ANISA MAHMUTOVIĆ: Novinari ostaju bez odgovora od nadležnih

- PARTNER SAJTA -

Sedamnaestog marta Vijeće ministara Bosne i Hercegovine proglašava vanredno stanje izazvano COVID-om 19.

Dvadeset devetog maja na telefonskoj sjednici Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ukida ovo stanje. Tada prestaju važiti i sve odluke Federalnog štaba civilne zaštite, a dalje će odlučivati i o tome javnost obavještavati Ministarstvo zdravstva FBiH. Taj dan kada su nam indirektno rekli: “Slobodni ste”, naša statistika nije bila obećavajuća.

Broj zaraženih u FBiH je bio 1082, smrtnih ishoda smo imali 39, dok je u tome trenutku broj oporavljenih pacijenata iznosio 942.

Već tada se dalo naslutiti da nadležni nemaju kompetencije, autoritet, volju, a niti ideju kako se suočiti sa onim što nas čeka.

Dva mjeseca kasnije suhoparna statistika izgleda zastrašujuće.

7013 osoba je potvrđeno do danas.

163 osobe su umrle.

3571 lice je oporavljeno, dok je aktivno 3279 zaraženih.

Samo danas u Federaciji BiH registrovan je 231 novi slučaj.

Nema vanrednog stanja, nema represivnijih mjera, “zabrinuti” nadležni organi su nestali sa malih ekrana. Nosimo maske na 40 stepeni i ako nas ne guši COVID 19, a onda se gušimo zbog sparine.

Umiru nam sportiste, očevi tinejdžera, majke, sve to praćeno jednom riječi:”Komorbiditeti.”

Znači to da je recimo neko imao visok pritisak, dijabetes, bronhitis, ali ga je Corona ubila?

Čitam danas kod urednice BHRT-a, preminuo je i otac dvije bebe na Podhrastovima.

Ne mogu ulaziti u progresivnost virusa, opasnost koju donosi, danima razmišljam da li nas ispravno liječe?

Imamo pravo pitati da li je metod liječenja dobar?

I što smo kupovali te respiratore, sasuli milione, a sa njih nam samo skidaju mrtve roditelje?

Određivanje mjera, zatvaranja rizičnih mjesta postaju politička pitanja na koja nadležni odgovor ne daju. Šute kada ih novinari za iste pitaju.

Paradoksalno je da za hronične pacijente nema mjesta u bolnicama pod izgovorom zaštite od virusa, ali ima prostora da otvorimo bazene, jezera, diskoteke…

Kažu nadležni da nam umire ekonomija pa se mora tako. Gledaju nas u oči, lažu i mi im vjerujemo.

Vanredno stanje nam treba sad. Epidemiolozi nam trebaju na čelu kriznih štabova.

Treba nam pomoć ugostiteljstvu, privredi, u svakom njenom segmentu, kako bismo mogli kazati: “Sad je vrijeme da stanemo i čuvamo se jer odavno smo crveni.”

Dajte ljudima plaćene poreze, makar minimalne plate za radnike u privatnom sektoru, odgodite plaćanje režija i ostalih dadžbina na još dva mjeseca i onda slobodno zatvorite sve ono što nam u ovome trenutku nije nužno.

JER JEBENO UMIREMO!

Za mrtve, ekonomsku propast, rizike koje donosi svaki naredni dan VI STE KRIVI, NE KAO NADLEŽNE INSTITUCIJE, NEGO KAO POJEDINCI, INSANI U ULOZI PREMIJERA, MINISTARA, PREDSJEDNIKA/CA….

Računate na model Švedske koja je uspjela napraviti saradnju sa svojim građanima?

E, to nas skupo košta jer upravo mi nismo Švedska niti ekonomski, niti po mentalitetu pripadamo tim smirenim ljudima. Kod nas Mujo iz Mrđanovića zna da je COVID 19 teorija zavjere i da je neko dobio 1000 maraka za gubitak roditelja.

Morbidno, zar ne?

Ali to su oni isti ljudi koji vam vjeruju kada pričate o ekonomiji, mržnji drugih i oni što vjeruju da postoji neka korist od vitalnog nacionalnog interesa kada ga na sjednicama zatražite.

Sada svako od nas skoro zna jednu ili više osoba koje su preminule od posljedica zlog virusa. Mnogi vam nisu djelovali ranije kao lica koja bi umrla uskoro, a nema ih. Kopamo ih bez ustaljenih vjerskih običaja i ako je vama to sigurnost, kunem vam se njihovu djecu način kopanja roditelja boli duboko u duši.

Pitaju novinari, zašto kantoni kopiraju odluke Federalnog kriznog štaba, kada im je data mogućnost da donose represivnije mjere, ako situacija tako nalaže?

Zašto su se ušutili oni koji bi u ovome trenutku trebali biti najglasniji?

Zašto više nikoga nije briga za hronične pacijente?

Zašto su zabranjena okupljanja preko stotinu ljudi, a na kupalištima ih ima mnogo više?

Mi ćemo svejedno gladovati, sakupljati humanitarne pomoći, dolaziti na vrata zavoda za zapošljavanje, biti depresivni zbog sumornih vijesti, teških informacija i nećete nam pomoći nikako prividnim “otključavanjem”.

Ne, ne trebate ponovo da nas zaključate, samo nam zatvorite mjesta koja su rasadnik zaraze, a nisu nam nužna u vaktu preživljavanja. Dajte ljudima mogućnost da prežive s minimalnom pomoći u ekonomiji i pustite ekonomiste da se bave tim pitanjima jer niste sposobni vi lično, pojedinačno na odgovornim pozicijama.

Komentari

komentar

- PARTNER SAJTA -