Biljana van Engelen je žena koja svojim stavovima ruši ustaljene balkanske stereotipe. U svijetu u kojem se intima i dalje skriva iza zatvorenih vrata, a lažni sjaj društvenih mreža diktira pravila života, Biljana bira potpunu transparentnost.
Bez dlake na jeziku, ona otvoreno i bez cenzure govori o površnosti modernog doba, muško-ženskim odnosima, biseksualnosti i seksualnoj (ne)edukaciji na našim prostorima, ali i o svojoj neobičnoj strasti prema nesvakidašnjim adrenalinskim sportovima.
Danas se mnogo govori o idealima ljepote. Kako Vi gledate na odnos između fizičkog izgleda i samopouzdanja?
Samopouzdanje i privlačnost uopšte nisu povezani. Svaka osoba koja ima samopouzdanje je jedna jaka osoba, bilo da je muško ili žensko. Nju ne brine da li ima malene usne, da li ima salo na stomaku, niti je interesuje da li joj je gusta kosa ili ima male grudi. Žensko sa samopouzdanjem je dosta jače nego žensko koje ga nema.
To nema nikakve veze sa privlačnošću. Samopouzdanje može da ima i neka krupnija djevojka koja ima 120 kila, koja apsolutno nema ništa urađeno od estetskih korekcija. Ona može imati veće samopouzdanje nego neka koja je potpuno prošla kroz ko zna koliko tretmana i uložila u sebe preko 20.000 €. Sve je to u glavi. Kad je čovjek u glavi stabilan i miran, kad skonta: „Ja sam takav kakav jesam, Bog me stvorio takvu kakvu jesam“, pronaći će svoju srodnu osobu koja će ga zavoljeti baš takvog, bez potrebe da išta mijenja.
Ipak, svjedoci smo da se ogroman broj djevojaka podvrgava operacijama. Šta mislite, šta se krije iza tog trenda?
Većina tih djevojaka koje su operisane i koje su prošle masu estetskih korekcija – sigurno njih 70% – zapravo je iskompleksirano i nema samopouzdanje. One samo glume na sceni ili u javnom životu da su pune samopouzdanja. U stvari, iza toga se krije jedna mala, nevina srna. Često takve žene u intimnim odnosima ne pružaju mnogo, jer smatraju da je dovoljno samo da legnu i da je to sve.
Koliko su tehnologija i društvene mreže promijenile način na koji se danas upoznajemo i stvaramo veze?
Društvene mreže su dosta promijenile način uopšte vezanja osoba. Danas se kroz razmjenjivanje slika i komunikaciju preko raznoraznih aplikacija, u 60–70% slučajeva, ljudi na kraju uživo i ne vide, nego se sve svede na virtuelni kontakt. Sve ostane na kuckanju i na stvaranju lažne slike u glavi da si zaljubljen u tu osobu. Na kraju, kada se nađete, vidite da to nije baš tako.
Mislim da su društvene mreže generalno pokvarile ono što ljudi vide i da je preko njih sada dozvoljeno sve i svašta. Živimo u svijetu u kojem vladaju blud i nemoral, i stvari zbog kojih su se ranije ljudi zgrožavali, sada su postale normalne. Tu mislim na javno eksponiranje gej, lezbejskih i trans osoba, čije postojanje naravno moramo prihvatiti. Zbog svega toga, muškarci danas nemaju problem samo kako da nađu djevojku, nego se pitaju da li je to uopšte djevojka kada je upoznaju, ili je u pitanju trans osoba. Ti problemi se ne javljaju samo u muško-ženskim odnosima, već generalno svuda, pa čak i prilikom zapošljavanja, jer ljudi više nisu sigurni koga zapošljavaju.
Šta je po Vašem mišljenju ključno za stabilan i dugotrajan partnerski odnos?
Za dobar odnos je najbitnije poštovanje, a iza poštovanja ide povjerenje. Iza svega toga dolaze dobra komunikacija između partnera i, naravno, strast. Strast mora da se obnavlja, ona je kao ruža – kad je zalijevaš, ona ne uvene. Ako ta ruža uvene, možeš da je baciš, a isto je i sa strašću. Ako se strast izgubi, ta veza više nije dobra i svako počne da traži odušak na nekoj drugoj strani.
Kako se kroz vrijeme mijenja uloga fizičke privlačnosti u vezi?
Fizička privlačnost vremenom postaje manje bitna. Ako si sa nekom osobom emotivno povezan i konektovan, ako ste kao dva tijela a jedna duša, ta privlačnost gubi primarnu ulogu. To ne znači da čovjek ne treba da se održava, ali veza prelazi na viši nivo. Naravno, uvijek je poželjno koketirati i promijeniti nešto na sebi, pa makar to bila samo neka nova majica.
Spomenuli ste komunikaciju. Može li veza opstati ako partneri imaju tajne u pogledu svoje seksualnosti?
Veza ne može opstati ako partneri imaju različite pobude ili strasti, i ako se zatvore u sebe. Na primjer, veza u kojoj muškarac glumi muškarca, a ima biseksualne sklonosti koje nije priznao svojoj partnerki, jednostavno ne može opstati. Tu obično dolazi do pucanja jer partneri tada traže zabavu preko društvenih mreža. To se u većini slučajeva sazna kad-tad.
Imala sam i lični slučaj gdje mi muškarac nije rekao za svoje biseksualne sklonosti, i na kraju sam ga ostavila jer je našao dečka. Zato smatram da iskren razgovor o intimnim odnosima mora da postoji, da svako kaže šta voli i želi, bilo da je to vezanje ili nešto drugo, jer samo tako veza ima šansu za uspjeh.
Kako ocjenjujete spremnost ljudi na Balkanu da otvoreno razgovaraju o ovim temama?
Nažalost, o intimnim odnosima se na Balkanu generalno uopšte ne priča i to je velika mana. Nemamo edukaciju u školama, nismo osviješteni, a ni na televiziji se o tome ne govori. Smatram da bi trebalo uvesti predmet poput seksologije u škole, kako bi se djeca naučila kako da se zaštite i na koji način i s kim stupaju u odnose. Danas imamo sve veći broj slučajeva da mlade djevojke stupaju u odnose sa znatno starijim muškarcima, a sve je to posljedica nedostatka razgovora. Roditelji ne pričaju sa djecom, a na Balkanu se uvijek nešto skrivalo. Muškarci su uvijek imali ljubavnice, žene ljubavnike, i to je naš mentalitet koji će vjerovatno ostati isti i narednih 20 godina, bez obzira na promjenu vremena.
Takođe, na Balkanu uopšte nisu prihvaćene LGBT osobe i većina ih nailazi na osudu. Iz ličnog iskustva znam da, kada kažem da sam biseksualna, ljudi se odmah zgroze, a žene često počnu da bježe od mene i da me izbjegavaju. Eto, toliko o Balkanu.
Koliko je intimna kompatibilnost zapravo presudna za opstanak dvoje ljudi?
Ona je na početku veze sigurno važna jedno 70–80%. Nije apsolutno presudna, ali u startu obje strane moraju biti zadovoljne. Kasnije, kada se uđe u ozbiljnije godine veze ili braka, to postaje manje bitno jer drugi proiriteti dolaze na prvo mjesto.
Mislite li da su žene danas postale otvorenije kada su u pitanju njihove potrebe?
Ne, nažalost nisu. Žene su otvorenije samo kada je u pitanju praćenje trendova i estetske dorade poput uvećanja usana ili grudi. Tu su potpuno otvorene. Međutim, kada su u pitanju njihove stvarne seksualne potrebe, tu su i dalje potpuno zatvorene i odgojene na pogrešan način.
Iako su se estetski dovele do savršenstva, ogroman procenat njih uopšte ne poznaje svoje tijelo niti je ikada doživio istinski orgazam. Koliko je tu krivica muškaraca koji se ne potrude, toliko je krivica i u samim ženama jer ne istražuju sebe i svoje želje. U glavama im je i dalje blokada da je to, Bože moj, sramota.
Za sam kraj, čuli smo da imate i jedan veoma neobičan hobi i strast prema nesvakidašnjem sportu?
Da, ove godine sam bila u Holandiji na evropskom, odnosno svjetskom prvenstvu u traktor pullingu (povlačenju tereta traktorima). Gledala sam to takmičenje i to je izuzetno zanimljiva tema za priču. Ti traktori su prave mašine, imaju od 3.500 pa sve do 10.000 konjskih snaga. Takmiče se na udaljenosti od 100 metara i svaka trka otprilike traje svega do 10 sekundi. Donijela sam i fotografije sa tog događaja jer je to nešto zaista nesvakidašnje.
