem cilju se radilo. I kada na ovom mjestu dodamo osjećaj ispunjenosti i odvažnosti pri svakom potvrđenom uspjehu, dolazimo do neiscprnih izvora motivacije za kontinuiran i intenzivan rad, s jedne strane, te ljubavi i ugodnosti radeći ono što volimo, s druge strane.

Zlatna plaketa Muhameda Ibrića (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)

Iza tebe je nekoliko važnih uspjeha koji su obilježili tvoj dugogodišnji rad, zalaganje i učenje. Međutim, šta smatraš svojim najvećom uspjehom?

Prije svega, apostrofirao bih da je uspjeh individualna i relativna kategorija i, stoga, uopštavanje njegovog shvatanja vodi nas ka stavovima i razmišljanjima koja rezultiraju suvišnim diskusijama  i  čestim sukobima mišljenja. Upravo zbog toga, moje shvatanje uspjehavjerovatno će se razlikovati od shvatanja drugih osoba, no to ni u najmanju ruku ne indicira da je smisleno i opravdano unositi dozu inferiornosti u njihova shvatanja. Iako će na prvu zvučati kontradiktorno ili, pak, besmisleno, moji najveći uspjesi nisu oni koji su vidljivi. Naprotiv suprotno, siguran sam i ubijeđen da je težnja ka tim ciljevima i uspjesima rezultirala možda daleko većim uspjehom, jer bez obzira šta radili najvažnije od svega jeste kakva smo osoba postali: snažnija, samopuzdanija, samouvjerenija i odlučnija. Na ovom mjestu citirao bih Henry Thoreau-a, koji kaže: “Ono što dobiješ ostvarujući svoje ciljeve nije tako važno kao ono što postaneš ostvarujući svoje ciljeve”.  Stoga, podcrtao bih da su mnogobrojne pohvale, nagrade, priznanja, plakete i ma šta god drugo to bilo, zapravo pogled na našu prošlost koja je oblikovala našu sadašnjost i našu ličnost. I samo tada kada posmatramo holistično, kada životna iskustva interpretiramo ličnošču koja smo postali, biti ću slobodan da kažem da smo uspjeli jedino onda kada smo ostvareni na svakom planu, šta god to značilo.

Ko je bio tvoja najveća motivacija tokom studija?




Znate, životna filozofija je važan faktor u ostvarenju mnogih ciljeva, oblikuje se tokom cijelog našeg života i zaslužna je za mnoga naša postignuća; a svoje temelje (“stupce”) “vuče” još iz djetinjstva – perioda kada smo stvarali naše prve stavove, kada smo bili mali istraživači našeg okruženja. Od tada pa do danas, poput kolodvora, mnogi ljudi su se smjenjivali u mom životu, neki su se samo prošetavali a neki ostajali duže i primjetnije. Svi oni su, na ovaj ili onaj način, uticali na mene i pružali mi neiscrpan izvor motivacije. I upravo osobine koje su mi pomogle da istrajem tokom svog studija, poput istrajnosti, ambicioznosti i discipliniranosti, potiču iz moje kuće, moje porodice, mojih roditelja i mojih prijatelja. Stoga, biti ću odvažan i kazati da bi bez njih ovo bilo, ako ne nemoguće, onda zasigurno izuzetno teško.

Da li si u jednom trenutku osjetio loš period da si bio nezadovoljan i da ti je bilo teško?

Svaka pojava/proces je isuviše kompleksan i skoro je nemoguće da biva ispunjen samo usponima, i potpuno adaptiran našim radnjama. Stoga, svakodnevno se suočavamo s mnogim padovima ali ovisno o njihovoj važnosti često ustajemo a da to i neprimijetimo. Isto tako, tokom studija naišao sam na periode koji su u tom momentu bili teški, skoro da su se činili nemogućim. Ali nisam pokleknuo jer nisam razmišljao o odustajanju, jednostavno odustajao sam od samog odustajanja. Čvrsto sam vjerovao u svoje ciljeve a na izazove odgovarao radeći jače, sistematičnije, racionalnije i nakon svakog teškog perioda sam naučio važne lekcije o snazi, hrabrosti i odlučnosti. Moram priznati da se mnogo lakše prisjetim predmeta o kojima su među nama studentima kružile dobro poznate priče (špekulacije) kako je teško/nemoguće postići značajan uspjeh na nekom predmetu, kako je profesor zahtjevan, kako je gradivo kompleksno. Naravno, kao i svaki drugi student vjerovao sam u te priče, ali opet vjerovao sam i sebi, pa sam često vagao između sebe i tih priča. Zapravo, razmišljao sam o razlogu opstanka tih priča, o njihovoj egzistencijalnoj prirodi i svaki puta sam shvatio da je upravo istrajnost i discipliniranost zapravo rješenje ili ključ, a odustajanje onda kada nam je teško zapravo poraz. I to je važna lekcija koju sam naučio i nastavio primijenjivati u svakom segmentu svoga života, a relativno posmatrano najmanje na studijima. Kada radiš na sebi, kada radiš ono što voliš, činimo veliku stvar u ovom svijetu.

Muhamed Ibrić (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)

Kako su se ostale kolege odnosile prema tvom uspjehu? 

Na ovom mjestu ću citirati grčkog filozofa Epikteta, koji kaže “Ključ je u tome da si uvijek u društvu onih ljudi koji te uzdižu i čije prisustvo iz tebe izvlači ono najbolje”. Stoga, krajnje iskreno mogu kazati da su jedino one okolnosti u kojima sam djelovao (studirao) bile optimalna atmosfera za dostizanje iznadprosječnih rezultata. Pomenute okolnosti mogu pripisati svim kolegicama i kolegama koji su, na sebi svojstven način, uticali na mene i ni u jednom momentu nisam osjetio ugroženost, poniznost ili, pak, otežanost u ostvarivanju svojih postignuća. Pored toga, skoro sam uvijek na fakultet odlazio sa osmijehom na licu i isto tako vraćao se, a s obzirom da sam tokom studija svakodnevno putovao u drugi grad zbog studija, druženje sa prijateljima tokom putovanja mi predstavljalo dodatni psihološki odmor. Sebe posmatram kao jednostavnu osobu, koju više zanimaju tajne prirode nego priče o drugim ljudima. Osoba sam koja će radije čitati knjigu, šetati prirodom, učestvovati na projektima/seminarima nego provoditi vrijeme u izlascima. Na neki tako svojstven način provodio sam i svoj studentski život.

Kakav je odnos bio sa profesorima i upravom fakulteta?




Prilikom obraćanja na Svečanoj akademiji povodom dana Univerziteta u Tuzli, kazao sam da je moja odluka o upisivanju Univerziteta u Tuzli najbolje donešena odluka u mom životu. Razlog takvom odgovoru, između ostalog, jeste, najsvijetlija tačka na Univerzitetu a to su upravo nastavnici i saradnici (profesori i asistenti). Upravo oni, posebno među njima moja mentorica pri izradi Završnog rada prof. i dr. Emira Kozarević, bili su značajna podrška i motivacija tokom mog studija.

Do sada si objavio nekoliko naučnih/stručnih članaka u vodećem magazinu u našoj državi iz polja bankarstva. Odakle interes prema naučnom radu?

Da, u prošloj godini, periodu kada se intezivirala javna diskusija o efektima korona virusa na privredu, u koautorstvu sa mentoricom prof. Kozarević, napisao sam pregledni članak o efektima na ekonomiju općenito. Nakon toga, mogu kazati da sam poprilično privolio pisanje tog tipa, i sa zadovoljstvom sam dijelio koautorstvo i u narednim člancima.

Muhamed Ibrić (FOTO: Muhamed Ibrić, privatni arhiv)

Diplomirao si na temu “Mogućnosti primjene blockchain tehnologija u domenu finansija”. Da li si nastavio u tom pravcu i hoće li to biti predmet tvojih budućih istraživanja?

S obzirom na to da sam trenutno na master studijima na Ekonomskom fakultetu u Tuzli, na smjeru Finansije, bankarstvo i osiguranje, i bliži se rok izbora teme magistarskog rada nemam tačnu sliku i predodžbu, pa stoga ne bih špekulisao sa odgovorom. Ali ono što mogu kazati jeste da ću istraživanja na temu koju sam obrađivao na prvom ciklusu zaisigurno nastaviti, u kojem obliku ostaje da vidim.

Šta misliš o mlađim studentima i novim generacijama koje dolaze kada je riječ o uspjesima i fakultetu ?




Vidjeti mladog brucoša, punog ambicije, elana i volje zaista mi svaki puta vraća sjećanja na prošlost. Naime, mišljenja sam da bez obzira o kakvim uslovima djelovali i u koliko lošem općem društvenom stanju se nalazili, moramo raditi na sebi, vjerovati u moć i draž znanja i imati na umu da obrazovanjem otvaramo mnoga vrata. Stoga, dragi srednjoškolci, brucoši i svi vi koji planirate upisati studije, vodite se vlastitim nahođenjem, budite borci u ostvarivanju ciljeva i nikada, koliko god bilo teško, nemojte odustajati!

Autor: Nejla Emšo

Bilješka o autoru: Nejla Emšo rodena je 12.05.1999. u Sarajevu. Studentica je Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu na Odsjeku za socijalni rad.

Komentari

komentar

Must Read

JU-JUTSU KLUB “SENSEI”: Naučite tehnike za samoodbranu koje će vam spasiti život

Željko Stjepanović, trener je u sarajevskom JU-JUTSU klubu "SENSEI" koji funkcioniše više od 15 godina i u kome se podučava samoodbrana za uzraste od...

Svjetlosna čarolija na Jahorini

Skijaški centar Jahorina, jedan od najmodernijih ski centara u regiji, izabran je za prvu ski destinaciju u sklopu koje su prezentirane svjetlosne dekoracije s...

FOTOGRAFIJE KOJE OSTAVLJAJU BEZ DAHA: Ljepote Srebrenice kroz objektiv Ibre Begića

Ibro Begić, rođen 27. aprila 1995. godine, mladi je, talentovani fotograf iz Srebrenice, koji svoju ljubav prema ovom poslu zajedno sa bratom upakuje u...

ALEKSANDRA BOŠKOVIĆ: Dušu treba puniti znanjem, ono je lijek za sve

Aleksandra Bošković diplomirana je inžinjerka hemije, a osim obrazovanja, ova 24-godišnja djevojka iz Istočnog Sarajeva od svoje osme godine bavi se karateom.  U razgovoru za...

FOTOGRAFKINJA AMINA HODŽIĆ: Planova nemam, ali mašte i ideja imam

    Amina Hodžić iz Visokog apsolventica je na Odsjeku za komparativnu književnost i bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta Univerziteta...

Komentari

komentar