SPORTSKA NOVINARKA AZRA ISIĆ: Nikad nije kasno raditi ono što volite

0

Azra Isić studentica je treće godine novinarstva na Sveučilištu u Mostaru. Ova 26-djevojka živjela je u Madridu, a kako je od djetinjstva voljela sport, odlučila se specijalizirati u sportskom novinarstvu.

U razgovoru za dobrportal.net naglašava kako je velika razlika između Madrida i Mostara.

“Madrid je sjajna metropola s gotovo 4 miliona stanovnika i ima sve. Mostar je s druge strane manji i tiši, što ne znači da je i gori. Sve ima svoje pluseve i minuse. U Mostaru nema stresa zbog velikog grada. Živite mirnije, što je vrlo cijenjeno u gradovima poput Madrida. A radim i ono što me raduje, posvećujući se sportskom novinarstvu”, kaže Azra Isić, koja trenutno piše za Dnevnik.ba na kojem obavlja praksu.

Dodaje da je još kao mala prije 16 godina igrala futsal kao odbrambena igračica.

“Budući da prve godine nije bilo puno ženskih ekipa, igrali smo protiv dječaka. Sljedeće godine formila se ženska liga. Kasnije smo se prebacili na veliki nogomet, ali samo sam malo trenirala. Osim nogometa, volim i mnoge druge sportove poput tenisa, biciklizma, košarke, plivanja. Također, uživam u utrkama Formule 1 i Moto GP-a”, ističe naša sagovornica.

Trenutak kada je shvatila da želi biti sportska novinarka desio se kada je Španija pobjedila na Svjetskom prvenstvu 2010. u Južnoj Africi.

“Tada je jedna od novinarki bila Sara Carbonero koja je pratila ‘Crvenu furiju’. Na neki način je Sara je bila jedna od najmeditativnijih sportskih novinarki. Od nje je u Španiji započelo veće uključivanje žena u sportski svijet”, govori Azra Isić.

Azra Isić (FOTO: Azra Isić, privatni arhiv)

Otkrila nam je i kako je to biti djevojka u svijetu sporta.

“Ovisi o državi, ponegdje je profesionalnije, a negdje su žene samo kao ukras. Ali znam da će se promijeniti i da se može promijeniti. Žene znaju za sport i o njemu možemo izvještavati baš kao i muškarci. Istina je da lično nisam imala nikakvih problema. Naprotiv, svi me potiču i trude se da se svakodnevno usavršavam. Od profesora na fakultetu do kolega novinara i prijatelja”, potcrtava naša sagovornica.

Ističe da voli razgovarati sa sportistima jer uvijek imaju nešto zanimljivo za ispričati, neku super anegdotu, i općenito neku pozitivnu priču ili zanimljivu informaciju.

“Svako je nekako ostavio neki dobar utisak. Na primjer, Stevo Nikolić je bio super zanimljiv, Luis Ibañez također, s njim mi je bila prednost što sam mogla razgovarati na španskom jeziku. Toni Šunjić, koji je tek otišao u Kinu i pristao da mi da intervju. Slaven Musa s puno podataka mi se učinio vrlo zanimljivim. Ipak, kad bih morala odabrati samo jednog onda bi to bio Wagner Santos Lago. Ponajviše zbog njegove skromnosti, uprkos tome što je osvojio sve što je osvojio u Bosni i Hercegovini. Sjajan čovjek, kojem želim puno sreće u novoj trenerskoj karijeri. Ali svi su na neki način ostavili utisak i svima sam zahvalna za razgovor”, kaže Azra Isić.

Azra Isić i Wagner Santos Lago (FOTO: Azra Isić, privatni arhiv)

Iz ugla sportske novinarke komentirala je stanje sporta u našoj domovini.

“Bosna i Hercegovina je preplavljena sportskim zvijezdama. Količina dobrih nogometaša koje je ova zemlja dala je nevjerovatna. Nogometaši, rukometaši, košarkaši i još mnogo toga. Jedini problem koji vidim u zemlji je taj da nedostaje profesionalizacije u mnogim sportovima. Unatoč tome što imaju profesionalce. Gotovo svi dobri sportisti na kraju odlaze u inostranstvo. Možda bi se stvari promijenile kada bi se više uložilo u infrastrukturu i profesionaliziralo druge sportove, više sponzora u različitim sportovima te educiralo ljude da ih prate. Istina je da sam u četiri godine koliko sam ovdje vidjela napredak. Sve treba svoje vrijeme i najvažnije je da ide naprijed. Kvaliteta postoji”, mišljenja je naša sagovornica.

Prema njenim riječima, pomalo je teško uspoređivati ​​sportsko novinarstvo u Španiji s onim u Bosni i Hercegovini.

“Moglo bi se reći da je u Španiji sportsko novinarstvo mnogo razvijenije. Što nije teško. Španija ima ekipe poput Real Madrida, Barcelone ili Seville, i velike sportiste poput Rafaela Nadala, Sergia Ramosa, Miguela Induraina, Pau Gasola.  To su svjetski poznata imena koji olakšavaju rad sportskih novinara. U Španiji isto tako postoji puno sportskih emisija kao na primjer ‘El Chiringuito de jugones’, sportskih kanala kao ‘Teledeportes’ i tako jedan dug popis”, ističe Azra Isić.

Također, mišljenja je da je u Španiji veća uloga žene u sportskom novinarstvu.

“Iako i ovdje imam sjajne kolegice sportske novinarke, kao što je Ivana Soldo, kod nje možete primjetiti njezinu ljubav prema sportu. Ovdje, kako sam već spomenula ima nevjerovatnih igrača ali su općenito vani. Sabahundin Topalbećirević koji je živa enciklopedija i još mnogo izvrsnih sportskih novinara. Postoji vrlo malo bosanskohercegovačkog sportskog programa, kanala ili emisija, a u dnevniku se samo daje pet minuta prostora za sport. Može to biti i jedan veliki plus za mlade na ovim prostorima, imaju prostor da se razviju i ima mjesta da se mnogo toga popravi. Naravno, svjesna sam da je to lanac i trebalo bi se više stvari i oko sporta promijeniti ali korak po korak”, smatra ova mlada sportska novinarka.

Sabahudin Topalbećirević i Azra Isić (FOTO: Azra Isić, privatni arhiv)

Odgovorila je i na pitanje na koji način se može oduprijeti senzacionalističkim i navijačkim naslovima u sportskom novinarstvu.

“Svi se novinarski etički kodeksi temelje na tri koncepta, a to su: istina, objektivnost i tačnost. Odnosno, svi novinari, uključujući sportske, morali bi svoj rad temeljiti na ova tri koncepta prilikom izvještavanja. Ako govorimo o profesionalnim novinarima, govorimo i o izbjegavanju tih naslova, mislim, ne razmišljajući o tome koliko klikova ili koliko prefiksa ćemo imati u svojim vijestima, već da izvještavamo adekvatno, kao novinari, a ne kao navijači. U vrijeme kada pišemo ili izvještavamo, moramo se ponašati kao profesionalni novinari i pridržavati se onoga što je zapisano u našim kodeksima. Poput liječnika, sudije ili pravnika, i oni se moraju pridržavati svojih. I ne može svako biti sudija, pravnik ili liječnik”, objašnjava naša sagovornica.

Kako kaže, pokušava ne planirati previše, ili bolje rečeno, ne praviti neki fiksni plan.

“Da ste me pitali prije nekoliko godina, nikada ne bih zamislila da ću živjeti u Bosni i Hercegovini, a još manje da ću tu i studirati. Pogotovo s barijerom koju sam imala s jezikom. Dakle, moj je plan nastaviti studirati i rasti kao sportska novinarka”, jasna je ova ambiciozna djevojka.

Poručuje da nikad nije kasno posvetiti se onome što volite.

“Ako nam ponekad život nije pružio priliku u trenutku u kojem smo to željeli, ne znači da nam je neće pružiti.  Važno je prepoznati šta volite i skužiti kad vam život pruži tu priliku. Ne, nikad nije kasno raditi ono što volite. Istina je da ponekad put nije lagan, ali vrijedi”, zaključuje Azra Isić.

TRI ŽIVOTNE PRIČE: Studiranje ispod vatre

0

Studiranje, ispiti i studentski život. Vrlo često opisani kao najljepše razdoblje u najboljim godinama. Period u kojem većina mladih prvi put odlazi od kuće, navikava se na život bez roditelja i spoznaje život onakvim kakav on zaista jeste, no kada se sve to dešava u jeku rata, pod granatama, onda ova priča dobija sasvim drugu dimenziju.

Naše sagovornice su, sasvim slučajno, dvije profesorice bosanskog jezika i književnosti, Saša Knežević i Sehka Kutlovac, i djevojka koja je bila inspiracija za ovaj tekst, studentica Odsjeka za medije i komunikaciju, na Univerzitetu Izmir Katip Celebi u Turskoj, Ghaida Ali Jahaf.

Saša i Sehka su rođene, odrasle, studirale i osnovale porodice u Sarajevu, Ghaida je rođena i odrasla u Sani, glavnom gradu Jemena, gdje je i započela svoje studije, ali silom prilika i zbog, kako ona kaže, ostvarenja snova, studije nastavlja u turskom gradu Izmiru. Iako su naše sagovornice iz dviju različitih država, dva različita vijeka, različite generacije, sve tri djele slične životne priče.

Kada su se pričom vratile u djetinjstvo i život prije rata, opisale su ih kao sretno, bezbrižno vrijeme, ispunjeno putovanjima i druženjima ispred pekare. Rekoše da je tada život bio, ili je makar tako djelovao, lagodniji i sa manje pritiska. Mladost im je prošla u radoznalosti, želji za učenjem i novim znanjem koje je potrajalo sve do danas, bez obzira na nesretna dešavanja u međuvremenu.

U trenutku kada je rat u Bosni i Hercegovini započeo, Saša i Sehka imale su 21 i 18 godina. Sehka priznaje da je na početku rata, sa svojih nepunih 18 godina, sve izgledalo nestvarno. Kaže da je rat i sve što se dešavalo shvatala pomalo lakovjerno i naivno, dok je Saša itekako bila svjesna svega „jer su ljudi ginuli pred mojim očima“ – prisjetila se.

U, 25 godina kasnije započetom, ratu u Jemenu, ni Ghaida se nije osjećala drugačije. Govori nam da je početkom rata završavala srednju školu i da je jedno jutro prije testa iz fizike dugo razgovarala sa porodicom i pokušavala donijeti odluku između, kako ona kaže, života i smrti, odnosno ostajanja kući ili odlasku u školu.

“To jutro sam ipak odlučila otići i uraditi test. Dok sam pisala test ponovo sam čula one grozne zvukove granata i ratnih aviona iz daljine, odmah smo svi znali da će se nešto desiti. Nikada mi neće izaći iz glave kako, na jednoj strani, slušam zvukove aviona i galamu ljudi, a na drugoj pokušavam što prije dobro napisati test i privesti ga kraju”, priča Ghaida.

Da zvukovi granata, eksplozija i lomljenja stakala vremenom postanu svakodnevnica i „sasvim normalna stvar“, govore nam i Sehka i Saša. Sehka se prisjetila svojih odlazaka na fakultet putem koji je bio dug 12 kilometara, od Otoke do Drvenije, gdje je tada bila Pedagoška akademija, ali kaže da se nije bojala. Sehka svoju hrabrost pripisuje tadašnjim godinama i nezrelosti, ali i silnoj želji da završi fakultet i radi ono je uvijek željela – uči i podučava nove generacije.

“Studetskog života nije bilo, živjeli smo od danas do sutra. Nismo imali vremena za patetiku i razmišljanje”, kaže nam Saša, a Sehka nam govori da je ipak bilo druženja koja su se povremeno dešavala.

“Bile su to ponekada kafe, kada smo imali vremena za njih, ili kada smo išli po vodu. Pješačili smo dosta jer smo išli sve do RTV Doma i tadput razgovarali. Za literaturu, materijal i sam pribor smo se snalazili kako smo znali i umjeli. Slušali smo i predavanja sa drugih odsjeka. Srećom profesori su bili jako susteretljivi. Mogli smo se sa njima lahko dogovoriti o materijalima, vremenu i mjestu polaganja ispita. Ponekad su nam oni sami znali dati literaturu pa bismo im vratili”, priča nam Saša, a Sehka govori da bez obzira na tadašnju situaciju i užurbanost, amfitetari su bili puni, predavanja kvalitetna i profesori su se maksimalno trudili prenijeti svoje znanje.

Pripremanje i učenje za ispite je bio poseban izazov. Sve tri su nam rekle da su učile preko dana dok je bilo dnevnog svjetla jer električne energije nije bilo, kada bi trebalo učiti navečer, uzimale bi fildžan i sipale malo ulja koje bi držalo plamen i zapaljeni komadić platna ili konca.

U prethodnih 25 godina promijenili smo način na koji živimo, komuniciramo i održavamo veze. Jedina stvar koja je istala ista su ratovi i silna želja za znanjem naših sagovornica.

Autor: Enesa Bošnjo

Bilješka o autoru: Enesa Bošnjo rođena je 17. januara 1998. u Tešnju. Trenutno je studentica treće godine Fakulteta društvenih i humanih nauka, smjer mediji i komunikacija, Izmir Katip Celebi Univerziteta, u turskom Izmiru.

Održana konferencija „Platforma za nisko–karbonski urbani razvoj  Srednjobosanskog kantona“ na Vlašiću

Završena je peta konferencija u okviru projekta „Platforma za nisko – karbonski urbani razvoj  FBiH“, u organizaciji udruženja Energis uz podršku Fonda za zaštitu okoliša Federacije  Bosne i Hercegovine.

 

Konferencija je okupila preko 20 ključnih aktera kao što su predstavnici vlasti, predstavnici obrazovnih institucija kao i predstavnici nevladinog sektora, a eminenti govornici su kroz interaktivna predavanja govorili o temama pametnih gradova i zajednica, energije, okoliša i upravljanja otpadom u Srednjobosanskom kantonu.

Platformu za nisko – karbonski urbani razvoj Srednjobosanskog kantona, ispred  organizatora, otvorio je Hamdija Mujezin, direktor udruženja Energis, koji je pozdravio prisutne i istaknuo važnost jučerašnje konferencije za Srednjobosanski kanton. “Svjesni smo da su se gradovi BiH našli se na listi gradova sa najzagđenijim zrakom u  Evropi, a upravo ovakvo stanje alarmira stručnjake i tehnologiju da razvojem i primjenom  inovativnih rješenja smanje negativne uticaje na okolinu i učine gradove sigurnim i održivijim.

 

Uz zaokružena rješenja GO Platforme, LANACO kompanija stvara brojene mogućnosti,  pružajući mnoge benefite za kvalitetniji način življenja unutar BIH”, izjavio je Mirko Gajić, predstavnik kompanije LANACO. Organizator naglašava da je cilj ovakvog projekta postavljanje osnova za pokretanje nisko – karbonskog urbanog razvoja u Federaciji Bosne i Hercegovine kroz promociju sigurnih,  inovativnih, čistih i zdravih tehnološki rjšenja uz smanjenje emisije stkleničkih plinova.

 

Projekat će doprinijeti transformaciji tržišta kroz kreiranje i dalje razvijanje mogućnosti za poslovne subjekte i javna preduzeća, zadužena za upravljanje otpadom, saobraćajem i energijom da ponude nisko – karbonske proizvode i usluge u urbanim sredinama Bosne i Hercegovine.

Načelnik Općine Travnik, Admir Hadžiemrić, smatra da je ovakva vrsta projekta vrlo značajna, kako za Srednjobosanski kanton, tako i za ostale kantone FBiH. ENERGIS je za sve one koji su fizički bili prisutni u saradnji sa hotelom u kojem se održavala konferencija te poduzeli sve mjere zaštite i kontrole učesnika, a potrebne i prilagođene  trenutnoj situaciji u borbi protiv širenja COVID – 19.

 

Sponzori projekta: Westport Consulting, LANACO, Fabrika cementa Lukavac

IRON PUKI 23. OKTOBRA RUŠI PRAŠOVIĆA: Meč za izazivača za svjetskog prvaka u WBO Federaciji

Evropski prvak u boksu u WBO Federaciji, bh. bokser Edin Puhalo, alijas Iron Puki, za nekoliko dana imat će jedan od najvećih izazova u karijeri.

 

Izazov nosi ime – Dilan Prašović, sjajni bokser iz Crne Gore, sa kojim će Puki ukrstiti rukavice 23. oktobra u Beogradu. Pobjednik ovog meča stiče pravo obaveznog izazivača za WBO svjetskog prvaka.

 

“Ovo je moj najvažniji meč u dosadašnjoj karijeri, a ulog je ogroman. Pobjednik je na korak do titule prvaka svijeta u WBO Federaciji, u kojoj boksaju zvijezde poput Joshue ili Furrya. Naravno, da bih stekao pravo da boksam za svjetskog prvaka, moram biti bolji od Prašovića, koji ima skor od 13 pobjeda iz isto toliko mečeva i sigurno je da me očekuje težak meč. Međutim,  odradio sam vrhunske pripreme – najkompleksnije, najkvalitetnije i najteže do sada. U odličnoj sam formi i nadam se novoj pobjedi, ali ne podcjenjujem svog protivnika, naprotiv. Posebno se spremam za meč s njim, jer znam kakav je bokser”, kaže nam Puki, koji se za ovaj meč sprema već devet mjeseci.

 

 

Ovaj meč je trebao biti održan u martu u Budvi, ali je otkazan zbog pandemije, a onda je trebao biti u augustu, ponovo u Budvi, ali je ponovo korona uzrokovala odgađanje. Meč je sada definitivno zakazan za 23. oktobar u Beogradu. Potpuno je posvećen ovom sportu i živi boks i nadam se da ću ostvariti svoj san i izboriti meč za svjetskog prvaka, navodi Edin.

Puki, međutim, ne krije razočarenje što, kao prvak Evrope, u najjačoj bokserskoj Federaciji (WBO), nema nikakvu podršku države.

“Prvak sam Evrope, možda i jedini sa područja Kantona Sarajevo, ali podrška nadležnih institucija je izostala. Srećom, uz mene je nekoliko ljudi, koji mi pomažu, a kada dođe vrijeme za to, imenom i prezimenom ću otkriti ljude, koji su me degradirali kao sportistu, svojim bahatim ponašanjem. Sada, ne želim gubiti energiju na njih, već je želim sačuvati za Prašovića, za kojeg su me spremali moji treneri, zatim tim PFHSC, a posebna zahvalnost ide mom promotoru Redži Dedeiću i KETY BOXPROMOTION, kao i mojim sponzorima”, kazao je Puki, koji će u narednim danima govoriti o detaljima meča, značaju za boks u Bosni i Hercegovini te što će možda imati izazivača za svjetskog prvaka.

 

 

Iron Puki je na korak do svog sna, ali i do jednog od najvećih uspjeha bh. sporta u globalu, a sve što traži je podrška. Direktan prenos borbe između našeg Irona Pukija i Crnogorca Dilana Prašovića, bit će na kanalu Arena Fight.

.

ODBOJKAŠICA TAMARA ĆEŠIĆ: Najsretnija sam bila kada sam branila boje Bosne i Hercegovine

Brčanka Tamara Ćešić odbojkašku karijeru započela je sa svojih 12 godina, a trenutno nastupa za Centar Ort iz Sarajeva koji se takmiči u Super ligi Federacije Bosne i Hercegovine.

Ova 24-godišnja djevojka koja igra na poziciji primača u martu ove godine imala je operaciju, a u razgovoru za dobarportal.net ističe da je sada spremna za nove izazove.

“Operacija je uspješno završena, sada sam hvala Bogu dobro i radim na oporavku. Težak period za mene, kad nešto volite jako je teško bez toga, ali evo vraćam se polako i oprezno”, kaže Tamara Ćešić.

Dodaje da je nedavno i počela sa treninzima.

“Moja želja za odbojkom je prevelika, ali moram da se strpim i da dođem u najbolju formu vjerovatno najbolju do sada, da pokušam s ovom ekipom da se vratim na parket, vjerovatno da i mi pokušamo napasti Premijer ligu Bosne i Hercegovine”, ističe naša sagovornica.

Ekipa Centar Ort Sarajevo (FOTO: Tamara Ćešić, privatni arhiv)

Komentirala je i stanje ženske odbojke u našoj domovini.

“Žao mi je, ali naša Bosna i Hercegovina ima minimalne uslove za rad bez obzira što se neki klubovi i trude da promjene neke stvari.  Imamo veoma uspješne i talentirane sportiste, ali jedan od većih problema jeste nedostatak finansija. Iskreno, voljela bih da se situacija promijeni kako bi zadržali mnoge sportiste u našoj državi”, govori ova mlada odbojkašica.

U svojoj dosadašnjoj karijeri ponosna je na sve uspjehe kojih je bilo mnogo.

“Moram izdvojiti da sam najsretnija bila kada sam branila boje Bosne i Hercegovine i igrala za reprezentaciju više puta,  a zatim osvojila sa ekipom Svjetske Studentske igre. Naravno bilo je još uspjeha i pobjeda ali eto te dvije su mi nekako posebne u sjećanju. Također, ponosna sam što sam uvijek imala roditeljsku podršku od malih nogu i početka moje odbojkaške karijere”, naglašava Tamara Ćešić.

Tamara Ćešić u dresu reprezentacije BiH (FOTO: Tamara Ćešić, privatni arhiv)

Odgovorila je i na pitanje kako je danas biti uspješna sportašica u našoj državi te da li se cijeni dovoljno taj trud.

“Pa prvo hvala na komplimentu. Ne znam ponekad nemam odgovor na ovo pitanje jer danas je to sve stvar ljudskih obraza i ko kako gleda na sport. Smatram da u svojim dosadašnjim klubovima gdje sam igrala imala sam poštovanje i cijenilo se to odakle sam došla gdje sam igrala i šta sam od iste odbojke imala iza sebe, koje uspjehe koje poraze i slično, tako da što se mene same tiče to je u redu i iskreno se da će se i dalje cijeniti rad i trud”, riječi su naše sagovornice.

Mlada Brčanka oktrila nam je i da li se namjerava baviti trenerskim poslom nakon završetka igračke karijere.

“S obzirom na to da treniram mlađe kategorije i u ovom klubu, vjerovatno jednog dana poslije moje karijere ću se okrenuti tom trenerskom putu koliko toliko. Jer odbojka za mene mora postojati u životu na bilo kakav način. To je ono što me ispunjava”, potcrtava ova ambiciozna odbojkašica.

Tamara Ćešić (FOTO: Tamara Ćešić, privatni arhiv)

Dotakla se i života u Sarajevu, glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

“Eh to Sarajevo… Moram priznati da pored ljepote koji pruža ovaj grad, upoznala sam za kratko vrijeme i dobre ljude. Navikla se još nisam, s obzirom da sam četiri godine živjela u Mostaru koji je manji od Sarajeva i u kojem je sve na dohvat ruke i nije baš tako lako. Prednost Sarajeva je što mi je sada bliže moje Brčko nego kada sam bila u Mostaru. Lijepo je Sarajevo i nije bez razloga glavni grad”, govori Tamara Ćešić.

Ova zanosna Brčanka važi i za jednu od najljepših sportašica u Bosni i Hercegovini.

“Mogu samo reći da je moje srce već osvojeno što dovoljno govori o svemu. Imam divnog momka koji je također bio uspješni sportista i koji mi dosta pomaže i podrška je u svemu”, govori ova lijepa odbojkašica.

Tamara Ćešić (FOTO: Tamara Ćešić, privatni arhiv)

Govorila je i o svojim planovima za budućnost.

“S obzirom na to da sam trenutno na master studiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, prioritet mi je magistrirati pa raditi u svojoj struci.  Što se odbojke tiče, sada se oporavljam od povrede, za sada sam ovdje, a Bože zdravlja. Nadam se da ću se kvalitetno oporaviti pa pokušati igrati malo van granica naše države, kao što je većini to želja. Naravno, želja mi je i da se jednoga dana ako Bog da ostvarim i kao majka”, riječi su naše sagovornice.

Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.

“Mlađoj generaciji poručujem da  budu manje na društvenim mrežama, da provode vrijeme s porodicom i društvom. Ako trenirate jako je bitno gledati ko vam šta kaže, a ne šta će vam neko reći. Pratite svoje ciljeve i budite uporni u tome. Jer upornost se uvijek isplati”, zaključuje Tamara Ćešić.

“NAŠE PTICE”: Obilježen Evropski dan posmatranja ptica

0

Prvi vikend u mjesecu oktobru obilježava se kao Evropski dan posmatranja ptica (EuroBirdwatch), s ciljem ukazivanja široj javnosti na ekološki značaj ptica i potrebu zaštite njihovih staništa.

Tom prilikom ornitološko društvo “Naše ptice” organizovalo je izlet na Livanjskom polju. Livanjsko polje je najveći močvarni kompleks u Bosni i Hercegovini i najveće plavno kraško polje na svijetu. Proglašeno je 2008. godine za močvaru od međunarodnog značaja pod okriljem Ramsarke konvencije, a 2011. godine uvršteno je na listu područja od međunarodnog značaja za ptice (IBA- Import Bird Areas). Trenutno se nalazi na listi potencijalnih Natura 2000 područja u Bosni i Herccegovini, ali još nema odgovarajući stepen zaštite na kantonalnom, entitetskom niti državnom nivou.

Na putu za Livanjsko polje posjetili smo Blidnje jezero. Iako nas vrijeme nije baš najbolje poslužilo, s obzirom na to da je mjesec oktobar, zanimljivo je vidjeti različite vrste ptica. Članovi orintološkog društva “Naše ptice” pristupili su svom zadatku promatranja ptica i izbrojali čak jato 56.

(Foto: Vanja Ćerimagić / Izvor: GIZ)

Bosna i Hercegovina se može pohvaliti sa prirodnim ljepotama, ali i sa vrstama ptica koje ima. Problem nastaje u očuvanju staništa za ove životinje. Krivolov je najveća opasnost, ne samo za ptice, nego za svaku životinju. Lovci koji zloupotrebljavaju svoje dozvole doprinose istrebljavanju jedne vrste ptice čak. Elektronske vabilice služe kako bi privukla pticu, a kada to bude učinjeno, lovac ih ubije.

(Foto: Vanja Ćerimagić / Izvor: GIZ)

Prodaja ptica van granica Bosne i Hercegovine je česta pojava. Određenim zemljama potrebne su posebne vrste ptica, čak i za jelo “specijalitet”.

Sve su ovo problemi s kojim se susreću mnoga udruženja i područja, a mi kao da ne želimo dovoljno obratiti pažnju. Betonski stubovi i dalekovodi su još jedna od problema raznih područja kada su u pitanju ptice. Za sve ove probleme, zakon postoji, ali po svemu sudeći, ne sprovodi se!

(Foto: Vanja Ćerimagić / Izvor: GIZ)

Pri povratku zadržali smo se na Buškom jezeru. “Naše ptice” zajedno sa svojim partnerima napravili su promatračnicu za sve. Kada se popnete na promatračnicu, možete vidjeti svaku prirodnu ljepotu, ali sa dvogledom, te razne vrste ptica kojima je potrebna naša pomoć kako bi se sačuvale.

(Foto: Vanja Ćerimagić / Izvor: GIZ)

O očuvanju životne sredine nikada se nije više govorilo kao sada. Pandemija koronavirusa nas je naučila mnogo čemu

Poštuj prirodu kako bi ona tebe poštovala, sačuvaj pticu, jer i to je jedan život.

MLADA UMJETNICA ZLATA JAŠAREVIĆ: Mandale predstavljaju univerzum, u svaku dam dio sebe

0

Zlata Jašarević iz Gračanice trenutno je studentica master studija na Hemiji i inženjerstvu materijala na Tehnološkom fakultetu na Univerzitetu u Tuzli i bavi crtanjem mandala.

U razgovoru za dobarportal.net ova 25-godišnja djevojka ističe kako se crtanjem mandala počela baviti sasvim spontano u avgustu 2016. godine nakon što joj je Instagram bio preplavljen raznim neobičnim šarama i oblicima koji su privukli njenu pažnju.

“Počela sam pratiti razne mandala umjetnike iz svijeta i jedan dan odlučila da se i sama okušam u tome. Poslužit ću se rečenicom jedne svoje prijateljice koja se također bavi mandalama a to je ‘Nisam ja pronašla mandale, nego su one mene’, i apsolutno se slažem s tim, jer evo, četiri godine kasnije još uvijek se ‘družim’ s njima”, kaže Zlata Jašarević.

Dodaje kako mandale potiču iz budističke i hinduističke kulture i u prijevodu sa sanskrita bukvalno znači ‘krug’.

“One predstavljaju univerzum, ideju da se život nikada ne završava i da je u životu sve međusobno povezano. Također predstavljaju spiritualni put kroz koji jedna individua prolazi. Mandale se mogu pronaći i u drugim kulturama od Asteka, Maja, do Indijanaca i Perzijanaca, jer nema te kulture i civilizacije koja se nije bavila svetom geometrijom kruga. Danas je sam termin ‘mandala’ postao generičan termin za bilo koji graf, dijagram ili geometrijski obli, te su jako populariozovane pojavom bojanki za odrasle”, ističe naša sagovornica.

Zlata Jašarević i mandale (FOTO: Zlata Jašarević, privatni arhiv)

Naglašava kako su mandale mnogo više od nekog pukog ukrasa.

“Još jedna zanimljiva činjenica je ta da je poznati švicarski psiholog i psihijatar Carl Gustav Jung, začetnik analitičke psihologije, zapravo uveo,popularizirao mandale u zapadnjačkoj kulturi, te ih je koristio u svojim psihoanalizama, i na osnovu njih ustanovio neke emocionalne poremećaje”, govori ova mlada umjetnica.

Potcrtava kako je crtanje mandale dugotrajniji proces te da sama izrada zavisi od veličine mandale i koliko je neka mandala detaljisana, kao i da na neke mandale zna utrošiti i do 30, 40 pa i 50+ sati.

“Sve započinje pripremom, iscrtavanja kružnica i linija po kružnici, zbog simetrije, jer ono što je specifično za mandale jeste ta njihova simetrija koju one imaju. Zatim ide samo crtanje mandale, koju radim prvo običnom olovkom, pa onda sve ponovim rapidografom. Sve što crtam-crtam slobodnom rukom, bez korištenja ikakvih šablona, jer je to upravo ono prvo što me svi pitaju. Kada je sam dizajn gotov onda prelazim na njegovo bojenje, gdje koristim akrilne i gouache boje. I kada na kraju sve obojim, slijedi ponavljanje kontura mandale ponovo sa rapidografom”, objašnjava Zlata Jašarević.

Zlata Jašarević i mandale (FOTO: Zlata Jašarević, privatni arhiv)

Kako kaže, mandale joj služe kao način za opuštanje, preusmjeravanja vlastitih misli i način da se poveže sama sa sobom.

“Dok crtam koristim to vrijeme za preispitivanje same sebe i svojih postupaka, tako da je to jedan od primarnih razloga zašto se bavim njima a ujedno i moja motivacija. Nikad nemam u glavi zacrtano kako će neka mandala izgledati (osim možda boje), nego pustim da ono kako se ja osjećam da to i prenesem na papir. Vraćam se opet na Carl Junga, koji je ustanovio da raspoloženje dosta utiče na to kako će neka mandala izgledati, i da čovjek u suštini podsvjesno crta kružne oblike i motive. Inspiracije ima svugdje oko nas samo ako znamo gledati, jer motivi mandala se nalaze i u prirodi” ističe naša sagovornica.

Ne krije da je veoma ponosna na svaki svoj rad.

“U svaku mandalu dam dio sebe, i to je ono što je čini posebnom. Teško je izdvojiti bilo šta, ali ako baš moram to bi vjerovatno bila izložba Orijentalnih umjetnosti u Mostaru, na kojoj se našao i moj rad, koji sam uradila zajedno u kolaboraciji sa kaligrafkinjom Zanom Tahirović-Hadžić”, riječi su ove mlade umjetnice.

Zlata Jašarević i mandale (FOTO: Zlata Jašarević, privatni arhiv)

Smatra da u posljednje vrijeme mandale dobivaju pomalo na popularnosti u Bosni i Hercegovini te da ljudima počinje biti malo bliži sam termin mandala.

“Većina koliko sam primjetila koristi druge tehnike kao što su tačkaste mandale ili iscrtavanje po nekim predmetima. Drago mi je da sve više ljudi zapravo prepoznaje benefite mandala, jer kao što sam već rekla, mandale su mnogo više od nekog pukog ukrasa”, mišljenja je Zlata Jašarević.

Pandemija koronavirusa poremetila je i njene mnogobrojne planove.

“Mislim da nema osobe kojoj pandemija nije poremetila planove, pa tako i moje. Ali nema veze, ja sam ovo vrijeme iskoristila za neke druge stvari za koje prije nisam imala mnogo vremena, tako da u svemu negativnom uvijek ima i nešto pozitivno”, kaže naša sagovornica.

Zlata Jašarević i mandale (FOTO: Zlata Jašarević, privatni arhiv)

U budućnosti se nada lijepim i dobrim stvarima.

“Nadam se da ćemo moći u skorijoj budućnosti da živimo bez straha za zdravlje, jer ono nam je najpreče”, ističe ova mlada umjetnica.

Na kraju našeg razgovora imala je i poruku za mlade.

“Svim mladima bih poručila ono što sebi svakodnevno govorim a to je da se trude da budu dio rješenja a ne dio problema. Da stalno rade na sebi, da se konstantno usavršavaju, da uče i da se trude što više mogu, jer će se trud sigurno isplatiti. I budu optimistični i onda kada okolnosti i nisu takve”, zaključuje Zlata Jašarević.

IVA MIHAILOVIĆ O ZDRAVOJ PREHRANI: Balans je najbitnija stvar u našim životima

0

Iva Mihailović iz Novog Sada, završila je inžinjerski menadžment u Novom Sadu, a svoje vrijeme usmjerila je na pisanje bloga o zdravoj prehrani i zdravim životnim navikama.

U razgovoru za dobarportal.net ističe da se želja za zdravim navikama kod nje javila još dok je bila mlađa, kada je primjetila da joj odeđene namirnice ne prijaju i da se osjeća loše.

“Od tada istražujem stalno o zdravoj ishrani i navikama, treninzima, hrani i njenom uticaju na moj organizam, što radim i danas. Blog koji propagira zdrav način života je bio u planu još prošle godine, ali sam odigrala sve do pandemije, kada nije bilo nijednog razloga da ne započnem baš tada”, kaže Iva Mihailović.

Iva Mihailović (FOTO: Iva Mihailović, privatni arhiv)

Otkrila nam je i kakvi su to recepti koje dijeli sa svojim pratiocima.

“Ono što postavljam na blogu je hrana koju svakodnevno jedem, od jutra do večeri, a recepti su interesantni i jednostavni za pripremu. To su ustvari zdrave verzije klasičnih obroka. Od slatkiša do slanih obroka koje jedem prije i poslije treninga, kao i savjeti koji su meni pomogli da napredujem”, ističe naša sagovornica.

Dodaje da se trudi svakodnevno objavljivati postove kako bi mogla prenijeti ljudima da je sve moguće bez ikakvog lišavanja i ekstrema.

“Smatram da je balans najbitnija stvar u našim životima, pa tako i u ishrani te da ne treba da se ičeg odričemo zauvijek kako bismo dobili rezultate“, govori ova Novosađanka.

Balans najbitnija stvar (FOTO: Iva Mihailović, privatni arhiv)

Kaže da na početku nije znala ništa o ishrani i mislila je da se sve može postići preko noći.

“Ako mislimo da možemo izgubiti 10 kilograma za 10 dana, varamo se. Na taj način može doći samo do premećaja u ishrani, jo-jo efekta”, potcrtava Iva Mihailović.

Naglašava kako je ključno da unosimo dosta vode u svoj organizam.

“Sve je moguće uz malo truda. Da bismo se zdravo hranili, ne moramo izmišljati toplu vodu, već jesti ono što je dostupno i držati se nekoliko glavnih koraka. Svi smo različiti i postoje stvari koje nekom odgovaraju, a nekom ne. Otkrijte koje namirnice vama prijaju, rasporedite 3-5 obroka u toku dana, jedite dosta povrća, bar jednu voćku dnevno, ne izbacujte nijedan makronutritijent, već se fokusirajte na količinu koju unosite i pijte dosta vode”, riječi su naše sagovornice.

Iva Mihailović (FOTO: Iva Mihailović, privatni arhiv)

Podijelila je i nekoliko savjeta za one koji nemaju vremena da pripremaju zdrave obroke.

“Meni se dešava često da ne stignem da jedem kod kuće pa zato spremim obroke unaprijed, spakujem i nosim sa sobom, uvijek kupim neku zdravu opciju koja me može zasititi. Nema potrebe za pecivom i brzom hranom, ako se vrijeme rasporedi kako treba”, priča ova Novosađanka.

Upitali smo je i da li je posjetila Sarajevo i uspjela odoljeti sarajevskim ćevapima.

“Uprkos svim zdravih navikama, morala sam probati sarajevske ćevape”, uz smijeh kaže naša sagovornica.

Zdravi obrok (FOTO: Iva Mihailović, privatni arhiv)

Na kraju poručuje da je moguće uživati u zdravom načinu ishrane i voditi takav život bez odricanja i stresa.

Moguće je pojesti parče torte, a ne ugojiti se, jer sve zavisi od našeg ophođenja prema hrani i balansa koji stalno pominjem. Sve je moguće ako to iskreno želimo, pa tako i loše navike zamenimo zdravim i budemo sretniji i ispunjeniji”, zaključuje Iva Mihailović.

Ivine zdrave palačinke koje će se svima svidjeti:

1 manja banana (100g)

1 kašičica kakaa

2 bjelanca

3 kašike ovsenih pahuljica/mekinja

10g whey proteina

80h niskomasnog sira

par pečenih badema

Napravite smjesu za palačinku od bjelanca, kakaa i mekinja. Dok to pečete, pomješajte sir sa whey proteinom i malo vode. Kada palačinka bude spremna, premažite je sa polovinom namaza, stavite bananu i urolajte. Ostatak namaza iskoristite da prelijete palačinku i pospite sa malo mrvljenih badema.

Autor: Segmedina Keško

Bilješka o autoru:  Segmedina Keško rođena je 24.12.1994 godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.

NAĐA KLJAJIĆ: U studiju se osjećam kao kod kuće, osmijehom prevazilazim sve prepreke

0

Kruševljanka Nađa Kljajić 2018. godine izabrana je za Miss turizma Srbije, a sada se nalazi u ulozi voditeljice vremenske prognoze na jednoj televiziji u Srbiji.

Kako kaže u razgovoru za dobarportal.net, vremenska prognoza koju radi je kreativnog karaktera.

“Apsolutno se slaže uz moju ličnost. Šaljiva i opuštena emisija. Trudimo se da imamo detalje u studiju kao što su kišobran, naočare za sunce, jakne kako bi gledaocima dočarali kakve nas vremenske prilike očekuju”, kaže Nađa Kljajić.

Nađa Kljajić (FOTO: Teodor Lazarev, ŠMINKA: Anđela Vasović)

Dodaje da se oduvijek željela baviti televizijskim novinarstvom.

“To je posao koji me svakodnevno ispunjava, motiviše i daje nove ideje. U studiju se osjećam kao kod kuće. Moram da napomenem da se oko mene nalaze izuzetno profesionalni, opušteni ljudi. Atmosfera je na poslu nevjerovatna, svakodnevno se šalimo, podržavamo i međusobno motivišemo”, ističe naša sagovornica.

Naglašava kako je put do uspjeha drugačiji za svakoga.

“Bitno je zacrtati cilj i svakog dana raditi uporno na tome. Lično , uvijek sam vjerovala u sebe, nije bilo lako. Imala sam i teške momente, odricanja, ali se isplatilo. Osmijehom i pozitivnom energijom prevazilazim sve prepreke. Još uvijek imam ciljeve koje treba da ostvarim ali sam veoma ponosna na rad na sebi proteklih mjeseci”, govori ova ambiciozna Kruševljanka.

Nađa Kljajić (FOTO: Teodor Lazarev, ŠMINKA: Anđela Vasović)

Ističe da je najviše odmara druženje sa porodicom i pravim ljudima.

“Volim pozitivne ljude od kojih mogu da naučim i provedem kvalitetno vrijeme. A pored druženja, kao i svaku djevojku, veoma me opušta šoping”, riječi su zanosne Nađe Kljajić.

Odgovorila je i na pitanje kakva je osoba kada se ugase kamere.

“Nađa je ista kao i pred kamerom. Onako kako se predstavljam publici takva sam i prema ljudima koji me poznaju. Uvijek nasmijana”, potcrtava naša sagovornica.

Nađa Kljajić (FOTO: Teodor Lazarev, ŠMINKA: Anđela Vasović)

Dodaje da joj veoma znače pozitivni komentari koje dobiva putem društvenih mreža.

“Drago mi je kada mi ljudi upute komentare da ih inspirišem. Prijaju mi i pozitivni komentari na vođenje moje vremenske prognoze.  Imam i svoje fan stranice, koje svakodnevno vode divne djevojčice”, ističe ova lijepa Kruševljanka.

Otkriva da za sada nijedan muškarac nije osvojio njeno srce.

“Čekam muškarca koji će se izdvojiti iz mase, svojim ponašanjem, manirima, kulturom i pored kojeg ću se osjećati kao prava dama”, govori Nađa Kljajić.

Nađa Kljajić (FOTO: Teodor Lazarev, ŠMINKA: Anđela Vasović)

Ističe kako je pandemija koronavirusa poremetila njena planirana putovanja.

“Od mojih dragih ljudi, pandemija me nije odvojila, čak mi je dovela sestru bliznakinju, koja studira u inostranstvu. Sretna sam što sada provodimo mnogo više vremena zajedno. Nadam se da će se situacija s korornavirusa poboljšati i jedva čekam da posjetim Bosnu i Hercegovinu”, kaže naša sagovornica.

Na kraju našeg razgovora ističe da se uvijek vodi time da se sve dešava u pravo vrijeme.

“Po prirodi sam strpljiva osoba i trudit ću se da napredujem. Mladima poručujem da prate svoje srce, da ne odustaju i da rade na svojoj energiji”, zaključuje Nađa Kljajić.

LJEPŠI NEGO IKAD: Olimpijski muzej u Sarajevu zasijao u novom ruhu i ponovo otvorio svoja vrata

Olimpijski muzej, kulturno blago Sarajeva i Bosne i Hercegovine, kao pravi svjedok vremena turbulentnih dešavanja u našoj prijestolnici, dočekao je da ponovo otvori svoja vrata.

Olimpijski muzej je otvoren 8. februara 1984. godine, na dan otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara, u zgradi nekadašnje vile Mandić, izgrađene 1903. godine, prema projektu Karla Paržika.

(FOTO: Selma Melez / IZVOR: Dobar portal)

Rad Muzeja je prekinut aprila 1992. godine, kada je početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu, vila Mandić granatirana i zapaljena. U periodu između 1992. i 1998. godine, zapaljeni objekat bez krova je bio izložen propadanju.

 

(FOTO: Selma Melez / IZVOR: Dobar portal)

Grad Sarajevo pokrenuo je projekat obnove monumentalne građevine od posebnog historijskog i nacionalnog interesa koja je smještena u samom centru grada, u Petrakijinoj ulici.

(FOTO: Selma Melez / IZVOR: Dobar portal)

Današnji dan, osmi oktobar, kada je ponovo otvoren Muzej, bit će upisan zlatnim slovima u historiju grada Sarajeva. Glavni grad Bosne i Hercegovine je sada jedini grad u regionu koji ima Olimpijski muzej.