Procesi učenja ne prestaju nikada i ljudi u našem okruženju, na sreću, sve više su svjesni te činjenice i nastoje je živjeti. U velikim gradovima širom Bosne i Hercegovine i regiona počeli su sa radom, na različite načine organizovani, mnogi centri za edukaciju i neformalno obrazovanje, a jedan ipak malo drugačiji, uskoro u Tešnju otvara svoja vrata.
Centar intelektualnih vještina, kao što mu i samo ime kaže, ponuditi će svojim korisnicima mnogo zanimljivih sadržaja koji potiču kreativnost i inovativnost.
“Učenje je doživotni proces i zato će naši programi biti namijenjeni svim starosnim skupinama. Aktivnosti ćemo usmjeriti na povećanje funkcionalne pismenosti i kognitivnih sposobnosti, sa fokusom na otklanjanje poteskoća pri učenju kod djece. Znači, želimo biti podrška i pomoć pri učenju, a posebni programi su namjenjeni djeci od 6 do 10 godina. Zatim pomoć i podrška pri čitanju i pisanju; rad na poboljšanju vještina koje djeca već posjeduju, te usvajanje novih vještina kroz različite dobro osmišljene treninge i radionice –te homwork radionice. Slogan “uči lako – saznaj kako” obuhvata našu viziju i misiju, a cilj nam je svakako da svima koji žele više, pokažemo da to i mogu postići veoma lako, naravno primjenjujući određenu metodologiju stjecanja znanja”, izjavila je doc.dr. Almina Alagić, kreator i realizator ovog projekta.
Doc.dr. Almina Alagić, Tešanjka, nakon završene osnovne škole “Huso Hodžić” u Tešnju, završava Srednju medicinsku školu u Doboju. Studij biologije na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu na trećoj godini prekida agresija na Bosnu i Hercegovinu, a nakon rata diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zenici, gdje je stekla i zvanje magistra integrativnih metodika nastavnih predmeta 2011. Doktorski studij upisuje 2015. godine na Filozofskom fakultetu u Banjoj Luci. Zvanje doktora pedagoških nauka stiče 2019. godine nakon odbrane doktorske disertacije na temu: “Strategije poučavanja u nastavi”. Radila je u OŠ “Huso Hodžić”, gdje je u mandatu 2010-2016 bila direktorica, a od 2016. godine je direktorice Opće biblioteke u Tešnju. U toku svog rada prošla je niz obuka i stručnih seminara kao sto su: “Unapređenje djelotvornosti škole“, “ Partnerstvo porodice i škole“, „Metodologija usmjerena na dijete“ pri COI “STEP BY STEP“, „Nenasilna komunikacija“, „Inkluzivna nastava i izrada prilagođenih programa za djecu sa poteškoćama u razvoju“ , „Indeks inkluzivnosti“, “ Reformske promjene“ pri pedagoškom zavodu, član općinske grupe za izradu plana i protokola za postupanje kod nasilja nad djecom te niz drugih usavršavanja. Učestvovala na niz stručnih seminara i konferencije te objavila tri stručna rada na WOS listi te veći broj radova u stručnim časopisima te časopisima koji se nalaze u citatnim bazama (CEEOL, SCOPUS).
Centar intelektualnih vještina Tešanj (FOTO: Ilustracija)
Posjetite Facebook page CIV-a i pratite njihov rad – velika je vjerovatnoća da pronađete nešto za sebe ili nekog člana svoje porodice, ili se sjetite na koji biste način mogli biti podrška ili spoljni saradnik u ovoj kreativnoj i veoma popularnoj priči!
U vremenu kada se popularnost stiče skandalima, rijaliti programima i vulgarnošću, rijetki su oni koji uspiju da nešto naprave isključivo svojim radom i trudom. Jedna od njih je i 18-godišnja Tuzlanka, Belma Huseinefendić. Glumica, pjevačica, članica Pozorišta mladih u Tuzli, a trenutno učesnica takmičenja “Zvezde Granda”.
U razgovoru za dobarportal.net prisjetila se svojih prvih pjevačkih i glumačkih koraka te ispričala kako je sve počelo.
“Muzika je od rođenja bila dio mene. Kada sam bila mala, uvijek sam pokušavala da nešto pjevušim. Sa svojih 6 godina sam učestvovala na prvom takmičenju na kojem sam osvojila 3. mjesto. Kao djevojčici od 6 godina to je meni bila baš velika stvar, i danas je da budem iskrena. Mnogo su mi simpatične te pjesme koje sam tada pjevala, još uvijek postoje neki snimci koje i dan danas rado pogledam. Nakon toga, sve što se dešavalo se jednostavno nadovezivalo na to. Nastavila sam da vježbam, da radim, da se trudim, jer mi je to takmičenje dalo dosta samopoudanja i probudilo još veću želju”, kaže Belma Huseinefendić.
Gluma se u njenom životu pojavila nešto kasnije, tačnije kada je imala 11 godina.
“Ja ranije nikada nisam osjetila neku privrženost glumi, iako sam uvijek voljela posmatrati i imitirati glumce, sve dok se nisam učlanila u pjevački studio Pozorišta mladih Tuzle. Tada mi je Adnan Mujkić rekao da bi volio da me vidi u glumačkom studiju jer osim lijepog pjevanja, prepoznao je i elemente glume. Odlučila sam da probam i tada sam zapravo osjetila privrženost i pravu ljubav prema glumi. Tako malo po malo počela sam da igram u predstavama, i evo već sada sa 18 godina imam oko 15 predstava iza sebe, a trenutno radim na režiji jedne predstave skupa sa dvije kolegice”, priča mlada Tuzlanka.
Pjevanje i gluma joj predstavljaju jednako zadovoljstvo i u budućnosti planira da se bavi i jednim i drugim poslom.
“Nikada ne bih pristala da se bavim samo glumom ili samo pjevanjem, jer su to dvije stvari za koje ja živim. Ako bih baš bila primorana da izaberem jedno, to bi onda bilo pjevanje, samo iz jednog minijaturnog razloga, a to je što se pjevanjem bavim duže”, ističe naša sagovornica.
Pred nastupe nema specijalnih priprema, jedino što želi jeste da se opusti i da se oslobodi male treme koju ima prije nastupa.
“Posebne rituale prije nastupa nemam, trudim se da se opustim što više, a ukoliko su tu još neke kolege sa mnom, onda se trudim da opustim i njih. Trema mi se obično pojavi pet minuta prije nastupa, ali kad izađem na scenu, ona automatski nestaje. Jedino imam praksu da ne ponavljam nikad pjesme prije nastupa jer samo sebe mogu da zbunim i sebi da otežam”, govori ova svestrana djevojka.
Veoma mnogo radi na sebi, trudi se i vježba, ali ne osjeća nikakvu obavezu ni pritisak, već vježba i radi iz ljubavi.
“Nikada nemam određeno koliko ću da vježbam dnevno, u koliko sati i slično. Svaki dan nešto pjevušim jer moram održati formu, ali sve radim u skladu sa osjećajem. Desi se nekada loš dan kada mi se ništa što otpjevam ne sviđa, ali generalno stalno nešto pjevušim. Ako se spremam za nastup onda posvetim malo više vremena vježbanju i konstantno radim na tome”, naglašava Belma Huseinefendić.
O budućnosti ne razmišlja previše. Još uvijek uživa u trenutnim uspjesima, ali ne krije da joj je san svjetska karijera.
“Još je rano da razmišljam o tome šta će se dešavati u budućnosti, tek sam u 5. krugu ‘Zvezda Granda’, a planirano je da ih bude još puno. O tome ću da razmišljam za nekoliko mjeseci, kada takmičenje završi. Ono što mogu da kažem jeste da se u budućnosti vidim kao izvođača koji ima svoje pjesme, snima spotove, pa čak i albume. Želim da usrećim ljude, da dižem atmosferu, bilo to u dvoranama, ili nečemu mnogo manjem. Više preferiram stranu muziku, zato što one imaju veću raznolikost i nude više izbora. Recimo meni je jako teško pronaći neku domaću pjesmu za takmičenje, a s druge strane uvijek bih znala koju bih stranu pjesmu izabrala. Naravno da mi je san svjetska karijera, kao i svakome drugom, ali vrijeme će pokazati da li će to biti moguće” potcrtava ova ambiciozna Tuzlanka te dodaje da nema problem s tim da se odseli iz Bosne i Hercegovine ukoliko bi to bilo potrebno.
Kroz relativno kratku karijeru upoznala je mnogo glumaca i pjevača. Ima mnogo uzora, ali je izdvojila nekoliko njih.
“Domaće i strane pjevačice koje su mi najveći uzor su Ivana Negativ, a strana Demi Lovato. Što se tiče glume, domaća glumica je definitivno Meliha Fakić, u nju sam zaljubljena, a strana glumica bi bila Margot Robbie”, riječi su naše sagovornice.
Poznata je kao neko ko ima jako blizak odnos sa svojim fanovima. Uvijek se trudi da svima odgovori na poruke i komentare, a ističe da ih ima mnogo.
“Nisam osoba koja će da glumi neku zvijedzu i digne nos. Prije svega nisam tako odgojena i zaista mislim da se nisam nešto pretjerano promijenila. Iskrena da budem, sve mi je ovo još uvijek čudno i mislim da se nikada neću navići na to da sam poznata. Čudno mi je da ljudi prave moje fan stranice, da me prepoznaju na ulici, podzdravljaju i slično. Uvijek se trudim da odvojim malo vremena da odgovorim na poruke i komentare, ali nažalost to uvijek nije moguće. Nekada se desi da nemam vremena, a nekada da ima toliko puno poruka i komentara, pa ne stignem sve ili ne vidim. Ja sebi nikad ne bih dozvolila da gledam druge ljude sa visine, pogotovo zbog ljudi kojima sam okružena i onih sa kojima sam odrasla”, istakla je ova 18-godišnja djevojka, a na pitanje da li je u vezi odgovorila je pjesmom te je kratko zapjevala hit “Ima neka tajna veza”.
Za mlade je imala posebnu poruku.
“Mladim ljudima bih poručila da se trude i da rade, da se bore za svoje snove. Nikad se ne treba ostavljati za sutra ono što možemo uraditi danas, jer nas sve to kad tad stigne. Ciljeve uvijek treba postaviti visoko, čak i previsoko, jer je bolje i to nego postaviti ciljeve na svoj minimum, ili na nešto što je i ispod minimuma. Treba se što više smijati, što više biti pozitivan, što više se provoditi i nikada ne ne smijete dozvoliti da tuđa negativnost utiče na vas”, zaključuje Belma Huseinefendić.
Autor: Adnan Alić
Bilješka o autoru: Adnan Alić rođen je 22.3.1999. godine u Sarajevu i trenutno je student prve godine Odsjeka za komunikologiju na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu.
„Kako ću se naviknuti na bol? Ja inače ne podnosim bol dobro.“ – kaže. Njoj je prije nekoliko godina dijagnosticiran osteoartritis.
„Prve simptome osjetila sam devedesetih godina. Bila je to bol u kostima koja nije prolazila ni nakon nekoliko sedmica. Sve me bolilo bez posebnog razloga, a posljednjih godina bol je konstantna i jaka.“ – objašnjava naša sagovornica.
Osteoartritis je hronična i degenerativna bolest koja nastaje zbog propadanja zglobne hrskavice, a koja se najčešće javlja na zglobovima šaka, kukova, koljena i kičme. Do uništavanja hrskavice dolazi trljanjem kostiju jedne o drugu, što uzrokuje bol. Nije poznat jedinstveni uzrok nastanka ove bolesti, ali poznati su brojni faktori koji povećavaju rizik od obolijevanja, a među njima su životna dob, spol i naslijeđe.
Veliki broj pacijenata u Bosni i Hercegovini
Luca je samo jedna od mnogih koji žive sa osteoartritisom u Bosni i Hercegovini. Prema podacima Udruženja oboljelih od reumatskih bolesti SNAGA, od ovih bolesti u BiH boluje 35.000 – 40.000 ljudi. Tačan podatak o oboljelima od osteoartritisa u Bosni i Hercegovini ne postoji, ali zabrinjavajući je podatak da je na nivou opće populacije 11% oboljelih od ove bolesti.
Od dijagnosticiranja, Luca koristi propisanu terapiju koju mora sama plaćati, kao i većina oboljelih od reumatskih bolesti. Jedinstveni lijek za osteoartritis trenutno ne postoji, a uobičajeni postupak liječenja obuhvata primjenu kombinacije metoda liječenja u svrhu smanjenja bolova i održavanja pokretljivosti zgloba kao i fizikalnu terapiju koja je veoma važna u liječenju.
FOTO: Ilustracija/Google
Dobra vijest je da su u Bosni i Hercegovini nedavno predstavljena klinička istraživanja koja su pokazala da veliku ulogu u ublažavanju simptoma i progresije bolesti, posebno osteoartritisa koljena, ima kristalizirani glukozaminsulfat koji pomaže pri smanjenju boli, usporava razvijanje bolesti te poboljšava funkcionalnost zgloba. Također, predstavljen je i kratki vodič za bolesnike „Sve što trebate znati ako bolujete od osteoartritisa“.
Iako je osteoartritis progresivna bolest, postoje načini kojima se može usporiti njeno napredovanje, a to su šetnje, plivanje i zdrava ishrana. Osim toga, za sve pacijente koji boluju od reumatskih bolesti jako je važna podrška porodice i okoline jer se nerijetko bolesnici suočavaju sa anksioznošću i depresijom.
Enela Šečić članica je Karate kluba “Rašid Buća” iz Ilijaša i ima zvanje majstor karatea Crni pojas 1. Dan.
Ova 20-godišnja djevojka, koja je studentica druge godine Medicinskog fakulteta u Sarajevu, ljubav prema sportu gaji još od malih nogu.
“Pokušala sam različite sportove, ali ništa me nije privuklo kao karate. Nakon prvog treninga znala sam da je to ono čime se želim baviti, bila je to ljubav na prvi pogled”, kaže Enela Šečić.
Ističe da obično trenira tri do četiri puta sedmično.
“Kada je ispred mene neko veliko takmičenje broj treninga se poveća. Motivacija mi obično ne fali jer imam podršku roditelja, trenera i prijatelja. Svaka osvojena medalja je nova motivacija za trud i rad”, riječi su naše sagovornice.
Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)
Dodaje kako svaki uspjeh ima posebno značenje.
“Svaka medalja je posebna i jako je teško izdvojiti neku. Ali ono na što sam ponosna kao i svaki sportista je nastup za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Nastupati pod bojama naše države je zaista neopisiv osjećaj”, govori Enela Šečić.
Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)
Smatra kako je karate poprilično zapostavljen sport i ne pridodaje mu se pažnja koju zaslužuje.
“Veliki broj svjetskih, evropskih medalja dolaze od strane karate reprezentativaca i sve te medalje su zanemarene i niko ih ne nastoji istači kao bitan dio sporta i Bosne i Hercegovine”, mišljenja je ova mlada karatašica.
Naglašava kako je veoma izazovno biti žensko u svijetu borilačkih sportova.
“Stalno se borimo s pričama društva i stereotipima. Bitno je samo zanemariti komentare i držat se svog cilja te pokazati da možemo sve što želimo”, potcrtava Enela Šečić
Prema njenim riječima, pandemija koronavirusa uzrokovala je otkazivanje svih takmičenja i treninga.
“To je za nas sportiste jako stresno jer je poremećen naš tempo života. Situacija se popravlja i svijet karatea ponovo otvara svoja vrata i uskoro nas očekuje Federalno prvenstvo Bosne i Hercegovine”, ističe naša sagovornica.
Pored karatea, njen drugi dio života čini volontiranje. Volontirati je počela s 12 godina, a trenutno je aktivna volonterka Crvenog križa Općine Centar Sarajevo.
“Volontiranje sam započela u Crvenom križu i tu sam ostala. U Crveni križ sam došla kao i veliki broj volontera kroz aktivnosti prve pomoći. Razlog zašto sam ostala u najvećoj svjetskoj organizaciji je što nam ona pruža mogućnost razvijanja i sticanja znanja o mnogobrojnim problemima s kojim se susrećemo svakodnevno. Pored sticanja znanja, kroz Crveni križ razvijam sebe, učim se slušanju i razumijevanju te poštivanju različitosti. Volim pomagati jer svaki izmamljeni osmijeh smatram uspjehom i čini me zadovoljnom”, kaže Enela Šečić.
Enela Šečić (FOTO: Enela Šečić, privatni arhiv)
Dodaje kako je kroz Crveni križ upoznala mnoge ljude koji se vode istom idejom, istim ciljem te je stekla čvrsta prijateljstva.
“Kroz programe Crvenog križa radila sam s različitim ljudima i različitim dobnim skupinama, ali rad s najmlađima je za mene posebno iskustvo i veliki izazov koji svaki put prihvatim širokih ruku. Mali ljudi čistog srca i iskrenog osmijeha su naša vojska najjača”, govori ova svestrana djevojka.
Na kraju razgovora dotakla se i svojih planova u budućnosti.
“Namjeravam zadržati svoje mjesto u reprezentaciji Bosne i Hercegovine te početkom 2021. godine polagati za 2. Dan majstorskog zvanja. Također, sigurno ću nastaviti i volontirati jer sam u Crvenom križu pronašla sebe. Postoji jedna rečenica koja me svaki dan motiviše da nastavim volontirati i raditi ono što volim, a ona glasi: ‘Tvoja veličina nije u onome što imaš, već u onome što si spreman dati’ . Smatram da se trud i rad uvijek isplati. Možda ne odmah, možda ne kad mi želimo ali jednog dana će sigurno. Vjera u sebe je put do uspjeha”, zaključuje Enela Šečić.
Organizacija „Prava za sve“ je uz podršku fondacije „Kvinna Till Kvinna“ online diskusiju „BiH je u Evropi, a kada ćemo u EU?“ o procesu pristupanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji iz ugla civilnog društva i ženskih perspektiva. U diskusiji su učestvovali predstavnici Evropske unije u Bosni i Hercegovini, organizacije civilnog društva, državne institucije, političke organizacije i ambasade.
U uvodu u diskusiju, direktorica organizacije „Prava za sve“ Diana Šehić ukazala je na važnost momenta u kojem se održava skup,upravo nakon objavljivanja novog Izvještaja o napretku Bosne i Hercegovine u procesu pridruživanja Evropskoj uniji. Podsjetila je da „Prava za sve“ intenzivno prate proces evropskih integracija, analiziraju ostvareni napredak, te izrađuju komentare i preporuke koje zagovaraju prema domaćim institucijama i Evropskoj uniji.
„Izradili smo alternativne odgovore na Upitnik iz ženske perspektive, utvrdili smo poziciju žena u Mehanizmu koordinacije i na tom fonu analizirali Reformsku Agendu 2. Naš moto je da „nema EU integracije bez ženske participacije“, rekla je Diana Šehić.
Prvi panelist, Gianluca Vannini, šef Sekcije operacija za socijalni razvoj, civilno društvo i prekograničnu saradnju Delegacije EU u Bosni i Hercegovini, kazao je kako je promocija i postizanje rodne ravnopravnosti među ciljevima EU i kako je potrebno u praksi provesti sve ono što se usvoji u procesu reformi. Naglasio je kako su žene neravnopravno zastupljene u svim sferama života, od politike, preko javnog života, odlučivanja pa do ekonomije.
Također je istakao kako je EU u prošloj godini izdvojila preko šest miliona eura za razne projekte u ovoj sferi, uključujući i prevenciju nasilja nad ženama, kao i za druge projekte socijalne zaštite i uključenosti žena. Izrazio je i nadu kako će rad organizacija civilnog društva biti prepoznat i uzet u obzir te da će se glas civilnog sektora čuti u pristupnom procesu.
„Cilj da se postigne puna rodna ravnopravnost, da se žene tretiraju jednako, da za isti posao budu plaćene jednako kao i muškarci, da se integrišu rodne politike i ispune svi standardi međunarodne zajednice i EU kad je u pitanju zastupljenost žena“, zaključio je Vannini.
Pomoćnica direktora Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, Darija Ramljak, u svom je izlaganju naglasila visoki postotak žena u Direkciji te je pohvalila inicijativu civilnog sektora da se ponovo pokrene diskusija o procesu evropskih integracija. Ramljak je istakla i kako se dosta stvari dešava po pitanju EU-integracija i u cilju ispunjavanju 14 prioriteta koje su pred vlasti u Bosni i Hercegovini postavljeni u Mišljenju Evropske komisije o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo u Evropskoj uniji.
Pojasnila tehničke aspekte usvajanja dokumenata kroz Mehanizam koordinacije i istakla kako je fokus javnosti uvijek na političkom aspektu pri čemu se zaboravlja da sve što se usvaja mora proći proceduru u parlamentima, komisijama i kolegijima. Ramljak je i spomenula kako novi Izvještaj ne ističe toliko perspektivu Bosne i Hercegovine za članstvo u EU, nego dosta prostora daje pitanjima kao što su mini-Schengen i regionalne integracije te pitanje migracija.
Analitičar Evropske inicijative za stabilnost, Adnan Ćerimagić, istakao je kako se o Bosni i Hercegovini iz perspektive Berlina, gdje on radi, govori malo i često neprirodno negativno. Iz njegove perspektive, najveći izazov u Bosni i Hercegovini jeste utvrđivanje javnog interesa, budući da je proces donošenja odluka od javnog interesa u paralizi i da se donose odluke koje su u interesu političih elita ili krugova povezanih s njima.
Kao primjer zanemarenosti javnog interesa u procesu donošenja odluka naveo je obrazovnu reformu gdje su nedavno objavljeni rezultati PISA-testiranja srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini pokazali kako su učenici u velikom broju funkcionalno nepismeni. Po Ćerimagiću, ovi rezultati nisu doveli do toga da se u javnom interesu poduzmu mjere unaprijeđenja obrazovnog sistema, nego su dovele do stopiranja učešća Bosne i Hercegovine u narednom ciklusu PISA-testiranja i blokade reforme.
„Potrebno je napraviti strukturu koja će primorati političare da je saslušaju,“ naglasio je Ćerimagić. U toj strukture važnu ulogu moraju imati i žene jer praksa iz zemalja koje su zabilježile uspjeh u reformama uči da su žene ključni element napretka, u dobrom mjeri zbog toga što nemaju koruptivnu zaleđinu.
Doc. dr. Midhat Izmirlija sa Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu podvukao je kako struktura koja bi artikulisala javni interes mora biti prenesena u institucionalni okvir. Po njemu, Izvještaji Evropske komisije sve više stavljaju fokus na osiguranje institucionalnog okvira i ne može se samo usvojiti evropsku pravnu stečevinu, nego je potrebno dosegnuti standarde i vrijednosti EU.
„Standarde će biti teško dosegnuti bez funkcionalnog institucionalnog okvira za ostvarenje prava“, kazao je Izmirlija. On je dodao kako i prioriteti iz Mišljenja govore o institucionalnom okviru, a njega će biti najteže urediti zbog kompleksnog uređenja koji je baziran na vrlo starom birokratskom aparatu koji će teško postići napredak u članstvu.
„Trebamo vidjeti šta je stečevina a onda osigurati alate za njenu provedbu da bi se postigli vrijednosti i standardi EU. Uloga civilnog sektora je nemjerljiva i on treba biti konsultiran jer organizacije civilnog sektora imaju najbolji pogled na svoja specifična područja i ono šta se u njima može unaprijediti“, zaključuje Izmirlija.
Amila Žero iz Ženske zagovaračke grupe primijetila je kako program reformi sa aspekta ženskih prava zanemaruje rodnu ravnopravnost i u analizi i u prijedlogu mjera. Među mjerama koje se predlažu, žene i mladi svrstani su u „ranjive kategorije“ i to je nešto nad čime bi se svi trebali zabrinuti.
„Tužno je što se mladi i žene, kojih je u strukturi društva više od muškaraca, ubrajaju u ranjive kategorije“, rekla je Amila Žero.Ona je dodala i da će se mladi izboriti za svoje prilike i neće dozvoliti da budu otjerani iz zemlje.
Podsjetila je i da postoje velike razlike u stopama zaposlenosti između muškaraca i žena u Bosni i Hercegovini, kao i da se i u Reformskoj agendi 2 spominje kako su žene slabije plaćene za obavljanje istih poslova od muškaraca na istim pozicijama. „Ugrožavanje ljudskih prava nas vraća u srednji vijek“, istakla je predstavnica Ženske zagovaračke grupe.
Odgovarajući na pitanje da li će nakon ove diskusije uslijediti follow-up aktivnosti, Gianluca Vannini je rekao kako će se održavati konsultacije sa organizacijama civilnog društva i kako postoje podkomiteti za svaki segment pravne stečevine EU, koji će osim komunikacije sa institucijama države, imati i konsultacije sa civilnim sektorom da bi se poredali prioriteti i predložila rješenja.
Obraćajući se učesnicima na kraju, direktorica organizacije „Prava za sve“, Diana Šehić, naglasila je kako je potrebno da se otvore razgovori o ulozi organizacija civilnog društva u procesu evropskih integracija te da postoje organizacije koje imaju šta da kažu u tom procesu i o tom procesu.
Iris Wolf (27) model je iz Zagreba, a odnedavno i majka koja se nakon pauze planira nastaviti baviti modelingom. Uz to, studirala je modni dizajn, tako da od mode, kako kaže, svakako ne odustaje.
Također smatra kako od svega što je prošla u modelingu ima mnogo pozitivnih trenutaka.
“Najviše sam ponosna na prekrasne ljude koje je upoznala u svijetu mode. Naravno, biti majka je najsvetiji i najljepši posao na svijetu, ali svakako ne treba zanemariti i svoj identitet i treba se posvetiti nečemu što vas veseli”, kaže Iris Wolf.
U razgovoru za dobarportal.net ova zanosna Zagrepčanka otkriva i dobre i loše strane modelinga.
“Uz lijepe strane modelinga, kao što su upoznavanje ljudi, od modela do fotografa i dizajnera, putovanja na mjesta gdje te život ne bi možda odveo, upoznavanje svih aspekata jednog modnog snimanja ili revije, postoje i one lošije strane poput toga da kosa i koža najvise pate jer to su razne frizure, teška šminka, a sve to uzima svoj danak”, ističe naša sagovornica.
Dodaje kako su njene beauty rutine vrlo jednostavne.
“Dakle, ne idem u krevet navečer sa šminkom, ujutro i navečer dobro hidratiziram lice. Kosu tretiram hranjivim uljima i maskama. Bitno je da je kozmetika prirodna i oslobođena hemikalija koje zapravo isušuju, bilo kosu ili kožu”, riječi su ove mlade manekenke.
Iris Wolf (FOTO: Iris Wolf, privatni arhiv)
Kaže kako neispunjenih želja zapravo i nema te da misli da je uglavnom i ostvarila sve što je priželjkivala.
“Sada mi je priroritet odgoj djeteta, a uz to naravno posvetiti se i modelingu koliko je to moguće u ovoj situaciji sa koronavirusom, kada su mnoge stvari odgođene ili prilagođene”, naglašava Iris Wolf, koja je 2016. godine bila pobjednica na izboru za Najseksi Hrvaticu, a upravo joj je ta pobjeda otvorila mnoga vrata te je dobila priliku za saradnju sa Borisom Štajduharom, poznatim hrvatskim fotografom.
Govorila nam je i o uzorima u modelingu.
“Možda sam ih imala na početku, a kako bivam sve starija, jedino mi je bitno biti sretna u životu svime odrađenim i postignutim te davati svoj maksimum uvijek i svaki put”, ističe ova ljepotica.
Imala je i poruku za sve djevojke koje se počinju baviti modelingom.
“Svima njima poručujem da prihvate sebe upravo takve kakve jesu, sa tom bojom kose, sa tim crtama lica, tjelesnom građom. Svaka žena je lijepa i ne treba se mijenjati i prilagođavati misleći da će joj onako biti bolje, da će biti uspješnija. Bog nam s razlogom svima dao i takvo lice, takvu kosu i takvo tijelo. Dakle, prihvatite sebe kakve jeste, volite se upravo takve i to je vaša supermoć, jer niko nije vi”, zaključila je Iris Wolf.
Autor: Ana Brajčič
Bilješka o autoru: Ana Brajčič rođena je 04.6.1994. godine u Zagrebu. Žavršila je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti i diplomski upisala u Valenciji u Španiji te tamo žavršila, a paralelno je studirala i Međunarodne odnose i dipomaciju u Zagrebu na Libertasu. Bavila se modelingom te ima titulu Model godine 2016. Republike Hrvatske.
Opet je otišla na odmor, odakle joj sav taj novac, kako se samo njih dvoje vole, pogledaj im slike kako su dobre, kako ona/on ima ovoliko lajkova, a ja ne mogu da dobijem ni 100, uživo izgleda skroz drukčije, to su pitanja i teme koje većinu korisnika Instagrama zanima.
Više od 800 miliona ljudi koriste Instagram, od toga najviše mlađa populacija. Instagram je uspio stvoriti sliku prihvatljivog izgleda za žene, muškarce i tinejdžere. Najčešći komentar vezan za društvene mreže je “svi izgledaju isto”. I zaista se nametnula slika idealne žene gdje se gotovo svi identično odijevaju, šminkaju, koriste iste aplikacije uređivanje slika, isti photoshop.
Trenutno je “in” da djevojka ima što veće usne, perfektno sređene obrve, lash lift, što uži i manji nos. Ovdje ne želim da osuđujem djevojke takvog izgleda. One jesu lijepe i uredne. Ali to ne znači da su manje vrijedne djevojke koje imaju manje usne, širi nos, djevojke i žene sa prirodnim obrvama i trepavicama. Ovdje želim samo napomenuti da je žena sve ono što ona želi biti, nevažno kako se šminkala i nevažno kakav oblik lica ima.
Sve djevojke i žene su lijepe na svoj način i upravo tu individualnost i autentičnost koju nosimo u sebi, to nas čini posebnom. Dakle, nije cilj da ličimo i kopiramo jedni druge. Cilj je inspirisati djevojke oko nas da budu ono što jesu i da svoju jedinstvenost pokažu tako što će ponosno nositi svoje kilograme, celulite, lice sa manje ili više pudera, trepavice sa ili bez lifta, obrve sa ili bez japanskim iscrtavanjem. Cilj je osjećati se dobro u svojoj koži i da tu unutarnju ljepotu nosimo sa sobom. Ženstvenost ne znači odsustvo pameti.
Nadalje, fascinatno je koliko mladi znaju da koriste Photoshop koji je svakome danas dostupan i besplatan je, a ne znaju na primjer glasati kada dođu izbori. U tome su potpuno nezainteresovani, iako mogu više doprinijeti društvu nego hranjenjem vlastitog ega na Instagramu. Ovdje bih dodala da je pohvalno kada djevojke i žene rade na sebi, jer rad na sebi uključuje šminku, garderobu, fizički izgled. Ali ovdje ne bismo trebali zapostavljati lični i profesionalni razvoj koji se odnosi na razvoj duše, uspjeha, psihičkog stanja, način razmišljanja. Kada razvijamo i jednu i drugu stranu nas, tada smo na dobitku i u balansu.
Korištenje Photoshopa mogu razumjeti kada se koristi u normalnoj dozi. Nekada zaista osvjetljenje utiče na to da iz nekog ugla čudno izgledamo. Nekada ni sami pixeli ne mogu da iznesu sliku kakvi smo zapravo u datom trenutku. Blage i minimalne korekcije razumijem, ali photoshopiranje slike do same neprepoznatljivosti nosi u sebi veliki problem. I onda ne razumijem, je li Instagram postala platforma za takmičenje kod koga su najbolje isfotošopirane slike? Natjecaj u tome ko vodi više ”nerealniji” život?
FOTO: Ilustracija
Zbog toga mi Instagram podsjeća na igricu Sims. U toj igrici imate opciju da pravite svog lika po vašoj želji. Od glave do pete. To me mnogo podsjeća na fotošopiranje i stvaranja nas samih kako ćemo izgledati na Instagramu. Nadalje, u igrici pravimo sopstvenu kuću sa namještajem po našem ukusu. To me podsjeća na Instagram – feed, gdje perfektno slažemo boje i detalje i biramo samo slike koje će se uklopiti cjelokupnom izgledu. U Simsu dajete komande svojim figurama, vodite i usmjeravate u njihovim aktivnostima. To mi je slično Instagram storiju, gdje navodimo naše pratioce da kupe proizvode za koje svjesno iznosimo neistinite stvari, samo kako bi kupili proizvod koji i nije tako odličan koliko se predstavlja. Zapamtite, ako ne plaćate za proizvod, onda ste vi proizvod. I na kraju ove komparacije, dodala bih da u Simsu zahvaljujući šiframa i kodovima, možete povećati svoj novac. Na Instagramu je slično, kupovinom i putem manipulisanja možete povećati broj pratioca. Samo šteta je što toj igrici zvanom Instagram pridajemo toliko značaja.
Koliko je otišlo u nedogled taj nerealni svijet, govori nam činjenica da su se počeli pojavljivati Instagram profili gdje se pokazuje realno stanje i prirodni izgled osobe. Svi su facinirani pojavom tih ljudi. Naravno, te jeste pohvalno i na pozitivan način razbija nametnutu sliku kako mladi trebaju izgledati na Instagramu. Ali naš odnos prema tome je upitan. Zar to ne bi trebalo biti normalno za naše oči? Jesu li oni doista posebni toliko, ili smo svi upravo takvi. Samo nemamo hrabrosti iznijeti naše pravo ja, jer se bojimo da nas kao takve neće prihvatiti.
U ovome svemu bih navela i period kada je bila poznata stranica dernek.ba, gdje su svi bili zaluđeni tom platformom. A pogledajte danas, gdje je ta stranica? Mnogi za nju nisu ni čuli. Ili još jedan primjer: Prvi puta kada se pojavio Facebook na našem području, tada je bio trend da si kul ako imaš što više virtualnih prijatelja i da ti za rođendan što više ljudi koje i ne znaš, čestitaju rođendan. Što je popunjeniji zid nepoznatim osobama, to se smatraš bitnijim. Mnogi od nas nisu pratili taj trend. Ali danas imamo, po mom mišljenju, još gori trend gdje se svjesno postavljaju manipulirane slike. Zato se i pitam, da li ćemo našim unucima pokazivati naše slike iz mladosti one koje smo fotošopirali, ili ipak one prave? Nije ni čudo da je član parlamenta Ujedinjenog Kraljestva, dr. Luke Evans, sastavio Prijedlog zakona koji govori da bi ljudi morali da označe koje su im slike fotošopirane.
Na kraju, važno je dodati da društvene mreže, pa i Instagram nemaju samo negativne posljedice. Instagram podržavam kada nam služi da pokažemo svoj kreativni dio ličnosti. Podržavam ga kada kroz njega približavamo drugima umjetnost i svoje ideje i aktivnosti koje pozitivno utiču na pojedinca i društvo. One itekako mogu biti korisne. U tom slučaju moramo biti također svjesni kakav sadržaj tražimo da gledamo. U realnom životu izbjegavamo negativne, dvolične ljude. Izbjegavamo manipulatore i emocionalne vampire. Zašto onda da ih pratimo i gledamo na Instagramu?
Ne morate se osjećati loše kada otpratite nekoga ko predstavlja nerealni život ispunjen samo žudnjom da ima što veći broj pratioca. Morate biti svjesni da svako na Instagramu bira svoju najljepšu sliku i trenutke gdje su samo sretni. To nije pokazatelj realnog života. Kada malo bolje pogledate, većina Instagram profila ističe materijalizam gdje se iznose svi detalji iz života, gdje je sve ”na izvolte“ i gdje se želi privući pažnja tako što se počinje gledati na ljude kao na seksualne objekte. Ako nemaš dovoljno pratioca ili ako pratiš više ljudi nego što oni tebe, na to se gleda kao da si izgubio sav svoj potencijal koji nosiš u sebi. Zar već ne počinjemo polako živjeti život kao u onoj seriji Black Mirror u epizodi ”Nosedive”, gdje se sve bazira na tome koliko si popularan prema jednoj aplikaciji?
Stoga, ne bih rekla da je najbolje da se izbrišemo sa društvenih mreža, jer one ipak sa sobom nose i pozitivne strane. Zbog toga, zapratimo osobe koje nas inspirišu i motivišu svojim pričama. Zapratimo one osobe koje više ističu svoju kreativnu stranu i od koga nešto možemo naučiti. Neka nam vrijeme provedeno na Instagramu donese nova i korisna saznanja i ideje. Što prije osvijestimo da nam Instagram uzima ono najdragocijenije, a to je vrijeme i sadašnjost, to ćemo prije znati kontrolisati koliko vremena dajemo samo jednim običnim aplikacijama koje i jesu napravljene da nam uzimaju pažnju, dok oni na našoj pažnji zarađuju.
Sama činjenica da su napravili da tokom dopisivanjem sa nekim, na chatu dok čekate odgovor stoji u uglu da ta osoba ”tipka”, napravljeno je samo s ciljem da ne izlazite sa aplikacije i da vam održi pažnju tako da se zadržite na chatu i da vidite šta vam je neko napisao. To je samo jedan mali detalj kako su uspjeli da nam zarobe pažnju. Stoga, osvijestimo se i poklonimo pažnju tamo gdje je najviše potrebna, a to je na ličnom i profesionalnom radu, na porodici, na prijateljima, na aktivnostima u kojima uživamo. Nadam se i da vam je ovaj tekst ostavio na trenutak mali “aha” momenat.
Autor: Nela Banjić
Bilješka o autoru: Nela Banjić rođena je 25.01.1995. godine u Gifhornu (Njemačka). Diplomirani je pedagog/psiholog, sa iskustvom profesorice psihologije, logike i filozofije u srednjoj školi. Aktivistica je koja se zalaže za liderstvo mladih, prava žena te za teme usmjerene ka vlastitom duhovnom razvoju, a sve sa ciljem da doprinose razvoju zajednica u Bosni i Hercegovini, a time i cijelog svijeta. Govori njemački i engleski jezik, svira gitaru i zaljubljenica je u jogu.
Udruženje društvo umjetnika “Gazi Osman Paša” je omladinsko društvo osnovano u Sarajevu 2019. godine, a glavna svrha postojanja društva su promocija umjetnosti, poezije, patriotizma i omladinskog duha.
Udruženje vodi omladina koja je aktivna i ambiciozna da unaprijedi svoj grad i državu. Do sada, Udruženje se fokusiralo na diskusije o poeziji, umjetnosti, historiji… Pa prilikom dolaska novih članova, proširilo svoje ambicije ka višim ciljevima.
Organizovali su online edukacije za vrijeme početka pandemije gdje su postali platforma za mlade ljude da nauče više i upoznaju nove ljude za vrijeme izolacije. Također su organizovali mirovnu šetnju uz znak podrške Bošnjacima u Sandžaku za period crnogorskih izbora.
A sada, uz podršku mladih umjetnika i Historijskog muzeja, Udruženje društvo umjetnika “Gazi Osman Paša” sprema novi projekat na koji vas poziva!
Izložba umjetnina na platnu i kaligrafije “Borealis” koja je upotpunosti organizovana od strane srednjoškolaca svečano će biti otvorena 18. oktobra sa početkom u 17 sati u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine.
Izložba će trajati sedam dana, a cijena ulaznice iznosi 4 KM.
Umjetnici čiji će radovi biti predstavljeni su: Teuta Hot (glavni izlagač slikarskih radova) te Emina Bahtanović, Sumeja Hasanović, Sumeja Nukić i Hena Šehović (radove turske i arapske kaligrafije).
Eman Šabotić (FOTO: Eman Šabotić, privatni arhiv)
“Izložba služi da promoviše radove omladine koja namjerava da se bavi umjetnošću, pa time da im Udruženje ‘Gazi Osman Paša’ bude platforma za isto. Mi smo uradili sve u našoj moći da se čuje za ovu izložbu, pa vjerujem da ćemo na taj način uspjeti u našem konačnom cilju promovisanja naše priče”, kaže Eman Šabotić, organizator izložbe, koji je ujedno i predsjednik Udruženja društva umjetnika “Gazi Osman Paša”.
Prihod od prodanih ulaznica ide direktno muzeju kao znak podrške kulturnim institucijama i znak zahvalnost mladih za njihov rad.
“Na nama mladima je da kroz naše djelovanje pomognemo kulturnom procvatu naše domovine za bolje sutra. Dođite i podržite mlade osobe koji se bore za bolju budućnost Bosne i Hercegovine za novi kulturni procvat našeg društva”, poručio je Eman Šabotić.
Bilješka o autoru: Rijad Ahmetović rođen je 18.01.2002. u Sarajevu. Bavi se aktivizmom te je i omladinski autor. Također, koordinator je mnogih organizacija u NVO sektoru punih šest godina.
Rijad Špiljak iz Sarajeva, podijelio je sa nama svoj put do zaposlenja.
Ovaj mladić iz glavnog grada Bosne i Hercegovine rekao nam je kako je spojio ljubav prema svom gradu sa poslom kojim se sada bavi već preko sedam godina.
“Godine 2012. sam upisao Mašinski fakultet u Sarajevu. Tokom studija sam tražio razne prilike za studenske poslove kako bih zaradio za đeparac i pomogao roditeljima pri finansiranju studija. Pružila mi se prilika da postanem turistički vodič. U aprilu 2013. godine stekao sam certifikat za turističkog vodiča”, kaže Rijad Špiljak.
Radio je ture po Sarajevu i Bosni i Hercegovini te pronalazio vrijeme za fakultet i posao.
“Uspio sam naći balans između fakulteta i posla teobezbijediti sebi dovoljan izvor prihoda za finansiranje studija i đeparac. Do kraja 2018. godine sam radio kao vodič i imao sam priliku upoznati ljude iz više od 50 zemalja svijeta”, dodaje naš sagovornik.
Za dobarportal.net ističe kako se nada da je boravak u Sarajevu i Bosni i Hercegovini učinio zanimljivim svim turistima koji su bili na turama koje je on vodio.
“Bila mi je velika čast, tokom više od pet godina rada, kroz svoj grad provesti oko 50 000 ljudi iz cijeloga svijeta. Veliku čast mi je predstavljala i činjenica da sam bio jedan od domaćina visokim delegacijama poput delegacije predsjednika Republike Djibouti, direktora FC Celtic, menadžmenta fudbalske reprezentacije Finske”, govori ovaj mladić.
Otkrio nam je i čime se sada bavi.
“U januaru 2019. dobio sam posao u turističkoj agenciji Insider gdje sam prvenstveno radio kao vodič. U agenciji radim na poziciji operativnog menadžera, gdje terenski rad mijenjam tehničkim djelovanjem u koordinarinju, organizaciji, pripremi vodiča i svih potrebnih sredstava za realizaciju više od 3000 tura koje su sa velikim uspjehom organizovane u 2019. godini”, potcrtava Rijad Špiljak.
Također, navodi kako su postojale mogućnosti za rad u struci, budući da je po zanimanju magistar mašinstva, no ipak je odabrao rad sa ljudima.
“Prevagnula je ljubav prema svom gradu i želja da Sarajevo i BiH predstavljam na najbolji mogući način”, naglašava ovaj mladi Sarajlija.
Ono što nas je posebno zanimalo to je projekat “Mali ambasadori Sarajeva” gdje je djeci u Bosni i Hercegovini omogućen besplatan obilazak grada.
“Pored redovnih poslova, zajedno sa kolegama u januaru 2019. godine pokrenuli smo projekat pod nazivom ‘Mali ambasadori Sarajeva’ koji je podrazumijevao besplatne obilaske za učenike osnovnih škola u Sarajeva i BiH. To je projekat gdje djeca imaju priliku upoznati Sarajevo kakvo do tada nisu poznavali, te kroz igru i zabavu naučiti mnoštvo novih stvari. Želimo djeci približiti tradiciju našeg kraja i povezati je sa savremenim načinom života”, priča Rijad Špiljak.
Luís Figo i Rijad Špiljak (FOTO: Rijad Špiljak, privatni arhiv)
Nismo mogli, a da ne primjetimo Rijadovu ljubav prema poslu koji radi.
“Radeći na projektima vezanim uz tradiciju našeg kraja, djeca su stekla nova znanja i vještine, obogatila svoj rječnik i spoznaje, ali i osjetila pripadnost svojoj zemlji i zavičaju. Volim svoj grad i državu, i trudim se da ga dočaram na najbolji mogući način, jer vjerujem da doista imamo mnogo toga za ponuditi”, riječi su našeg sagovornika.
Dodaje da bi volio da turisti vide i dožive našu tradiciju, onako kako on to vidi svojim očima. Svjesni situacije u kojoj se nalazimo, pitali smo ga da nam kaže kako se on nosi s tim.
“U 2020. godinu smo ušli sa velikim očekivanjima ali je pandemija korona virusa učinila svoje, a pad prihoda iznosi više od 95%. Ovakva situacija nas je natjerala da razmislimo o budućnosti i pružila šansu da radimo na novim stvarima za koje ranije nismo imali dovoljno vremena. Uprkos svemu, rad sa djecom na raznim projektima poput dnevnih kampova, virtuelnih obilazaka, izrade ilsutrovanih vodiča za djecu, kao i rad sa međunarodnim partnerima na projektima posvećenim turizmu nam je omogućio da sačuvamo sva radna mjesta. Vjerujemo da ćemo istrajati u ovom velikom izazovu te da ćemo kraj krize dočekati još spremiji”, zaključuje Rijad Špiljak.
Autor: Segmedina Keško
Bilješka o autoru: Segmedina Keško rođena je 24.12.1994. godine u Sarajevu, gdje i živi. Trenutno je studentica master studija na Fakultetu političkih nauka. Posjeduje iskustvo u administraciji i digitalnom marketingu te radu sa turistima. Sportom se bavi preko deset godina rekreativno i govori engleski jezik. Voli pravdu, iskrenost, ljubav, prirodu, životinje, ravnopravnost, putovanja te svoje slobodno vrijeme usmjerava ka promoviranju istog.
Amar Korkarić rukometom se bavi od svoje šeste godine i trenutno je član ORK “Bosna” Sarajevo. U sarajevskom klubu ovaj 18-godišnji mladić, inače sin bh. rukomentene legende Zuhdije Korkarića, igra na poziciji srednjeg beka i lijevog krila.
U razgovoru za dobarportal.net pričao je o svojim počecima i ambicijama u nastavku karijere.
“Prošao sam sve omladinske selekcije kluba i evo me sada u prvom timu. Također, nastupam i za juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine”, kaže Amar Korkarić.
Otkrio nam je i šta je utjecalo na njegovo razvijanje kao rukometaša.
“Za mene kao mladog igrača je ovo treća godina Prve lige Federacije BiH i sa sigurnošću mogu reći da je znantno utjecala na moj napredak i razvoj kao igrača”, ističe naš sagovornik.
“Pa prije svega mi smo u protekloj sezoni zauzeli 1. mjesto te smo igrali baraž za Premijer ligu BiH u kojem na kraju nismo uspjeli zauzeti jednu od dvije pozicije koje su vodile u PL BiH. Evo sada je opet krenula sezona Prve lige Federacije i za sada u prva dva kola smo ostvarili dvije pobjede i namjeravamo nastaviti u tom ritmu sve do Premijer lige BiH”, naglašava ovaj mladi rukometaš.
Smatra da je reprezentacija Bosne i Hercegovine pred veoma teškim periodom.
“Prolazimo kroz smjenu generacija i to je jedan veoma težak period za svaku reprezentaciju pa tako i za našu, ali sam sasvim siguran da uz spoj mladosti i iskustva naša selekcija može napravit mnogo”, potcrtava Amar Korkarić kojem je najsretniji trenutak bio kada je dobio poziv u juniorsku reprezentaciju Bosne i Hercegovine.
Dotakao se i ponuda drugih klubova, ali i podrške koju ima od svojih roditelja.
“Imao sam nekih ponuda od klubova u Premijer ligi BiH i također sam išao u Sloveniju, ali zajedno sa svojom porodicom koja mi je najveća podrška u svemu, odlučio sam da je najbolje da ovdje u Sarajevu završim srednju školu i onda da se odlučim za dalje”, riječi su našeg sagovornika.
Kao rukometnog uzora naveo je svoga oca.
“Zbog oca sam zavolio rukomet i svakodnevno mi pomaže da napredujem u svakom aspektu svog života pa tako i u sportu. Od igrača koji igraju rukomet i dalje bih naveo Nikolu Karabatića”, priča nam ovaj mladi rukometaš.
Na kraju je imao i poruku za mlade sportiste.
“Vjerujte u sebe i samo uz naporan rad i trud možete ostvarit svoje snove”, zaključio je Amar Korkarić.
Autor: Mirsad Bahtanović
Bilješka o autoru: Mirsad Bahtanović rođen je 18.06.1997. godine u Sarajevu. Završio je Srednju medicinsku školu na Jezeru, da bi 2018. godine uradio prekvalifikaciju kako bi mogao započeti privatni biznis. Od hobija se bavi rukometom i istraživanjem o sportu.
