Informisanje u Bosni Hercegovini putem medija postaje sve opasnije. Za vrijeme pandemije koronavirusa, informacije koje smo svakodnevno dobivali putem različitih medija i koje nisu prestajale stizati utjecale su na psihičko stanje čovjeka.
Kućna izolacija, karantin, neprestan dolazak informacija zasigurno da nisu prošli bez psihičkih posljedica, o čemu će svjedočiti istraživanja kada jednog dana ovo sve prođe. Društvene mreže se razvijaju, online mediji postaju zamjena za elektronske(TV) i printane medije. Mlade ljude moramo učiti o medijima, moramo od “malih nogu“ stvarati kritičko mišljenje.
Korsitim riječ „moramo“ jer ako to ne učinimo, za nekoliko godina čeka nas rat dezinformacija i život u teorijama zavjere. Jedan od temelja novinarstva je tačno, provjereno, objektivno informisanje i izvještavanje javnosti. Upravo zbog objektivnosti, novinar ne bi smio biti član niti jedne političke stranke. U Bosni i Hercegovini je situacija daleko drugačija. Novinari mogu biti svi, ko kog poželi ili ako nema nikakvo drugo zanimanje, zašto ne bi bio novinar? Politika ne smije vršiti pritisak na medijske kuće!
Vjerujem da možete odmah ustanoviti da je u našoj zemlji situacija drugačija duplo. Italija je jedina zemlja u kojoj novinar ima licencu. Smatram da bi tako trebalo biti i u svakoj zemlji. Ljudi u svijetu trebaju shvatiti zapravo važnost novinarstva kao zanimanja i novinara kao čovjeka koji će informisati javnost. Novinar ima itekako veliki zadatak u društvu. Etika, nauka o moralu, kao da ne postoji.
„Novinarska etika treba postaviti norme, smjernice, pravila i kodekse koji će voditi, ali ne i prisiljavati novinare kako bi bili humaniji“ (Hiebert, Ungurtait i Bohn), da li je to stvarno tako?
Prema Dennisu McQuaailu, odrednice novinarske etike su:
- Istinitost i tačnost
– Nepristrasnost i poštenje
– Poštovanje osobnosti i privatnosti
-Neovisnost o pojedinim interesima - -Odgovornost prema društvu i društvenim dobrima
-Poštovanje zakona
-Moral, pristojnost i dobar ukus
Uvela sam vas u rad novinarstva koji bi zaista trebao biti ovakav, ali nije. Šta možemo promjeniti? Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini važi za jedan od kvalitetnih sistema, proizvodi znanje kojem ljudi u svijetu zavide. Medijska pismenost je termin koji se dugo u Bosni i Hercegovini spominje. Zapravo, od osnovnih škola, djeca u Bosni i Hercegovini moraju usvajati znanje o medijima, informacijama i dezinformacijama, razlikovati termine, kroz praktičan rad usvajati vještine kritičkog mišljenja.
Pojam medijske pismenosti definisan je na konferenciji o medijskoj pismenosti 1992. (National Leadreship Conference on Media Literacy, 1992) kao “sposobnost pristupa, analize, vrednovanja i dekodiranja poruka posredstvom medija” (Aufderheide, 1992).
Na zvaničnoj stranici medijskapismenost.net možete se upoznati više o samoj medijskoj pismenosti. Ono što je bitno jeste, medijska pismenost razvija različite vještine(Tomislav Šikić, hrvatski obrazivni portal Zbornica):
- Tehničke (sposobnost pristupa medijima), kritičke (razumijevanje medijskih sadržaja, sposobnost njihova tumačenja i kritičkog vrednovanja) te praktične (sposobnost stvaranja medijskih poruka). One omogućavaju da mediji budu shvaćeni i na dobar način, bez stereotipa, prihvaćeni u društvu koje ih pažljivo i kritički posmatra. Predmet proučavanja medijske pismenosti su potencijalno štetni medijski sadržaji (nasilje, reklame, stereotipi ili pornografija), utjecaji medija i štetnih sadržaja, regulacija i samoregulacija (konvencije, nacionalni zakoni i etički kodeksi novinara i oglašivača) te nove tehnologije i njihova društvena uloga. To obuhvata industrijalizaciju informacija, zabave i kulture, interaktivnu komunikaciju, nove medijske žanrove poput bloga itd.Značaj medijske pismenosti ponajprije se ogleda u utjecaju medija na glavne demokratske procese. Za demokratsko učešće građana potrebne su vještine kritičkog mišljenja i samoizražavanja. Medijska pismenost omogućava prvenstveno djeci, budućim građanima – političke odabire, shvatanje političkog diskursa i učestvovanje u njemu.
- Time će i kao punoljetni, medijski pismeni, dobro obaviješteni građani, donositi samostalne odluke o demokratskom izbornom procesu. Današnji mediji utječu na oblikovanje mišljenja, uvjerenja i stajališta. Bez obzira na razlike u stepenu utjecaja medija, svi istraživači se slažu da mediji utječu na društvo. Shvatanjem tih utjecaja, medijska pismenost nas spriječava da postanemo zavisni od medija. (Tomislav Šikić, hrvatski obrazivni portal Zbornica).
Dezinformacije koje se plasiraju sasvim regularno u javnosti shvatimo ozbiljno. Zaštitimo našu djecu od lažnih informacija, propagande. Uvedimo medijsku pismenost.
