Vildana Hodžić iz Zenice studentica je šeste godine Medicinskog fakulteta u Zenici, smjer opća medicina.
U razgovoru za dobarportal.net ova svestrana djevojka govorila je o medicini, praksi u inostranstvu te o svom volonterskom i društvenom angažmanu.
Kako izgleda svakodnevica studentice završne godine medicine i koliko je taj poziv oblikovao tvoj život?
Svakodnevica studenta medicine mijenja se iz godine u godinu. U prvim godinama najveći dio vremena provodim učeći, jer su ispiti zahtjevni, ali upravo ta temeljna znanja olakšavaju mi razumijevanje gradiva u narednim godinama. Kako studij napreduje, sve više vremena zauzima praksa u bolnici – učenje praktičnih vještina, razgovor i pregled pacijenata te izvođenje različitih procedura. Moja svakodnevica sada je ispunjena praktičnim vježbama i radom u bolnici, dok teorijska nastava i dalje zauzima značajan dio vremena. S vremenom se naviknem na taj tempo i uspijem izbalansirati sve obaveze, pa čak i pored toga imam vremena za putovanja, volontiranje, hobije ili honorarni posao, koliko to obaveze i sistem dozvoljavaju. Medicina je duboko oblikovala način na koji posmatram svijet i samu sebe. Svakodnevno me fascinira složenost i savršenstvo funkcionisanja ljudskog tijela, koje doživljavam kao izuzetan primjer Božijeg stvaranja i Božije kreacije. Kroz svakodnevni kontakt s bolesnim ljudima naučila sam cijeniti ono što često uzimamo zdravo za gotovo — zdravlje, vrijeme i obične svakodnevne trenutke. Takva iskustva naučila su me da svaki dan bez bola posmatram kao dar i priliku za život. Medicina me je također naučila empatiji, strpljenju i odgovornosti. Shvatila sam da ovaj poziv nije samo znanje i vještina nego i odnos prema ljudima — razumijevanje njihove patnje, straha i nade.
Dugogodišnji si volonter u Udruženju studenata medicine u Bosni i Hercegovini (BoHeMSA), pa koliko ti je to iskustvo pomoglo u profesionalnom i ličnom razvoju?
BoHeMSA je udruženje studenata medicine Bosne i Hercegovine, članica međunarodne asocijacije studenata medicine IFMSA, koja djeluje u 123 zemlje. Kroz ovu organizaciju imam priliku povezivanja, razmjene iskustava i odlaska na prakse u velike kliničke centre širom svijeta. Kroz projekte koje realizujemo učim i razvijam se i izvan redovnog nastavnog programa, što mi daje mogućnost sticanja praktičnih vještina koje inače nisu obuhvaćene studijem. Posebno je značajno to što sam na taj način u koraku sa studentima iz razvijenijih zemalja. Najveći dio mog iskustva kroz ovu organizaciju čine dvije profesionalne razmjene koje sam realizovala u Turskoj i Maroku, a planirana je i treća u Njemačkoj. Također, ove godine obnašam neke veoma važne funkcije u BoHeMSA-i kao što su: predsjednica Lokalnog komiteta Zenica i nacionalni oficir za javno zdravlje na nivou cijele BiH.
Imala si priliku raditi praksu u Turskoj i Maroku – šta su ti ta međunarodna iskustva donijela i po čemu ih najviše pamtiš?
Praksa u Turskoj i Maroku bila je za mene veliko profesionalno i duševno bogatstvo. U Turskoj sam imala priliku raditi na kardiovaskularnoj hirurgiji i vidjeti zanimljive i nove operacije, uključujući i ugradnju LVAD uređaja, koji pomaže srcu da pumpa krv. Ovo iskustvo me toliko impresioniralo da sam odmah znala da će to biti tema mog diplomskog rada, a tokom operacija mogla sam napraviti vlastite fotografije koje će upotpuniti moj rad. U Maroku sam posjetila veliki centar dječje oftalmologije, gdje sam pratila procedure, preglede i metode liječenja tumora oka koje kod nas nisam imala priliku vidjeti. Ova iskustva nisu samo profesionalno vrijedna – ona mi pokazuju i da nigdje nije savršeno, kako često mislimo. Svaka zemlja ima svoje prednosti i izazove, a promatranje sistema u drugim državama omogućava nam da cijenimo i prednosti našeg vlastitog zdravstvenog sistema. Osim profesionalnog aspekta, ove razmjene omogućile su mi da upoznam i stvorim prijateljstva sa studentima iz mnogih zemalja. Upoznavanje različitih kultura, običaja, kuhinja i načina života obogaćuje moje iskustvo i daje mi širu perspektivu, kako u profesionalnom, tako i u ličnom životu.
Trenutno si na Erasmus+ razmjeni u Latviji pa nam reci koliko se rad i pristup medicini tamo razlikuje u odnosu na BiH?
Trenutno sam na Erasmus+ razmjeni u Latviji, koja je duža u odnosu na prethodna iskustva, pa se mogu više uključiti u sistem i upoznati rad i pristup. Jako sam oduševljena pristupom ljekara prema pacijentima. Posebno su blagi, nježni i empatični u komunikaciji i odnosu prema pacijentima. U početku sam mislila da je to možda prisutno samo kod pojedinaca, ali sam brzo shvatila da ga velika većina ljekara i specijalizanata ima – vrlo toplo, smireno i s puno pažnje. Sve se detaljno i strpljivo objašnjava, a razgovor često prati i fizički kontakt poput laganog dodira ruke ili ramena, što pacijentima daje osjećaj sigurnosti i opuštenosti. Posebno me raduje i velika širina mogućnosti za mene kao mladog ljekara i studenta. Ovdje mogu mnogo brže učiti i napredovati, a starije kolege rado dijele svoje znanje i vještine. Na hirurgiji imam priliku svakodnevno obavljati operacije sa svojim mentorom, dr. Staudžs Kasparsom, kao i drugim hirurzima na vaskularnoj hirurgiji, asistirati na različitim zahvatima i usavršavati svoje praktične vještine – što ranije na prethodnim razmjenama nisam imala priliku. Isto iskustvo kvalitetnog i produktivnog rada imam i na drugim odjelima.
Kao stipendistica Bosana fondacije i volonterka koja radi s djecom, koliko ti je važan društveni angažman uz medicinsku karijeru?
Bosana fondacija je, pored mojih najbližih, moja najveća podrška – kako finansijska, tako i u svakom drugom segmentu. Često mi stipendisti Bosana fondaciju zovemo drugom porodicom, jer zaista predstavlja nešto posebno. Smatram da je najveća sreća za jednog studenta biti dio takve fondacije i imati takvu podršku. To nije samo obična stipendija, već svakodnevna briga, interesovanje i podrška u mom napretku na svim poljima. Naravno, jednako je važna i finansijska stipendija i redovna podrška studentima, ali i dodatna podrška za profesionalno usavršavanje, zahvaljujući kojoj je Bosana fondacija direktno omogućila i finansirala moje odlaske na prakse i iskustva u inostranstvu. U sklopu fondacije učestvujem u projektu After School Program, koji se bazira na posjetama djeci u domovima bez roditeljskog staranja. Radim s njima, pomažem im u učenju, rješavanju domaćih zadataka, ali i u razvoju drugih vještina poput kreativnih i kompjuterskih. Ovaj angažman mi je jako važan jer istovremeno radim nešto korisno za zajednicu, ali i ispunjavam sebe – i zaista sam sretna kada vidim osmijeh na licima te djece. Vjerujem da naše malo nekome može značiti puno. Posebno sam ponosna kada neki od njih, iako još mali, kažu da žele jednog dana biti kao ja i da žele postati doktori i doktorice. To mi daje neopisiv osjećaj sreće i nadu da će mnogi od njih uspjeti ostvariti ono što žele.
Već sada te privlači kardiovaskularna i vaskularna hirurgija – šta je presudilo da se vidiš upravo u tom zahtjevnom području medicine?
Kada sam bila dijete, mama mi je kupovala razne enciklopedije i komplekte o različitim temama, ali ja sam uvijek najviše listala i čitala teme i naslove o ljudskom tijelu. Posebno su me privlačili srce, krvotok i krvni sudovi, i uvijek sam tražila te pojmove i detaljno ih proučavala. Zanimljivo je da su me upravo srce i vaskularni sistem oduvijek najviše interesovali u odnosu na sve ostalo. Ta zainteresovanost dodatno se razvijala kroz srednju medicinsku školu, a potom i fakultet. Iako sam jedno vrijeme razmišljala o kardiologiji kao internističkoj grani, vremenom sam shvatila da mi hirurgija više odgovara i da u njoj više uživam. Moram priznati da sam tokom boravka u Latviji, gdje svakodnevno imam priliku asistirati u operacijama, uvidjela da je to ono što me zaista ispunjava. Umor nakon višesatnih operacija ne doživljavam kao klasični umor, već kao osjećaj ispunjenosti i zadovoljstva. Također sam dobila potvrdu i od doktora s kojima radim da imam određeni „x faktor“ za hirurgiju, što mi je dodatna motivacija da nastavim tim putem.
