Da dobri, mladi, humani ljudi postoje, dokaz je Nejra Arapović, studentica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu na Odsjeku za komunikologiju, koja ne krije svoju ljubav prema životinjama. Svakoj šapici pruži pomoć, a zatim je udomi.

“Od djetinstva su me roditelji učili da trebam poštovati svaki život bio to ljudski ili životinjski. Vodeći se time, svoju sreću sam pronašla prvo u hranjenju napuštenih životinja pa u zbrinjavanju i udomljavanju. Mama bi mi svaki dan dala 2KM a ja bih to naravno potrošila na hranu za mace ili pse. Tako je sve počelo”, kaže Nejra Arapović.

Dodaje da ne postoji određeno mjesto gdje nalazi životinje. Također, znalo se desiti da ode u azil kao volonterka te tu vidi psa čiji izgled i priča ne izgledaju dobro i odluči ga spasiti.

“Nedavno sam spasila psa sa jednog sarajevskog izletišta, tačnije Bijambara. Najobičniji izlet se pretvorio u spašavanje još jedne šapice”, priča naša sagovornica.

Spašene i zbrinute životinje udomljava preko slovenskog udruženja koje imaju fantastične domove. Nejra ostaje u konatktu sa udomiteljima i razmjenjuje redovno fotografije. Ali ovo nije i jedini način da ih udomi. Psi dobivaju domove preko udruženja u Austriji i Njemačkoj.

“Bilo je pasa koji su zahtijevali  posebnu pažnju i njegu zbog bolesti ali i trauma prouzrokovanih ljudskom rukom. Neki od njih su sedam mjeseci zahtijevali socijalizaciju,strpljenje i puno ljubavi”, kazala nam je ova humana djevojka.

Istraumirani pas koji je pronađen u azilu Prači. Poslije njege udomljena je u Austiji.
Njeno ime je Bella.

Finansira sama sve, ali postoje donatori iz zemalja širom svijeta koji pomažu njen humani rad. Najveću ulogu ima Facebook grupa koju su osnovali Nejra i njeni prijatelji pod nazivom “Nahranimo zajedno naše ulične pujde”.

“Grupa je namjenjena isključivo za pomoć napuštenim psima i macama. Preko 5.000 članova koji u skladu sa svojim mogućnostima učestvuju u plaćanju veterinara, smještaja i slično”, istakla je Nejra.

Dom za ljubimce o kojima se brinula i kojima je pružila svu potrebnu njegu moraju biti u skladu sa karakterom i razinom aktivnosti ljubimca. Rastanci su teški, ali, kako kaže, to je za sve njihovo dobro.

“Jaču vezu sam imala sa psima koji su bili bolesni. Zahtijevaju više vremena i pažnje tako da se među nama stvori velika ljubav. Neke pse smo prijateljica i ja vozile do granice gdje bi ih udruženja preuzela jer nisam u trenutku bila spremna za rastanak. Dešavalo se i da danima plačem, nemoguće je voditi ovakav način života a ostati ravnodušan”, ističe naša sagovornica.

I psi imaju svoje priče, jedan takav je pas kojem je Nejra dala ime Megi.
“U veterinarsku stanicu je dovedena s ciljem sterilizacije putem Dogs Trust projekta. U međuvremenu  je ustanovljeno da ima tumor koji zahtijeva kemoterapije,vitamine, njegu i poseban način ishrane. Pet kemoterapija je primila u veterinarskoj stanici „Mr.Pet“. Jedna od nuspojava je bila gubitak dlake i pad imuniteta. Zbog pada imuniteta dobila je gljivice. Pored svega,morali smo je kupati tri puta sedmično skoro do njenog odlaska u novi dom medicinskim šamponima da bi joj se oporavila koža i dlaka. Nakon kupanja slijedilo je mazanje područja koji je zahvaćeno gljivicama i tako stalno. Bilo je mukotrpno ali smo sve to izdržali zbog velike ljubavi. Na kraju je njena volja za životom i naša ljubav prema njoj pobijedila sve bolesti i prepreke. Megi je danas u Sloveniji i uživa u svom životu sa novom porodicom”, ispričala nam je ova mlada djevojka.

Otkrila nam je i kako izgledaju dani sa različitim šapicama.

“Svaki dan mi prođe u sekundi. Životinja zahtijeva vrijeme koje će biti odvojeno samo za nju, a kako je njih više 24h su ispunjena. Krećem od izvođenja, zatim čišćenja, pravljena obroka a zatim i doza maženja.Nekad se desi i da noć nije mirna. Trenutno imam mače koje sam pronašla bez majke . Kod mene je skoro već mjesec dana. On se jedno vrijeme morao hraniti svaka dva sata i grijati stalno tako da je tu i mnogo neprospavanih noći. Sada ga hranim svaka tri do četiri sata pa je malo lakše”, kazala je Nejra.

Iako je država uložila mnoga sredstva u azile, očigledno je da životinje nemaju potrebnu njegu. Javnosti je poznata i suma novca koja se izdvajala za azile širom Bosne i Hercegovine.

“Naša vlast smatra da će problem pasa lutalica riješiti eliminisanjem istih. Oni su prije nekoliko godina osnovali higijenski servis koji uklanja pse sa sarajevskih ulica. To nije riješenje problema jer dok je takvog načina rada sa životinjama , novac koji pristiže će uvijek zazvršavati u pogrešnim rukama. Azili u kojem su psi smješteni su neuslovni i daleko od evropskih standarda koji bi se morali  poštovati. Programom besplatnih sterilizacija se spriječilo dalje razmnožavanje.Trenutno su sterlizacije obustavljene ali se nadam da će uskoro nastaviti sa radom jer ćemo se suočiti sa porastom broja napuštenih pasa“, smatra naša sagovornica.

Pas Uška kojeg je Nejra pronašla u azilu Prača. Brinula se o njemu . Danas se nalazi u Njemačkoj i zove se Holly.

Nejra trenutno ima mače od skoro mjesec dana, ali tu su i dvije mačke i dva psa.
S obzriom na ovoliku ljubav prema životinjama, odgovorila nam je i na pitanje čime će se baviti po završetku studija.

“Nisam još odlučila ali ono u šta sam sigurna jeste da ću uvijek brinuti i pomagati napuštenim životinjama”, kazala je ova mlada djevojka.

Za kraj ovog divnog razgovora, Nejra je imala i poruku za sve naše čitaoce.

“Znam da je danas brz tempo života pa ljudi nemaju vremena da se osvrnu oko sebe i zapitaju  kako je životinjama . Ako samo nahranite jednu životinju, vratit će vam se duplo. Činite dobro da bi vam se dobro vratilo”, zaključuje Nejra Arapović.