Košarkaški klub “Bosna Royal” ekspresno se vratio u Premijer ligu Bosne i Hercegovine nakon što je sezona u A1 ligi okončana zbog pandemije koronavirusa. Sarajevski klub je u prvoligaškom takmičenju bio najbolji tim na tabeli i zasluženo izborio plasman u elitni rang.
Almir Bradić, predsjednik KK “Bosna Royal” u razgovoru za dobarportal.net govorio je o situaciji u bivšem evropskom prvaku kojeg ćemo ponovo gledati u društvu najboljih.
“Da, vratili smo se , ekspresno. Zahvaljujući dominantnom, superiornom igrom naših momaka. Omjer 17:2 dovoljno govori u korist rečenog. Ostaje žal za još nekoliko zasigurno dobrih utakmica, ali tako je, kako je. Pandemija nas zaobilazi, do sada, kada je zdravstveni bilten svih selekcija u pitanju. Korona nam je prekinula priliv dogovorenih sredstava, i to je najbolniji momenat”, kaže Almir Bradić.
Dodaje kako ambicije kluba ovise o finansijama.
“Želimo iskoristiti ovu specifičnu situaciju kako bi se posložili svi segmenti klupskog rada. Ponajviše, uložiti u edukaciju i selekciju trenera za mlađe kategorije. Svi angažmani ovise o osiguranju budžeta. A potom ćemo potpisivati igrače”, ističe naš sagovornik.
Objasnio je značaj fuzije KK “Bosna” i KK “Royal”.
“KK Bosna miruje u pogledu finansija. Uredno vodimo računa o obavezama predaje Završnih obračuna, za sve godine trajanja Sporazuma. Dug se smanjuje i to čini Sporazum efikasnim i smislenim. KK Royal je nosilac svih aktivnosti, takmičarskih, marketinških, finansijskih”, govori Almir Bradić.
Raduje ga činjenica što se, nakon dužeg vremena, na čelu Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo, nalazi ministar koji dolazi iz svijeta sporta.
“U Kantonu imamo napokon ministra iz svijeta sporta (Kenan Alikadić op.a)., što proizvodi razumijevanje prema problemima sportskih kolektiva, a što nije do sada bio slučaj. Ispunili smo rigorozne uslove Javnog poziva, i to nam je otvorilo vrata i drugih institucija, jer se napokon mijenja klima i svijest o klubu”, riječi su našeg sagovornika.
Vjeruje u uspjeh studenata te se nada da će se vratiti na staze stare slave.
“Vjerujem u Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo…u Bosnu i Hercegovinu. Vole mnogi KK Bosna, bez zadrške. KK Bosna je živa, ranjena…ali živa. Ponosan sam na činjenicu da smo pokazali da se može ići ispravnim putem, transparentno i zakonski raditi. Svi klubovi ovise o državi, treba državi i vratiti… uzajamno i obostrano zadovoljstvo. Nećemo srljati za uspjehom. On će doći. Cilj nam je osnažiti trenersku školu, za napredak podmlatka i budućih seniora. Samo struka i sport nas interesuju. Nikako turizam i komercijala. Bit će Bosna opet šampion”, zaključuje Almir Bradić.
Mladi u Bosni i Hercegovini često su etiketirani kao pasivni i nezainteresirani. Međutim, da je to daleko od istine pokazuje obuka „Uči, misli i djeluj!“ za omladinske liderice i lidere.
Polaznice i polaznici 16. generacije ove obuke u narednom periodu u 11 gradova širom Bosne i Hercegovine provodit će svoje ideje u djelo i na taj način pomoći svojim zajednicama. Podršku u tome pružit će im Institut za razvoj mladih KULT i Ambasada Kraljevine Nizozemske u BiH, koji su izdvojili skoro 15.000 KM za ideje ovih mladih ljudi.
Petar Vidović iz Foče jedan je od polaznika obuke koji će dobiti finansijsku i mentorsku podršku od tima Instituta i u narednih nekoliko mjeseci organizirat će prvi Samit studenata-istraživača medicine u Bosni i Hercegovini. Petar ističe da će u Foči ugostiti svoje kolegice i kolege sa medicinskih fakulteta iz Mostara, Sarajeva i Foče i da će im osnovna tema biti naučni aktivizam.
„Naš cilj je ohrabriti učesnike Samita da osnuju stručna udruženja kako bi se aktivnije bavili istraživačkim projektima u budućnosti. Također, želja nam je da uspostavimo neformalnu uniju studenata istraživača na nivou BiH, kako bismo zajedno istraživali teme značajne za naše društvo i kreirali naučne publikacije“, ističe ovaj mladi istraživač i dodaje da će se na Samitu okupiti 15 ponajboljih studenata, koji već posjeduju značajno iskustvo u istraživačkim projektima ili su već objavljivali stručne članke.
Pored Samita u Foči, mladi će u 10 drugih zajednica provoditi inicijative u oblastima promocije i izgradnje pomirenja i povjerenja među mladima, unaprijeđenja i zaštite ljudskih prava, ali i izgradnje vještina i kapaciteta mladih. Neki od projekata će ukazivati na važnost prava da mladi biraju i budu birani, unaprijeđenja infrastrukture za mlade, ali i razvoj neophodnih vještina kako bi mladi odgovorili potrebama današnjeg društva.
Današnjim potpisivanjem ugovora Institut za razvoj mladih KULT nastavlja kontinuirano pružati finansijsku i mentorsku podršku mladima širom Bosne i Hercegovine.
Alin* je destogodišnjakinja, koja je uspješno završila četvrti razred osnovne škole u jednoj od pet škola u Unsko-sanskom kantonu u kojima nastavu pohađaju djeca migranata i izbjeglica.
Odlasci u školu za nju su najljepši trenuci koje proživljava posljednih godinu dana u Bihaću, gdje je pod krovom privremenog prihvatnog centra „Sedra“ našla privremeni dom. U školskoj klupi, sa svojim vršnjacima, proslavila je i rođendan. Bila je to, kaže Alin*, najljepša proslava rođendana koju je imala posljednjih godina.
„Volim da idem u školu jer tamo učim nove stvari, upoznajem nove ljude i to mi se jako sviđa. Jako je dobar osjećaj tamo, a drugari iz razreda, i oni su dobri. U školi sam našla dosta prijatelja, imam dobru učiteljicu. Imala sam rođendan. Donijeli su mi tortu, mnogo poklona i balona. Iznenadili su me, nisam znala da će tako biti“, priča Alin*, dok u ruci radosno, prvi put, drži diplomu o završenom četvrtom razredu. Dugo je to priželjkivala, a sada joj se i ostvarilo.
„To mi je bila jedna od većih želja, da dobijem diplomu za školu i stigla sam napokon do svoje želje“, kaže ona.
Drugih želja Alin* i nema. Tri godine iz rodnog Irana, sa majkom, ocem i bratom, korača u drugačiju budućnost. Proputovala je mnoge države, prepješačila hiljade kilometara a u Bosni i Hercegovini, tačnije Bihaću, u PPC „Sedra“ zadržala se posljednih godinu dana.
Dodjela diplome o završenom razredu, korak je dalje na tom putu. Prvi put u regionu djeca migranata i izbjeglica dobili su oficijelni dokument od strane države koji svjedoči o njihovom obrazovanju. Sada, konačno, kada odu u neku od evropskih zemalja, imaju dokaz da su išli u školu i da su završili određeni razred. U privremenom prihvatnom centru „Sedra“ 90 djece dočekalo je završetak školske godine, i za njih su pripremljene i dodijeljene diplome.
“Obrazovanje za djecu u pokretu ne pruža im samo priliku da nastave da uče i da razvijaju nove kapacitete i vještine, već im omogućava da dobiju psihosocijalne podrške od strane učitelja, odgajatelja i prijatelja vršnjaka. Obrazovanje u školama je način da se djeci pruži osjećaj rutine i normalnosti svakodnevnog života, i djetinjstva koje svako dijete zaslužuje i na koje ima pravo”, rekla je Rownak Khan, predstavnica UNICEF-a u Bosni i Hercegovini.
„Ove diplome, odnosno, taj završni školski izvještaj kreiran je po međupredmetnim kompetencijama po kojima je pravljen nastavni plan i program u Unsko-sanskom kantonu i u skladu je sa evropskim kompetencijskim okvirom tako da će ovajj dokumet koji imaju biti priznat i van granica BiH“, kaže Amila Madžak, službenica za obrazovanje iz UNICEF-a, dodajući da je u školskoj 2019/2020.godini, u Unsko-sanskom kantonu, kroz pripremne i redovne razrede, u pet osnovnih škola, dvije u Cazinu i tri u Bihaću, prošlo 402 djece raznih uzrasta iz privremenih prihvatnih centara u kojima trenutno boravi 517 djece, od kojih 217 djece bez pratnje.
Diploma o završenom razredu i rođendanski pokloni vratili su osmjeh na lice Iranke Alin* (FOTO: UNICEF/Brkić)
Sva ta djeca koja ne bi inače ne bi možda stigla biti uključena, bila su uključena kroz online nastavu u pripremne razrede zajedno sa kulturološim medijatorima u kampovima, a obrazovnje je bila jedina aktivnost koja se zadržala kroz čitav period otkako traje pandemija.
Uloga kulturoloških medijatora je praćenje djece u obrazovnom sistemu u Unsko-sanskom kantonu. Sa djecom u privremenim prihvatnim centrima i u školama radio je tim od 7 kulturoloških medijatora i šest učiteljica koje su radile u pripremnim razredima u OŠ „ Ostrožac“ i OŠ „Prekounje“ .
Djecu prate na putu do škole i nazad, pomažu oko zadaća i u prevazilaženju jezičkih barijera. Tina Rashadatjou sa osnovcima u privremenom prihvatnom centru Sedra, radi godinu dana. Medijator je za farsi jezik, i s njima je u školskim klupama.
Diploma o završenom razredu i rođendanski pokloni vratili su osmjeh na lice Iranke Alin* (FOTO: UNICEF/ Brkić)
„Djeca uživaju u tome samo što idu u školu. Vraća ih u normalne živote, one koje su imali prije pokreta, prije migrancija i svega što trentuno prolaze. Svako ovo iskustvo je pomalo traumatično za njih, za svako dijete. Ali, kad su oni u školskim klupama, sa bosanskom djecom, među vršnjaci, za njih je to već drugi osjećaj – tu su oni djeca i oni su tu zapravo najsretniji, oni nama to uvijek ponavljaju”, kazala je Tima dijeleći iskustva koja nosi u rada s djecom.
Iako tek na putu odrastanja i obrazovanja, govore i po nekoliko jezika. Nevjerotvatno je, otkrivaju nam medijatori, koliko brzo savladaju jezik kada su u okruženju sa djecom. Oduševljavaju i svakog dana napreduju. Pokazuju to svojim znanjem, ali i radošću pri svakom odlasku u školu.
„Oni su imali jednu liniju ispred kampa gdje piše bus- bus line. I svako jutro se u isto vrijeme sami poredaju i čekaju autobus na toj liniji, nestrpljivo čekajući još jedan odlazak u školske klupe. I tako vidimo da uživaju ići u školu i da jedva čekaju da dođu u školske klupe. Osjećaju se divno u školi, sretni su, potpuno druga lica, posebno ona koja idu u razrede sa bosanskom djecom, gdje se počinju družiti, socijalizirati sa malisanima. Počinju učiti bosanski jezik bolje nego što mi kampu mi možemo prenijeti. Naravno, mi smo tu uvijek. Prevodimo im materijale koje ne mogu razumijeti – Težak je za njih bosanski jezik. Međutim, djeca to brzo savladaju i nauče. Bosanski jezik najviše vole“, kazala je prilikom dodjela diploma Emina Omerčević, kulturološki medijator za turski jezik.
Ni u ovim uslovima djeca migranata i izbjeglica ne zaostaju. Mogu se pohvaliti trudom, upornošću za znanjem kojeg postižu kao i bh. djeca. Okončali su još jednu školsku godinu, a zahvaljujući diplomama, njihovim licima preletio je osmijeh, zaboravili su na sve životne nedaće i otvorili vrata ljetnoj školi. Pored osnove učenja jezika, računanja i pisanja, kreativnih radionica za njih i njihove roditelje, tu ih čeka ono što najviše vole, nezaobilazne sportske aktivnosti. Onima, kojima će kampovi u USK biti dom i u narednoj godini, slijedi novi, drugačiji projekat učenja engleskog jezika uz tablete.
Projekat uključivanja djece izbjeglica i migranata u formalni obrazovni sistem u BiH podržava Evropska Unija, a implementira UNICEF u saradnji sa Ministarstvima obrazovanja i partnerskim organizacijama Save the Children i World Vision.
*Ime je promijenjeno radi zaštite identiteta maloljetnika
Enes Tatarević nogometni je skaut iz Bihaća koji trenutno živi u austrijskom Linzu i radi za svjetski poznatu njemačku agenciju “Pro Soccer Scout” čije je sjedište u Osnabrücku.
“Pro Soccer Scout” zastupa mnoge poznate igrače širom svijeta, a jedan od njih je i reprezentativac Nigerije Obafemi Martins. Također, “Pro Soccer Scout” među svojim klijentima ima i nekoliko igrača iz njemačke Bundeslige dok s područja Balkana zastupaju trojicu nogometaša.
Cilj ove poznate njemačke nogometne skauting agencije je da proširi svoje djelovanje na područje Balkana kako bi talentiranim i perspektivnim igračima iz Bosne i Hercegovine i susjedstva pružili mogućnost da jednog dana možda zaigraju u nekom velikom svjetskom klubu.
“Mnogo radimo na tome da naši klijentii budu nogometaši s Balkana. Igrači s naših prostora su veoma kvalitetni i dosta dobro prolaze u svim klubovima . Vidimo i sami da naši igrači koji imaju porijeklo s Balkana, igraju važnu ulogu u svim europskim gigantima”, kaže Enes Tatarević te dodaje kako “Pro Soccer Scout” na profesionalan način brine o karijeri svakog svog igrača, kojem nudi kvalitetno zastupanje uz potpisivanje agencijskog ugovora koji ispunjava zahtjeve FIFA-e.
Da “Pro Soccer Scout” ima ozbiljne namjere na Balkanu govori i nedavno ostvarena saradnja sa GNK “Dinamo” Zagreb.
“Do Dinama sam došao preko prijatelja Adnana Nadarevića koji živi u Zagrebu. Kako je Adnan poznat u glavnom gradu Hrvatske dogovorio mi je termin sastanka sa Zoranom Mamićem. Sa upravom Dinama sam razgovarao u vezi s jednim našim igračem iz Bosne i Hercegovine koji je ugovorom vezan za zagrebački klub, a ima priliku da ide u Katar u jednom milionskom transferu. Sastanak je uspješno završen, a Zoran Mamić mi je otvorio vrata Dinama i za buduću saradnju”, govori Enes Tatarević koji ističe i to da “Pro Soccer Scout” zajedno s igračem razvija ličnu strategiju karijere te ukoliko je klub zainteresiran za angažiranje igrača, preuzima i prati rasprave u vezi s ugovorom.
Također, mladim nogometašima se pruža i velika sigurnost te im se demonstrira šta trebaju usavršavati i čemu posvetiti pažnju u svojim klupskim i individualnim treninzima kako bi zadovoljili kriterije velikih svjetskih klubova.
“Smatram da mladi igrači od 15 ili 16 godina ne trebaju prerano napuštati Bosnu i Hercegovinu i zemlje Balkana, iako mnogi roditelji misle suprotno. Mladi nogometaši ne trebaju žuriti da idu vani u velike klubove, a moj savjet im je da ostanu na Balkanu do neke 17 godine. Na području Balkana se dobro radi, što pokazuju da naši igrači igraju u vrhunskim klubovima u Europi, a to su sve dale škole sa naših prostora”, potcrtava Enes Tatarević.
Prema njegovim riječima, najvažnije je da mladi igrač bude marljiv, da radi te bude poslušan.
“Mladi nogometaši se moraju i dosta odricati nekih stvari, što je nažalost u današnjem svijetu veoma teško te se zbog toga kod mnogih taj igrački talenat ugasi. Rad, volja, želja i vjera su ključ uspjeha”, naglašava Enes Tatarević koji je mišljenja da igrač treba imati i sportske sreće.
Smatra kako je za mlade nogometaše najbolje da su u klubovima koji imaju dobru nogometnu školu i koji dobro rade s djecom.
“Veoma je bitno da mladi igrač prođe kvalitetnu nogometnu školu u nekom manjem klubu i onda dođe u veliki klub kao značajan igrač, a ne samo kao broj. Većina se rano odluči za veliki klub da budu samo broj. Ipak, za mene puno bolje izgleda kada igrač dođe kompletan u veliki klub i on želi tamo da igra i bude važan kotačić u ekipi. Zbog toga kažem da ne treba žuriti s prelaskom u velike kubove, a evo imamo i primjer Miralema Pjanića koji je tek u 30. godini napravio jedan veliki transfer, iako je i mnogo ranije imao dobre ponude da pređe u jedan veliki europski klub”, objašnjava Enes Tatarević.
Mišljenja je da nogometaši s Balkana još uvijek nemaju isti tretman kao oni koji dolaze iz Evrope.
“Dosta toga je nekorektno za naše igrače u Europi, jer oni prolaze posebne provjere i probe. Mislim da se i naši igrači trebaju tretirati kao i oni iz Europske unije, a to znači da ako ga neki klub uzima, onda da ide bez probe i dodatnih testova”, ističe Enes Tatarević.
Danas smo svjedoci da u svim većim evropskim klubovima ima igrača s Balkana što govori da je historija i tradicija nogometa na našim prostorima dosta duga i kvalitetna.
“I u prošlosti smo imali igrače koji su obilježili jedne ere u velikim klubovima kao što su Safet Sušić u Paris Saint-Germainu, Meho Kodro u Barceloni, Hasan Salihamidžić koji je sad dobio priliku da vodi Bayern Münchenu i mnogi drugi. Sve nam je to dokaz da su ljudi s Balkana veoma kvalitetni i kao ljudi i kao igrači, samo im se treba pružiti prilika i omogućiti im da dođu do izražaja. Moramo se sami cijeniti da bi nas drugi cijenili”, kaže Enes Tatarević.
Naglašava kako je u svemu važno ići korak po korak.
“Kada sam se počeo baviti ovim poslom imao sam mlade i nepoznate nogometaše, a sada već zastupam neke igrače koji su reprezentativci naše i drugih država. Sve je išlo postepeno i trebalo je dosta rada, truda, strpljenja, putovanja, ulaganja i odricanja. Uspjeh je zagarantiran u svim poljima kada ste predani radu i kada se vjeruje u sebe. Krenuo sam od nule, a sada želim da budem svjetski poznat i priznat skaut i menadžer te da radim sa velikim nogometnim imenima i klubovima”, govori Enes Tatarević koji nastoji biti pošten i korektan u poslu te se uvijek trudi da ispuni sve ono što obeća svojim igračima.
Cilj mu da prvenstveno pomogne nogometašima iz Bosne i Hercegovine i naših prostora.
“Želim da se naši igrači pokažu i dokažu u europskom i svjetskom nogometu i da kroz njih pošaljemo poruku da u BiH i na Balkanu ima još puno toga što može pomoći Europi i svima, a tako bi i sebe doveo u bolju poziciju”, naglašava Enes Tatarević.
Nada se da će pandemija koronavirusa što prije proći.
“Najvažnije je da ostanemo zdravi i da što prije prođe ovo zlo koje nas je snašlo. U budućnosti planiram da igrače sa Balkana kvalitetno i dobro zastupam u Europi, a vizija mi je da jednog dana ako Bog da osnujem i svoju agenciju kako bi radio sam za sebe”, zaključuje Enes Tatarević.
Sada se već zna da redovno trčanje čini dobro ljudskom zdravlju, smanjuje količinu šećera u krvi, pomaže cirkulaciji, pomaže u gubljenju suvišnih kilograma, jača imunološki sistem, pomaže u borbi protiv alergija te vraća dobro raspoloženje.
Jedino pravilo kojega se treba pridržavati jest: ne pretjerivati. Stres, anksioznost i neraspoloženje također se gube prilikom trčanja, jer tijelo luči hormon dopamin koji veoma dobro djeluje na organizam, i mi nakon bilo kakvog odrađenog treninga osjećamo dobru energiju i veliku količinu sreće.
U svemu se tome trčanje pokazalo vrlo korisnim jer može kontrolirati stres i neutralizirati fizičke simptome, možda zahvaljujući tome što se za vrijeme trčanja u tijelu proizvodi više endorfina, tvari koja ima djelovanje slično morfiju od kojeg je najvažnija veća sposobnost podnošenja boli. Svi znamo ko rano rani dvije sreće grabi, tako i naše vrijeme izdvojeno za trčanje.
“Priznajem najteže se nakaniti ujutro te posegnuti za promjenom životnog standarda na koji smo navikli ali ko ne pokuša ne može ni znati. Iz iskustva govorim da je to najteže, ali treba nekad pobijediti svoju psihu i reći idem probati kud puklo da puklo. Jednom kad čovjek osjeti kako je dobar osjećaj poželjet će opet, tako da treba probiti led. Nevjerovatno je kako se javlja dobar osjećaj nakon fižičke aktivnosti u ovom slučaju nakon trčanj. Tijelo u toku dana ima više elana i energije, poboljšano je disanje, zatim san je jači i čvršći, ima mnogo prednosti. S toga nikad ne treba odustati od svojih snova u treba pobjediti svoje strasti, jer najvažnije je početi pa makar nazor”, kaže Safija Muran za dobarportal.net.
Njeno iskustvo je bilo veoma teško, jer je u ranoj mladosti tačnije u periodu puberteta neprestano jela i utjehu nalazila u hrani. Ističe kako nikada nije birala šta jede, a veliki uzrok tome je vršnjačko nasilje
“Kada sam imala 13 godina osjetila sam velilko odbacivanje od svojih vršnjaka u osnovnoj školi. Bila je to verbalna, fizička te socijalna agresija koja je veoma utjecala na moje mentalno zdravlje”, priča Safija Muran.
Tipične posljedice ovakvih stresnih iskustava u djetinjstvu su: problemi u učenju, fizičke bolesti, tjeskoba i hroničan stres, pretjerana osjetljivost zbog koje se javlja bijes, osjećaj očajanja i depresivnost te osjećaj beznađa.
“Hrana je bila moja utjeha, moja jedina ljubav, i tako godinama sve do kraja svog srednjeg obrazovanja počele su da se javljaju zdravstveni problemi te velike osude od drugih ljudi. Podrška moje majke i dobra volja i želja za promjenom me definitivno promjenila iz korijena”, ističe Safija Muran.
Trčanje (FOTO: Ilustracija)
Ukoliko želite smršati, njena je preporuka da svako jutro prije jela popijete čašu mlake vode na prazan stomak sa par kapi limuna, ne previše, a zatim napravite pauzu. Jedan dan pijte, drugi dan ne i rezultati su zagarantovani.
“Štreberski sam se pridržavala uputa i odrađivala treninge kako su dolazili, jedan za drugim. Ono što me najviše iznenadilo jest to koliko mi nije bilo teško. Podrška moje majke i sestara su bili nevjerovatni za mene i nešto bez čega bi mi mršavljenje bila naučna fantastika – moguće, ali zapravo vrlo nevjerovatno. Svaki je trening bio složen upravo tako da me uvijek gurne još malo naprijed, ali da me ne ubije”, riječi su naše sagovornice.
Naglašava kako su joj sve poruke podrške ili savjeti došli tačno u onom trenutku u kojem je trebalo.
“Kad god bih osjetila da padam i gubim volju, pogledala bi fotografiju s moje mature i tako bi me svi ponovno motivirali, svojim opuštenim, ali ozbiljnim pristupom, svojim pozitivnim i energičnim duhom, tako da uopće nije bilo teško ne odustati”, dodaje Safija Muran.
Ova mlada djevojka svoju tjelesnu težinu smanjila je za čak 35 kilograma.
“Od tada, otrčala sam nekoliko utrka na 5 i 10 kilometara te nekoliko kraćih i dužih trail utrka, kao i dva polumaratona. Nisam baš brza, ali uopće nije važno. Ono što jest važno je da sam aktivna,i zadovoljna. Prebrodila sam prvu ozbiljnu krizu bez značajnijeg povratka kilograma i sada se osjećam super”, potcrtava ova 25-godišnja Sarajka koja je nakon mršavljenja pobijedila gojaznost i popravila svoj život te se zauvijek vratila zdravom načinu života.
Kaže kako je dugo unutar sebe slušala sama svoj glas koji joj govorio: “promjena, promjena, promjena”, ali ga je ipak ignorirala. Dodaje i da se nakon stresnog radnog dana najlakše baciti na fotelju, upaliti TV, otvoriti čokoladu i čips i tako provesti ostatak dana.
Također, priznaje kako je i kod nje sve to išlo tako mjesecima, a vagu je izbjegavala iako kaže da su joj već koljena i odjeća jasno dali do znanja da je prešla svaku granicu. Dobivala je kilograme godinama i neaktivnošću. Navodi kako joj je nažalost otvaranje frižidera bilo terapija i strategija za utaživanje emocionalne gladi, nastale stresom i dugotrajnim nezadovoljstvom same sebe.
Lahko je upasti u začarani krug inertnosti, fotelje i loše prehrane. Ipak stigao je trenutak kad joj unutarnji glas postao toliko jak da dalje više nije mogla na isti način. Na kraju je naglasila da je odrastanje i skidanje kilograma bilo veoma dobro za nju i njen životni stil te je pobijedila vršnjačko nasilje i pokazala svijetu da se sve može kad se hoće.
Pratite online promociju zbirke pjesama “Tebi” beogradske autorice Slobodanke Kulina. Realizaciju promocije uživo pratite na Youtube kanalu agencije Visualmarketing.
Slobodanka Kulina, autorica knjige (IZVOR: Facebook)
Gostuju promotori: književnici, Jusuf Bajraktarević i Dilista Međedović, Isa Šarić, izdavač, Slobodanka Kulina, autorica. Moderatorica današnje promocije je Sedžida Beganović-Isaković, te su ti i gosti iznenađenja. Promocija počinje u 20 sati, ponedjeljak 13. jula.
Nagrada Počasno Srce Sarajeva 26. Sarajevo Film Festivala će biti uručena Michelu Francu, meksičkom režiseru, scenaristu i producentu.
Kako priznanje za njegov izvanredan doprinos filmskoj umjetnosti, kao i za podršku Sarajevo Film Festivalu, nagrada Počasno Srce Sarajeva bit će uručena jednom od najznačajnijih nezavisnih filmskih stvaralaca, autoru upečatljivog i prepoznatljivog filmskog jezika. Francu će se također odati priznanje retrospektivom njegovih djela u festivalskom programu „Tribute to“ (Posvećeno).
„Odavanje priznanja Francu ovom nagradom za mene je još posebnije jer će se nagrada uručiti prijatelju i želim izraziti koliko podrška Sarajevo Film Festivalu tokom godina i naša saradnja znači za mene i za Festival. Oduševljeni smo što će 26. izdanje Sarajevo Film Festivala istaknuti djelo ovog izuzetnog filmskog stvaraoca kroz festivalski program ‘Tribute to’”, rekao je direktor Sarajevo Film Festivala Mirsad Purivatra.
Michel Franco, rođen 1979. godine u Mexico Cityju, stavio je meksičku kinematografiju u središte svjetske pažnje. Filmovi za koje je pisao scenarij, koje je režirao i producirao uključuju CHRONIC (nagrada za najbolji scenarij na filmskom festivalu u Cannesu 2015.), LAS HIJAS DE ABRIL / APRILOVA ĆERKA (nagrada žirija sekcije „Un Certain Regard“ na filmskom festivalu u Cannesu 2017.) i DESPUÉS DE LUCÍA / NAKON LUCIJE (glavna nagrada sekcije „Un Certain Regard“ na filmskom festivalu u Cannesu 2012.). Navedeni filmovi, uključujući i filmove DANIEL I ANA (2009.) i A LOS OJOS (2014.), bit će predstavljeni u programu „Tribute to“ Sarajevo Film Festivala.
Među filmovima koje je producirao su 600 MILLAS (režija Gabriel Ripstein, dobitnik nagrade za najbolji prvijenac na Berlinaleu 2015.) i FROM AFAR (redatelj Lorenzo Vigas, dobitnik Zlatnog lava na Filmskom Festivalu u Veneciji 2015.). Njegov novi film NUEVO ORDEN, čija je radnja smještena u distopijskom Mexico Cityju, trenutno je u postprodukciji. Ovaj Francov film, za koji su svi prestižni A festivali pokazali interes, jedan je od najiščekivanijih ove jeseni.
Francova prva posjeta Sarajevu bila je 2009. godine s njegovim prvim dugometražnim filmom DANIEL I ANA, koji je premijerno prikazan u sekciji Directors’ Fortnight na filmskom festivalu u Cannesu. Na 23. Sarajevo Film Festivalu (2017.) Franco je bio predsjednik žirija Takmičarskog programa – Igrani film. Njegov film LAS HIJAS DE ABRIL (APRILOVA ĆERKA) osvojio je nagradu žirija sekcije „Un Certain Regard“ na filmskom festivalu u Cannesu te godine i prikazan u sklopu Open Air programa 23. Sarajevo Film Festivala.
IZJAVA FESTIVALA O COVID-19 SITUACIJI
26. Sarajevo Film Festival bit će održan u predviđenom terminu – od 14. do 21. augusta – na festivalskim lokacijama i online, u skladu sa situacijom uzrokovanom pandemijom Covid-19. Sigurnost i zdravlje gostiju i uposlenih prioritet je Sarajevo Film Festivala.
Timovi Festivala i Štaba civilne zaštite Kantona Sarajevo zajedno sa federalnim nivoima zdravstvenih institucija još od kraja maja rade na uspostavljanju epidemiološkog protokola za sve festivalske lokacije, kao i posebnog protokola prilikom dolaska festivalskih gostiju. „Svjesni smo odgovornosti u organizaciji jednog ovakvog događaja,“ rekao je Purivatra. „Covid-19 je utjecao na sve aspekte života širom svijeta, pa i Sarajevo Film Festival mora proći kroz određene promjene. To znači manje grupe, manji broj gostiju, nema prijema i zabava na kakve smo navikli, ali kao i uvijek, bit će mnogo kvalitetnih filmova, sjajnih projekcija i filmskih razgovora. Naša misija je ista kao i prvog dana kada je festival osnovan u našem gradu pod opsadom – slavljenje života, humanosti i umjetnosti. I evo, imamo još jednu priliku da se kulturom borimo protiv nevolje – organizirajući festival u skladu sa savjetima zdravstvenih stručnjaka i ponašajući se odgovorno i u okviru jasno definiranih smjernica, možemo pokazati kako se društvena kohezija može graditi i tamo gdje smo dužni održavati fizičku distancu.“
Glavni sponzori ovogodišnjeg SFF-a
***
Dosadašnji dobitnici Počasnog Srca Sarajeva:
Tim Roth (2019), Isabelle Huppert (2019), Alejandro González Iñárritu (2019), Paweł Pawlikowski (2019), Nijaz Hastor (2018), Nuri Bilge Ceylan (2018), Oliver Stone (2017), John Cleese (2017), Wolfgang Amadeus Brülhart (2016), Stephen Frears (2016), Robert De Niro (Lifetime Achievement Award, 2016), Benicio Del Toro (2015), Atom Egoyan (2015), Agnès B. (2015), Danis Tanović (2014), Gael García Bernal (2014), Béla Tarr (2013), Roberto Olla (2013), Branko Lustig (2012), Emil Tedeschi (2011), Jafar Panahi (2011), Angelina Jolie (2011), Dieter Kosslick (2010), Manfred Schmidt (2009), Cat Villiers (2008), Steve Buscemi (2007), Mike Leigh (2006), Gavrilo Grahovac (2006), Marco Müller (2005).
***
Dosadašnji počasni gosti programa Tribute to (Posvećeno) Sarajevo Film Festivala:
Pawel Pawlikowski (2019), Nuri Bilge Ceylan (2018), Joshua Oppenheimer, Oliver Stone (2017), Amat Escalante (2016), Brillante Mendoza, Atom Egoyan (2015), Michael Winterbottom (2014), Cristi Puiu (2013), Todd Solondz (2012), Lucrecia Martel (2011), Bruno Dumont (2010), Jia Zhang-ke (2009), Todd Haynes (2008), Tsai Ming-Liang, Ulrich Seidl (2007), Abel Ferrara, Béla Tarr (2006), Alexander Payne (2005), Dušan Makavejev, Gaspar Noé (2004), Peter Mullan (2003), Stephen Frears (2002), Mike Leigh (2001), and Steve Buscemi (2000).
Aida Mahmutović (24) studentica je Pravnog fakulteta u Sarajevu, a modelingom se bavi već pet godina. Ovu zanosnu djevojku iz glavnog grada Bosne i Hercegovine oduvijek je interesirao modni svijet.
Još kao djevojčica bila je fascinirana ženama koje su se svojim stilom isticale pa je i sama kroz odrastanje istraživala utjecaj modnog izražaja na samopouzdanje i ponašanje ljudi. Modeling je bio njen hobi, koji je vremenom prerastao u uspješan honorarni posao.
“Moj početak se desio veoma spontano, kada sam na incijativu svog prijatelja, koji je smatrao da sam fotogenična, našla se u ulozi modela ispred njegovog objektiva. Tada sam shvatila da volim kameru, ali i da kamera voli mene (smijeh). Po prirodi sam prilično mirna osoba koja se ne voli naročito isticati, samim tim za mene je modeling od početka bio, kako volim često reći “hobi/terapija” kroz koju prevazilazim vlastite prepreke”, kaže Aida Mahmutović za dobarportal.net te dodaje da na svoje djelovanje u oblasti modelinga ne gleda kao na projekt na kojem konstantno radi, jer smatra da će njena karijera biti bavljenje poslom iz struke.
Aida Mahmutović (FOTO: Safet Hadžimusić)
Prema njenim riječima, čast joj je bila ostvariti saradnje sa velikim umjetnicima i kreativcima iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Turske.
“Najponosnija sam na projekte koji su bili humanitarnog karaktera, a to su bile modne revije gdje sam imala priliku da pomognem onima koji su socijalno ili zdravstveno ugroženi. Također sam veoma ponosna na saradnju s Fashion TV, moju prvu naslovnicu te na raznemodne editorijale i revije, na kojima sam nosila prestižne modne brendove, kao što su: Emporio Armani, Escada, Guess, Liu Jo, Calvin Klein, MAX & Co, Pinko”, ističe naša sagovornica koja se oprobala i u glumi te je ponosna i na uloge u raznim muzičkim i reklamnim spotovima bh. režisera Harisa Dubice.
Mišljenja je da je sve što nije politizirano skoro pa nebitno u našoj državi koja funkcionira na specifičan način.
“Ponosna sam na sve one koji se trude održati bh. modnu scenu i koji našu državu predstavljaju na najbolji mogući način. Jednom kada zakoračite iza scene i upoznate se s tim koliko je rada, truda i ulaganja potrebno za razvijanje jednog brenda, realizaciju jednog događaja, shvatite da je naše društvo bogato talentiranim, kreativnim i vrijednim ljudima, koji definitivno zaslužuju više pažnje i veći poticaj”, smatra mlada Sarajka.
Aida Mahmutović (FOTO: Jasmin Čizmović)
Naglašava da su evidentne promjene nastale uslijed pandemije koronavirusa, ali smatra da najveće tek slijede.
“Socijalno distanciranje učinilo je da se pozdravljamo, družimo na drugačiji način, samim tim i naša kupovina je drugačija. Brendovi su primorani svoj fokus preusmjeriti na internet, jer kupci su ti koji traže nove načine konzumiranja sadržaja, što brendovi moraju brzo savladati”, govori ova svestrana djevojka.
Za nju su ljepota i uspjeh relativni pojmovi te potrctava da je potrebno da žene više cijene druge žene kako bi unaprijedile svoj status i bile još cjenjenije.
“Ono što je meni lijepo, ne znači da mora biti drugome, što također vrijedi i za uspjeh. Ono što me posebno raduje u svijetu mode jeste činjenica da u današnje vrijeme najveći brendovi ohrabruju žene da ističu svoje “nesavršenosti” i da njeguju svoje posebnosti. Svaka žena je drugačija i to je ono što je čini jedinstvenom, stoga je sve ljepota dok je žena zadovoljna sa samom sobom, baš kao i uspjeh”, ističe ova ambiciozna Sarajka te dodaje da je umjerenost tajna njene vitke linije.
Otkrila nam je i svoje planove za budućnost.
“Prije svega želim završiti svoje fakultetsko obrazovanje, raditi na postojećim projektima u kojima sam u svojstvu kreativne koordinatorice, a radujem se i novim izazovima”, zaključuje Aida Mahmutović.
Porodica Budić nakon genocida u Srebrenici ostaje bez 22 člana uže familije.
Majka troje djece, Fatime, Mehmeda i Ede prelazi na slobodnu teritoriju. Raspodjelom kolektivnih smještaja Budići su došli u Sapnu, gdje i danas žive u istom prostoru, 25 godina nakon stradanja njihovog oca, amidže, djeda i još dvadesetak amidžića, daidžića i tetića.
U kolektivnom smještaju u Sapni odrasla su dva akademska građanina u porodici Budić. Fatima kao diplomirana pravnica i Mehmed kao diplomirani ekonomista. Stariji brat Edo je nakon školovanja prešao živjeti van granica Bosne i Hercegovine.
Za 25 godina, majka Mehmeda, Fatime i Ede, osim svoje penzije, nije imala nikakvu drugu pomoć. Nikada je nije posjetila neka članica udruženja ili vlasti u Srebrenici.
Upravo na temu života u nekoj trećoj sredini, školovanju i problemima s kojima se susreću razgovarali smo sa Fatimom Budić.
1. Koliko ste braća i ti imali godina kada ste izbjegli van zaštićene zone?
“Mehmed je imao deset mjeseci, edin stariji brat 9 godina a ja 6 godina.“
2. Majka ostaje sama s vama, dolazite u kolektivni smještaj u Sapnu, da li je ikada iko došao iz različitih udruženja majki Srebrenice ili neko od predstavnika vlasti da pita, ok ljudi, treba li vam šta?
Za preko 22 godine našeg boravka u Sapni nikada niko nije došao niti je kontaktirao našu porodicu sva prava koja šehidske porodice možda i imala u drugim općinama pa čak i u našoj informacije nisu stizale do nas.Ono što su godinama sistemski radili kako je se koji općinski službenik smjenjivoa bilo je zastaršivanje da ćemo biti istjerani deložirani, zašto se već jednom ne vratimo, džaba živimo na račun drugih itd. Sav nerad i zanemarivanje odnosno uljuljkanost organa i institucija koji su trebali dovesti do rješavanja naših po Aneksu 7 ustavnih prava apsolutno su zaboravljene porodice smještene po nekim perifernim općinama (koje bliži vatri on se i ogrije). Ne treba zaboraviti činjenicu da je gotovo 99.9 % kolektivnih smještaja napravljeno na periferijama općina da su silom proganana lica uzeta kao stoka koju treba smjestiti u šumama (samo ako pogledamo gdje je kolektivni smještaj u Banovićima gdje narod prosi na mostu kad kreneš za Zlaću). Dugogodišnja segregacija prema vlastitom narodu je sramna. Svaki projekat je bio u cilju i to se zna u užim krugovima da se okoriste samo pojedinci jer i dan danas pojedini povratnici nemaju vode nemaju struje žive u gotovo urušenim kolektivnim smjještajima. Kao dodatak tome svemu aktuelan je projekat Projekat CEB II Zatvaranje kolektivnih smještaja ( navodono trajnih), međutim istina je drugačija naravno novac dobijen od evropskih fondova biće usmjeren u izgradnju modernih zgrada u kojoj će biti smještene još pokoja šehidska porodica (npr. u Sapni od ukupno 27 stanova samo porodice a ostail stanovi pa vidjećemo i sami za par godina koji će to općinski službenici po službenoj dužnosti dobiti). Znači novac koji je iskljućivo namjenjen za rješevanje pitanjaraseljenih lica biće usmjeren da se i ostale kategorije koja imaju svoja ministarstva i svoje fondove kroz ovaj projekat okoriste. Na dobitku su samo općine jer po ovom projektu “napravili su sebi zgodnu kauzulu” stanovi su u vlasništvu općina a raseljene osobe nakon smrti naših roditelja trebaju da se snađu, što znači da ovo ipak nije trajno rješenje nego još jedno privremeno stavljanje flastera na ranu kao i u svemu djeca poginulih šehida ostaju na ulici. Oduzimaju nam sva prava nakon što završimo školu i napunimo godine kao da će to nekim čudom vratiti naše roditelje i mi više nećemo biti šehidske porodice. Od ukupno 27 stanova samo 4 porodice šehida će dobiti pravo stanovanja. Dokumentaciju obraćanja ministasrtvi i obudsmenu možemo vam poslati na e-mail.
3. Kako je izgledao život u Sapni?
Što se tiče života u Sapni iz perspektive sad već odraslih mladih ljudi može se reči da je bio pun segregacije po osnovu toga što smo proganana lica koja je dovela vrlo često do toga da smo se sramili što smo djeca bez roditelja, da smo nezaštićeni, da smo manje vrijedni da ne pripadamo ovdje bilo nam je stavljeno do znanja da su naše majke po automatizmu po mišljenju lokalnog stanovništva a i općinski službenika laka meta, žene lakog morala da im se svako može obratiti kako hoće, kad je tražena pomoć bile su uz sprdnju na njihovg račun odbijene. Primjer Mehmed koji ima sve petice osnova i srednja škola učenik koji je bio član svih sekcija, posvjedočeni najbolji učenik generacija od osnivanja JU Mješovite srednje škola Sapna bude gurnut u stranu jer Bože moj tamo nekom lijevom ko zna svirati harmoniku a prosjek mu je 4 i nešta bitnije da se upiše na fakultet koji će napustiti kroz par mjeseci jer ne može da izdrži. Za stipendije smo bili odbijani jer imamo svoje ministarstvo i jer djeca općinski službenika i njihovi rođaka koja su imućnija imaju prednost. Samo zadnju godinu studija koju je uspješno završio u roku saznaje od općinske boračke organizacije da ima pravo na 100 KM što je zadnji 15 godina njegovog i školovanja sve djece iz kolektivnog smještaja bilo sakriveno. Nakon što se prijavio od ukupno dva kandidata jedan je on na odrađivanja pripravničkog u općinu, njihova nečovječnost ide do te mjere da je Mehmed drugoplasirani koji je u bodovnoj listi za razliku od prvoplasiranog iako osoba je stambenoo zbrinuta a mi nismo ima više bodova, iako oba roditelja rade od prije rata u Domu zdravlja jedan od njih je općinski vjećnik Mehmed ima manje bodova, iako Mehmed duže vremena boravi na birou jer je prije završio fakultet ima manje bodova i kao šlag na tortu Mehmed ima manje bodova po osnovu statusa ratni vojnih invalida i šehidskih porodica jer je izgleda manja šteta kad ti oca ubiju nego kad je živ zdrav i radi i dalje. Jedini stavka koji nisu mogli zanemariti i namjestiti je ta da ima sve 10-tke na fakultetu i da je dobio nagradu Federalnog ministarstva za obrazovanje na prijedlog UNTZ. A sve to u cilju jer se nakon godinu dana pravplasiranom može namjestiti radno mjesto u općini. Nakon poziva općinskom organu za boračka pitanja da im se istina kaže u lice službenik koji se javio je bio svjestan stanja i samo potvrdio da je tako, nakon čega Mehmed svojevoljno odbija po treći put da se spušta na njihove grane i odlazi u Jablanicu da radi pripravnički gdje je bio prihvaćen po zaslugama. Iz svega navedenog može se zaključiti koliko negative emocije i sjećanja imamo prema periodu iza nas.
5. Da li ste imali mogućnost obnove stambenog objekta koji su tvoji roditelji imali ranije u Srebrenici?
U prvih 5 godina nakon pada Srebrenice krenuo je projekat Ključ u ruke u kojem je bio obuhvaćen naš stambeni objekat. Situacija je bila sledeća a tvoji roditelji možda i znaju da nisi smio ni otići do Zvornika a kamo li do Miliće gdje je 90 % četnika. Vrijeme kad nisi imao prevoz nisi imao muškog člana porodice, nisi imao u selu jednog čovjeka da nadgleda radove, žena koja je neuka istraumirana neupućena primorana je bila da potpiše ugovor. Nakon što se ukazala mogućnost da ode i vidi šta su uradili i svjedoČenja komšija koji su noću krali materijala objekat za koji imamo fotografije i dokaze izgleda kao urušena štala. U donjem lijevom uglu gdje je ostalo blokova od objekta koji je srušen za vrijeme rata i coklo koje je kislo svih tih godina oni su nadogradili zatim na tavan umjesto greda bukvalno je stožina za sijeno postavljena omotana žicom na sredini gdje se krov ukrivo i gotov pao. Objekat je neuslovan za život a kamo li za bilo šta drugo. Nakon što su dokazi predočeni i da je majka dovedna u zabludu usvojeno kao shodno da se uključimo u ovaj projekat Zatvaranje kolektivnih smještaja zaslugom jednog mladog poštenog i hrabrog uposlenika Centra za socijalni rad Sapna i zahvaljujući njihovom cjelom kolektivu, dok je informacija iznutra sa sjednice vijeća dok je bila ova tačka dnevnog reda bila da je to bilo mrsko i da je bilo negodavanje od strane pojedinih vijećnika ali svjesni činjenice da će imati jednu šehidsku porodicu od ukupno čeitiri a da je 27 stanova imap su teška srca pristali.
6. Kako gledaš na činjenicu da mnogi putem različitih projekata žive na priči o Srebrenici, dok daleko od objektiva kamere i svih projekata, budžeta države, životne bitke biju žrtve Srebrenice?
Svako od nas sa ove tačke gledišta godinama unazad je svjestan jer je doživio da se na našim sudbinama kite perjem kako nam pomažu i kako se razni projekti “izmišljaju” da se pojedinci okoriste. Sama politika vrha države je bazirana da krivca tražimo u nekim spoljnim faktorima dok je istina oni među nama nisu zaštili kada je trebalo civile da su doveli do pokolja da godinama održavaju u životu politiku rata žrtve nas kao raseljenih i prognanih lica namjenski jer to nekom tako odgovora. Nikako za sve ove godine nemogu da nađu prostora ni novca od silnih donacija od silnih fondova da se na jedan ljudski način napon rješi makar taj dio stambenog zbrinjavanja progananih lica koji naravno ne ide na račun države ili iz lićnih džepova već većinom inostranih država i njihovim donacijama. Jedini krivac u poslednjih godina jeste i isključivo naš državni aparat naši predstavnici ako ih tako možemo uopće i zvati. Mehmed i ja smo sad u fazi sizifovog posla tako reći pokušavamo dokazati zlu namjeru državnog aparata općinskih službi u još jednom ovoga puta konačnog kvazi trajnog zbrinjavanja raseljenih lica kroz projekte gdje mi ćemo opet biti gurnuti u stranu medijski oni će ispasti dobričine a mi rulja koja treba biti zadovoljna i ovo što smo dobili.
Hrvatska teniserka, Mariana Dražić, zaprijetila je još početkom godine da ubuduće neće igrati pod hrvatskom zastavom zbog ignoriranja od strane nekih ljudi iz Hrvatskog teniskog saveza.
Veza s Bosnom i Hercegovinom je njen otac Darko Dražić, nogometni trener rodom iz Novog Travnika.
Jedna od najljepših teniserki svijeta u nedavnom razgovoru za dobarportal.net rekla je da bi prihvatila poziv i zaigrala za reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
“Službeno nisam dobila ponudu iz BIH, ali bih poziv sigurno prihvatila”, kazala je Mariana Dražić.
Pandemija koronavirusa poremetila je njene planove, ali se sa popuštanjem mjera ponovo vratila na teniski teren. Mariana se sada nalazi u Beogradu gdje učestvuje na turniru “Eastern European Championship”.
Zanosna 25-godišnja teniserka iz Makarske je u jakoj konkurenciji kao drugoplasirana u grupi B izborila učešće na završnoj Masters sedmici turnira.
“Jedina sam se iz Hrvatske odazvala igranju na turniru, odigrala sam dobro i pobijedila neke bivše top 150 WTA igračice i nadolazeće nade, te poslije pet pobjeda završila sam kao drugoplasirana u svojoj grupi i tako osigurala igranje Mastersa naredne sedmice”, kaže Mariana Dražić koja je pokazala da zna igrati dobar tenis te se nada da će i u budućnosti što više napredovati na WTA listi i krenuti na turnire većeg nagradnog fonda.
