DRUGA BH. POVORKA PONOSA: Prođosmo Bosnom i Hercegovinom kroz gradove jer “Nije život četiri zida”

ELMA NIKŠIĆ
-
0
DRUGA BH. POVORKA PONOSA: Prođosmo Bosnom i Hercegovinom kroz gradove jer “Nije život četiri zida”

Najavljujemo drugu Bosanskohercegovačku povorku ponosa koja će se održati 23. augusta u Sarajevu. Povorka ponosa je protest protiv nejednakosti i predstavlja borbu za bolji položaj lezbejki, gejeva, biseksualnih, trans, interspolnih i kvir osoba u bosanskohercegovačkom društvu.

 

Iako smo suočeni sa teškoćom loše epidemiološke situacije uzrokovane virusom korona, LGBTIQ zajednica zna kako je to svakodnevno živjeti u izolaciji i strahu od potencijalnih napadača. Takođe znamo koliko je važno za LGBTIQ zajednicu u Bosni i Hercegovini kontinuirano održavanje Povorke ponosa, osnaživanje i pružanje osjećaja sigurnosti u društvu koje je agresivno i nasilno prema drugačijima, koje odbacuje, diskriminiše, maltretira, ne štiti i ne poštuje zakone. Povorka ponosa je važna platforma za borbu i prava drugih manjinskih grupa, za sve one čiji se glasovi ne čuju i čija prava i slobode su svakodnevno ugrožene ugnjetavanjem, ignorisanjem i stavljanjem na marginu društva.

Bh. povorka ponosa je nastala iz potrebe za unaprjeđenjem svakodnevnog života LGBTIQ osoba u BiH. Koristeći pravo na javno okupljanje koje nam je Ustavom zagarantovano, izlazimo na ulicu jer naši životi ne mogu čekati i trpiti sporost sistemskih promjena. 

Bh. povorka ponosa reakcija je LGBTI osoba na tešku ekonomsku i socijalnu situacija koja je dodatno pogoršana aktuelnom pandemijom, nezaposlenošću, korupcijom, odlaskom mladih iz države, zagađenim zrakom i vodom, selektivnom vladavinom prava, nacionalizmom, fašizmom i rasizmom, kao i brojnim drugim problemima koji svakodnevno utječu i na naše živote.

Ekstremne situacije, poput pandemije, samo nas dodatno podsjećaju koliko je loš status marginalizovanih grupa u državi i zbog toga smatramo da je još i važnije sada izaći na ulice. Krajnje je vrijeme da zahtijevamo drastične promjene i sistemsku, kontinuiranu zaštitu prava marginalizovanih grupa.

Mi, lezbejke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne i kvir osobe smo kroz niz naših identiteta neodvojiv dio bh. društva. Mi smo i radnici i radnice, i sestre i braća, i nezaposlene osobe i osobe sa invaliditetom, i Romi i Romkinje, i građani i građanke BiH. Naš identitet nije samo biti LGBTIQ osoba, ali zbog naše seksualne orijentacije, rodnog identiteta i spolnih karakteristika svakodnevno trpimo nerazumijevanje zbog prisutnosti predrasuda koje dovode živote LGBTIQ osoba na marginu, povećavaju nasilje i diskriminaciju.

Homofobija, bifobija, transfobija, predrasude i nasilje ne pogađaju samo LGBTIQ osobe, već i naše porodice i prijatelje/ice. Mržnja čini cijelo društvo zarobljenim. Zbog toga se mi kroz povorku ponosa ne borimo samo za prava LGBTIQ osoba, već svih osoba koje su zbog bilo kojeg identiteta isključene iz društva. 

Još uvijek nigdje u BiH ne postoje sigurni javni prostori za LGBTIQ osobe. Homofobija sa kojom se suočavamo odlaskom u javne institucije, kafiće, restorane, pozorišta, kina ili bilo koje drugo javno mjesto nas osuđuje na četiri zida i tjera na marginu. Van četiri zida, a nerijetko i u njima, nismo siguran, društveni život nam nije slobodan, a realnost života je preplavljena strahom od nasilja i odbacivanja.

Vrijeme pandemije, neizvjesnosti i života u četiri zida ni za koga nije bilo jednostavno. Ovaj period nas je sve na plastičan način podsjetio na to šta znači biti odvojen/a od društva, od porodice i prijatelja/ica, kao i šta znači stalno se plašitii za sigurnost osoba koje volimo, ne biti u mogućnosti vidjeti bliske osobe, te je pokazao koliko život ne može biti u četiri zida.

Život u izolaciji iznio je na površinu strateške izazove života u četiri zida, od teškoće organizacije života u izolaciji, nedostatka sistema podrške, nerazumijevanja i teške komunikacije između članova porodice, do nošenja sa strahovima i povećanog broja nasilja u porodici, nasilja nad ženama, nasilja nad djecom i starim osobama.

S druge strane, izolacija i nasilje za LGBTIQ osobe nisu novost, mi to proživljavamo tokom cijelog života i zato nam je važno da hodamo – da smo prisutni u javnom prostoru, te da podsjećamo da postojimo i da zahtijevamo prava.

Zbog toga je ovogodišnji slogan Bh. povorke ponosa – Nije život četiri zida. Tokom narednog perioda ćemo iznijeti niz problema koji oslikavaju nemogućnost života u četiri zida bilo kojeg ljudskog bića, pa tako i LGBTIQ osoba.

Svjež primjer kako je izgledao život u izolaciji tokom pandemije, iskustvo koje sada imaju naši sugrađani i sugrađanke kada je u pitanju nemogućnost života van četiri zida, izolacija, nevidljivost, šta znači ne moći imati zdravstvenu njegu, ne moći učestvovati u javnom životu, može da poveća empatiju i solidarnost sa LGBTIQ osobama. Nikome od nas nije bilo ugodno unutar svoja četiri zida tokom dva mjeseca izolacije. Zamislite da tako živite cijeli život? 

Nasilje, diskriminacija, izolacija, marginalizacija, mržnja, homofobija, bifobija, transfobija su sistemski problemi i duboko su ukorijenjeni kako u društvo, tako i u javne institucije. Homofobija je prisutna i među političarima/kama koji nerijetko, bez ikakvih sankcija, iznose negativan stav prema postojanju LGBTIQ osoba, produbljujući sve navedene probleme sa kojim se LGBTIQ osobe suočavaju.

Zbog toga je Bh. povorka ponosa antifašistički otpor usponu raznih fašističkih struja koje postoje u našem društvu, a koje žele da uguše prava svih marginaliziranih grupa. Primjer tome je i trenutna situacija sa osobama u pokretu, migrantima koji žive u mizernim uslovima koji nisu dostojni čovjeku, a naša država ne odgovara na njihove potrebe, već, naprotiv, nerijetko doprinosi povećanju rasizma koji postoji u našem društvu.

Smatramo da se jedino izlaskom na ulicu, ujedinjeno, možemo boriti protiv svih fašizama kojima smo okruženi. Prava LGBTIQ osoba se tiču svih nas i loš status života marginalizovanih grupa je odraz cjelokupnog socio-ekonomskog stanja ljudi u državi. 

Svjesni/e trenutne epidemiološke situacije, ovogodišnju Bh. povorku ponosa najavljujemo na ovaj način, poštujući sve preporučene mjere. Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa će pozorno pratiti situaciju i sve preporuke i mjere koje budu donešene u narednom periodu, te će shodno njima organizovati drugu Bh. povorku ponosa.

Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa trenutno broji 22 osobe, koje dolaze iz cijele Bosne i Hercegovine. Izuzetno nam je drago da postoji velika zainteresovanost za ovu volontersku uključenost u organizaciju druge Bh. povorke ponosa. Još jednom podcrtavamo da, iako se Bh. povorka ponosa događa u Sarajevu, ona uključuje sve druge gradove i sredine u BiH.

Kontinuitet borbe kroz protestnu šetnju je neophodan kako bi se napravile značajne i dugotrajne promjene stanja prava i života LGBTIQ osoba, kao i svih drugih marginalizovanih grupa u društvu.

 

Saopćenje u cjelosti preuzeto sa ovog linka.

MIRZA MEMIŠEVIĆ O PROBLEMU ODLAGANJA SMEĆA: Postoji još načina za upravljanja deponijom

DOBAR PORTAL
-
0
MIRZA MEMIŠEVIĆ O PROBLEMU ODLAGANJA SMEĆA: Postoji još načina za upravljanja deponijom

Počela je nedavno izgradnja nove plohe na deponiji “Smiljevići” u Kantonu Sarajevo. Sve to na na površini ne većoj od 10 000 kvadrata. Mnogi smatraju da bi se, vrlo lahko, i ova površina za samo godinu dana napunila otpadnim materijalom. Mladi aktivista i političar, Mirza Memišević, odreagovao je na pisanje jednog web portala iz Sarajeva. Njihova tema bila je upravo spomenuta deponija.

Prenosimo njegovu reakciju, bez dodatnih korekcija teksta:

Sramotno i potpuno bezobzirno! Tek tako saopštiti, kao da je to neko postignuće, da deponija treba biti duplo veća je alarm za sve u Kantonu Sarajevo, ne samo za stanovnike Novog Grada ili naselja u blizini. Deponije u Europi su sve manje i manje iako se odlaže sve više smeća. Kako?

Ljudi razdvajaju otpad i recikliraju ga i tako ne troše plodno tlo da bi ga kontaminirali nego da bi sa njega ubrzali zdravu hranu.

Kad bi čak uzeli kao tačnu tezu ministrice da su u blizini deponije nelegalne kuće, pitam se, je li to između redova poruka da te kuće treba srušiti kako bi se problem proširenja deponije riješio!? Djeca su oboljela od te deponije i ne može ništa biti ispred toga.

Smrad sa deponije se nekada osjetio čak i do Otoke i Alipašinog! Je li to moramo porušiti pola Sarajeva da bi se deponija nastavila širiti i da bi se nečija zemlja oko deponije preprodala i neko zaradio?!

Je li to moramo prihvatiti da ne postoji drugi način upravljanja deponijom samo da bi opravdali njeno širenje?! Sramotno i bezobzirno! – navodi Memišević u reagovanju na objavu o dogradnji deponije “Smiljevići” u Sarjevu.

DŽANA OLOVČIĆ: Folklor je važan dio bh. kulture, pokazat ćemo svima ono što toliko volimo

DOBAR PORTAL
-
0
DŽANA OLOVČIĆ: Folklor je važan dio bh. kulture, pokazat ćemo svima ono što toliko volimo

Džana Olovčić diplomirana je sociologinja i trenutno studentica master studija na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu. Od maja 2010. godine aktivna je članica folklorne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva “Proleter”, koje je osnovano 1905. godine i koje je od prvog trenutka njen drugi dom.

Ova 22-godišnja Sarajka folklorom se počela baviti još u vrtiću.

“Roditelji su me upisali, ne sluteći da će to biti moja ljubav za cijeli život. Kasnije sam nastavila igrati kroz sekciju u osnovnoj školi, a na nagovor prijateljice u šestom razredu sam došla u RKUD “Proleter” i ostala tu do današnjeg dana. Ljubav prema folkloru rodila se od prvog plesnog koraka, prve narodne nošnje i nastupa, kojih je s godinama bilo mnogo”, kaže Džana Olovčić za dobarportal.net.

Ponosna je na mnogobrojne nastupe te dodaje da je svaki po nečemu poseban.

“Drugačiju čar imaju nastupi internacionalnog karaktera, jer tada prije svega predstavljamo našu domovinu i zaista se trudimo da se pokažemo u najboljem svjetlu. Međutim, nastupati pred bosanskohercegovačkom publikom također budi jedan lijep osjećaj, jer nas Bosanci i Hercegovci uvijek posmatraju s ponosom i sa osmijehom na licu, jer su svjesni da smo jedni od rijetkih koji gaje našu bogatu kulturu i tradiciju”, govori mlada folklorašica RKUD “Proleter”.

Naglašava da je zainteresiranost mladih, a pogotovo djece, barem kada je riječ o RKUD “Proleter”, zaista velika.

“Djeca s radošću dolaze na svaku probu, tu sklapaju prva prijateljstva, imaju prve obaveze oko nastupa i osjetim da dolaze zato jer to istinski vole.  Roditelji su sretni jer su djecu sklonili sa ulice u jedno sigurno i zdravo okruženje, puno ljubavi i pozitivne atmosfere. Tinejdžera i mladih kao što su studenti bi moglo biti više, ali mi se ne žalimo, radimo punom parom i spremamo se za nove nastupe, putovanja i izazove koji su pred nama”, ističe naša sagovornica.

Smatra da ako se redovno dolazi na probe te slušaju savjeti koreografa, nije teško naučiti korake.

“Otprilike kao i u svakom sportu, plesu i hobiju, i folkloru se moramo posvetiti. Važna je i fizička spremnost, kondicija, ali gledajući generalno, uz malo truda, folklor se brzo uči  (ko je blesav da sjedi kući)”, dodaje ova mlada Sarajka.

Nažalost, i folklor, kao i drugi aspekti kulture, umjetnosti i tradicije, su zanemareni u našem društvu. Međutim, smatra dok god postoje ljudi koji se bave folklorom zato jer to vole, neće biti problema.

“Srećom, takvih ljudi je u našem okruženju zaista mnogo. Mladi koji jednom dođu u KUD u većini slučajeva neće prestati dolaziti, jer će tamo upoznati ljude koji će im s vremenom postati druga porodica i sa kojima će provesti neke od najljepših trenutaka u životu”, mišljenja je Džana Olovčić.

Naglašava i veliki značaj folklora koji na prostoru Bosne i Hercegovine ima zaista mnogo toga da pokaže te da multinacionalnost u velikoj mjeri doprinosi tome.

“Različiti su stilovi igranja i narodnih nošnji na svakom dijelu naše zemlje, i to je vrlo zanimljivo,  da na jednom relativno malom prostoru može biti toliko raznolikosti. Zbog toga bi se folkloru kao jednom važnom dijelu bh. kulture trebao dati veći prostor za promociju”, kaže mlada folklorašica RKUD “Proleter”.

Ističe i da folklor ima mnogo prednosti, prvenstveno jer čovjek živi zdravo i u stalnoj je fizičkoj spremnosti.

“Ja sam kroz ovih deset godina igranja upoznala jako puno ljudi, proputovala mnoštvo zemalja i učestvovala na različitim zanimljivim festivalima, potpuno besplatno. Posjetila sam mjesta i doživjela super iskustva koja, da se ne bavim ovim hobijem, nikada ne bih. Jedna od najvećih prednosti je što sam kroz folklor i moj “Proleter” upoznala ljude koji su mi danas jako dobri prijatelji, i sa kojima imam neprocjenjive uspomene. Pored toga, foklor ne oduzima mnogo vremena, te stignem i studirati, raditi, putovati, družiti se sa prijateljima”, priča naša sagovornica.

Ove godine RKUD “Proleter” obilježava 115 godina postojanja, što je svakako jubilej vrijedan pažnje.

“Imali smo velike planove za koncerte i putovanja, međutim situacija sa pandemijom koronavirusa nas je, kao i sve, dosta poremetila. No nismo se obeshrabrili. I dalje vježbamo i radimo punom parom. Krajem godine nas očekuje veliki koncert u sarajevskom Narodnom pozorištu, na kojem ćemo obilježiti naš rođendan i pokazati svima ono što toliko volimo i zbog čega vježbamo i trudimo se. Tome se zaista radujemo, i nadamo se da će se koncert moći održati onako kako smo zamislili”, zaključuje Džana Olovčić te mladima poručuje da šta god da rade, budu najbolji u tome.

NAJBOLJI BH. SPORTISTA AMEL TUKA UČIO NAJMLAĐE: O važnosti discipline u ostvarivanju vrhunskih rezultata

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
NAJBOLJI BH. SPORTISTA AMEL TUKA UČIO NAJMLAĐE: O važnosti discipline u ostvarivanju vrhunskih rezultata

Koliko je disciplina važna za ostvarivanje vrhunskih rezultata, najbolje znaju oni koji su uspjeli osvariti takve rezultate. Takav je i Amel Tuka, najbolji bosanskohercegovački sportista i jedan od najboljih svjetskih atletičara. Amel je proveo popodne s mališanima, polaznicima obuke “UMiD Kids” i učio ih koliko je disciplina značajna u životu svakoga od nas.

 

“UMiD Kids” je edukativno-interaktivni program za djecu koji se sastoji od 12 modula koji obrađuju teme važne za intelektualni, emocionalni i sociološki razvoj djeteta. Cilj ovog programa jeste da djeca postanu sigurnija, imaju veće samopouzdanje, bolju povezanost s roditeljima, školom, prijateljima i prijateljicama, te da postignu širu i jasniju sliku o sebi, drugima i svijetu u kojem žive, da razviju osjećaj za sebe i druge.

FOTO: UMiD Kids provodi Institut za razvoj mladih KULT, a pohađaju ga mališani uzrasta od 8 do 10 godina

“Moram priznati da mi je stvarno bilo lijepo i ugodno druženje s našom dječicom. Zaista su bili radoznali, imali su hiljade pitanja i drago mi je da sam im upravo ja mogao podijeliti svoje iskustvo i odgovoriti na njihova pitanja. Također, sretan sam jer su i oni meni odgovarali na pitanja šta žele biti u budućnosti i čime se žele baviti. Danas smo najviše govorili o disciplini i uvidjeli koliko nam je disciplina važna za bilo šta čime se budemo bavili u životu”, izjavio je naš najbolji sportista i dodao da ga druženje s djecom odmara i da se trudi što više slobodnog vremena provoditi s njima.

FOTO: Amel Tuka govorio djeci o tome koliko je disciplina važna, organizirao je kratku utrku s njima

Kako bi mališani i praktično naučili šta je disciplina u sportu, Amel je organizirao kratku utrku s njima. Istovremeno su učili kako se ponijeti kada pobijede, odnosno kako prihvatiti poraz i naučiti lekcije iz tog iskustva.

“UMiD Kids” provodi Institut za razvoj mladih KULT, a pohađaju ga mališani uzrasta od 8 do 10 godina. Svi troškovi nastali tokom provođenja obuke su bepslatni za roditelje zahvaljujući podršci Ambasade Kraljevine Nizozemske u Bosni i Hercegovini.

NA KANSKOM FESTIVALU FILMA: Poznata novinarka Sunčica Unevska iz Makedonije u žiriju za arapske filmove

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
NA KANSKOM FESTIVALU FILMA: Poznata novinarka Sunčica Unevska iz Makedonije u žiriju za arapske filmove

Prvi put u historiji arapske kinematografije za najbolje filmove odlučivao je, internacionalno sastavljen, žiri od 142 najeminentnijih kritičara iz 57 zemalja.

 

Poznata i priznata makedonska novinarka i filmska kritičarka, Sunčica Unevska, ove je godine deo internacionalnog žirija sastavljenog od najprominentnijih filmskih kritičara svijeta, koji su od februara do aprila ove godine birali najbolje arapske filmove za 2019. godinu, šta se uobičajeno objavljuje na Kanskom festivalu. Žiri se prvi put u historiji arapske kinematografije formiralo u ovakvom formatu. Ove godine bilo je sastavljeno od 142 kritičara iz 57 zemalja (na čijoj su listi, pored Makedonije, iz ovog regiona, još Srbija i Hrvatska).

Inače, dodjeljivanje nagrade za najbolje arapske filmove započelo je 2017. godine, ali ove godine je prvi put odlučivalo ovako ambiciozno sastavljen internacionalni žiri, za koje je organizator, Arapski filmski centar napisao: „da je sastavljeno od najuticajnijih arapskih i međunarodnih filmskih kritičara iz 57 zemalja, koji su zajedno radili na izboru najboljih arapskih filmova za prošlu godinu, koji su svoje premijere imali na nekom od velikih filmskih festivala u svijetu“.

Naime, u izboru su bila 32 arapska filma, koji su morali da ispune tri uslova: da budu prikazani na međunarodnom filmskom festivalu izvan arapskog svijeta u toku 2019. godine, bar jedna od producentskih kuća da bude arapska i da se radi za dugometražne filmove, igrane i dokumentarne. Žiri je imao obavezu da dodijeli nagrade u šest kategorija: za najbolji film, za najbolju režiju, za najbolji scenario, za najbolju mušku i žensku ulogu i za najbolji dokumentarni film.

Nažalost, ove godine zbog stanja sa pandemijom Covid-19, nagrade su morale biti dodijeljene virtuelnim putem. Tako su, 25. juna, na Kanskom filmskom festivalu, tačnije na njegovom virtuelnom izdanju, održanom od 22. do 26. juna na tzv. Kanskom virtuelnom marketu bile objavljene nagrade koje je odabrao internacionalni žiri, putem dvojnog glasanja, najprije za sve filmove, a posle za svaku kategoriju po tri filma.

Za apsolutnog pobjednika proglašen je film „To mora da je raj“ palestinskog redatelja Elija Sulejmana (s kim je Unevska imala ekskluzivni intervju na SFF-u povodom premijere njegovog filma). „To mora da je raj“ dobio je dvije glavne nagrade, bio je proglašen za najbolji film i dobio je Nagradu za režiju. Inače, ovaj Sulejmanov film imao je svoju premijeru na prošlogodišnjem Kanskom festivalu, gdje je dobio Nagradu kritike i Specijalno priznanje.

Nagradu za scenario osvojio je film iz Sudana, „Umrečeš na 20“, debitantsko ostvarenje Amjada Abu Alala. Ovaj je film dobio veliku pažnju svuda gdje je bio prikazan, prvo zbog teme, ali i zato što Alala uspijeva da napravi izvanredan balans u tom selu u kom uglavnom žive primitivni ljudi, za koje su sujeverje i predviđanja lokalnog vrača zakon. Film je bio prikazan u Veneciji, na „Veneciskim danima“ i dobio nagradu „Luidži de Laurentis“, za poddršku mladih autora, a bio je selektiran i na festivalu u Torontu.


Nagrada za mušku ulogu bila je sasvim očekivana. Sami Bužila za ulogu u filmu „Sin“ od samog je početka bio favorit. On je inače poznati glumac, rođen u Francuskoj, koji glumi u mnogim evropskim filmovima i osvojio je brojne nagrade, kao nagradu u Kanu za film „Dani slave“ Rašida Bušareba. Za film u konkurenciji, debitantski „Sin“ Mehdija Barsuija iz Tunisa, već je osvojio nagradu u Veneciji, u programu „Horizonti“. „Sin“ je izuzetan film, koj nosi brojne izazove, kako tematski, tako i u pogledu njegove briljantne igre, ispravljen ispred mnogih pitanja i nemogućih odluka.

Nagrada za žensku ulogu pripala je Hind Sabri, tuniskoj akterki, koja je inače i advokat, a isto tako je i veoma aktivna u borbi za ženska prava. Hind Sabri glumi isto u debitantskom filmu Hinde Bujema, „Norin san“, u kome ostvaruje upečatljivu ulogu žene koja se nada da će uspjeti da se razvede od supruga koji je u zatvoru i da će konačno biti sa svojim ljubavnikom, ali stvari se iskomplikuju kad njen suprug izađe ranije iz zatvora. Ovaj je film bio prikazan u San Sebastijanu, Torinu, Kartageni i donio je Sabri nekoliko nagrada.

Kod dokumentarnih filmova opet triumf za Sudan sa filmom „Pričajuči s drvečem“, jedna prelijepa priča za naporе člаnovа Sudanskog filmskog kluba da otvore zatvoreno kino u gradu Omdurman, koje je decenijama imalo problema sa islamističkom cenzurom. Ovo je drugi film o historiji sudanskih kina redatelja Suhaiba Gasmelbarija, koji je prije tri godine snimio film „Zaboravljeni sudanske filmovi“.„Pričajuči s drvečem“ je nagradzivan film na mnogim festivalima, kao na primer u Berlinu, Istanbulu,..

Ovo dodjeljivanje nagrada organizuje MAD Solutions zajedno sa Arapskim filmskim centrom. Na web-stranici Arapskog centra može da se vidi dio posvećen godišnjim nagradama kritike, profil za svakog kritičara koji je dio žirija i popis njihovih imena zajedno sa fotografijom i biografijom objavljeni u magazinu „Arapski film“ na engleskom jeziku.

Ove godine za menadžera nagrade kritičara za arapske filmove bila je odabrana američka kritičarka Debora Jang, urednica „Holivud reportera“. Inače, Arapski filmski centar je internacionalna promotivna platforma za arapsku kinematografiju, koja omogućava filmskoj industriji profesionalni prozor za povezivanje s kolegama iz cijelog svijeta. A sem mogućnosti umrežavanja s institucijama za koprodukciju i međunarodnu distribuciju, izdaje i magazin „Arapski film“, koji se distribuira na svim filmskim festivalima u svijetu.

 

Izvještaj za DOBARPORTAL, iz Makedinije poslala kolegica Sunčica Unevska

UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKA: Apel za pomoć poslali relevantnim institucijama BiH

DOBAR PORTAL
-
0
UDRUŽENJE GRAĐANA PORIJEKLOM IZ SANDŽAKA: Apel za pomoć poslali relevantnim institucijama BiH

Udruženje građanja porijeklom iz Sandžaka u Bosni i Hercegovini uputili su apel za pomoć svim relevantnim institucijama Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine i Kantona Sarajevo.

 

Sve je veći broj zaraženih virusom COVID-19 u Sandžaku. Tim povodom Udruženje građana porijeklom iz Sandžaka uputilo je apel svim relevantnim insitucijama Bosne i Hercegovine. Kako navode u saopćenju, apel za pomoć je upućen predsjedavajućem Predsjedništva Bosne i Hercegovine, Šefiku Džaferoviću, ministrici vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, Biseri Turković, premijeru Vlade FBiH Fadilu Novaliću, zamjenici premijera Vlade FBiH i ministrici finansija Jelki Milićević, zamjeniku premijera Vlade FBiH i ministru rada i socijalne politike Vesku Drljači, premijeru Vlade Kantona Sarajevo, Mariu Nenadiću, predsjedavajućem Skupštine Kantona Sarajevo, Mirzi Čeliku, ministru finansija Kantona Sarajevo, Jasminu Halebiću i gradonačelniku Grada Sarajeva, Abdulahu Skaki.

“Molimo i ovom prilikom sve imenovane da u skladu sa svojim nadležnostima imogućnostima, a povodom ekstremno povećanog broja umrlih i zaraženih virusom COVID-19 u Sandžaku, upute pomoć u medicinskom materijalu i opremi ugroženim područjima Sandžaka.Iskreno se nadamo da će Bosna i Hercegovina, kao matica Bošnjaka u Sandžaku, a i pored vlastitih izazova, imati razumijevanja i pokazati humanost”, navodi se u saopćenju koje je potpisao predsjednik Ekrem Lekić.

 

VEZANI TEKSTOVI: LJUDI U SANDŽAKU TREBAJU NAŠU POMOĆ: Pravo je vrijeme da pokažemo humanost

Novel coronavirus covid 19 test tubes the result is + positive. (FOTO: Gettyimages)

LJUDI U SANDŽAKU TREBAJU NAŠU POMOĆ: Pravo je vrijeme da pokažemo humanost

DOBAR PORTAL
-
0
LJUDI U SANDŽAKU TREBAJU NAŠU POMOĆ: Pravo je vrijeme da pokažemo humanost

Sandžak je novo žarište koronavirusa. Već nekoliko dana, snimci koji iz Novog Pazara kruže internetom su dokaz nedovoljanog broja medicinskog osoblja, loši higijenski uslovi rada su samo neke od scena sa videozapisa. 

 

U posljednjih nekoliko dana u Novom Pazaru je na snazi vandredno stanje. Povećan broj pozitivnih pacijenata, ali i medicinskog osoblja u Opštoj bolnici u Novom Pazaru. Pacijenti koji pristižu su sa teškom kliničkog slikom. Samo prošle sedmice je bilo zaraženo 60 medicinskih radnika u Opštoj bolnici Novi Pazar.

Videozapis Inektivnog odjeljenja u Novom Pazaru.

 

Udruženje “Pomozi.ba” je pokrenulo akciju pomoći za Sandžak. “S obzirom na veliki broj upita i molbi, organizacija Hilfhelfen-pomozi.ba sa sjedištem u Austriji i Pomozi.ba BiH pokrenuli su akciju prikupljanja pomoći za gradove Sandžaka u kojima je zbog koronavirusa i velikog broja oboljelih proglašeno vanredno stanje”, napisali su iz Udruženja.

Prikupljeni novac će biti doniran za pomoć stanovnicima jednog od najvećih žarišta koronavirusa u regiji, a to je Novi Pazar. Novac će biti namijenjen za nabavku medicinskih potrepština, opreme i dezinfekcionih sredstava.

Covid19 test (FOTO: Google)

RAČUNI ZA UPLATE:

PayPal: paypal1@pomozi.ba

Za uplate iz BiH:

Intesa Sanpaolo Banka BiH:  154-180-20085330-48

UniCredit Bank:  338-730-22202506-52

Bosna Bank International d.d:  141-306-53201196-79

NLB Banka d.d:  132-260-20223371-17

Primalac: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo

Svrha: Pomoć za Sandžak

Za uplate iz inostranstva:  Banks name: Intesa Sanpaolo Banka BiH    SWIFT CODE:UPBKBA22    IBAN: BA39 1541802008533048    Primalac: Udruženje “Pomozi.ba”, dr. Fetaha Bećirbegovića br. 8, 71000 Sarajevo

Za uplate na račun Pomozi.ba u Austriji:

ERSTE BANK    IBAN: AT64 2011182266475400    BIC: GIBAATWWXXX   Wien, Oestereich

Name: hilfhelfen-pomozi.ba    Verwendungszweck: Pomoć za Sandžak

Za korisnike BBI, Union i Asa banke, omogućena je i donacija putem KVIKO aplikacije, uz obavezno naglašavanje svrhe uplate. Novac je, također, moguće donirati putem stranice “Pomozi.ba”. To možete učiniti klikom OVDJE.

PRERANO NAS JE NAPUSTIO: Prestalo je kucati srce Jasmina Džemiđića

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
PRERANO NAS JE NAPUSTIO: Prestalo je kucati srce Jasmina Džemiđića

Jasmin Džemiđić, mnogima poznat po tome što je skoro pa i najbolji posljeratni bh. komičar, uz to prepoznatljiv jer je u kolicima od malena zbog paralize, preminuo je, nažalost, večeras, uslijed zdravstvenih problema i komplikacija. Mnogi prijatelji su vijest o iznenadnoj smrti primili u šoku i nevjerici.

Od rođenja je bolovao od dječije paralize te je svoj cijeli život bio primoran koristiti kolica. Bio je jedan od članova mega popularnog sastava „Magacin Kabare“, čuvenih minuta smijeha gdje je svojim humorom, najčešće šalama na vlastiiti račun, nasmijavao publiku.

Nakon što je postao prepoznatljiv po odličnim nastupima, svoje nastupe stand-up komedije preimenovao je u šali u “sit-down show” jer je bio komičar u kolicima. Mnoge je potresla vijest o njegovoj smrti. Detalji o njegovoj iznenadnoj smrti bit će objavljeni naknadno.

Jasmine, prijatelju dragi, anđeli neka te čuvaju. Sada odmaraj. Nikada te nećemo zaboraviti.

JASMIN DŽEMIĐIĆ (foto: Facebook)

PERFORMANSOM OSVOJILA BEOGRAD: Jelena Govedarica ponovo oduševila publiku

AMER MUJEZINOVIĆ
-
0
PERFORMANSOM OSVOJILA BEOGRAD: Jelena Govedarica ponovo oduševila publiku

Moderna bajka je modno-scenski performans koji je pred punom salom Akademije 28 održan u Beogradu. Govedarica, čiji je ovo 61. autorski projekat, nije krila oduševljenje.

 

Komedija je to o braku nekada i sada, gdje kroz opterećenost internetom, pa i vjerovanjem u gatare zapravo remeti tečine planove za udaju koju joj je spremao. Smjenjivao se sve vrijeme smijeh i mnogobrojni aplauzi prisutne publike.

FOTO: Scena iz performansa Jelene Govedarice (IZVOR: privatni arhiv)

Muž Goran bio je do njenog zvaničnog DA u bezizlaznoj situaciji i neizvjesnosti jer je ona opsjednuta njegovim lajkovima i baksuziranjem kada joj je ispao buket. Njegove kume igrale su pjevačice Dr Folk i Čipka koje su mu pokušale ukazati na Jelenu kao loš izbor. Pjevačica Sanja Maletić igrala je kumu koja je njen glas razuma i odlično se snašla u tome.

“Ovo je za mene veliko iskustvo i srećna sam sto sam bila dio Jeleninog projekta. Veliki izazov za mene”, istakla je Sanja.

Narator programa bila je Violeta Dimitrić, a na sceni su se nosili modeli Marije Vitez, Milva i kreacije Vladimira De Krupskog. Beograđani su ispratili glumce uz gromoglasan aplauz. Jedan ovakav vid performansa to i zaslužuje, aplauz i podršku od mnogobrojne publike.

FOTO: Scena iz performansa Jelene Govedarice (IZVOR: privatni arhiv)

“Ovo je jedan divan način objedinjavanja mode i glume gdje kroz obje doživljavamo određene segmente zivota kroz zivotnu priču”, istakla je za DOBARPORTAL autorica projekta, Jelena Govedarica.

FOTO: Scena iz performansa Jelene Govedarice (IZVOR: privatni arhiv)

KOLUMNA:“Jedan sin mi je im’o 17, drugi 21 godinu. Svaki dan ih vidim ovd’i s balkona” 

ANISA MAHMUTOVIĆ
-
0
KOLUMNA:“Jedan sin mi je im’o 17, drugi 21 godinu. Svaki dan ih vidim ovd’i s balkona” 

“Ujediniše se pa ih bratski odstraniše. Ubiše jednog, pa drugog. Bošnjo moj, sve tako do 8372-oga. Velika brojka bolan, da su im žvake dijelili bilo bi puno, a kamoli živote oduzimali.” Napisala je ovo Maida Hamzić i pročitala u Potočarima.

 

Početak moje karijere vezao se za Srebrenicu i dalje niz Drinu sve do Jusića. Odlazila bih pa me nešto vraćalo jer vazda ima neispričanih priča. Tako sam pronašla majku Salihu, samu i bez jednog člana porodice.  

Te subote bila sam u Srebrenici. Prijateljica i ja smo tražile mezar njenog šesnaestogodišnjeg brata. Tinejdžer je ukopan na periferiji grada pri nekoj šumi. Mezar obrastao u korov, tek se nišani vide i imena jedva možeš pročitati. Kiša je i boju oprala tačno za naš životni vijek koliko pet tinejdžera leži u hladnoj zemlji ispod hrastova. Očistimo, pa nazad niz krivudave puteve pored Drine. Naučih svaku prečicu i zaseok u Podrinju dok tragam za pričama majki, sestara, kćeri i boraca ARBiH.

 

 

Iz Srebrenice krenuh do Veljaka. To mezarje školaraca me ostavlja bez riječi. Pred tim nišanima šutim i mislim. Pored jedne humke majka nešto čisti, ne bih znala reći šta jer na zemlji skoro ni trave tu nema, ali nešto je čupkala okolo. Poselami se s nama, upita odakle smo i započe priču bez ikakvog pitanja kao da je poželjela svima izvrištati taj pritisak koji u grudima nosi.  

Pozvala nas je na kafu u kuću iznad mezarja. Ima divan veliki balkon. Možete zamisliti gdje gleda? Tačno u Veljake. Kad ne znam šta da kažem, obavezno palim cigaretu, da nekako tu tišinu razbijem makar zvukom upaljača. Povlačim dim i pitam je: “Majka, koga imaš?”  

Odgovor me prosuo na atome po onome dvorištu gdje temelj porodične kuće još nije srušen, a pored njega je sagrađena ova današnja.

 

“Nemam nikog sine. Dva sina, muž i njegova porodica su mi dol’ u Veljacima. Jedan sin mi je im’o 17, drugi 21 godinu. Svaki dan ih vidim ovd’i s balkona. Imala sam jednu sestru, al’ umrla i ona prije tri godine. Od tad’ sam sama.”  

Nemam riječi, svaka bi bila suvišna. Ulazimo u kuću, a u hodniku školske slike sinova. Znate one sa čitankom i olovkom, a iza plava pozadina. Lijepi dječaci. U dnevnom boravku opet slike momčića uramljene i okačene na zid u vrhu sobe.

Majka je i večeru spremila kao da je nekoga očekivala. Ima pite, popržene piletine, salate od tek ubranog povrća u vrtu, baš kao za goste. Priča o životu. Televizor joj jedini sagovornik. Tužna je što joj komšije muslimani prodaju zemlju i odlaze u Federaciju, govori o usjevima i svakodnevnici tu na brdu iznad Veljaka.  

Ne živi sama. Njena djeca su tu, suprug, samo ih ne može vidjeti, ali oni nju čuvaju dok je sama da se ne plaši mrkle noći i loših ljudi.  

Jednog dana majka Saliha će otići sinovima i suprugu. Otići će i onih osam hiljada majki svojoj djeci. Neke su već tamo s druge strane kapije, a nama ostaju nišani bijeli, humke, nekadašnje fabrike, današnji muzeji smrti,staze masakriranih tijela, da pričamo kako se nikada nikome ne smije ponoviti Srebrenica. 

Ove godine ću opet proći stopama djece Srebrenice, preko planine Udrč i slušati majke, sinove i borce ARBiH. Svoju novinarsku karijeru započela sam u musali Memorijalnog centra dok čitah imena pobijenih ispred studenata Univerziteta u Tuzli. Zabilježih na desetine priča uz Drinu. 

Gdje god da budem neka moja slova govore o živim ranama majki što daleko od javnosti i velikih centara tuguju, zaboravljene od države i svijeta.

 

1...129130131...164Stranica 130 of 164