Cilj Sporazuma između Irana i svjetskih sila predvođenih Sjedinjenim Američkim Državama koji je potpisan 2015. godine, a koji je stupio na snagu u januaru 2016. godine bio je da zaustavi približavanje Irana posjedovanju nuklearnog materijala za izgradnju nuklearne bombe.

Sporazum su potpisale Sjedinjene Američke Države, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija i Njemačka – stalne članice Vijeća sigurnosti plus Njemačka zbog čega je Sporazum nazvan 5+1. Iran je trebao pristati na uslove koje traži Međunarodna agencija za atomsku energiju – mogućnost da prati iranske nuklearne aktivnosti i nalazišta, dnevni pristup kao i širok spektar djelovanja inspektorima.

Sporazum poznat pod zvaničnim imenom kao Zajednički sveobuhvatni plan aktivnosti (JCPOA) otvorio je vrata suradnje i povezivanja Irana s razvijenim državama kakav se ne pamti od dolaska Homeinija na vlast kao i nadu da će režim u Teheranu prestati izvoziti i finansirati terorizam i krenuti jednim novim putem – mirno rješavanje problema.

Iako u osnovi uslovi Sporazuma podsjećaju na ucjenu Irana prema cijelom svijetu, razvijene države su pristale na sporazum s ciljem “držanja” Irana što dalje moguće od posjedovanja dovoljno obogaćenog uranija s kojim bi vlast u Teheranu mogla doći do izrade svoje prve atomske bombe. 

Američki stručnjaci su ukazali na mnoge nedostatke Sporazuma koji Iranu omogućava da poslije deset godina ukine ograničenja na broj aktivnih centrifuga a poslije petnaest godina i na ograničenja na količinu nisko obogaćenog urana. Američki stručnjaci su svjesni da to samo odgađa problem, dok europski stručnjaci u odgađanju vide najbolju šansu. Izrael je u prošlosti izveo uspješne napade na nuklearna postrojenja u Siriji i Iraku čime je u potpunosti uništena mogućnost dobivanja nuklearnog materijala. Poslije napada, režimi u Damasku i Bagdadu odustali su od nuklearnih ambicija. Izvesti sličnu operaciju u Iranu s vojnog gledišta je znatno teže prije svega zbog velike udaljenosti i rasprostranjenosti nuklearnih objekata po cijeloj državi kao i činjenicom da je Izrael skoro u potpunosti okružen paravojnim grupama koje kontrolira režim u Teheranu.

Veoma česti napadi na iranske paravojne grupe u Siriji traju od početka rata u toj državi. Međutim Izrael ne odustaje ni od opcije zračnih udara. Podsjećanja radi, nabavkom novih najmodernijih američkih aviona F-35 i modifikacijom njihovih rezervoara goriva Izrael je u nedavnim vojnim vježbama dokazao da ima potencijal i za tu vojnu opciju. Daljina više ne predstavlja problem.

Za dobru volju Iran je dobio olakšice za sankcije. Iran je dugi niz godina pod jakim sankcijama a upravo to je glavni razlog zašto je i pristao na Sporazum. Sjedinjene Američke Države su u vrijeme predsjednika Baracka Obame ukinule sankcije Iranu za naftni sektor što je dovelo do povećanja izvoza nafte. Također su Obamina administracija kao i neke članice Europske unije odmrzle 100 milijardi američkih dolara vrijednu iransku imovinu u svojim bankama. Režim u Teheranu je zaista dobio odličnu priliku da počne surađivati ozbiljno i iskreno. Sjedinjene Američke Države su tim ukidanjem sankcija imale prvenstveno za cilj da pomognu običnom čovjeku u Iranu ali su svjesne i opasnosti od dodatnog finansiranja terorističkih skupina od režima u Teheranu.

Jedan od razloga uručivanja Nobelove nagrade za mir američkom predsjedniku Baracku Obami 2009. godine bio je i njegova uspješna misija približavanja Irana Zapadnom svijetu kroz suradnju i dogovor o svim spornim pitanjima. Dolaskom Donalda Trumpa u Bijelu kuću dolazi ubrzo do povlačenja Sjedinjenih Američkih Država iz Sporazuma s Iranom a kao glavni razlog Donald Trump navodi u govoru održanom u Bijeloj kući 8. maja 2018. godine da je srž sporazuma s Iranom bila golema fikcija i da je iransko obećanje laž. Druge potpisnice Sporazuma nisu povukle svoje potpise, dok Iran pokušava da manipuliše situacijom i izvuče što veću korist za sebe. Predsjednik Donald Trump prebacuje američku Ambasadu u Jerusalem čime mu priznaje status glavnog grada Izraela kao i njegova bliskost s mnogim jevrejskim organizacijama navela je mnoge da pomisle da je to sve rezultat lobiranja jevrejskih organizacija. 

Da Iran zaista predstavlja najveću prepreku za dugogodišnji mir na Bliskom istoku u to nema sumnje. On predstavlja najveću prijetnju upravo zaljevskim zemljama koje su na strani mira i stabilnosti kao i ekonomskog procvata i jačanja ljudskih prava.

Autor: Fikret Mehović

Bilješka o autoru:  Mr. Fikret Mehović je stručnjak za globalnu sigurnost.

Stavovi izrečeni u ovom tekstu odražavaju autorovo lično mišljenje, ali ne nužno i stavove dobarportal.net. 

Komentari

komentar