LIJEPA VIJEST: Teško bolesni dječak Tarik dobio lijek koji je bio blokiran na carini

Sedmogodišnji Tarik Rovčanin iz Vogošće dobio je lijek koji je bio blokiran na carini na Međunarodnom aerodromu Sarajevo, potvrdila je na Facebooku Alisa Lier.

 

Podsjetimo, dječak boluje od Dravet sindroma, rijetke bolesti zbog koje dnevno ima od 15 do 30 napada. Jedini spas za Tarika je lijek “Diacomit”, koji nije registriran u Bosni i Hercegovini, te ga porodica nabavlja preko poznanika, uglavnom iz zemalja Evropske unije, najčešće Njemačke. Mjesečna terapija košta 516 eura.

Kako je ispričala njegova nana Zinaida, preko svoje kolegice iz Njemačke je uspjela nabaviti dvije kutije, a dobila je i potvrdu iz konzulata da može poslati preko DHL-a, jer je vanredna situacija.

No, lijek je zbog zakona ostao blokiran na Sarajevskom aerodromu zbog pandemije koronavirusa.

Tarik Rovčanin inače je sestrić Alise Lier, čiji je suprug vojnik Nedeljko Radić, koji je ubijen u Rajlovcu. Tarikova majka je umrla te o njemu brinu nana Zinaida i tetka Alisa.

Alisa je jutros ipak potvrdila da je odblokirana procedura te da je Tarik dobio svoj lijek.

 

SADIK AHMETOVIĆ: Nije član DF-a, a da li je ispunjavao uslove na konkursu?

Ovih dana u medijima se pojavila informacija da je nekadašnji ministar sigurnosti Sadik Ahmetović imenovan za direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli.

 

 

Ahmetovića je javnost upoznala kao istaknutog funkcionera i člana SDA. Od 1995. godine gradi karijeru političkog lica u toj stranci sve do 2017. kada biva isključen.

Nakon isključenja pristupio je Nezavisnom bloku, ali zbog neslaganja sa vrhom bloka istupio je iz te stranke.

Kao akutelni ministar sigurnosti u septembru 2010. bio je optužen za učešće u sex aferi s maloljetnicom.

Sporna činjenica kod imenovanja Ahmetovića je i ta što je u konkursnoj proceduri navedeno da lice mora imati pet godina radnog iskustva u struci, što u biografiji Sadika Ahmetovića nije navedeno. Dakle, ono što je dostupno u bazi CIN-a negira iskustvo Ahmetovića u struci defektologa.

Njegovo imenovanje na mjesto direktora Doma za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli povezivano je sa strankom Demokratske fronte koja je oštro negirala ikakvu vezu sa kontroverznim političarem.

“O imenovanju Ahmetovića ništa ne znam, osim što sam saznao da je bio jedini kandidat na konkursu. Lažu da je član DF-a. Čak niti jedan član Upravnog odbora Doma za nezbrinutu djecu nije član DF-a. Ovo što se dešava je histerija i pritisak stranaka kao što su Naša stranka, Narod i pravda i ostalih u službi HDZ-a, koji poturaju laži prema DF-u ne bi li DF izašao iz vlasti” – kaže Mahir Mešalić, šef Kluba zastupnika DF-a u Skupštini Tuzlanskog kantona.

 

 

KOLUMNA JASMINA ALIBEGOVIĆA: Od patriotizma se ne živi

Imao su tu sreću da sam rođen 1996. godine, odmah poslije rata koji je odnio mnoge žrtve i uništio moju domovinu.

 

Kada sam bio dijete, nisam obraćao pažnju na sva ta dešavanja oko sebe. Meni je bilo lijepo. Išao sam u vrtić, družio se s vršnjacima i sve mi je bilo potaman. Kako sam odrastao kroz osnovnu i srednju školu, shvatio sam da mojoj zemlji treba neka promjena. Vidio sam da se ništa neće moći promijeniti ukoliko sam ne poduzmem nešto.

Obrazovao sam se na svim poljima i volontirao gdje god sam stigao. Radio sam prakse, bavio sam se freelance poslovima, uključivao u raznorazne aktivnosti, a sve kako bih se izgradio i sebi zaradio džeparac. Borio sam se na sve načine kako bih radio ono što najbolje znam. Kroz tu borbu uvidio sam jednu veoma važnu stvar, a  to je da se rad ne cijeni dovoljno posebno kada su u pitanju mlade osobe. Vladajuća elita i dalje savršeno manipulira polupismenim narodom, a u tu svrhu koristi i taj nesretni rat koji je uvijek dobar izgovor za sva njihova nedjela.

Mnogi moji drugovi već sa završetkom srednje škole, odlučili su napustiti ovu zemlju. Ovdje nas je ostalo još nekoliko, pa se pitam da li ćemo imati ikakvog razloga za slavlje godišnjice mature. Još uvijek u nama mladima koji smo ostali ovdje tinja neka nada. No, da se razumijemo od patriotizma se ne živi. Većina je prisiljena da radi ono za što se nije obrazovala.  Jer, kako se kaže, uhar je bilo šta. Istina je da živimo u vremenu globalne ekonomske krize čije će se posljedice tek vidjeti, ali opet će deblji kraj izvući mladi i obrazovani ljudi. Svi smo svjedoci da su redovi na birou i javnim kuhinjama iz dana u dan sve veći. Vlastodršci, koji se predstavljaju kao zaštitnici naroda i superheroji bogatit će se i dalje preko leđa siromašnih.

Dokle god je pravno moguće da neko čitav svoj život provede na budžetskim jaslama, teško da će ovdje biti selameta. Mnogobrojne afere koje ovih dana drmaju ovu uspavanu naciju, jedan su od dokaza zašto nije dobro šutjeti.

Probudimo se za naše dobro. Krajnje je vrijeme.

PREDSTAVLJAMO: Majra Hasanica, mlada nada bh. odbojke

0

Majra Hasanica iz Zenice ima 16 godina i članica je Odbojkaškog kluba Block Out. 

 

Njena želja od djetinjstva bila je da postane odbojkašica, a sada ova učenica 2. razreda Medicinske škole u Zenici igra na poziciji korektora u svom klubu.

“Od malena imala sam želju da postanem odbojkašica te sam počela  trenirati sa svojih 12 godina.Smatram da je odbojkaški teren mjesto na kojem se osjećam superiorno, a tim u kojem igram smatram svojom drugom porodicom”, kaže Majra Hasanica.

Dodaje da je postala mnogo produktivnija od početka izolacije.

“Imam više vremena da se posvetim radom na sebi.Najčešće dane provodim čitajući knjige,treniram u kući svaki dan. Gledam motivacione videe koji izuzetno mogu pomoći da se izdignete iz trenutne situacije u svijetu te da ostanete pozitivni”, govori mlada odbojkašica koja radi online vježbe koje joj pomažu da održi kondiciju te da bude spremna za povratak na teren.

Odbojka je nešto što joj najviše nedostaje.

“Ipak pokušavam da ostanem pozitivna i vjerujem da ću se uskoro družiti sa svojim  saigračicama na treningu i da ćemo zajedničkim snagama nastaviti pobjeđivati utakmice kada se situacija smiri”, riječi su naše sagovornice.

Smatra da se odbojka u Bosni i Hercegovini polahko razvija.

“Do jučer nismo imali mušku seniorsku reprezentaciju države a sada imamo te smatram da smo postigli napredak,naravno očekujem mnogo više od naše države jer je puna talentiranih mladih naraštaja koji čekaju njihov trenutak slave”, mišljenja je mlada odbojkašica.

Svojim atraktivnim izgledom privlači pažnju mnogih muškaraca.

“Trudim se da pored ljepote budem uspješna i ostvarena djevojka. Odgovaram samo na pozitivne kometare koji su dobronamjerni,negativne ignorišem jer ne želim da se zamaram sa ljudima koji su sujetni. Kada ste uspješni mnogi vam pokušavaju naći manu”, ističe zanosna Zeničanka koja je u potpunosti posvećena sebi i svojim ciljevima.

Otkrila nam je i svoje planove za budućnost.

“Planiram da upišem Medicinski fakultet , posvetim se u potpunosti odbojci što ću postići redovnim treninzima,postanem vrhovni odbojkaški sudija te da se u potpunosti ostvarim u svijetu modelinga”, zaključuje Majra Hasanica.

PREDSTAVLJAMO: Sestre Halima i Amina Kasumović snimile prvu ilahiju  

Halima (22) i Amina (17) Kasumović iz Lukavca snimile su svoju prvu ilahiju “El-Gaffaru oprosti mi”. Ljubav prema ilahijama kod ovih mladih djevojaka razvila se prvenstveno zbog njihove vjere, koja i sama zahtijeva posvećenost.

 

 

“Shvatile smo da nas melodije spjevova o islamu ispunjavaju. Svakako, u ovom slučaju ne bismo isključile i ljubav prema sevdalinkama i svim pjesmama moralnog sadržaja. Od malih nogu smo nastupale u džematima na našem medžlisu, učestvovale na raznim festivalima gdje smo osvajale zapažene rezultate”, kaže Halima koja je trenutno studentica i članica akademskog hora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu.

Njena sestra Amina učenica je i članica hora Behram-begove medrese u Tuzli.

“Uvijek smo imale preporuke da nešto snimimo, i već duži niz godina razmišljamo o tome, da bismo prije dvije godine stupile u kontakt sa Salemom Hurićem i Abdulkerimom Popajom, od čega je sve i krenulo”, priča nam Amina.

Poruka ilahije “El-Gaffaru oprosti mi” prožeta je kroz sami dunjaluk i ono što se na njemu dešava.

“Poruka jeste da koliko god nas dunjaluk uzimao k sebi, da se otimamo i mislima i dušom i srcem. A otimat ćemo se namazom, postom, ibadetima i dovama. Ova ilahija izašla je u pravo vrijeme, kako kaže narodna izreka “Čemu vakat, tome vrijeme”, jer sva situacija sa ovom pandemijom koja je zadesila svijet, je zbunjujuća mnogima te se otimamo kontroli, a ne razmišljamo da je to zapravo opomena od Allaha i dar vremena koji trebamo iskoristiti sa porodicama i s ciljem da se što više približimo Allahu dž.š. Tako da, ne zaboravimo našeg Stvoritelja, nego činimo sve da On bude zadovoljan nama”, govori Halima.

Sestre Kasumović ramazan provode u krugu porodice, sa svojim najmilijim, a pozitivno su iznenađene na reakcije publike.

“Obzirom da je ovo naš prvijenac, nismo očekivale ovoliku prožetost po gradovima BiH pa i šire. Svakako da ima i onih negativnih komentara, ali ne obazirući se na to, prezadovoljne smo i ovom prilikom bismo se htjele zahvaliti svima onima koji su nas u svakom aspektu podržali i bili uz nas. Babo je bio naš najveći oslonac i podrška i ovo ne bismo uspjele bez njega. Zasluge pripadaju i Salemu Huriću, Abdulkerimu Popaju, Izudinu Salibašiću, Bajri i Dili Lukavačkić, Nazimu efendiji Misiniju, Džemalu efendiji Dautoviću, našoj Maidi Bektić sa salonom vjenčanica Lukavac, kao i užoj i široj porodici”, dodaje Amina.

Ističu da je ovo tek njihov početak i da će u budućnosti raditi na sebi, svojim prioritetima i ciljevima.

“Imamo mnogo planova za dalje, i ako Bog da, nadamo se da ćemo istrajati u tome, jer svijet i okruženje u kojem se nalazimo, nalažu jaku borbu i trud za opstanak na polju naše vjere i svega onoga što uz nju dolazi”, zaključuje Halima.

JESU LI RAVNOPRAVNE: Kako mediji tretiraju sportašice i zašto su priče o njhovim uspjesima rijetke

Prema Evropskom institutu za rodnu jednakost, jednakost među ženama i muškarcima jedan je od temeljnih principa Evropske unije.

 

Evropska komisija je u Ženevskoj povelji, kao i u Strategiji za jednakost žena i muškaraca 2010-2015, izrazila svoju predanost adresiranju i eliminiranju rodnog jaza u donošenju odluka u sportu. Prijedlog Strateškog djelovanja za rodnu jednakost u sportu 2014-2020. odobren je nakon održavanja EU konferencije o rodnoj jednakosti u sportu, 2013. godine.

Skupština UN-a je 2003. godine naglasila važnost sporta i tjelesnog vježbanja kao načina promocije razvoja i mira. U akcijskom planu “Agenda 2030 za održivi razvoj” iz 2015. godine, čiji je cilj ostvarivanje rodne ravnopravnosti, navodi se kako je sport neophodan alat kojim se pomaže ženski razvoj i potiče osnaživanje žena.

Uprkos postepenom povećanju participacije žena u sportu, one su i dalje nedovoljno zastupljene u tijelima odlučivanja sportskih institucija, ali i medijima.

Iako sportašice iz Bosne i Hercegovine kontinuirano ostvaruju zavidne rezultate na međunarodnim takmičenjima kako u kolektivnim tako i u individualnim sportovima, nejednaki tretman medija u prikazu žena u sportskim vijestima i na TV programima predstavlja još jedan stvaran i značajan problem.

U sportskim rubrikama, rijetke su priče o uspjesima žena i ženskih sportskih klubova.

Generalno, medijska izvještavanja u našoj državi sklonija su forsiranju oblikovane stereotipne slike, tako da je skoro kompletan dio medijskog prostora fokusiran isključivo na izvještavanje o muškom sportu i njihovim rezultatima.

Da je to tako pokazuje i nedavni slučaj kada je reprezentativka Bosne i Hercegovine u taekwondou, Naila Krupić iz Bužima, osvojila prvu svjetsku srebrenu medalju za Bosnu i Hercegovinu.

Naila Krupić

E upravo taj ostvareni rezultat i drugi slični i dobri rezultati prolaze nezapaženo kod nadležnih institucija, ali i medija, što je Nailu iritiralo da 4. oktobra 2019. napiše Otvoreno pismo zvaničnicima naše države. Sadržaj prenosimo u cijelosti:

– Vladi Federacije BiH; Federalnom ministarstvu obrazovanja i nauke, na čelu sa ministricom Elvirom Dilberović; Federalnom ministarstvu kulture i sporta na čelu sa ministricom Zorom Dujmović;

Poštovani,

Zovem se Naila Krupić, dolazim iz općine Bužim (Unsko-sanski kanton, za one koji ne znaju), sportom se bavim već 14 godina, tačnije taekwon-do-om i kick-boxom.

Jučer, na većini portala glavna vijest je odluka koju ste donijeli o isplati nagrade našem najboljem atletičaru Amelu Tuki, zbog ostvarenja najboljeg rezultata u atletici od osamostaljenja naše nam Bosne i Hercegovine.

Kako sam i sama sportista, podržavam vašu odluku; sportiste treba nagraditi za njihove uspjehe, treba im priznati njihov trud i zalaganje, ali sa druge strane, ne mogu da ne priznam da sam jako znatiželjna na osnovu čega ste odlučili da baš njemu i da baš ovu medalju trebate da nagradite sportistu sa datim iznosom. Amel Tuka nije jedini sportista koji je ove godine napravio historijski rezultat u sportu za Bosnu i Hercegovinu, a opet, vidite čuda, on jedini kojeg ste odlučili nagraditi. Na koji način ste odlučili da baš njega i baš njegov historijski rezultat treba nagraditi? Ukoliko je odgovor na ovo pitanje to što je on najpoznatiji atletičar (pa će vam to automtski donijeti političke poene, jer ćete se prikazati ljudima kao osoba koje njeguju sport i uspjehe sportista u BiH), ili možda zato što je iz grada koji se nalazi u blizini prijestolnice naše države, e onda nemam riječi kao čovjek.

Ali… Ako je izabran zato što je ovo historijski rezultat za BiH, onda kao sportista moram da iskažem veliko razočarenje i u Vas ministrice, u Vaš rad kao ministrice i u institucije koje predstavljate. Ako nagrađujete historijske uspjehe BiH u sportu, moram Vas podsjetiti na još jedan historijski rezultat napravljen u borilačkom sportu, individualnoj disciplini, u taekwon-do-u, kada je prva medalja sa svjetskog prvenstva donesena u BiH, u aprilu ove godine, od strane mene kao reprezentativca BiH, također srebrena medalja i u konkurenciji od 40 najboljih sportista u svijetu.

Vidite čuda, kao nagradu za historijski uspjeh dobila sam doček koji je napravljen u mojoj općini (meni srcu najdraži gest koji sam doživjela), 200,00 KM od Općine Bužim i poklon od premijera Kantona, na čemu im se ovim putem zahvaljujem (a troškovi Svjetskog prvenstva iznosili su 1.000,00 EUR, bez troškova priprema i ostalih troškova mene kao sportiste).

Kao ministrica sporta treba da znate za ostvarenje ovog rezultata, ali ako niste tu informaciju dobili u kancelariji u toku radnog vremena, saznali ste za ovaj rezultat putem medija, s obzirom na to da je istu vijest prenijela svaka televizijska kuća i portal u našoj zemlji. U svojoj dosadašnjoj karijeri odradila sam više od 300 mečeva, a upisala svega 10 poraza, te sam prvi sudija u taekwon-do-u iz Bosne i Hercegovine koji ima certifikat za suđenje na Evropskom prvenstvu, još jedan historijski uspjeh u sportu Bosne i Hercegovine.

I sljedeće sedmice, uz Božiju pomoć, pokušat ću napraviti još bolji rezultat na Evropskom prvenstvu koji se održava tu, u vašem komšiluku u dvorani Mirze Delibašića, (ako vam ta informacija išta znači, a kao ministrica treba da već imate ulaznicu da podržite nas reprezentativce), što je najveći događaj u Bosni i Hercegovini kada je sport u pitanju, u posljednjih 25 godina, i opet smo lično morali da tražimo i “prosimo” ko će biti sponzor da nam finansijski bude lakše učestvovati na istom.

Vi kao ministrica sporta, treba da pratite i podržavate sport i sportiste koji dolaze iz svih krajeva BiH, jer Bosna i Hercegovina nije samo Kanton Sarajevo, i mjesta koja su do 100 km udaljena od KS, Bosna i Hercegovina je i Bužim, Bihać, Brčko, Banja Luka, Srebrenica i Trebinje. Ukoliko ne možete pratiti dešavanja koja se dešavaju u sportu i ostvarenja ovakvih rezultata, onda molim vas da tu poziciju prepustite nekom ko živi sport i ko se razumije u isti. Sport nije samo ono što se objavljuje u medijima, sport čine i oni malo manje poznati sportisti, i donose mnogo veće rezultate nego neka zvučnija imena.

Zora Dujmović

Kao sportista razočarana sam u vas lično, ministrice Dujmović, ali i instituciju koja treba da njeguje i pomaže sportiste jer samo priznavanjem njihovog uspjeha, i truda, dajete razlog sportisti da otrči još 1.000m, da odradi jos 12 rundi, i da ode na još jedan trening koji traje 3 sata, i na kraju krajeva treba da date razlog sportisti da ostane u BiH, i te rezultate pravi pod plavo-žutom zastavom..

Ovakvim (ne)radom samo tjerate sportiste iz države, a kasnije kada naprave najbolje rezultate pod okriljem druge zastave, hvalite se (što bi naš stari narod rekao na sva usta) da “vuku korijene” iz naše nam jedine BiH.

Napominjem, podržavam vašu odluku da se nagradi Amel Tuka za njegov uspjeh jer je to sigurno zaslužio, ali vas u istom momentu osuđujem jer “zaboravljate” na sportiste koji nisu u istoj mjeri poznati javnosti, kao naprimjer naš najbolji atletičar – navodi se u pismu.

Pismo Naile Krupić prošlo je nezapažano i kod većine medija u BiH, a samo su neki lokalni portali objavili njenu reakciju. Stoga je zaista važno da mediji, koji imaju veliku moć i snagu, predstavljaju različite vijesti iz područja i ženskog i muškog sporta podjednako, a sve s ciljem da se izbjegnu stereotipi koji mogu dovesti do predrasuda prema ženskom sportu.

Sama činjenica da nam je teško nabrojati uspješne žene u sportu vodi do zaključka da je ženski sport u BiH bez sumnje marginaliziran i da rezultati koje žene u gotovo svim sportovima postižu teško nalaze svoje mjesto u bh. medijima. Nedostatak sistemske podrške, kao i činjenica da se i sponzori rijetko odlučuju podržati ženske sportske timove, jedan je od razloga zbog čega i javnost o njima vrlo malo zna.

Uzroci nedostatka pažnje prema ženskom sportu su različiti, ali zasigurno imaju utemeljenje u patrijarhalnom društvu koje po automatizmu smatra da ženama nije mjesto u određenim javnim sferama u koje, između ostalog, spada i sport.

Međutim, tradicionalni društveni stavovi nikako nisu opravdanje za nepostojanje žena sportistkinja. One su tu, oko nas i postižu nevjerovatne uspjehe. Fenomenalne, fantastične i uspješne, super žene.

Regulatorna tijela koja su ovlaštena za nadzor audiovizualnih komunikacija odgovorna su djelovati pro-aktivno čime mogu doprinijeti iskorijenjivanju neravnopravnosti, neravnoteže i stereotipa koji se prenose audiovizualnim sadržajima, posebno u onim područjima koja, poput sporta, imaju snažan medijski i društveni utjecaj.

U tom smislu kontakirali smo Regulatornu agenciju za komunikacije BiH, kao i Agenciju za ravnopravnost spolova BiH, međutim iz ovih nadležnih institucija nisu imali konkretne podatke za ovu problemetiku.

Veća vidljivost u medijima zasigurno bi predstavljala snažan poticaj razvoju ženskog sporta i uključivanju većeg broja žena u sportske aktivnosti.

(Autor Jasmin Alibegović student je Odsjeka za komunikologiju Fakulteta političkih nauka, a tekst je istraživački rad u okviru predmeta Istraživačko novinarstvo)

3. MAJ: Svjetski dan slobode medija, BiH najbolje rangirana u regionu

Svjetski dan slobode medija obilježava se svake godine 3. maja. Cilj obilježavanja je promocija načela slobode medija, ukazivanje na važnost zaštite medijskih sloboda i borbe protiv svih oblika utjecaja na medije kao i sjećanje na medijske radnike koji su izgubili život obavljajući svoj posao.

 

Ove godine, zbog pandemije koronavirusa, u fokusu su smanjena prava medijskih radnika, otkazi i nedostatak institucionalne podrške.

Svjetski dan slobode medija obilježava se od 1993. godine na temelju odluke Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz iste godine, a na preporuku Opće skupštine UNESCO-a iz 1991. godine. Kao dan obilježavanja odabrana je godišnjica usvajanja Windhoeške deklaracije o promociji nezavisnog i pluralističkog afričkog novinarstva iz 1991. godine koju su usvojili afrički novinari u gradu Windhoeku u Namibiji.

U izvještaju Reportera bez granica za 2020. godinu, a koji secira medijske slobode širom svijeta, Bosna i Hercegovina zauzima 58. mjesto od ukupno 180 država. Naša zemlja je prošle godine zauzela 63. poziciju i time se popela za pet mjesta na ovoj poziciji. S druge strane, Hrvatska se nalazi na jednom mjestu ispred Bosne i Hercegovine, Srbija zauzima nisko 93. mjesto, a Crna Gora katastrofalno 105. mjesto u ukupnom poretku država. Slovenija je najnaprednija od bivših jugoslavenskih država i nalazi se na 32. mjestu, dok je Sjeverna Makedonija na 92. mjestu.

U izvještaju koji je objavljen ističe se da je Bosna i Hercegovina obavijena polariziranom političkom klimom koja je označena konstantnim verbalnim napadima i nacionalističkom retorikom. Navedene činjenice loše utječu na slobodu medija jer je za novinare time stvoreno neprijateljsko okruženje.

AZRA BAJRAKTAREVIĆ: “I kad realnost pukne jak šamar i desi se nešto loše, lijepo imati nečemu u sebi pobjeći”

“Budite zadovoljni svojim malim uspjesima. Oni su put do onih velikih koje želite postići.”, rečenica je koju ćete među prvima uočiti na društvenim mrežama djevojke čiji glas čujete u reklamama. Pratite je na društvenim mrežama i uživajte u anegdotama voditeljice i novinarke Azre Bajraktarević.

 

Interasantna priča prati Azru kroz profesionalni razvoj. Naime, tokom prošle godine je odlučila da napusti posao radijske voditeljice i krene u ostvarenje velikih snova.

Iz ugla ove svestrane djevojke, ta priča izgleda ovako: “Pa, malo je to pogrešno shvaćeno. Ja otkaz u medijima nisam dala da bih pokrenula YT kanal, nego da bih, između ostalog, imala vremena i za njega. Otkaz sam dala kako bih započela svoju poslovnu priču oko digitalnog marketinga za firme koje ću da vodim. Željela sam prvenstveno da sama upravljam svojim vremenom i da ako treba nekada radim 12h, ali kada mi se ne da, da prosto ne moram ni ona tri. Tada je to bio osnovni razlog. Danas mislim da sam više htjela pomjeriti svoje granice i vidjeti gdje stojim. Tek kada si oslonjen samo na sebe vidiš koliko ustvari znaš, ali i nemaš pojma. Mislim da sam za godinu naučila više nego u prethodnih sedam. Najviše, naučila sam koliko je sve moguće samo kada kreneš.”

Kada živite u Bosni i Hercegovini i kažete da se bavite digitalnim marketingom, mnogi neće znati o čemu se radi i koliko zaista truda stoji iza svake priče. Radite u kompaniji, primate platu, a onda ipak dođete kući i saopštite da pokrećete svoje priče bez kompanije i zagarantovane plate, otvarate novu knjigu. Kako će reagovati, ako vas je strah, Azra će vam pojasniti:

“Desi se i danas da neko kaže: “A šta si ti, neka influenserka? Haha.” Ja se uvijek samo nasmijem. Ne trudim se mnogo objasniti ljudima ko sam, jer duboko vjerujem da djela, a ne riječi govore o nama. Uvijek je lakše osporiti, nego pružiti podršku. Prvo ti daje iluziju da si bolji od tog nekog, a za drugo je potrebno vrednovati prvenstveno sebe, da ti onda ne bi bio problem pohvaliti i drugog. Nažalost, svaki dan vidim koliko ljudi nije svjesno sebe i svojih mogućnosti, kvaliteta… Upravo zato se i bavim temama ličnog razvoja na svojim mrežama i zaista kroz konkretne savjete i vježbe želim nekome pomoći. Ako sam bar jednoj osobi pomogla, svi negativni komentari mogu tada pasti u vodu. Ipak, većina me stvarno jest podržala, ne mogu se žaliti.”

 

Za velike snove, treba pored rada i velika hrabrost. Azra Bajraktarević nam je pričala i kako je prevazišla svoje velike unutrašnje borbe.

“Auh. Sedam godina je bio 100% strah, sada je 100% smjelost.
Trebalo je vremena da prigrlim sve svoje mane, vrline, ispade, sve što jesam, pa da nemam straha od komentara ljudi koji će uslijediti. Nepisano pravilo je kako broj pratitelja raste, i komentari postaju nezgodniji. Ja ne fejkam ništa, potpuno sam prirodna i na društvenim mrežama i u realnom životu. To ljudi osjete. Drugačija ne mogu, niti želim biti. Sasvim je ok nekome da budem iritantna. Nekome ću uvijek biti “ta neka influenserka”, a za nekog ću biti djevojka koja je završila studij najvišim ocjenama, studirala i radila od 19-te godine i sedam godina od 25 ukupno ima rada u svojoj struci. Nekome ću biti “ona što se glupira”, a nekome neko ko se usudio raditi na svojim željama. I oboje je ok.”

Digitalni marketing je dio Komunikologije, dakle, nauka. Međutim, kao i sve u ovoj zemlji, podcijenjeno je i svako je sebi dao pravo da radi kao stručnjak za komunikacije.

Nakon četiri godine odličnog studija žurnalistike u Tuzli, Azra je kompetentna da nam pojasni razliku između stručnjaka za komunikacije i amatera.

“Rezultati govore više od svih nas. Svi imaju priliku raditi ono što žele i koristiti oblik reklame kakav oni smatraju najboljim za njih, ali ono što je sigurno jeste da ako neko od tvog rada nema konkretni profit u svojoj firmi, do sutra možeš pričati da si rame uz rame sa vrhunskim ljudima. Oni te neće zadržati. Meni je to prevelika stvar da bih sada rekla za sebe, iako sam s klijentima uradila super priče. U životu uvijek treba bar jednom nogom stojati na zemlji.”

Ipak, Bajraktarević bira svoje klijente.

“Nijedan proizvod nije skup koliko je skupo povjerenje koje ti je neko dao. Ja sam neizmjerno zahvalna svim ljudima koji me prate, na njihovoj podršci i ljubavi, nema proizvoda ili osobe zbog koje bih to prokockala. Sve što objavim na svojim mrežama je nešto iza čega stojim. Što se tiče poslovnih saradnji sa firmama kojima vodim društvene mreže, broj jedan mi je korektnost, profesionalizam i poštovanje. Naravno, i da djelatnost ima bar neke poveznice sa mojim interesovanjima.”

Kada profesionalno radite u oblasti komunikacija, to znači da morate učiti mnogo. U svakome trenutku vi trebate znati materiju pa i onu najsloženiju.

“Ako sam ne razumiješ kako nešto funkcioniše, kakve rezultate daje i kako će nekome olakšati život, kako ćeš to objasniti drugima, još na zanimljiv način? Zato je i važno uzeti nešto što ima veze sa tvojim interesovanjima. Naravno, kada imate agenciju i grupu ljudi koji će raditi, tada stvari ne stoje tako, ali i tada je poznavanje djelatnosti najvažnije.”

Azra piše posljednjih godina. Na njenoj Facebook stranici Azra Bajraktarević pronaći ćete tekstove koji će vas na suze natjerati.

“Moj prvi doticaj sa većim brojem ljudi ustvari je i bio kroz pisanje. To je moja najveća ljubav. Kuda bih sa svim razočarenjima, čežnjama i maštarijama da nema toga? ( Šalim se. O čemu god da pišem, a najčešće je to ljubav ili svakodnevne životne situacije sa kojima se svi borimo, nastojim da dam konkretnu pouku. Ljudi vole čitati i tužne stvari, jer imaju osjećaj da ih neko razumije. A svi smo mi ponekad bili tužni, izigrani, iznevjereni, htjeli više… Lakše je kad vidiš da je to još neko proživio i čuješ kako se izborio s tim. Možda zato najviše i pišem o tome, pa dam neki podstrek na kraju.”

Koliko je važno da uvijek sanjamo?

“Ja uvijek kažem, uspjeh čini privlačnim put do njega. Pređene prepreke, naučene stvari na tom putu i ti koji se razvijaš u tom vremenu. Isto je i sa snovima i željama. Sve ima smisla, i vrijedno je, dok su snovi tu u tebi. I kad realnost pukne jak šamar i desi se nešto loše, lijepo imati nečemu u sebi pobjeći.”

Najvažnije pitanje za buduće studente i srednjoškolce jeste pitanje izbora zanimanja. Da li izabrati profitabilnu profesiju ili onu koju volimo?

“Posao od kojeg ćemo mi napraviti da bude najprofitabilniji. Još kako može užitak u poslu koji je savršen po tebe i dobar novac. Važno je samo pronaći svoju strast, a onda raditi na tome i dati se maksimalno u to.”

Svako od nas ima onu jednu rečenicu koju bi rekao mlađoj verziji sebe, a šta Azra kaže mlađoj sebi:

“Aman, djevojko, ako ti ne vjeruješ u sebe i svoje snove, ne ustaneš da radiš na njima, a ko će?”

A šta bi vi rekli sebi?

 

DARUJ OPREMU ZA ONLINE NASTAVU: Osigurana oprema za praćenje online nastave za još 180 učenika iz BiH

Online nastava osigurala je socijalnu distancu među učenicima i nastavnim osobljem u vrijeme pandemije virusa COVID-19, ali i pokazala drugu stranu problema.

 

Stotine učenica i učenika širom Bosne i Hercegovine nemaju adekvatne uređaje kako bi nesmetano pratili online nastavu, zbog čega je Institut za razvoj mladih KULT pokrenuo inicijativu „Daruj opremu za online nastavu!“ kako bi se što većem broju učenika osigurala neophodna tehnička oprema. Institut je zajedno sa lokalnim partnerima do sada donirao više od 350 uređaja, a zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Švedske u narednom periodu još 180 učenika širom Bosne i Hercegovine dobit će neophodnu opremu za praćenje online nastave.

Danas je održano online potpisivanje ugovora između Instituta i Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini, a već od naredne sedmice aktivisti Instituta i lokalnih partnera bit će na terenu i uručivati opremu učenicima iz porodica slabijeg imovinskog stanja.

„Obrazovanje nije privilegija, to je ljudsko pravo! Ova podrška nije vezana samo za pravo na obrazovanje, pored toga želja nam je omogućiti sretno i zdravo odrastanje za učenike u BiH. Djeca su danas u kućama i nisu sa svojim prijateljima, a na ovaj način ćemo im omogućiti da budu online i povezani sa svojim vršnjacima“, izjavila je ambasadorica Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini, Johanna Strömquist i dodala da pravo na obrazovanje mora biti jednako za sve.

Važno je napomenuti da će uređaji ostati u trajnom vlasništvu učenika kako bi im školovanje bilo uspješnije i po povratku u školske klupe, ali i kako bi razvijali informatičku pismenost, jednu od najvažnijih danas.

„Naša misija je da stvaramo društvo aktivnih i ravnopravnih građana i građanki i želimo omogućiti jednake šanse za sve. Zato smo i pokrenuli akciju „Daruj opremu za online nastavu!“ kako bismo osigurali IT opremu onim koji je nemaju“, izjavio je Jasmin Bešić, izvršni direktor Instituta te izrazio zahvalnost Ambasadi Kraljevine Švedske jer je prepoznala značaj ove inicijative i jer uvijek pokazuje istinsko zalaganje za razumijevanje situacije u Bosni i Hercegovini i da svoje djelovanje usklađuje s potrebama društva.

 

Zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini više od 500 učenika i učenica širom Bosne i Hercegovine bit će prisutno na online nastavi. Inicijativa se nastavlja i dalje, a svi koji mogu pružiti bilo kakvu podršku, mogu se javiti Institutu ili lokalnim partnerima.

LJEPOTICA: Esmedina Luković, studentica medicine kojoj je modeling velika ljubav

0

Esmedina Luković studentica je medicine na Medicinskom fakultetu u Zenici, a uporedo se bavi i modelingom. U razgovoru za dobarportal.net ova svestrana 22-godišnjakinja govorila je o situaciji s pandemijom koronavirusa, ali i o tome kako ona provodi ove dane.

 

“Evidentna je činjenica da situacija u kojoj se nalazimo proteklih nekoliko sedmica nije nimalo povoljna. Situacija nije poremetila moje planove nego je došlo do reorganizacije nekih mojih planova i ideja. Pokušala sam izvući maksimalnu korist i smatram da sam to uradila jako dobro”, kaže Esmedina Luković.

Dodaje da uvijek iz najgoreg pokušava izvući ono pozitivno.

“Ono što je najznačajnije za spomenuti jeste moj rad na mnogobrojnim projektima u saradnji sa nevladinim organizacijama i Medicinskim fakultetom u Zenici, čiju realizaciju možemo očekivati u narednim mjesecima, kada se situacija malo smiri”, govori naša sagovornica.

Naglašava da vanredna situacija nije proglašena bez opravdanog razloga.

“Neophodno je da građani sve mjere shvate ozbiljno. Moj savjet je da se svi strogo pridržavaju naredbi koje su izdate od nadležnih institucija i kako bismo što prije zajedno prevazišli i ovo”, riječi su ove mlade Zeničanke.

Modeling je oduvijek bio njena strast i ljubav.

“Taj segment mog života trenutno je na čekanju, čekam ljepše dane i nadam se da će uskoro nastupiti, a onda punom parom radim i na tome. Planovi su tu, postoji nekoliko ponuda za modne angažmane, ali o tome malo kasnije”, priča ova zanosna ljepotica.

Smatra da je ljepota danas precijenjena.

“Ona ne govori sama za sebe i smatram da je to dar od Boga ,ali uspješnost je nešto na čemu djevojke danas moraju mnogo raditi kako bi se ostvarile. Mnogi još vjeruju u stereotipe koji su nekada bili ustaljeni kada je riječ o lijepim djevojkama, a te stereotipe ćemo rušiti samo kada uspješnost, inteligenciju i rad na sebi budemo stavljale na prvo mjesto”, mišljenja je naša sagovornica.

Otkrila je i šta je posebno privlači kod muškaraca.

“Maniri, lijep odgoj i kultura su svevremenske najljepše odlike muškaraca. To je ono što mi uvijek privuče pažnju, a smisao za humor i romantičnost su nešto čemu teško mogu odoljeti”, iskrena je mlada Zeničanka.

Ističe da će se i u budućnosti nastaviti truditi kako bi ostvarila svoje snove.

“Sve želje koje imam, a do sad nisu ispunjene su zapravo ciljevi na kojima radim i radit ću kako bi to neostvreno zapravo dovela do ispunjenja. Ne postoje nemoguće i neostvarive želje već samo ciljevi na kojima nekada moramo raditi malo više kako bismo ih ostvarili”, zaključuje Esmedina Luković.