Cjelodnevnu kartu u nultoj zoni Dubrovnika platit ćete 1500 kuna (oko 396 KM), i to svaki dan u sedmici, uključujući nedjelje i blagdane.
Privatni iznajmljivači, vlasnici apartmana, pa čak i neki hotelijeri žale se da su turističke brojke mnogo slabije nego lani u istom razdoblju. U Ministarstvu su promijenili strategiju pa će turističke rezultate objaviti tek u septembru, a ne kao prijašnjih godina, na mjesečnoj razini.
Srce sezone u Crikvenici: na plažama gostiju ima, no daleko je to od gužvi na koje smo navikli. Prvi dani jula ovdje su zabilježili minus od 11 posto, u Opatiji također nešto manji minus, no ne otkrivaju koliki.
Zadarske brojke na razini su lanjskih. S druge strane, Dubrovnik bilježi rast od jedan, a Šibenik od čak pet posto.
I dok broj gostiju varira, broj kreveta u privatnom smještaju u posljednje tri godine porastao je za 150 hiljada. S rastom broja kreveta cijene se nisu spuštale, naprotiv – sve su veće.
Duboko u novčanik morat ćete posegnuti i u kafićima ili restoranima. Pizza cut u Hvaru stoji od 70 do 90 kuna (od 18 do 23 KM). U istom gradu za pola litre vode kupljene na kiosku izdvojit ćete 35 kuna (oko 9 KM), a cijena kafe je od 30 do 40 kuna (oko 8 do 10 KM).
Što dalje od kopna, to je skuplje, pa ćete rižoto u Palmižani platiti 350 (oko 92 KM), a koktel od 150 do 370 kuna (oko 39 do 97 KM). Na srednjodalmatinskim otocima kuglica sladoleda je od 12 do 20 kuna (oko 3 do 6 KM). Otočani tvrde da su cijene u velikim trgovačkim lancima veće za oko 30 posto u odnosu na kopno.
IZVOR: sarajevograd.ba
