ZAŠTITIMO RIJEKE: Leonardo Di Caprio podržao apel Vladi FBiH o zabrani gradnje hidrocentrala

0

Balkanske rijeke se i dalje suočavaju sa naletom izgradnje MHE, uključujući zaštićena područja, uz planove da se izgradi 3.000 brana u regiji. Brane sa sobom nose i izgradnju pristupnih puteva, mostova i dalekovoda. Gradnjom brana, odnosno MHE, uništava se okolna šuma i ugrožavaju životinje koje tu žive. Prema stručnjacima za slatkovodne ribe, ako se ovi planovi realizuju, najmanje 10 odsto evropskih vrsta slatkovodne ribe će izumrijeti ili biti na ivici izumiranja. 

 

Vodeće globalne organizacije za očuvanje prirodne sredine podržavaju Koaliciju za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine, te apeluju na Vladu Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) –  Premijera Vlade FBiH, gospodina Fadila Novalića, Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije i Parlament FBiH – da se Zaključak o potpunoj zabrani izgradnje malih hidroelektrana (MHE) u FBiH – koji je Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio 23. juna 2020. godine –  hitno implementira u cijeloj FBiH, bilo izmjenom postojećeg zakonodavstva ili donošenjem novih propisa kojim bi se momentalno zabranila i spriječila daljnja nekontrolisana gradnja MHE u FBiH. U slučaju da Vlada FBiH ne postupi po ovom Zaključku, odnosno Parlament FBiH isti ne usvoji u formi posebnog zakona, nastavit će se sa ugrožavanjem hiljade kilometara toka divljih rijeka, kvalitete života lokalnih zajednica, prava na pristup pitkoj vodi, turističkog potencijala zemlje, kao i prirode i divljih životinja koje ovise o zdravim vodotocima.

 

„Ovo je prilika za Bosnu i Hercegovinu da svojim primjerom postane prva u Evropi po zaštiti netaknutih i biološki najraznovrsnijih rijeka na kontinentu“, rekao je Barney Long, viši rukovodilac za zaštitu vrsta u organizaciji Global Wildlife Conservation.

Zaključak o potpunoj zabrani izgradnje MHE kojim se štite rijeke potpuno je ohrabrenje, ali da bi to zaista urodilo plodom, sada se mora preinačiti u zakon. U suprotnom, MHE će nastaviti da nanose nepopravljivu štetu živom svijetu koji ovisi od slatke vode i ljudima koji tu žive, što će promijeniti ravnotežu ovih ekosistema koji doprinose ukupnom zdravlju naše planete.

(FOTO: Arhiv / IZVOR:Google)

 

Rijeke između Slovenije i Albanije, uključujući i rijeke u Bosni i Hercegovini, smatraju se najvažnijim čvorištem za ugroženu biološku raznovrsnost slatkih voda u Evropi. Šezdeset devet vrsta koje žive u ovim rijekama ne živi nigdje drugdje u svijetu. Balkanske rijeke – poznate i kao „plavo srce“ Evrope – su dom za pastrmku glavaticu, mekousnu i prespansku pastrmku; ugroženu (ili dunavsku) mladicu; ugroženog balkanskog risa i ugroženog bjelonogog raka. One pružaju kritično važno stanište za mnoge od 113 ugroženih vrsta slatkovodne ribe na Balkanu.

 

Balkanske rijeke se i dalje suočavaju sa naletom izgradnje MHE, uključujući zaštićena područja, uz planove da se izgradi 3.000 brana u regiji. Brane sa sobom nose i izgradnju pristupnih puteva, mostova i dalekovoda. Gradnjom brana, odnosno MHE, uništava se okolna šuma i ugrožavaju životinje koje tu žive. Prema stručnjacima za slatkovodne ribe, ako se ovi planovi realizuju, najmanje 10 odsto evropskih vrsta slatkovodne ribe će izumrijeti ili biti na ivici izumiranja.

Međunarodna unija za zaštitu biološke raznovrsnosti u slatkovodnim ekosistemima trenutno ispituje prijedlog za proglašenje 11 ključnih područja biološke raznovrsnosti u Bosni i Hercegovini, s mogućnošću proširenja, i ističe da su ova mjesta od globalne važnosti za zdravlje planete i održanje biološke raznovrsnosti. Uprkos tome, u Bosni i Hercegovini, 436 MHE su izgrađene, u nekoj fazi izgradnje ili planiranja.

U projekte gradnje MHE ulažu lokalni i strani investitori, iz raznih izvora finansiranja, uključujući subvencije za obnovljivu energiju. Pojedini investitori tvrde da hidroenergija može pomoći da Bosna i Hercegovina dostigne cilj od 40 odsto obnovljive energije (što je među najvišim ciljevima u Evropi), kako bi država bila korak bliže pridruženju Evropskoj uniji. Iako postojeće MHE u Bosni i Hercegovini predstavljaju samo oko tri odsto ukupne godišnje proizvodnje energije u državi, uz ogromnu štetu po okolinu, vlada je nastavlja izdavati dozvole i subvencije za nove male i srednje hidro-projekte koji malo doprinose „obnovljivoj energiji“.

“Političari u BiH mogli su uvidjeti da MHE izazivaju žestok otpor širom zemlje“, kaže Marsela Pećanac, osnivačica Ateljea za društvene promjene – ACT.

Brane na MHE uništavaju ne samo rijeke i okolinu, nego preusmjeravaju i zagađuju vodu i ograničavaju pristup pitkoj vodi lokalnim zajednicama. Rijeke omogućuju i održivi razvoj ekoturizma, granu privrede koja potpuno ovisi o zdravim, slobodnim i netaknutim rijekama.  Mnogi stanovnici Bosne i Hercegovine rijeke smatraju dijelom identiteta. Lokalne zajednice širom države, naprimjer mještani koji žive pored Neretvice, Kruščice, Kasindolke, Bjelave i drugih rijeka protestuju, formirajući ljudski štit da spriječe buldožere da započnu s poslom.

(FOTO: ARHIVA /IZVOR: Google)

„Kad god posjetim balkanske rijeke, preplavi me njihova ljepota i izobilje“, kaže Ulrich Eichelmann, koordinator kampanje „Plavo srce“ iz organizacije Riverwatch.
Ono što mu najviše upada u oči je to što se ljudi dižu da zaštite svoje rijeke i potoke – oni se ne bore za novac ili slavu, oni se bore za svoje rijeke, svoju zemlju i svoju budućnost. Ovo je jedinstven primjer u današnjem svijetu! Ali, ovim ljudima treba pomoć iz cijelog svijeta.
“Moramo se ujediniti da spasimo Plavo srce Evrope“, poruka je Ulrich Eichelmanna

 

“Pored poziva Vladi FBiH da formalno zabrani izgradnju MHE, organizacije za očuvanje prirodne sredine iz Amerike i Evrope apeluju i na drugi entitet u BiH, Republiku Srpsku (RS), da donese sličan zakon. Nakon inicijative FBiH, RS je takođe nedavno predložila sličan zaključak o zabrani izgradnje MHE, ali je Narodna skupština RS odbila prijedlog uprkos pritisku lokalnih zajednica”, naveli su u saopšenju za javnost iz fondacija Atelje za društvene promjene – ACT

 

 

DAVOR ILINČIĆ NAS TREBA: Obolio je od rijetkog oblik tumora, budimo humani

Tridesetosmogodišnji Davor Ilinčić iz Sarajeva, suprug i otac trogodišnjeg sina, obolio je od rijetkog oblika tumora, a za liječenje mu je potrebna naša pomoć – molimo vas za podjelu informacija, jer i podjela je vid pomoći.

 

 

Kako bismo pomogli Davoru da pobijedi ovu opaku bolest, otvorili smo humanitarni telefon 17006 (dostupan svim telefonskim operaterima u Bosni i Hercegovini), kojim možete donirati 2 KM, a pomoći ćete i samom podjelom apela. Davor je prvi put operisan 2018. godine kada mu je odstranjen rep i dio trupa pankreasa te slezena.

Nakon manje od dvije godine, bolest se vratila u još većem obliku u loži pankreasa sa metastazama na jetri. S obzirom na to da se radi o jako rijetkoj vrsti tumora, Davor je otišao na liječenje u Beč, gdje se nalazi već dva mjeseca. Vodeći se prvim ph nalazom, onkolozi u Beču primijenili su terapije koje do sada nažalost nisu djelovale, tako da mu je 3.9.2020. godine urađena biopsija jetre. Patohistološki nalaz jetre pokazao je da je bolest uznapredovala sa dijagnozom neoendokrini karcinom III stadij.

 

Onkolozi su preporučili nastavak liječenja uz tri ciklusa hemoterapija svake tri sedmice. Cilj je da hemoterapije suzbiju karcinom kako bi se mogla uraditi operacija. Za svaku hemoterapiju Davor mora ostati tri dana u bolnici, a dan u bolnici košta 1.265 EUR. Ukupni troškovi tri ciklusa hemoterapija iznose 11.385 EUR, a cilj nam je da putem web platforme i online donacija skupimo 8.000 KM.  Pored online donacija na www.POMOZIBA.org i poziva na broj 17006, moguće su uplate i na naše račune sa obaveznom naznakom svrhe: „Davor Ilinčić“.

 

RAČUNI ZA UPLATE:

PayPal:  paypal1@pomozi.ba

Zavuplate iz BiH:

Intesa Sanpaolo Banka BiH  154-180-20085330-48

UniCredit Bank  338-730-22202506-52

Bosna Bank International d.d  141-306-53201196-79

NLB Banka d.d  132-260-20223371-17

 

Primalac: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo  Svrha: Davor Ilinčić

Za uplate iz inostranstva:

Banks name: Intesa Sanpaolo Banka BiH

SWIFT CODE:UPBKBA22

IBAN: BA39 1541802008533048

Primalac: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo

 

Za uplate na račun Pomozi.ba u Austriji:  ERSTE BANK  IBAN: AT64 2011182266475400  BIC: GIBAATWWXXX  Wien, Oestereich

Name: hilfhlfen-pomozi.ba

Verwendungszweck: Davor Ilincic

Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate.

 

https://m.facebook.com/story.php?story_fbid=2097871100345145&id=222427534556187

 

IZVOR: promozi.ba

ISTRAŽILI SMO: Zašto bi šah trebalo uvesti u obrazovni sistem

0

Šahovska igra je umijeće življenja. Porazi u šahu su opomena, pouka, upozorenje, a pobjeda ohrabrenje, podrška, poticaj. Šah je iznimno koristan za svakoga, a posebno za djecu.

Igranje šaha ima pozitivan utjecaj na pažnju kod učenika, na razvoj koncentracije, logike i podstiče disciplinu, što su samo neke od brojnih koristi koje od ove umne igre imaju i djeca koja je izučavaju u školama.

Evropski paralement je u martu 2012. godine donio Deklaraciju, preporuku za uvođenje šaha u obrazovni proces zemalja članica, na osnovu istraživanja koja su dokazala pozitivne utjecaje šaha.

“Ta preporuka je najbolji pokazatelj da šah ima izuzetno važna svojstva. Šah razvija mnogobrojne osobine, od logičkog razmišljanja, objektivne procjene i ima taj sporski elemenat borbe.  To bi i mi u BiH trebali uraditi iako nismo u EU iz razloga jer je naša država jedina s prostora bivše Jugoslavije koja je osvojila medalju i to srebrenu na Šahovskoj olimpijadi u Moskvi 1994. godine. To znači da je šah nešto čemu bi morali dati prioritet”, kaže akademik Suad Kurtćehajić, član Predsjedništva Šahovskog kluba Sarajevo (ŠK).

Akademik Suad Kurtćehajić (FOTO: Arhiva)

Također, i iz Prosvjetno-pedagoškog zavoda Kantona Sarajevo (PPZ KS) smatraju da bi šah trebao naći svoje mjesto u obrazovnom sistemu jer igranje šaha ima pozitivan utjecaj na pažnju kod igrača, na razvoj njihove koncentracije, logike, sportskog duha i samodiscipline.

“Poznata nam je činjenica da su neke evropske zemlje uvele šah u obrazovni sistem, Njemačka čak kao nastavni predmet. Mnoge zemlje u svijetu šahu daju značajno mjesto u obrazovnom sistemu. Nažalost, u BiH, a samim tim i u KS, još uvjek nije dovoljno sazrela svijest obrazovnih vlasti da bi uvođenje šaha u obrazovni sistem imalo pozitivne efekte i unaprijedilo obrazovanje”, ističu iz PPZ KS.

Svoje mišljenje o uvođenju šaha u škole dao nam je i učenik Ensar Radača.

“Šah bi trebao biti izborni predmet kao što su npr. vjeronauka ili kultura religija. Bilo bi dobro birati recimo šah/muzičko jer ima djece koja baš ne vole neke predmete zbog određenih razloga”, kaže Ensar Radača.

Braća Daris i Harus Kulić su istog stava.

“Svakako smo zainteresirani za ideju da u školama imamo šah kao predmet”, dodaju braća Kulić.

Mnogobrojne koristi uvođenja igre šaha u obrazovni sistem (FOTO: Ilustracija)

Majka jednog osmogodišnjaka ističe kako je njen sin pohađao školu šaha od početka školske 2019/20. pa sve dok nije obustavljena zbog pandemije koronavirusa i da sada jedva čeka da nastavi sa časovima.

“Veoma ga to zanima i zainteresirao se za  šah u škol jer su se tako zabavljali u produženom boravku. Razvijajući logiku igranjem šaha, primjetili smo da nije imao nikakve probleme u školi vezano za usvajanje nastavnog programa, tako da mi, kao njegovi roditelji veoma podržavamo uvođenje šaha u škole, jer vidimo da itekako ima koristi, a uz to je šah aktivnost koja ga odvlači od nebitnih stvari koje se nalaze na mobitelu, tabletu, računaru, televiziji”, kazala nam je Selma Katica.

Akademik Suad Kurtćehajić dodaje da Bosna i Hercegovina ima potencijal u tom pogledu i da ne trebamo kaskati jer ćemo se onda naći na začelju nečega gdje smo bili među najboljima na svijetu.

“Lično bih volio da šah bude obavezan predmet u školama zato što je BiH kao mala zemlja ostvarila takav uspjeh.  Zamislite vi u opkoljenoj državi, u ratu da ta jedna multinacionalna reprezentacija nadvisila ogromne svjetske velesile. Moramo biti po nečemu prepoznatljiva država, a mogli bi biti po šahu jer smo već bili. Važno je da nas akceptiraju u nečemu i trenutno ne vidim drugi sport osim šaha u kojem bi BiH mogla biti prepoznatljiva”, potcrtava član Predsjedništva ŠK Sarajevo.

Igranje šaha doprinosi razvoju formalne pismenosti (FOTO: Ilustracija)

Stoga je neophodno da se izvrše sve potrebne pripreme na uvođenju šaha u obrazovni sistem.

“Šah se može uvesti kao izborni predmet ili kao vannastvna aktivnost. U tom slučaju, svaka škola bi mogla biti obavezana da ima šahovsku sekciju. Nije za očekivati da se šah može uvesti kao zaseban nastavni predmet zbog opterećenosti učenika brojem nastavnih sati u toku sedmice, ali na dva prethodno navedena načina, sigurno bi se to moglo učiniti”, kažu iz PPZ KS.

Iz ŠK Sarajevo ističu kako je njihov predsjednik doc. dr. Haris Gekić bio napravio kompletan elaborat za uvođenje šaha za djecu tj. da njihov klub organizuje obuku za đake, ali tvrde da nisu naišli na razumijevanje od strane nadležnih organa.

“Bili smo usmjereni ka Gradu Sarajevu i gradonačelniku Abdulahu Skaki, ali su nam se samo zahvalili i poželjeli sretan rad ne shvatajući da mi ne možemo raditi ako nemamo veća finansijska sredstva. Ne kažem da nemamo nikakvu podršku, imamo neke turnire gdje nam se pomogne, ali tragedija je da jedan klub koji ima 116 godina dugu tradiciju da ne naiđe veći odziv. Naš klub nosi ime grada Sarajeva te imamo problem što ne znamo cijeniti te vrijednosti”, ističe akademik Suad Kurtćehajić koji dodaje da bi mladi bili zainteresovani da se organizuju škole šaha koje će oni redovno pohađati.

Iz svega navedenog može se zaključiti da bi u narednom periodu trebalo provesti sveobuhvatnu kampanju na promociji šaha. U pripremnoj fazi, trebalo bi ispitati i stavove roditelja o uvođenju šaha u škole, kao i stavove nastavnika i odgovornih osoba u obrazovnim vlastima.

“Potrebno je da se pored direktinih sudionika u obrazovanju i roditelji upoznaju o prednostima i koristima igranja šaha. Također, šah kao intelektualna igra doprinio bi razvoju formalne pismenosti koja je, kako je međunarodno istraživanje PISA pokazalo da je, na vrlo niskom nivou u BiH”, zaključuju iz PPZ KS te poručuju da su spremni da naprave iskorak u odnosu na druge nadležne institucije te da se uključe u pripremu za uvođenje šaha u odgojno-obrazovni sistem u KS.

PONOS BIH: Berina Muhović, mlada genetičarka radila u kompaniji koja je razvila vakcinu za COVID-19

0

Berina Muhović magistrirala je na Odsjeku za genetiku i bioinžinjering na Internacionalnom Univerzitetu u Sarajevu.

Ova 24-godišnja djevojka iz glavnog grada Bosne i Hercegovine interes prema prirodnim naukama gaji još od djetinjstva. Oduvijek je imala želju pomagati ljudima u smislu poboljšanja njihovog zdravlja, a ta njena želja je bila ono primarno i osnovno za sve kasnije što će doći.

“Još kao dijete imala sam čitave kolekcije knjiga i časopisa o hemiji,  biologiji i fizici te sam imala običaj da lijepim zidove sobe sa meni interesantnim isječcima iz istih. Svijet oko sebe sam tada počela da posmatram kroz meni interesantnu prizmu, a to je svijet prirodnih nauka”, kaže Berina Muhović.

Za genetiku i molekularnu biologiju i njima relevantne discipline opredijelila se iz razloga jer u njima najpotpunije pronalazi odgovore na sva svoja “zašto” pitanja.

“Genomski i proteinski nivoi u ćeliji su definitivno meni najinteresantnija početna tačka i tačka do koje želim zaroniti kada je potrebno konstruisati pitanja i dati relevantne odgovore na razvoj kompleksnih bolesti i pronalazak terapeutika za liječenje istih”, govori naša sagovornica.

U svom dosadašnjem radu ponosna je na svaki rezultat istraživanja koji je na bilo koji način doprinio naučnoj zajednici.

“Izdvojila bih svoj nedavni angažman u okviru naučnog istraživanja na odjelu za Translacionu Onkologiju medicinskog univerziteta u Mainzu (TRON – Translational Oncology Mainz) u Njemačkoj. Radila sam na nekoliko projekata od kojih su svi uključivali rad s tumorskim ćelijama te primjenom naprednih naučnih metoda kao što su CRISPR aktivacijska tehnologija i viralni vektori u cilju upotpunjavanja znanja na području imunologije tumorskih ćelija”, objašnjava ova mlada genetičarka.

Berina Muhović (FOTO: Berina Muhović, privatni arhiv)

Dodaje da je osnovni cilj razvijanje i otkrivanje različitih bioloških markera koji mogu poslužiti u pronalasku personaliziranih imunoterapija za liječenje kancera i infektivnih bolesti te zajedno uz usku saradnju s farmaceutskim kompanijama, kao što je “BioNTech” kompanija iz Mainza pomoći u unaprijeđenju ljudskog zdravlja.

“Ono što me posebno raduje i na šta sam ponosna, pored ličnog uspjeha, je činjenica da je “BioNTech” jedna od vodećih svjetskih kompanija u pronalasku vakcine za COVID-19. Zadovoljstvo je bilo biti dio takve jedne kvalitetne priče kako naučni tako i društveno, gdje sam imala priliku upoznati sjajne mentore i kolege iz obje pomenute kompanije”, riječi su ove ambciozne Sarajke.

Naglašava ogroman značaj genetike i molekularne biologije u pronalasku vakcine za COVID-19.

“Osnovna znanja iz područja genetike i molekularne biologije svakako su preduslov za daljni rad i razvoj vakcine. Bez općeg znanja o SARS-Cov-2 patogenu, na kojem su naučnici radili i rade i dalje, kao što je skvenciranje genoma, strukturi proteina, signalnim putevima i imunološkim odgovorima koronavirusa, ništa ne bi bilo moguće. Dolazak pandemije na svjetsku scenu je definitivno zlatno doba za pomenute oblasti, što ne samo da je jasno vidljivo u domenu nauke, već svakako služi kao dokaz o tome koliko su ove grane bitne gledajući s društvenog aspekta.  COVID-19 je svakako samo još jedan pečat i ponovni poziv na buđenje svijesti u društvu kada je u pitanju značaj stručnjaka iz oblasti genetike”, ističe Berina Muhović.

Činjenica je da se u naučna istraživanja u inostranstvu enormno više ulaže nego u Bosni i Hercegovini. Prema njenim riječima, ključ uspjeha u naučnom okruženju je u pozitivnoj atmosferi i zdravom odnosu među radnim kolegama.

“Ono što bih izdvojila kao pozitivno radno iskustvo koje sam obavljala vani, jeste nepostojanost segregacije na osnovu akademskog obrazovanja. Mi smo svi tim: jedan dan slušate vaše mentore, drugi dan ste vi mentor vašem mentoru i tako neprestano učimo jedni od drugih. Kolege i vaši mentori su veoma opušteni, obični ljudi koji vam dozvoljavaju da se razvijate kroz rad mnogo pravilnije. Kad kažem pravilnije, mislim na to da se mnogo ulaže u one kojima je potrebna pomoć pri prevazilaženju prepreka”, priča nam naša sagovornica te dodaje da je uz jednu takvu atmosferu progres zagarantovan.

Berina Muhović (FOTO: Berina Muhović, privatni arhiv)

Iako u Bosni i Hercegovini ima veoma kvalitetnih, sposobnih i ambicioznih mladih ljudi, ističe kako je zapanjujuće i tužno što se u našoj državi ne ulaže mnogo u nauku i razvoj iste.

“To nisu ljudi koji samo ostanu na svojim idejama i ambicijama već rade sve što je u njihovoj moći da se približe ostvarenju svojih ciljeva. Taj proces je veoma dug i pun prepreka, a zapravo prilika gdje bi država, trebala ponuditi odgovor ili pripomoći takvom jednom procesu. Bez novčanog ulaganja u istraživanja i stvaranja adekvatnih uslova za daljni razvoj naučnih istraživanja ne može se stvoriti potrebni sistem i napredak u kojem započeto postaje i ostvareno. Nažalost, zbog toga mladi traže privremeni ili dugoročni odgovor u zemljama u kojima su ogromna ulaganja u nauku i njen razvoj svakodnevnica i praksa već dugi niz godina”, smatra Berina Muhović.

Vjeruje da postoji dosta mladih koji u sebi kriju potencijal za bavljenje naukom, ali da ovdašnji obrazovni sistem čini da im se želja i intenzitet ka tome drastično smanji.

“Obrazovni sistem kakav je danas je veoma usko područje za takav jedan razvoj. Mislim da je esencijalno imati dobar, dinamičan, zanimljiv i pomalo drugačiji način interpretiranja svih kompleksnijih stvari u nauci koji će služiti kao okidač i uvod u naučni svijet kako bi pojedinici osjetili privlačnost i bliskost s materijom prije nego odbojnost”, mišljenja je naša sagovornica te dodaje da bi učitelji, nastavnici i profesori trebali biti najveći nosioci ovoga zadatka.

Potcrtava i činjenicu da živimo u digitalnom svijetu gdje postoji bezbroj interesantnih načina kada je u pitanju predstavljanje nauke.

“Obrazovni sistemi i načini predavanja sveli su se na minimalana ulaganja i trud da se probudi želja i interes kod mladih. Obično su matematika, fizika ili hemija grane koje u startu imaju tu neku negativnu konotaciju zbog kompleksnosti takve materije. Tako da studenti od početka stvore neku vrstu odbojnosti prema tim predmetima i odluče se za neku granu koja nije tako predstavljena”, kaže ova mlada Sarajka koja je učestvovala u organizaciji različitih zanimljivih radionica, seminara i obilježavanja bitnih dana u nauci kako bi se podigla društvena svijest o nauci.

Mladima poručuje da pronađu svoje “zašto” pitanje i da im ono, bez obzira na profesionalno opredjeljenje, bude osnovni pokretač i motiv za dalje.

“Uvijek težite da idete prema tome “zašto”, bez obzira da li se kretali brzo ili sporo i nikada ne odustajte. Pravite greške na tom putu. Griješite mnogo i zaljubljujte se u svoje greške jer one nikako nisu korak unazad ili zastoj već korak bliže pronalasku željenog odgovora”, riječi su naše sagovornice.

Ova mlada genetičarka i u budućnosti planira nastaviti svoju naučnu karijeru i usavršiti svoje znanje što je više moguće.

“Želim proširiti svoje vidike i sarađivati s kolegama na internacionalnom nivou kako bih imala što potpuniju sliku i iskustvo u nauci. Tako da pronalazak adekvatnog doktorskog studija svakako mi je od interesa kao sljedeći korak. Kvalitet, interes i pozitivno ocijenjene aplikacije svakako su prepoznali veoma poznati europski instituti, kao što je Fraunhofer Institut za ćelijsku terapiju i imunologiju u Njemačkoj”, zaključuje Berina Muhović.

EDITA MARIĆ: Pitam se kada će mladi u BiH spoznati svoju ulogu i odgovornost prema društvu

0

Edita Marić (30) iz Mostara diplomirala je u oblasti međunarodnog prava i diplomatije na Američkom Univerzitetu u Bosni i Hercegovini (AUBIH) te magistrirala u oblasti prava na University College Londonu (UCL) kao dobitnica prestižne Chevening stipendije.

Sada ova Mostarka radi kao saradnik za pravne poslove i istraživanje u konsultantskoj firmi.

“Svaki radni dan je drugačiji i nepredvidiv, i ono što bih posebno istakla jeste što pored pravnih poslova, također imam priliku usavršiti neke nove vještine i znanja, konkretno u poduzetništvu te smatram da je takav spoj potreban na današnjem tržištu. Biti pravnik je postao širok pojam i on podrazumijeva stjecanje brojnih drugih vještina, te naročito cijenim što je trenutni posao raznovrstan u tom smislu”, kaže Edita Marić u razgovoru za dobarportal.net.

Svojevremeno je radila i u Komisiji za sigurnost i saradnju u Evropi, poznatijoj kao Helsinški Komitet za ljudska prava pri američkom Kongresu.

“To je bilo neprocjenjivo iskustvo, od rada sa supervizorima koji su neka od najvećih imena na Capitol Hillu, samih radnih zadataka te prisustvovanja brojnim eventima i organizacije istih, te u konačnici do razumijevanja samog načina funkcionisanja jednog takvog zakonodavnog tijela. Ono što sam primjetila jesu potpuna posvećenost i profesionalnost u radu te uvažavanje mišljenja i podsticanje na diskusiju sa mladjim kolegama/stažistima, što bih voljela da vidim i u našem bh. administrativnom aparatu i društvu generalno”, priča naša sagovornica.

Edita Marić (FOTO: Edita Marić, privatni arhiv)

Također, volontirala je i na predsjedničkoj inauguraciji Baracka Obame, a u Washington D.C.-u boravila je šest mjeseci te se trudila biti dijelom svih dešavanja.

“Inauguracija je bila poseban doživljaj, i bila sam fascinirana ponosom na licima hiljadama ljudi koji su prisustvovali i osjećaja pripadnosti i jedinstva koje su dijelili.  Dok sam radila u D.C.-u, a i poslije dok sam živjela u Londonu i nešto kratko u Istanbulu, često sam pravila paralele sa našom zemljom. Možda jesam idealist, ali bih voljela da našu zemlju osjećaju svojom svi njeni građani (ne želim da zvuči kao kliše jer nije i ne želim da zvučim kao političar jer to nisam) i da se na svakom njenom pedlju slavi npr. Dan državnosti, jer iskustvima poput ovog sam postajala svjesnija koliko su nam nužne reforme u BiH i suočavanje sa prošlošću i historijskim činjenicama”, ističe ova Mostarka.

U Bosnu i Hercegovinu se vratila zbog privatnih i profesionalnih razloga.

“Jedan od razloga je bio svakako pokušaj da doprinesem bh.društvu stečenim znanjem. Kako ste i sami svjesni, čini se bh. društvo i nije baš spremno ili voljno da mu se pomogne pa vrlo često, ako ne i svakodnevno zanemaruje svoj kvalitetni kadar. Ipak, sretna sam što pripadam onoj grupi mladih ljudi koja ne očekuje ništa od sistema, i koja će samo svojim radom i zalaganjem ostvariti svoje ciljeve i nadam se biti dijelom dobrih i neophodnih procesa u ovoj državi”, govori Edita Marić.

Edita Marić (FOTO: Edita Marić, privatni arhiv)

Dodaje kako je najviše ponosna na bezuslovnu podršku koju je uvijek imala od najbližih ljudi.

“Ponosna sam i na uloženi trud kako u obrazovanju tako i tokom svih volontiranja, praksi i poslova te na ljude koje sam upoznavala tokom svih tih iskustava i na projekte koje smo radili zajedno, kao i na neke od njih koje još pokušavamo realizirati i na kojima aktivno radimo”, naglašava naša sagovornica.

Kako kaže, u Bosni i Hercegovini primjećuje jedan dosta pasivan položaj mladih.

“Sve dok većina mladih ljudi razmišlja o nepotizmu u bilo kojoj sferi kao prirodnoj i normalnoj pojavi jer im taj posao/pozicija/kvota u obrazovanju pripada i da je zaslužuju a ne jer su se potrudili i zaradili je, o politici kao sredstvu za stjecanje primarno individualne koristi a ne sveopće društvene odgovornosti, o poduzetništvu i bijegu iz komfor zone kao nepopularnom i nepoželjnom koraku, o zapošljavanju u državni sektor kao sigurnoj opciji, a ne da bi bili dijelom reforme tog istog sistema i jedna nova energija koja može pružiti drugu perspektivu, smatram da dugoročno kao društvo ne možemo napredovati i da njegujemo potpuno pogrešne vrijednosti”, mišljenja je Edita Marić.

Edita Marić (FOTO: Edita Marić, privatni arhiv)

Potcrtava kako i među mladima ima izuzetaka i odličnih primjera.

“Moram navesti i da je naše društvo bogato izuzetnim mladim ljudima, poput Aide Hadžić, Ismaila Šehića, Ismaila Ćidića, Kemala Keme Nedžibovića, Igora Nikolića, Emine Zahirović-Pintarić i brojnih drugih a ovdje izdvajam samo neke, koje imam čast da poznajem, odnosno njihov konstantan rad i rast i zbog kojih još uvijek vjerujem da ćemo se kao društvo moći promijeniti i sazreti. Nadam se da ćemo kolektivno početi cijeniti i ono što imamo prije nego o njihovim uspjesima budemo čitali u stranim medijima. Pitam se i u kojoj mjeri će i kada mladi Bosne i Hercegovine spoznati svoju ulogu i odgovornost prema društvu, jer će oni morati biti nosioci promjena koje su neminovne kao rezultat evidentno loših trenutnih politika”, ističe naša sagovornica.

Dodaje kako pandemija koronavirusa nije poremetila njene planove te da je maksimalno iskoristila vrijeme koje je imala.

“Pored rada od kuće u trajanju od okvirno dva mjeseca, trudila sam se biti maksimalno produktivna, iako je u neizvjesnosti koja je vladala i sve nas na neki način držala pod kontrolom, bilo teško u pojedinim trenucima. Vrijeme koje sam imala na raspolaganju sam iskoristila kvalitetno, usavršavajući se čitanjem literature koja mi je bila na to ‘to-do’ listi, pripremi jednog od ispita u struci i naravno, kvalitetno provodeći vrijeme se porodicom”, govori ova ambiciozna Mostarka.

Edita Marić (FOTO: Edita Marić, privatni arhiv)

Otkrila nam je i šta je ono što je najviše motiviše u radu.

“I trenutni posao i obrazovanje te generalno svi poslovi koje radim za mene moraju imati svrhu, odnosno motiviše me dugoročna vizija posla/projekta te doprinos i lični pečat svakog od pojedinaca u timu. Također, važan mi je moj vlastiti trag koji ću ostaviti u svemu što radim. Ljudi oko mene su mi vječita inspiracija, kako u poslu tako i u projektima/incijativama na kojima radim pored posla”, riječi su naše sagovornice.

Kako kaže, i u budućnosti želi nastaviti sa stručnim usavršavanjem.

“Želim sarađivati sa proaktivnim mladim ljudima na projektima na kojima već radimo ali i tražiti prilike za nove društveno korisne projekte te se aktivnije posvetiti mentorstvu mladih ljudi, naročito onih koji planiraju studij ili rad u inostranstvu obzirom da mogu podijeliti svoja iskustva u toj oblasti”, zaključuje Edita Marić koja mladima poručuje da aktivno rade na usavršavanju, da se okruže aktivnim ljudima, da volontiraju što više, da borave/studiraju/volontiraju u inostranstvu i da pokušaju primijeniti stečeno znanje i vještine po povratku u Bosnu i Hercegovinu te da se ne boje izazova i da hrabro koračaju u njih.

MEDIJSKI SISTEM U BIH: Gdje prestaje novinarstvo, nastaje siva ekonomija

“Jedna je od najčudnijih pojava što se zavaravamo da od ovisnih ljudi možemo očekivati neovisna mišljenja.” Napisao je ovo Sigmund Graff još 1898. godine, a sada bi mnogi rekli kako njegovu misao možemo prenijeti na novinare danas u Bosni i Hercegovini.

Ukoliko uđete u medijski sistem ove male države na brdovitom Balkanu, nećete sresti sretne, zadovoljne i nasmijane radnike. Njihov rudarski posao više nije samo priča o pritiscima nekog moćnika kome se ove sedmice nije svidjela rečenica izgovorena u prilogu prikazanom na dnevniku. Ne govore samo o teškim urednicima koji 40 puta vraćaju napisane ofove.

Novinarstvo su sada opteretili vlasnici medija koji sitne, male novinare, doživljavaju kao robove. Rad bez ikakvog ugovora, honorar do 300 KM maksimalno, ali dušu za njega ostave mjesec dana. Volonterski rad koji traje godinama, plata od 500 KM za koju samo još što na glavi nisu počeli hodati. Sve je to realnost o kojoj se u medijima šuti jer gdje će govoriti o tome kada je situacija i u njihovoj redakciji takva.

“Šuti, nećeš se nikada zaposliti.” Rečenica je koju će kolega da ti saspe uvjeren kako će tako šutljiv bolje proći kod poslodavaca koji nakon bolovanja radniku daju otkaz.

Slađan Tomić je mladi novinar koji je tokom pandemije dobio otkaz iz televizije O kanal. Prvog septembra napunio je pola decenije profesionalnog rada u novinarstvu, ali od toga ima 14 mjeseci radnog staža, a i od toga dva su uplaćena.

“Problem je što novinari prepisuju ponašanje zajednice. Nisu spremni da se bore za svoja prava. Ja sam nekoliko puta predlagao obustavu rada kako bismo ostvarili neka prava, ali nisam imao podršku za to. Dio kolega je za, dio je za ali znaju da je uzaludan pokušaj okupljanja, neki su u strahu od otkaza imaju porodicu, djecu, kredite, a neki su obraz prodali za sitne novce. Problem je što određeni dio kolega koketira s menadžmentom i što zarad ličnog interesa narušavaju kolektivna prava. Ja sam godinama radio kao honorarac i nekako mi je bilo najteže što sam uvijek morao da radim za državne praznike jer su šefovi uvijek kazivali “starije kolege imaju prednost”, a kad treba više raditi tu su mlade kolege. Mladi novinari nisu poštovani, starije kolege često, ne svi naravno, nedostatak radnog dostojanstva pokušavaju kompenzirati degradacijom mladih kolega. Toliko puta sam čuo izjavu “ja imam više godina radnog staža nego ti života”.
Kršenje Zakona o radu, neplaćeni prekovremeni, male plate, loši uslovi rada doveli su do jedne tužne činjenice, sve je manje kvalitetnih novinara. Odnosno, znam iz iskustva, imao sam dosta poziva da preporučim kolege za posao, ali jednostavno ljudi ne žele da se bave novinarstvom. Nakon otkaza na O kanalu, nekoliko kolega i koleginica mi je kazalo kako ih novinarstvo ne zanima. Rizičan je posao, stresan, malo plaćen, a u Covid19 smo vidjeli i da je nestabilan.”

Ništa bolja situacija nije u medijima koji su u vlasništvu eniteta i države. Možda niste razmišljali kako djevojka ili momak koji vam donose informacije u dnevniku rade besplatno, ali i to je moguće u zemlji gdje prestaje novinarstvo, a počinje siva ekonomija.

A.J. je bio saradnik Federalne televizije. Za više od dvije godine rada u mediju koji još uvijek zbog političkih interesa nema Upravni odbor, odnosno ima samo jednog člana UO, A.J. je zaradio 50 KM.

“Sa završenom Srednjom ekonomskom školom u novembru 2015. prijavio sam se na konkurs na Radio Televiziji Federacije Bosne i Hercegovine, a nakon audicije prošao sam u uži izbor te sam počeo raditi kao saradnik na portalu federalna.ba.
Tada sam radio pola radnog vremena, volonterski i bez ikakve naknade. Poslije više od dvije godine takvog volonterskog rada, mislio sam da će me primiti kao pripravnika, ali se to nije desilo. Sve što sam dobio novčane naknade bilo je 50 KM i to na osnovu Ugovora o djelu za posljednji mjesec mog angažmana. Tada sam bio primoran napustiti medij koji je dio Javnog radiotelevizijskog sistema Bosne i Hercegovine i koji se finansira iz budžeta.”

Admir Salihović je urednik Face televizije koja zbog svoje uređivačke politike najčešće trpi ekonomske pritiske od strane vladajući struktura u Bosni i Hercegovini. Njegov stav je da smo u ovakvoj situaciji jer smo odmah na samom početku zaboravili značenje naše profesije.

“Zapravo, nije to zaboravljeno, već su, neke od naših kolega prodale, izdale našu profesiju. Danas su pojedini novinari plaćenici, samo izvršioci naredbi političara i pojedinih nalogodavaca. To novinari nisu! Mi, novinari, bismo uvijek trebali biti na putu pravde, istine, poštenja, ali su neki od nas, davno, zarad ličnih jeftinih interesa skrenuli sa pravog puta. Zbog toga strah i postoji među novinarima danas. Ne postoji jedinstvo! Pravi put, prave vrijednosti i ciljevi novinarske profesije su izgubljeni i rijetki su oni koji brane čast ove profesije! Sve bi bilo lakše da smo svi na pravom putu, da smo jedinstveni i istrajni, a tada straha sigurno ne bi bilo! Danas, evidentno je da novinari jesu dio kulture straha, čast izuzecima. Novinari se plaše političara, moćnika, “ljudi iz sjene” koji zbog svog položaja i uticaja odlučuju o životima nas i naših kolega! Plaše se za svoj posao, plaše se da ne ostanu bez hljeba za sebe i svoje najmilije, plaše se reći istinu, a bez istine nastaje totalni haos! Nemoguće je ne spomenuti da se naša profesija dovoljno ne cijeni, da nije plaćena i da donosi mnogo stresa, ali istinu i pravdu koju su kroz historiju donijele naše kolege svojim istraživanjima moraju biti naša vodilja. Dakle, samo hrabro, iskreno, posteno i istinito i tada straha nece biti!

S namjerom sam spomenuo uslove rada i cijenjenost novinarske profesije. Plate su male, uslovi rada nikakvi, novinari i novinarke često rade na crno, kolegice novinarke dobijaju otkaze kada odluče sa svojim partnerima osnovati porodicu….. Sve su ovo činjenice od kojih ne treba okretati glavu, moramo se boriti za svoja prava, ali ništa od ovoga nije opravdanje za laž, manipulaciju, spinovanje pa i za jeftinu izdaju i prodaju istine! Nije mi jasno zašto lažemo sami sebe, zašto pišemo i pričamo o drugim problemima, kritikujemo druge, a svojim šefovima šutimo! Trebamo prvo počistiti u svojim dvorištima, izaći na čistac sami sa sobom, onda sa svojim kolegama u redakcijama, da bi se mogli pošteno i predano boriti se za istinu! A ako naš put i borba ne mogu biti istina, zar nije pošten otkaz bolja opcija od straha, prijetnji i laži? Strah, nemoć, nesigurnost, neizvjesnost su uzrok šutnje! Ali toga ne smije biti ako se govori istina, ako se radi pošteno i ako nemamo oraha u džepovima. Ostati bez posla nije kraj svijeta. Sloboda je neprocjenjiva, i zar nije ljepše biti slobodan i pripadati slobodnima nego biti zaposlen, a živjeti u strahu, gubiti svoj identitet i biti zarobljen! Ja dileme nemam, istina, sloboda, poštenje pobjeđuju svaku šutnju i laž, samo nas fali na ovoj pravoj strani!”

Admir Salihović je prokomentarisao i odnos udruženja novinara prema onima čija bi prava trebali zastupati glasno, jednako za sve pred institucijama, vlasnicima medija, strankama.

“Kakva udruženja novinara? Ko još vjeruje u te zablude? Ko još vjeruje da neko brani prava novinara? Ima li ijedan novinar da su njegova prava zastićena nekim udruženjima novinara? Ta razjedinjenost nas ubija! Nama fali jedna prava, jaka, novinarska organizacija, udruženje, sindikat koji će biti zaštitnik svih nas! Udruženje koje će se boriti za kolektivne ugovore, bolje uslove rada i za pravi položaj u društvu, javnosti, zakonima i institucijama. Jednostavno, već jednom, moramo biti priznati kao sedma sila. Ali, opet ponavljam, krenimo od sebe! Budimo na pravom putu, svoje poštene kolege povedimo sa sobom i što je najvažnije distancirajmo se od onih koji ne žele raditi ovaj posao časno! Kada krenemo od sebe, kada “sredimo” svoje stanje onda ćemo biti sposobni napraviti jednu zdravu organizaciju, udruženje, sindikat koji će se boriti ravnopravno za prava svih nas, novinara. Tada neće biti tajnih konkursa, štela i prevara, i tada će oni kojih se novinari i novinarke danas plaše, strahovati od istine koju ćemo mi časno donositi našim građanima! Strah trebaju osjećati samo oni koji lažu, rade prevare, manipuliraju, spinuju, a novinari, oni pravi, se moraju distancirati od toga! Kad je vodilja istina, straha nema!”

Dragan Bursać smatra da su novinari najčešće sami krivi za stanje koje danas imamo u medijskom sistemu.

“Novinari su dio kulture u kojoj živimo. Čast izuzecima, ali uz ogromne sujete, strah i autocenzuru, oni su sami počesto krivi za stanje u kome se nalaze i novinarstvo uopšte. Dosta kolega doživljava novinarstvo ili kao uhljebljenje ili kao pripremu za dalji nastavak “karijere“ u političkim partijama ili PR-ingu. A novinarstvo je život. To je sastavni dio života čovjeka. Ne mogu govoriti za druge, ali konkretno meni, ako ne odgovoraju finacijski uslovi ili politka medijske kuće, a nema dogovora ja idem dalje. Ne dozvoljavam da bilo kada budem ucijenjen.”

Pogrešno razmišljanje je da privatni mediji žive samo od reklamnog prostora koji prodaju. Prešute vlasnici i menadžment medija u Bosni i Hercegovini koliko novca dobiju kroz grantove opštinskih, kantonalnih i entiteskih vlasti. Takvi grantovi se nazivaju podrškom medijima, a mediji im se oduže tako što kreiraju vijesti i tamo gdje ih nema, među političarima stvaraju prijatelje, nemaju kritički stav o onima koji ih finansiraju.

Tu negdje između medija koji nemaju nikakav stav i političkih moćnika koji medije pretvaraju u marketinške agencije nestaje novinarstvo, novinari i oni koji misle bivaju proglašeni nepoželjnima.

 

VELIKI USPJEH: SFK 2000 Sarajevo 27. najbolje rangirani klub u Evropi

0

SFK 2000 Sarajevo i ove godine očekuje nastup u UEFA Ligi prvaka za žene. S obzirom na preventivne mjere i usvojene COVID-19 protokole, UEFA je odlučila da će se igrati po jedna utakmica u prve dvije runde takmičenja, a žrijebom će biti odlučeno kome pripada domaćinstvo.

Učešće u žrijebu 22. oktobra u Nionu, s početkom u 12 sati, uzet će 40 klubova, koji će pokušati doći do nastupa u šesnaestini finala takmičenja.

U ovogodišnjem takmičenju ukupno sudjeluje 62 kluba, koja predstavljaju 50 državnih Saveza. Ukupno 22 kluba iz 12 najbolje rangiranih Saveza počinju takmičenje već od šesnaestine finala, a za 10 mjesta se bori prethodno pomenutih 40 klubova, među kojima je i SFK 2000 Sarajevo.

Gledajući koeficijent klubova, SFK 2000 Sarajevo na svom kontu ima 15.960, te je jedan od najbolje rangiranih klubova s naših prostora, a nalazi se iznad snažnih timova poput PSV-a, PAOK-a, CSKA Moskve, a svega nekoliko bodova ispod Juventusa. Gledajući ukupni poredak, SFK 2000 Sarajevo se nalazi na 27. mjestu najboljih Evropskih klubova po koeficijentu. Na prvom mjestu je Olympique Lyon, potom slijede Wolfsburg, Barcelona, Bayern, PSG, te drugi.

Prvi susreti igrat će se 3. ili 4. novembra 2020. godine, a utakmice drugog kruga kvalifikacija su na rasporedu 18. ili 19. novembra. Šesnaestina finala UEFA Lige prvaka za žene na rasporedu je 8./9. odnosno 15./16. decembra tekuće godine.

SFK 2000 Sarajevo u proteklom periodu pojačao je svoj igrački kadar s provjerenim fudbalerkama, a uz veliki broj mladih, talentiranih igrača u kadru, klub ima dovoljno kvaliteta da odigra značajnu ulogu u ovogodišnjem međunarodnom nastupu.

Podsjećamo, u svojoj dosadašnjoj historiji SFK 2000 Sarajevo je nekoliko puta nastupao u 1/16 finala UEFA Lige prvaka, a klub je uspio na koševski stadion dovesti londonski Chelsea u službenoj utakmicu, dok je svega nekoliko sekundi u 2016. godini, na gostovanju ruskoj Rossiyanki, bordo-bijele šampionke dijelilo od nastupa u osmini finala.

LIJEPA TUZLANKA: Azra Ahmetović izabrana za Miss Federacije BiH

0

Prema odluci stručnog žirija, Miss Federacije Bosne i Hercegovine je Azra Ahmetović. Izbor je održan u Centru za kulturu Lukavac.

Titulu Miss Emi magazin ponijela je Narcisa Čeliković, Miss ABC Models Search – Mejrem Dautović, a Miss televoting – Neira Bećirbašić. Lente im je uručila prošlogodišnja miss, Amina Smajić

U državno finale “Miss BiH za Miss svijeta 2020” plasiralo se 15 djevojaka. Osim dobitnica lenti, tu su još i: Adna Biber, Adna Junuzović, Ajla Šabanović, Nejla Šahić, Almedina Tahirović, Veselka Živkušić, Jasmina Krilić, Anja Bojčić, Emina Jašaragić, Irma Ikanović te Martina Simić.

Ovogodišnji izbor Miss Federacije BiH održan je u vrijeme Sajma turizma i ekologije “List” u Lukavcu koji su zajedno sa Turističkom zajednicom Općine Lukavac pokrovitelji, a u cilju razvoja i promocije turizma te zaštite okoliša.

Izbor Miss Federacije BiH i ove godine ima moto “Ljepota sa svrhom” i postao je tradicionalna manifestacija u Bosni i Hercegovini u kojoj sa sudjeluju mladi sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Kao takav promovira mladost, volonterizam, humanizam, ljepotu i pozitivne vrijednosti našeg društva. Upravo činjenica da ovaj projekt ima i kulturno-edukativni i humanitarni karakter, čini ga posebnim.

Direkcija izbora Miss Bosne i Hercegovine svake godine odabere neku od opće korisnih tema za cijelo društvo i zajednicu te ih promovira putem ovog najgledanijeg TV programa te time opravdava svoj epitet ljepota sa svrhom.

“Nakon naše inicijative i provedene dvogodišnje kampanje za prikupljanje pomoći za obnovu srednje muzičke škole u Tuzli, da pokrenemo donatore, da probudimo i nadležne zvanične institucije da se ozbiljno uključe u rješavanje ovog problema, koji je od velikog značaja i interesa za Grad Tuzlu ali i cijelu BiH. Sada smo na pragu ostvarenja cilja, stara zgrada je srušena ali postoje čvrsti argumenti i finansijska podrška institucija da se u grad Tuzlu vrati ‘Hram kulture’, nova zgrada muzičke škole sa novim instrumentima. A učenici će uzvratiti svojim vrijednim radom novih naraštaja koji će pohađati ovu školu, te sa novim osvojenim peharima na državnim takmičenjima kao što su to i do sada često osvajali u težim uslovima rada”, saopćili su organizatori.

Kako je najavljeno, ove godine će se učesnice ove manifestacije baviti pitanjem zaštite okoliša i promocije domaćeg turizma.

“Direkcija Miss BiH ove godine upravo promovira turizam i skreće pažnju na važnost zaštite okoliša. Ovaj sajam je pravo mjesto da se prezentiraju turistički potencijali kako Općine Lukavac i TK-a, tako i BiH, ali i prilika da prenesemo pozitivne primjere u razvoju turizma, ekologije, ugostiteljstva i kulture”, izjavila je izvršna direktorica Direkcije Miss Bosne i Hercegovine za Miss svijeta, Stela Zubak- Jovanović.

Ove godine izbor “Miss BiH za Miss svijeta” obilježava 25 godina rada.

Izvor: federalna.ba

NE SMIJU BITI NEVIDLJIVI: Tiha borba pacijenata koji boluju od rijetkih krvnih oboljenja u BiH

Septembar se u svijetu obilježava kao mjesec u kojem se posebna pažnja posvećuje pacijentima oboljelim od malignih oboljenja krvi.

 

Udruženje oboljelih od multiplog mijeloma, mijelodisplastičnog sindroma i drugih rijetkih krvnih bolesti “Mijelom” u Bosni i Hercegovini podsjeća da su pacijenti u Bosni i Hercegovini nevidljivi i da nemaju dovoljno mogućnosti za liječenje u svojoj zemlji. Budući da je rano otkrivanje bolesti od iznimne važnosti, Udruženje “Mijelom” u Bosni i Hercegovini predstavlja infografike i video animacije koje će vam pomoći da prepoznate simptome i na taj način bolest otkrijete na vrijeme.

 

 

Hodgkinov limfom i multipli mijelom su krvna oboljenja o kojima se u Bosni i Hercegovini ne govori dovoljno. Iako su širom svijeta dostupni brojni lijekovi koji pacijentima oboljelim od maligniteta krvi pružaju brojne mogućnosti liječenja i očuvanje kvalitete života, Bosna i Hercegovina ima još puno toga za uraditi kako bi oboljelima omogućila makar dio onoga što pacijenti u razvijenim zemljama imaju.

 

Simptomi koji mogu pobuditi sumnju da se radi o Hodgkinovom limfomu ili multiplom mijelomu su nespecifični mogu ukazivati i na neke druge bolesti i stanja, te je od iznimne važnosti pravovremeno se javiti ljekaru, kako bi se uradile sve potrebne pretrage i postavila tačna i konačna dijagnoza.

 

Kada se govori o liječenju Hodgkinovog limfoma, većina pacijenata (njih oko 80%) vrlo dobro reaguje na inicijalno liječenje i bolest se godinama ne vraća, tako da imaju zadovoljavajuću kvalitetu života i potpuno su ravnopravni i funkcionalni članovi zajednice. Za one pacijente kojima se bolest vraća, postoje terapije koje određuje stručni tim ljekara hematologa.

Kod liječenja multiplog mijeloma, rana dijagnoza je od presudne važnosti s obzirom na to da se tada postižu najbolji rezultati u liječenju. Dostupni su brojni lijekovi i terapijski protokoli koji se primjenjuju u liječenju multiplog mijeloma. Sam tok bolesti je karakteriziran periodima remisije, odnosno vremena bez aktivnih znakova bolesti i periodima pogoršanja kada je prisutna aktivna bolest. Cilj liječenja je da bolest što duže bude u mirnoj fazi bez prisutnih znakova oboljenja i aktivnosti bolesti.

 

 

Pandemija COVID19 i za ove je ranjive grupe pacijenata postavila brojne izazove, počevši od same dostupnosti zdravstvenih usluga pri postavljanju dijagnoze, pa sve do očuvanja zdravlja u kontekstu izbjegavanja zaraze kako se osnovna bolest ne bi dodatno komplikovala. Stoga je jako važno održavati redovni kontakt sa svojim ljekarom i pravovremeno tražiti savjet o daljem postupanju, bilo da je u pitanju postavljanje inicijalne dijagnoze, ili pak redovno kontrolisanje bolesti.

OSMAN JUNUZOVIĆ, VIŠESTRUKI PRVAK BIH U ATLETICI: Demantovao sam ljekare, bili su u čudu

0

Osman Junuzović dolazi iz Doboj Istoka i prvak je Bosne i Hercegovine na 3000 m, 3000 m stipl, 5000 m, 8000 m kros, 10 000 m na stazi, 10 000 m na cesti, na 21 km i na 42 km. Prvak je Balkana na 3000 m stipl. Osvojio je treće mjesto na 3000 m stipl na prvim Evropskim Igrama u Baku te je pobjednik kupa Evrope na 3000 m i 5000 m na Malti.

U razgovoru za dobarportal.net otkriva da ga mnogi pitaju kako pronalazi motivaciju da ustaje ujutro u pet i da trenira.

“Motivaciju izvlačim iz sebe da budem što bolji, jer sam svjestan da će moji rezultati koji budu ostali iza mene biti dio historije Bosne i Hercegovine. Svako jutro želim da u tom danu budem što bolji i da mi trening bude vrhunski. U tome sam mnogo zahtjevan, npr. zna se desiti da trener bude prezadovoljan odrađenim treningom, dok ja nisam. Zašto? Zato što uvijek imam u glavi da mogu bolje i da trebam bolje. Tjeram sebe do krajnjih granica. Poseban osjećaj je kada predstavljam svoju Bosnu i Hercegovinu na velikim takmičenjima i donesem medalje. To mi je zapravo najveća motivacija”, kaže Osman Junuzović.

Osman Junuzović (FOTO: Osman Junuzović, privatni arhiv)

Ispričao nam je i sa kojim se sve životnim izazovima susretao.

“Imao sam povredu 2018. godine, gdje su mi rekli da dvije godine ne mogu trenirati atletiku, ali ja sam nakon samo dva mjeseca počeo da treniram sa jakim bolovima i postao sam prvak Bosne i Hercegovine! Kada sebi nešto zacrtam, to i ispunim. Baš sam uporan i tvrdoglav. Ne volim kada mi neko kaže da nešto ne mogu. Čak sam i ljekare demantovao i dokazao sam da za kratko vrijeme, poslije takve povrede i pauze, mogu postići svoj rezultat. Oni su zaista bili u čudu!”, priča naš sagovornik.

Kako kaže, to je bila prekretnica u njegovoj karijeri.

“Tada sam morao donijeti odluku da li nastaviti sve iz početka ili prestati se baviti atletikom. Atletika je takav sport da sporo ulazite u formu i treba dosta vremena i truda uložiti da budete u formi. Deset dana vam treba da ispadnete iz forme, a kamoli dvije godine pauze”, ističe Osman Junuzović, koji najviše voli trenirati u prirodi, pogotovo na atletskoj stazi između borova šuma na Ozrenu i Preslici, ali i na stadionu Tušanj.

Osman Junuzović (FOTO: Osman Junuzović, privatni arhiv)

Na pitanje u kojem se još sportu pronalazi, Osman je odgovorio da mu je nogomet uvijek bio ne samo zanmiljiv, nego je i jedno vrijeme trenirao mali i veliki nogomet.

Pored nogometa, mogu se vidjeti u bilo kojem sportu, jer volim taj takmičarski duh i taj mentalitet za pobjeđivanjem. Od malih nogu sam volio da pobjeđujem nevažno u kojem sportu. Ali sam se pronašao u atletici, jer ne zove se džaba ‘kraljica sportova’. Atletika je temelj za sve ostale sportove”, govori ovaj izuzetni sportista.

Tvrdi kako ima poseban plan ishrane.

“Moja ishrana se sastoji od mnogo bjelančevina, ugljikohidrata, proteina. Mnogo jedem piletine, ribe, dok crveno meso jedem u manjim količinama. Ponekad uzmem i slatkiš, jer sam veliki ljubitelj slatkiša, ali nažalost ne smijem puno toga jesti iako sagorim do 2500 kalorija. Tu su još pahuljice, med, bademi i lješnjaci”, priča naš sagovornik.

Osman Junuzović (FOTO: Osman Junuzović, privatni arhiv)

Njegovi najveći uzori su roditelji.

“Kada sam bio mlađi niko me nije inspirisao u atletici, jer kada sam počeo trenirati atletiku, nisam mislio da ću biti u ovom sportu i da ću zavoliti i da ću biti ovoliko uspješan. Ali su mi uvijek i u svemu bili uzor moji roditelji, jer smatram da su me fino odgojili i vaspitali”, naglašava Osman Junuzović.

Dodaje da se morao dosta toga odreći kako bi postigao sve ove rezultate.

“Svega sam se bukvalno morao odreći. Od ishrane do izlazaka do kasno. Nisam imao ni školski raspust kao ostali. Morao sam svaki dan trenirati dva treninga, nebitno da li je kiša, snijeg ili vrućine. Nema izgovora niti izuzetaka. Ali sve te slatke muke postanu drage kada vidite šta ste postigli, pogotov kada se popnete na najvišu stepenicu na postolju”,  riječi su jednog od najboljih atletičara u Bosni i Hercegovini.

Osman Junuzović (FOTO: Osman Junuzović, privatni arhiv)

Opisao je i kako izgleda njegov trening kada se ne osjeća dobro.

“Tjeram se do te psihičke i fizičke granice da pobjedim taj bol i osjećaj, a potom se natjeram da završim trening onako kako sam planirao, iako taj dan nisam u stanju da treniram. Ta spoznaja da nadvladam sebe me motiviše da i u tim danima odradim odličan trening. Ponekad se desi da kad se baš loše osjećam, da baš taj dan odradim najbolji trening, pa čak i trku”,  priča naš sagovornik.

Naglašava kako bi volio da ima još veću podršku od nadležnih institucija.

“Od Općine očekujem da pruži mnogo više podrške. Moraju voditi računa o vrhunskim sportistima i da mora postojati stipendiranje za najboljeg sportistu ili više njih. Vjerujem da bi bilo mnogo lakše postizati rezultate, jer sportisti trebaju imati vrhunsku vitaminizaciju, opremu, bogatu ishranu. Takve uslove nisam nikada imao, ali se nisam nikada žalio”, potcrtava ovaj bh. atletičar.

Osman Junuzović (FOTO: Osman Junuzović, privatni arhiv)

Na kraju našeg razgovora dodaje kako se susreće i sa predrasudama poput “ma to je samo trčanje”.

“Zbog toga mi je drago da su sada imali priliku gledati me na maratonu 42,195 metara i vidjeti kako to izgleda i da to nije ‘samo trčanje’. Drago mi je što sam na taj način srušio te predrasude i što su imali priliku vidjeti šta je trčanje i atletika. Sada me mnogo više cijene”, zaključuje Osman Junuzović.

Autor: Nela Banjić

Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je  25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.