Kada se dogodio slučaj napada, pljačkanja i premlaćivanja lica koje ima zdravstvene probleme u kraju gdje živim, sve to radi nekih 400 maraka, nasilniku sam napisala ime i prezime namjerno. Priznao je djelo, dakle nema razloga da mu se identitet štiti.
Bila je riječ o nasilniku povratniku u činjenju takvih djela.
Neka ga se porodica stidi, neka naše djevojčice znaju koga da se klone.
Došli su momci u plavom, isti oni koji bi nas trebali štiti od nasilnika nad nemoćnim da mi kažu da obrišem, da se majka stidi itd… Slušam i ne vjerujem, za šta su ti ljudi izašli na teren? Kako ih nije stid?
Jučer su Nidžari Ahmetašević koleginici saobraćajci kazali da nije legalno snimanje službenog lica na javnoj površini i još je uhapšena kako narušava javni red i mir.
Nisu znali policajci da Nidžari ne treba dozvola kako bi snimala na javnoj površini i da se Krivični zakon Federacije BiH u Članu 189. odnosi na privatne prostore i život lica.
Posebne dozvole su potrebne samo tamo gdje je zvanični organ naznačio da je zabranjeno snimanje, fotografisanje …
Nije dozvoljeno snimati ni mjesto zločina ukoliko će to ugroziti istragu. Etički kodeks novinarima i fotografima ne dozvoljava ni snimanje maloljetnika bez dozvole staratelja kao i u svim situacijama kada to neopravdano ugrožava privatni život i zdravlje ljudi. Etičke zabrane snimanja odnose se i na zadiranje u privatnost ljudi bez utemeljenja u javnom interesu, pa tako sa javnih površina nije dozvoljeno fotografisanje kroz prozor ljudi u privatnim prostorijama bez njihovog odobrenja ili odobrenja vlasnika tih prostorija ili objekta.
I gdje je Nidžara ovdje? Nema je!
Ali imamo policiju koja ne zna zakone koje treba provoditi. Da li vas to brine?
Treba da vas zabrine jer ti ljudi ne uče.
Nedavno sam dobila jedan zapisnik iz MUP Tuzlanskog kantona, polovina činjenica je falila o događaju. Da li je neko nekada našim policajcima kazao kako je u događajima bitan svaki detalj?
Da li znaju šta je fokus?
Uniforma ne znači autoritet ukoliko niste naučili teoriju. Ne možete vodati pse u slobodno vrijeme, ispijati kafe, a ne znati ono šta trebate štiti.
Među vama ima sjajnih profesionalaca, divnih ljudi, ali ima dosta onih koji su došli linijama stranaka s dvojkama iz zanatske škole. U tome je problem!
Vi niste kroz obrazovanje pripremani za ovakvu vrstu posla, vi ste pripremani za majstore u građivini i mašinstvu. Dok ste nosali zastave neka djeca su intelektualno i akademski rasla, pa im je vaš posao poznatiji, nego vama.
Zato, nemojte sramotiti vrijedne, talentovane, poštene bravare, keramičare, automehaničare, limare … knjigu u šake da više nikada ne dođete tražiti brisanje priče sa činjenicama koje ste vi potvrdili jer to je pritisak na novinara, cenzura i kršenje slobode medija. Nemojte nikada sebi dozvoliti da uhapsite novinara za snimanje na javnom mjestu ili vi da komentarišete ličnost nekog lica, niti vas plaćamo za taj dio, niti vas takve želimo.
Očistite svoje redove, učite i nemojte sebe neznanjem ponižavati.
Sigurno je da većina djevojaka, kako adolescentica, tako i onih u srednjoj životnoj dobi, najveću pažnju poklanjaju koži svoga lica. Suština jeste pravilna njega iste. Živimo u vremenu kada su nam pristupačni mnogi tretmani koji će pomoći da riječ pravilno sprovedemo u djelo na najbolji mogući način.
Novootvoreni beauty salon u Sarajevu je salon koji nudi mnoštvo usluga za pripadnice ljepšeg spola koje će svojoj koži uspjeti priuštiti ono što zaslužuje, a to je samo najbolje. Jer, koža definitivno pamti i jedna je od onih koja najčešće utječe na naše samopouzdanje.
Ines Džanković, vlasnica beauty salona, pored toga magistrica Ekonomije, ali i educirana makeup artistica, objašnjava kako je nastala želja da jednoga dana otvori salon ovakve vrste.
“Želja za oazom mira je počela na fakultetu. Ali uvijek je tinjala jer u djetinjstvu, a i danas su me okruživale žene koje su vodile računa o njezi tijela i lica, posebno me fasciniralo to što moje nane i pranane su imale uvijek neke recepte za ovo i ono. U međuvremenu, u fazi odrastanja ili puberteta sam počela koristiti makeup i eksperimentisati, a tetka koja je svojevremeno radila u Chanelu mi je poklonila set Chanelovih četkica i nekoliko ruževa misleći kako sa tim poklonom neće pogriješiti, i bila je upravu. Te četkice su stajale tako upakovane i služile za moje divljenje sve dok nisam odlučila da se educiram kod profesionalnog makeup artista. Nakon edukacije za makeup artista, magistrirala sam na Ekonomiji i maturirala u srednjoj školi na smjeru kozmetički tehničar”, kaže Ines Džanković.
Beauty salon (FOTO: privatni arhiv)
Ističe da je srednju školu završavala paralelno sa fakultetom i da se u tim trenucima odlučila na bitan korak, a to je da svoju želju pretvori u stvarnost.
“Budući da je u gradu more salona i da su svi saloni sličnog imena bilo je teško naći inspiraciju, a znala sam da želim klijentu posvetiti sebe i svoje vrijeme, da se osjeća ugodno i da ne mora slušati zvukove i priče koje su nepoželjni prilikom jednog tretmana. Viziju loga smo prebacili na papir, ja sam željela profil žene čiji turban za čuvanje kose prilikom tretmana liči na školjku, da povežemo sve momente i gradove. Tako je krenula cijela euforija oko salona, sva porodica je puhala u moja jedra. Svi su dopuštali da na njima probam preparate, aparate, tretmane, makeup i bodrili me beskonačno. Tako da sam danas dužna svima na cjeloživotne gratis tretmane”, s osmijehom priča naša sagovornica.
Navodi kako njen salon pruža potpunu privatnost, zagarantovanu diskreciju, zen atmosferu te da djevojke koje odluče posjetiti isti nemaju razloga ustručavati se problema zbog kojeg su došle.
Beauty salon (FOTO: privatni arhiv)
Koža je organ koji vraća ono što joj mi dajemo, stoga moramo biti vrlo oprezni kada je riječ o njoj te voditi računa kakve proizvode stavljamo na svoju kožu. Navodi kako će nam koža u budućnosti sigurno biti zahvalna zbog onoga što činimo za nju u sadašnjosti, ali i da kvantitet često ne diktira kvalitet.
“Zdravlje kože je danas luksuz, posebno kod adolescenata, najviše zbog uticaja medija i prikazivanja nerealnih slika, površnog shvatanja preparata i aparata, vođenje mišlju da se određene problematike rješavaju problemi i sl. Ne postoji rješenje preko noći za problematiku koja dugo postoji na koži i bitna je disciplina. Međutim, disciplina je nešto što traži praćenje pravila bez odstupanja i bez ‘ma samo večeras’, jer koža pamti, oprostit će vam jednom ili dva puta godišnje to što ste je očistili vlažnim maramicama. Higijena kože je vrlo jednostavna ali zahtjeva rutinu, a te rutine često zaboravimo ili preskočimo u periodu od 18-28 godina kada se školujemo, partijamo, učimo…. Teško je sve uskladiti u brzom tempu koji nam život nameće ali je lakše odžavati kožu koju je kozmetičarka sredila i pripremila do vašeg sljedećeg susreta sa njom. Jedan od najvećih problema je taj što svi tragaju za instant rješenjem. Iskreno, ako mene pitate, ni kafa ne treba biti instant a posebno ne instant rješenje za zdravlje kože. I obavezno je naglasiti da niko na svijetu nema identičan tip kože niti može svima odgovarati jedan proizvod ili tretman. Često zbog trendova na društvenim mrežama ljudi posežu za skupim tretmanima koji možda i nisu za njihov tip i stanje kože. Nekada rješenje može biti vrlo jednostavno, i smatram da skuplje ne znači kvalitetnije. Posebno ne skupe kreme koje su brendirane imenima influensera a sumnjivih su sastojaka i porijekla”, dodaje ova makeup artistica.
Beauty salon (FOTO: privatni arhiv)
Mladi danas sve rjeđe slušaju starije. Sa tim se slaže i ova skromna djevojka, koja kaže da bi bilo kakva poruka njima bilo pametovanje i mudrovanje sa njene strane. Ali ipak, navodi da je bitnije od svega da volite ono što radite jer će tada uspjeh biti zagarantovan.
“Svi smo imali nekoga ‘iznad glave’ ko je pametovao i mudrovao zbog straha od egzistencije djeteta i svega što život nosi, posebno ako ste žensko dijete. U mojoj porodici su se ženska djeca motivisala i ohrabrivala na fakultete i dalja usavršavanja uz pošalicu, završi fakultet radi sebe a poslije radi šta god želiš. Podrška je jako bitna, ustvari, ključna. Ali prije nego što zatražite podršku morate smisliti šta želite, kojim smjerom želite da vaš posao krene, sa kakvim ljudima želite da radite i da li se sve to uklapa u sferu vaših interesa. Smatram da za snove nije bitna dob, samo hrabrost i podrška. Padanja na putu do cilja moraju da se dogode jer su to ova naša iskustva koja imamo, to su lekcije koje drugima pričamo i ne treba ih shvatati kao tragični događaj. Naš narod je divan i srčan, ima priliku da uspije i najbitnije je da kada se probudite ne kažete ‘moram raditi’ to zvuči tegobno, onog trenutka kada kažete ‘idem raditi’ znajte da se to radi zato što se voli i da će u taj posao biti uložen trud, ljubav i želja za usavršavanjem”, zaključuje Ines Džanković.
Bosna i Hercegovina kao država pogodna je za avanturistički turizam zahvaljujući prirodnom bogatstvu, te može ponuditi kombinaciju brdskog biciklizma, terensko jahanje, paraglajding, ali i sportsko penjanje.
Jedan od najboljih alpinista na području Bosne i Hercegovine, Admir Andelić (30) iz Živinica poznatiji kao Tomba, alpinizmom se bavi već deset godina. Vlasnik je prve penjačke sale na području Tuzlanskog kantona, te instruktor alpinizma i osnivač penjačkog kluba u Živinicama.
Za dobarportal.net otkriva da se ljubav prema alpinizmu javila na prvi pogled, nakon čega se u potpunosti posvetio unapređivanju i usavršavanju znanja i vještina ovog sporta.
“Alpinizmom se bavim već deset godina. Tokom mlađih dana uvijek sam bio u sportu, trenirao sam rukomet i boks. Nakon toga počeo sam se baviti planinarenjem koje me je zapravo odvelo ka alpinizmu. Ljubav prema sportskom penjanju javila se na prvi pogled, zapravo to ili zavolite ili ne, trećeg nema. Ja sam zavolio odmah i čitav život sam usmjerio ka unapređivanju i usavršavanju znanja i vještina. Instruktor sam alpinizma u Sarajevskoj školi alpinizma, te sam osnivač prvog penjačkog kluba na području Tuzlanskog kantona koji broji 30 članova među kojima je desetero djece”, počinje priču Admir Andelić.
Alpinizam kao jedan od najekstremnijih sportova u Bosni i Hercegovini još uvijek nije toliko popularan, a prema riječima Andelića, da bi postali dobar alpinista, prije svega morate biti dobar planinar, te da imate istinsku volju i uživanje u alpinizmu.
“Ako pričamo o tome kako biti dobar alpinista onda zapravo treba biti dobar planinar a potom i dobar sportski penjač. Potrebno je završiti kurs i steći zvanje alpiniste, a da bi do toga došli trebate zadovoljiti propisane norme koje podrazumijevaju penjanje na određeni broj smjerova na velikim stijenama kako u ljetnom, tako i u zimskom periodu, ali prije svega toga potrebno je istinski imati volju i uživati u alpinizmu”, ističe naš sagovornik.
Za najozbiljniji poslijeratni uspon na stijenama Bosne i Hercegovine zaslužan je upravo Admir Andelić popevši se na smijer visine 370 metara u sjevernoj stini planine Velež, zbog čega je proglašen i alpinistom godine te navodi da sportsko penjanje nudi istinski ispit bez prevare ili pomaganja.
“Kao i svaki drugi sport i sportsko penjanje zahtijeva dosta truda, ozbiljnog treninga i posvećenosti. Odricanje je potrebno onima koji mnogo zagrizu, ali inače je prelijepa rekreacija za sve. U januaru prošle godine zajedno sa partnerom popeli smo se na smijer visine 370 metara u sjevernoj stini Veleža, što smatram najtežim smijerom. To je ujedno i najozbiljniji poslijeratni uspon na stijenama Bosne i Hercegovine i zbog toga smo proglašeni za alpiniste godine u Bosni i Hercegovini. Sportsko penjanje predstavlja istinski ispit koji ti pokazuje možeš li doći do vrha ili ne, bez prevare i zaobilaženja ili pomaganja. Zapravo to je borba sa samim sobom”, rekao je Andelić.
Dodaje da je ulaganje u opremu za alpinizam razumno ulaganje.
“U Živinicama postoji samo jedan poligon za trening koji za mene predstavlja najvažnije ulaganje i on se nalazi u penjačkoj sali u mojoj kući. Razumno ulaganje je ulaganje u opremu i sve ostalo što donosi mnogo više koristi i uživanja, tako da to ništa nije skupo”, naglašava naš sagovornik.
U okviru ovogodišnje manifestacije “Dani dijaspore 2020.godine” u Gradu Živinice održan je i okrugli sto na temu “Prirodni resursni potencijali i razvoj turizma dijaspore na području Grada Živinice” na kojem je zajedno sa suprugom jedan od učesnika bio i Admir Andelić čija je inicijativa o izgradnji penjačkog zida u ovom Gradu podržana, a koja ujedno predstavlja i njegove primarne planove za budućnost.
“Izgradnjom ovog projekta, tačnije vještačke stijene za penjanje, visine i širine 16 metara, koja bi ujedno bila i najveća i jedina takva stijena u Bosni i Hercegovini urađena po svjetskim standardima, Grad Živinice postao bi sjedište dešavanja ovog sporta i sve više ljudi bilo bi zainteresovano za ovaj sport. Pored toga mladi bi imali prostor za treniranje i napredovanje. Također, ovaj projekat doveo bi i veliki broj turista u naš Grad. Planirali bi godišnje manifestacije, kao i internacionalno takmičenje. Što se tiče drugih planova za budućnost, ostajem za sad na ovom projektu, ali nastavit ću sa opremanjem smjerova na pravim stijenama u Kladnju koji ima mnogo lokacija, kao i treniranju i održavanju seminara i kurseva penjanja kako bi se što više ljudi oprobalo u tome“, rekao je Admir.
Na pitanje šta bi poručio mlađem sebi, ističe kako je uradio sve što je trebao, ali da mladi trebaju ostaviti strah od poraza po strani.
“Mlađem sebi ne bih ništa poručio jer je uradio sve što je trebao, ali bih poručio drugim mladim ljudima da je uz jaku volju, trud i velike želje sve moguće, te da strah od poraza i neuspjeha ostave po strani, jer kada nešto ne bude onako kako ste zamislili ko zna zašto je to dobro”, poručuje naš sagovornik.
Dodaje da se u ovom periodu pandemije COVID-19 mladi ne zatvaraju u kuće, nego da vrijeme provode u prirodi posjećujući lokacije koje do sada nisu.
“Ne zatvarajte se u kuće, koristite vrijeme družeći se na otvorenom, u prirodi i koristite vrijeme da se bavite nekim sportom. Obiđite mjesta koja do sada niste, a ja preporučujem Rudine, Mramor sa kojeg imamo prelijep pogled, Konjuh, mnogo jezera. Aktivnost odmara čovjeka i fizički i psihički. Posadite drvo, čuvajte i sređujte okolinu i uživajte u prirodi“, zaključuje Admir Andelić.
Autor: Edina Rizvić
Bilješka o autoru: Edina Rizvić rođena je 09.09.1996. godine. Zvanje Bachelor žurnalistike stekla je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli. Smatra se polivalentnom osobom, dobrom sagovornicom uz dozu empatije te dobrom prezenterkom.
Mulavdić Elvira iz Gračanice kod Živinica je majka devetero djece, od čega dvije bebe boluju od Cerebralne paralize, a jedna djevojčica zbog niza dijagnoza pohađa školu Kosta Popov u Tuzli. Ona i suprug nisu zaposleni, jedini stalni prihod im je doplatak za djecu koji po jednom djetetu iznosi 25 KM u Tuzlanskom kantonu.
Međutim, dolaskom nove Vlade Tuzlanskog kantona, odnosno koalicije SDP-PDA-NS i neformalno HDZ-a, došlo je i do kašnjenja uplata socijalnih davanja za najugroženije kategorije stanovništva.
Dva mjeseca doplatak za djecu nije dobila ni samohrana majka četvero djece Erijeta Belkić iz Tuzle. Također, njoj nije uplaćena ni naknada za prehranu bebe koja je rođena u novembru prošle godine.
Erijeta kaže da je doplatak za djecu i prije nekoliko mjeseci iznosio 25 KM
Selma Purić, 24-godišnja Travničanka koja je prava motivacija i inspiracija mladim ljudima, ali i svima onima koji traže ključ za uspjeh, ruši sve predrasude. Selma je rođena bez obje noge, ali to nije bio razlog da odustane od svojih snova i želja pa je danas mnogima upravo ona simbol hrabrosti i želje za uspjehom.
Kao osoba sa invaliditetom koristi se vještačkim pomagalima pa smo je pitali kakav je osjećaj bio prvi put stati na proteze.
“Prve proteze sam napravila u svojoj petoj godini života uz pomoć dobrih ljudi i moje porodice. Osjećaj kada sam prvi put zapravo osjetila kako je to biti kao svi ostali je nešto posebno što se riječima ne može opisati niti dočarati. Osjećaj kada znate da ćete prvi put stati na svoje noge, odnosno proteze i moći koračati kroz život je osjećaj koji mi je dao vjetar u leđa da se borim najjače i najhrabrije što mogu”, kaže Selma Purić.
Osobe sa invaliditetom se često susreću sa preprekama, kako tokom odrastanja, tako i poslije u životu, ali ova mlada Travničanka ističe da je sve te poteškoće dobro podnosila i izvlačila iz njih ono najbolje.
“Mnogo puta sam nailazila na mnoge prepreke tokom odrastanja kao osoba sa invaliditetom, ali uvijek sam pokušavala da ih prevladam na najbolji mogući način i da izvučem iz njih ono najpozitivnije što će mi u budućnosti olakšati koračanje kroz moj život. Kada govorim o preprekama mislim na one na koje svaki čovjek može naići u svom životu, bilo da je to pristup određenim ustanovama, što je kod nas veoma često, ili prepreke koje život stavlja ispred nas, ali uvijek sam pronalazila najbolji način da ih prevladam”, dodaje naša sagovornica.
Selma Purić (FOTO: Selma Purić, privatni arhiv)
Kako naglašavaju mnogi njeni prijatelji i poznanici, Selma je izvor pozitivne energije, a ona kaže da je po prirodi borbena i pozitivna osoba vedrog duha.
“Čitav svoj život borim se da ne odustajem, da svaki dan iskoristim najbolje što mogu i da se nikada ne predajem. Po prirodi sam pozitivna osoba, osoba koja iz svega lošeg uvijek izvuče ono najbolje i najpozitivnije, ali naravno najviše je crpim iz svoje porodice i prijatelja koji su uvijek tu za mene i daju mi podršku u svemu”, riječi su ove mlade Travničanke.
Navodi da je nedavno dobila poziv od ženske reprezentacije u sjedećoj odbojci i od plivačkog kluba Spid.
“Ja sam osoba koja je uvijek imala ogromnu želju da se bavim nekim sportom, iako nisam imala do sada nekih prilika. Na pozive od oba kluba sam sa zadovoljstvom pristala, jer sam željela da vidim koje su moje mogućnosti i koliko mogu napredovati u bilo kojem od ova dva sporta. Sad za sad mi ide odlično i nadam se da ću uspjeti u oba sporta. Treneri i čitava ekipa u oba kluba su divni i sa njima svaki dan sve više i više napredujem, te se iskreno nadam da ću tako i nastaviti”, govori Selma Purić.
U razgovoru za dobarportal.net otkrila je šta joj je svakodnevna motivacija te gdje je pronalazi.
“Moja glavna motivacija je moja porodica. Oni su uvijek bili uz mene i davali mi podršku u svemu što sam radila, te se zbog njih i borim. Naravno, želim da dokažem svim ljudima, bilo da imaju neki vid invaliditeta ili ne, da ništa nije nemoguće i da se treba boriti i koračati kroz život samo hrabro, jer ako se predamo ili odustanemo niko se za nas neće boriti osim nas samih”, podvlači naša sagovronica.
Selma Purić (FOTO: Selma Purić, privatni arhiv)
Ova hrabra i ambiciozna djevojka studentica je arhitekture, a zanimalo nas je da li je teško uskladiti trening, fakultet i putovanja na relaciji Travnik-Sarajevo, budući da na treninge dolazi upravo u Sarajevo.
“Ništa nije teško kada se istinski želi. Unaprijed isplaniram svoje obaveze tako da sama sebi olakšam. U Sarajevo skoro pa nikada ne idem na jedan dan, to bude na sedam ili više dana, zavisi od ostalih obaveza. Svoje slobodno vrijeme pokušavam da provodim sa svojom porodicom i prijateljima, tako da se uvijek nađe načina za odmor, ali i da završim sve obaveze koje imam isplanirane tokom sedmice”, jasna je Selma Purić.
Na pitanje da li smatra da je arhitektura njen životni poziv i da li se vidi kao budući arhitekta, odgovara da se nikada ne zna šta će nam sudbina spremiti.
“Uvijek sam voljela da crtam, da istražujem i da učim nešto novo, a arhitektura je sve to. Nakon završetka srednje škole shvatila sam da je arhitektura najbolji fakultet za mene pa sam i upisala, a da li je to moj životni poziv, to ćemo još da vidimo, jer nikada se ne zna šta nam život i sudbina spremaju, na nama je jedino da se borimo”, riječi su ove hrabre djevojke.
Naglašava da je porodica njena snaga i motivacija i da bez njih ne bi bila ovdje gdje jeste.
“Moja najveća podrška je naravno porodica bez kojih ja ne bih bila danas ovakva kakva jesam. Naravno tu su i prijatelji koji su mi uvijek bili podrška i uvijek su bili spremni, kao i porodica da mi daju iskrene savjete i da mi ne dozvole da se predam ili odustanem”, potcrtava naša sagovronica.
Kada dođe vrijeme za odmor i opuštanje, voli planinariti i kaže da je to najviše opušta.
“Volim prirodu, i najviše što me opušta jesu šetnje negdje na planinama. Volim planinarenje i druženje sa porodicom i prijateljima. To je ono što mene najviše ispunjava i smiruje”, kaže ova mlada Travničanka.
Prema njenim riječima, najbitnije joj je da ne odustaje od svog zacrtanog životnog cilja.
“Kada govorimo o životnim ciljevima njih je trenutno mnogo. Najbitnije mi je da što god da zacrtam u životu da to i ostvarim. Glavni cilj mi je da završim fakultet i da se ne prestanem baviti sportom, koji mi je trenutno najpotrebaniji da bih mogla nastaviti koristiti proteze koje su poprilično teške. I ono najvažnije jeste da svakodnevno motivišem druge ljude da ne odustaju od svojih snova, jer ništa nije nemoguće samo ako to iskreno želimo”, ističe naša sagovornica.
Svim mladim ljudima koji možda imaju isti ili sličan nedostatak poručuje da sreća dolazi iznutra i da nas uvijek ispunjava zapravo ono što dolazi iz nas samih.
“Ja sam motivaciju pronašla prvo u sebi pa onda u svojim najbližim. Sve što radite u životu, radite to zbog sebe i svoje sreće. Nije važno ko će šta reći, kada i na koji način, najbitnije je da ste vi sretni i da vas ispunjava to što radite. Pokrenite se i učinite to zbog sebe”, zaključuje Selma Purić.
Autor: Melika Mehmedović
Bilješka o autoru: Melika Mehmedović rođena je 26.11.2000. godine u Sarajevu. Studentica je sanitarnog inžinjeringa na Fakultetu zdravstvenih studija u Sarajevu. Članica je skupštine Asocijacije studenata Fakulteta zdravstvenih studija te zaljubljenica u sport, muziku, književnost i prirodu.
U periodu od 22.02. do 26.02.2021. godine, Centar za edukaciju i podizanje svijesti o potrebi povećanja energetske efikasnosti – Energis, organizovao je GRID kamp na temu Zeleni ruralni interetnički razvoj finansiran od strane Ambasada Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini.
Cilj GRID kampa je stjecanje novih vještina i znanja za pokretanja vlastitog biznisa ili za povećanje razumjevanja poslovnih praksi što će im dati prednost u odnosu na druge prilikom zapošljavanja. Teme koje su generalno obrađene tokom kampa su, između ostalog, održivi ruralni razvoj Bosne i Hercegovine, poduzetnički DNK i održivo poduzetništvo, start-up preduzeća i biznis ideje, održivo i ekološki prihvatljivo poduzetništvo te metode rješavanja konflikta i praktična primjena.
“Učesnici kampa su imali priliku slušati sjajna predavanja od iskusnih biznis stručnjaka, stručnjaka za start-up do stručnjaka za održivi ruralni razvoj. Jako smo zadovoljni odzivom vrijednih studenata, i bili smo inspirisani njihovim idejama i željom za napretkom. U narednom periodu je planirano mentorstvo koje će im pomoći da osnaže svoje ideje i realizuju iste“, navodi Sendžana Muslić predstavnica Energis-a.
Praktičan i interaktivan pristup je ono što često nedostaje formalnom obrazovanju, čime je ovakvo interdiciplinarno druženje pomoglo studentima da što uspješnije rješavaju buduće izazove i probleme održivog poslovanja. „Ovakva vrsta kampa će studentima poslužiti kao odskočna daska u njihovoj daljoj karijeri. Nadam se da će organizatori ubrzo ponoviti slične aktivnosti, jer mladima u BiH je potreban ovakav tip neformalnog obrazovanja“, smatra učesnik GRID kampa, Adis Kriko.
Kamp nosi i snažnu poruku „Samo zajedno možemo naprijed“ – smanjimo nejednakost, budimo tolerantni prema drugim etničkim skupinama, oživimo ruralne sredine, osigurajmo nova radna mjesta, pokrenimo ekonomski razvoj i rast, zaštitimo okoliš i izgradimo održivu Bosnu i Hercegovinu.
Zahvaljujemo se našim prijateljima koji su podžrali kamp, i to Lejla voda, Kremipan, Sarajevski Kiseljak, Red Bull, Lokmas, Plantago čejevi. Medijski partneri kampa: Faktor.ba, Superinfo.ba, Visit B&H, Radiosarajevo.ba, Dobarportal.net
Ne tako davno, grad Sarajevo dobio je još jednu radnju s odličnim izborom naočala. U jesen 2019. godine uz mnogo ljubavi i truda, svjetlost dana ugledala je sve popularnija optika “Iman”, smještena nedaleko od platoa na Skenderiji, u srcu Sarajeva.
Smještena na Skenderiji, na adresi Terezije bb, optika “Iman” otvorila je svoja vrata za sve klijente koji imaju potrebu za korekcijom vida, ali i slobodu za postaviti dodatno pitanje. Cilj optike “Iman” od prvog dana poslovanja je da budu drugačija radnja, posebnija od svih ostalih u gradu i šire. Zašto? Zato što je prijatan pristup ljudima/klijentima ono što je kolektivu optike zapravo prioritet.
“Naši ciljevi nas uslovljavaju na konstantano usavršavanje i prilagođavanje ponude zahtjevima klijenata. Stoga smo se odlučili za varijantu modernih, kvalitetnih i što je najbitnije pristupačnih proizvođača”, navode iz optike “Iman” te dodaju i ovo:
“Da nam je bitan upravo vrhunski kvalitet, a ne kvantitet proizvoda govori i činjenica da na sve svoje radove dajemo i garanciju. Napominjemo kupce da kod nas, čak svakog mjeseca možete pronaći i neku novu akciju, sniženja i poklone”.
Pored dioptrijskih naočala, sunčanih naočala i kontaktnih leća u ponudi optike je i besplatan pregled od strane renomiranih doktora oftamologije. Njihovi pregledi se odvijaju svake srijede u terminu od 15 do 16 h. Stručne savjete i konsultacije možete dobiti svakim radnim danom u periodu od 10:00 – 17:30 h, a subotom do 16:30 sati. Sve konsultacije mogu se dobiti lično u optici ili na kontakt telefon 033 201 557.
Ljubazno osoblje optike “Iman” na Skenderiji, u Sarajevu
Kako bi vam osoblje optike bilo što dostupnije, možete im se obratiti i online putem Facebook ili Instagram profile.
Posjetite optiku “Iman” i izaberite svoj pogled na svijet.
U petak, 17. februara 2021. godine, u Tešanjskoj razvojnoj agenciji (TRA) održana je obuka o temi Digitalni marketing. Prisustvovali su brojni predstavnici kompanija iz Tešnja i okruženja, kao i nezaposlena i druga zainteresovana lica, a predavačica je bila Ema Alagić iz marketinške agencije EBBE COMMS iz Sarajeva.
Ova radionica je dio dio projekta “FAB-LAB – Ekonomija zasnovana na inovacijama” koji zajednički implementiraju Agencija za razvoj općine Tešanj, GMC doo Usora i Junior Eko Termik doo Tešanj, a sastoji se u pružanju različitih edukacija i treninga. Prilikom odabira tema koje organizuje, Tešanjska razvojna agencija ide u korak s vremenom, tako da je nezaobilazan bio i digitalni marketing.
“Ovo je drugi put u ovom mjesecu da dolazim u Tešanj, ovaj put o temi digitalni marketing, a prošli put radionica je bila o temi PR i content marketing. Sve naše radionice su u potpunosti interaktivne kako bi učesnici na realnim primjerima učili i znali da primjene znanje kod svojih kompanija. Bez obzira čime se bavite, važno je da ste prisutni online, bilo da prodajete putem online kanala ili samo želite biti pristuni i vidljivi potencijalnim klijentima, stakeholderima i javnosti”, kazala je Ema Alagić.
Proširen regionalni projekat upravljanja staklenom ambalažom, osam novih općina dobija kontejnere za reciklažu stakla. Odgovorno odlaganje stakla dostupno za 1,5 miliona građana BiH, Srbije i Sjeverne Makedonije.
Nakon što je u decembru 1.000 kontejnera za reciklažu staklene ambalaže počelo da pristiže u region, projekat „Upravljanje staklenom ambalažom na Zapadnom Balkanu“ proširen je na još osam općina u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji. Kontejneri će, osim u Somboru, Nišu, Bihaću, Novom Travniku, Štipu i Ilindenu, biti raspoređeni i u Kragujevcu, Varvarinu, Konjicu, Ilidži, Skoplju, Bitolju, Đevđeliji i Tetovu.
Kompletna oprema biće postavljena do kraja marta, u gradskim jezgrama, ugostiteljskim objektima, kao i u prigradskim naseljima. Jedan od glavnih ciljeva projekta, koji je pokrenula Njemačka razvojna saradnja – GIZ, u saradnji sa operaterima ambalažnog otpada – kompanijama Ekopak, Sekopak i Pakomak, je da se u ovim općinama poveća količina sakupljene staklene ambalaže za 20% i postigne isplativost reciklaže stakla. Tako će Ekopak, uz pomoć partera na projektu i lokalnih zajednica, do kraja marta/ožujka postaviti 69 kontejnera za staklenu ambalažu u Bihaću, 31 u Novom Travniku i po 40 u Konjicu i 50 na Ilidži.
“S ciljem povećanja stope reciklaže staklene ambalaže za 20% u BiH, prvobitnim općinama pridružili smo još dvije općine Konjic i Ilidžu, te im obezbjedili potreban broj kontejnera za prikupljanje staklenog ambalažnog otpada. Praćenje sakupljanja obuhvatiće gradsko jezgro, ruralna naselja i ugostiteljske objekte, a projekat će pratiti i edukativna kampanja namijenjena građanima i institucijama. Po završetku projekta biće izrađen Vodič koji će sadržati sve podatke o ostvarenim rezultatima, koji bi služio za razvoj sistema u opštinama u kojima nije sproveden i kako bi se i u njima uspostavio efikasan i ekonomski isplativ sistem upravljanja staklenom ambalažom”, rekla je direktorica Ekopaka Amela Hrbat.
U Srbiji se reciklira tek 44% staklene ambalaže, u Sjevernoj Makedoniji 30%, a u Bosni i Hercegovini 12%, što je nedovoljno za uspostavljanje isplativog sistema reciklaže na Zapadnom Balkanu. S obzirom na to da u regionu ne postoje reciklažni pogoni, staklena ambalaža mora da se izvozi i to je dodatni trošak za operatere ambalažnog otpada, a posljedica ovakvog sistema je to što većina korišćene staklene ambalaže završi na deponijama ili ilegalnim odlagalištima, gdje staklu treba više od 5.000 godina da se raspadne.
Hrbat: Po završetku projekta biće izrađen Vodič koji će sadržati sve podatke o ostvarenim rezultatima (FOTO: Amela Hrbat /IZVOR: Ekopak)
U okviru projekta, za lokalne samouprave će biti pripremljen i Vodič za uspostavljanje efikasnog i ekonomski isplativog sistema upravljanja staklenom ambalažom, a cilj projekta je i da doprinese poboljšanju primjene zakona i uredbi u oblasti zaštite životne sredine što je, također, direktan doprinos daljem pridruživanju EU i usklađivanju pravila i propisa Srbije kao pretpristupne zemlje EU.
Projekat se sprovodi u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Sjevernoj Makedoniji, u okviru programa razvojne saradnje sa privatnim sektorom – develoPPP.de koji finansira Njemačko Savezno Ministarstvo za ekonomsku saradnju i razvoj, a implementiraju ga NALED, Asocijacija za ekonomski razvoj REDAH i Zajednica jedinica lokalnih samouprava (ZELS) iz Sjeverne Makedonije.
Hrvatska grupa “Pravila Igre” snimili su pjesmu napisanu za Tošu Proeskog. S ponosom predstavljaju svoj novi singl pod nazivom “Jedina”.
Radi se o najemotivnijoj ljubavnoj baladi grupe do sada, pjesmi koja na najbolji mogući način opisuje emocije u ovo doba godine. Pjesma koja je prije 15-ak godina napisana za pokojnog Tošu Proeskog, koja je do danas “stajala u ladici”, napokon je dobila svoju interpretaciju.
Drugačija pjesma, romantičnog i sjetnog ugođaja, prikazuje bend u sasvim novom stilu. Pjesmu potpisuju dokazani hitmejkeri Sonja i Miro Buljan, dok je aranžman djelo benda i gospodina Buljana. Ova snažna ljubavna balada u izdanju Gema produkcije prava je poslastica kojom se nastavlja niz objava uspješnih singlova.
“Sama pomisao da je ovo pjesma pisana za pokojnog Tošu Proeskog izaziva veliko strahopoštovanje te veliku odgovornost. Vjerujemo da je naš pjevač Ivan na najbolji mogući način iznio emociju pjesme te da će se velik broj slušatelja u njoj pronaći. Hvala Miri Buljanu što nas je stavio u mali krug izvođača kojima bi dopustio da snime ovu pjesmu. Naša tri prethodna singla koji su zasjeli na sam vrh službene nacionalne top liste Hrtop40, pokazuju da se krećemo u pravom smjeru te da nam novi zvuk odlično odgovara. Potvrda tome će biti i ovaj novi singl od kojeg imamo velika očekivanja”, navode za dobarportal.net momci iz benda.
