GDJE JE ZAPELO: Senzori za kontinuirano mjerenje glukoze odobreni u maju, a još uvijek ih korisnici ne dobijaju!?

0
FOTO: Adnan Beganović, roditelj oboljele šestogodišnje curice (IZVOR: Facebook)
partner sajta

Iako je krajem maja Vlada Kantona Sarajevo na prijedlog Upravnog odbora Zdravstvenog zavoda Kantona donijela novu Uredbu u kojoj su između ostalog regulisana prava oboljelih od dijabetesa, kako onog tip 1 tako i tip 2.

 

Uredba je među roditeljima djece oboljele od dijabetesa tip 1 (inzilin ovisna) dočekana sa oduševljenjem s obzirom da je u istoj regulisano pravo na dobijanje sezonora za kontinuirano mjerenje glukoze iz međustanične tekućine (za oboljele do 18 godina), ali u isto vrijeme i na veliko razočaranje oboljelih od dijabetesa tip 1 stariji od 18, odnosno od 26 godina (od 18. do 26. godina mogu steći pravo na senzore uz posebne uslove, a stariji od 26. ne mogu).

No, to to nisu jedini razlozi velikog razočarenja oboljelih stariji od 18 godina s obzirom da su ljudi koji očito nemaju pojma šta je dijabetes tip1 donijeli odluku da spomenuta “kategorija” koja će teško ili pak nema nikakvih šansi za ostvarivanje prava na senzore, dnevno ima pravo na jednu trakicu za mjerenje glukoze iz krvi.

A, da bismo vam približili šta to znači, dovoljno je reći da oboljeli od dijabetesa tip1 inzulin primaju prije, uz ili nakon svakog unosa hrane u organizam i da po “pravilima” moraju mjeriti visinu glukoze prije i dva sata nakon obroka. Dakle, minimalno osam puta moraju dnevno mjeriti glukozu što samim tim znači da im dnevno treba minimalno osam trakica za kontrolu bolesti, a novom Uredbom dobijaju samo jednu.

Ali, da stvar bude gora, iako je Uredba donesena krajem maja, još uvijek do njene primjene na “terenu” nije došlo, a kako su nam potvrdili iz Udruženja oboljelih od dijabetesa tip 1 Kantona Sarajevo, na njihove molbe i upite šta se zapravo dešava iz Zdravstvenog zavoda niko nije odgovarao.

“Vidite, mi smo se i bojali ovog što se danas dešava. Sredinom 2018. godine Skupština Kantona Sarajevo je donijela Zaključak (sličan ovoj Uredbi) koji je objavljen i u Službenom listu i koji se samim tim trebao provoditi, no nikada nije. Dakle, dvije godine se to praktično kiselilo u nekim ladicama i evo vidite šta se sad dešava. Sve moguće odluke, procedure su ispunjene, ali senzora jo nema”, govori nam član Upravnog odbora Udruženja oboljelih od dijabetesa Tip 1 Adnan Beganović, inače roditelj oboljele šestogodišnje curice.

Međutim, to nije sve, odnosno Beganović je razočaran i zbog toga što Uredbom nisu obuhvaćeni svi oboljeli od dijabetesa tip 1 te što na upite Udruženja iz Zavoda niko ne odgovara.

“Kako da ne budem razočaran? U Zaključku Skupštine iz 2018. godine stoji da svi oboljeli od dijabetesa imaju pravo na senzore, a onda iz ko zna kojih razloga i na čiju inicijativu se zapravo stariji od 18 godina uslovljavaju posebnim uslovima, a ovi iznad 26 ne mogu ostvariti prava. Gdje to ima? Da li ta naša mladost kada napuni 18 ili 26 godina iznenada ozdravi? Da li oni nemaju pravo na život s manje boli?”

, pita se Beganović i dodaje:

“Ta nepravda, da tako kažem, mora se ispraviti, po cijenu svega pa i naših protesta. Nas u Udruženju ima 60, spremni smo na sve. Vjerujte mi kada ovo kažem. Moja curica će kao dobiti senzore, ali neka druga “Dzejla” sa istom dijagnozom, stara 26 godina nema prava na spravu koja joj život znači. To jednostavno ne može tako, a da stvar bude još gora, novom Uredbom ta naša omladina ima pravo na jednu trakicu dnevno. I da vam još nešto kažem, ispred Udruženja smo slali mailove direktoru Zavoda, tražili sastanak na kojem bismo porazgovarali o svemu pa u krajnjem slučaju i zahvalili se na dobrim odlukama ali nikada odgovor nismo dobili. Ignorišu nas, možda zato smo relativno mlado Udruženje osnovano prije pola godine, no mi želimo biti partneri i bićemo. Pozivamo se i na Zakon o slobodi pristupa informacijama Federacije BiH, ali odgvora nema. Bojim se da ćemo morati prijaviti inspekciji ovakvo ponašanje jer drugog izbora nemamo”.

 

** Šećerna bolest ili dijabetes (lat. diabetes mellitus), poremećaj je povećavanja razine šećera u krvi žlijezde gušterače (pankreas), koji se zbiva kada gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu, piše wikipedia. U tom slučaju stanice ne dobivaju hranu potrebnu za život. Šećerna se bolest u početku liječi tabletama i dijetom, a kasnije i injekcijama hormona inzulina. Bolest je nasljedna, a vjerojatnost da će ju osoba dobiti (50%) povećava se ako je osoba pretila.Više pročitajte klikom ovdje.

Komentari

komentar