Iman Isanović ima 27 godina i dolazi iz Sarajeva. Profesionalna je odbojkašica i seniorska reprezentativka Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za dobarportal.net govorila je o svojoj odbojkaškoj karijeri, uspjesima, značaju reprezentacije BiH, izazovima s kojima se susreću sportistkinje, predrasudama u društvu te očekivanjima i planovima za budućnost.
Šta za Vas predstavlja odbojka?
Za mene odbojka nije samo sport kojim se bavim već 14 godina, niti samo posao kojim se bavim, već dugogodišnja strast i način života. Otvorila mi je vrata brojnim mogućnostima koje, bez nje, vjerovatno nikada ne bih ni mogla zamisliti. Upravo zahvaljujući ljubavi prema ovom sportu, strasti i želji za kontinuiranim profesionalnim i ličnim napretkom, dobila sam priliku da odem u Ameriku, završim bachelor i master studij te odbojku pretvorim u svoju profesionalnu karijeru. Smatram da me odbojka nije oblikovala samo kao sportistkinju već i kao osobu, a sve što sam kroz nju naučila nosim sa sobom i izvan terena.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjoj karijeri?
U dosadašnjoj karijeri najponosnija sam na svoj lični doprinos, ali i doprinos cijele ekipe napretku naše reprezentacije. Naravno, veoma sam sretna i ponosna što sam veći dio karijere provela u ekipama s visokim ambicijama, koje smo uspješno ostvarivali kako tokom moje univerzitetske, tako i tokom profesionalne karijere. Ipak, najveći ponos osjećam zbog pomaka koji smo kao tim ostvarili u reprezentaciji. Od reprezentacije koja je bila niže rangirana na evropskoj rang-listi uspjeli smo doći do dva uzastopna plasmana na Evropsko prvenstvo, a bili smo i nadomak plasmana na Svjetsko prvenstvo. Nažalost, taj plasman nismo ostvarili zbog internih nesuglasica unutar Saveza. Ipak, to nimalo ne umanjuje moj ponos na rezultate koje smo postigle, posebno kada uzmemo u obzir odakle smo krenule i koliko smo zajedničkim radom napredovale.

Šta je ključno za uspjeh na terenu?
Kao i u svakom sportu, samopouzdanje je jedan od ključnih faktora uspjeha. Tehnika je, naravno, neizostavna, ali bez vjere u sebe, posebno u ključnim trenucima utakmice, teško je ostvariti željeni rezultat. Pored toga, izdvojila bih zajedništvo i povezanost unutar ekipe. Odbojka je timski sport i sposobnost ekipe da ostane ujedinjena, naročito u trenucima kada stvari ne idu po planu, može napraviti ogromnu razliku. Upravo zato često vidimo da ekipe koje na prvi pogled možda ne djeluju kvalitetnije od svojih protivnika ipak ostvaruju velike rezultate. Individualni kvalitet jeste važan, ali zajednički trud, međusobno povjerenje i spremnost da se bori jedna za drugu često su ono što na kraju prevagne.
Šta za Vas predstavlja reprezentacija Bosne i Hercegovine?
Kada god dobijem ovo pitanje, moj odgovor ostaje isti: biti dio reprezentacije Bosne i Hercegovine od svoje osamnaeste godine za mene predstavlja veliku čast i zadovoljstvo. Na neki način, odrasla sam kroz reprezentaciju. Ona mi je pomogla da steknem znanje, samopouzdanje i iskustvo koji su me oblikovali u sportistkinju i osobu kakva sam danas, i na tome sam neizmjerno zahvalna. Za mene reprezentacija nije samo sport. Ona predstavlja i sve odnose koje sam izgradila tokom godina – kako s bivšim i sadašnjim saigračicama, od kojih su mnoge postale bliske prijateljice, tako i sa članovima stručnog štaba, s kojima i danas održavam lijepe odnose. Od svog prvog nastupa za reprezentaciju do danas prošla sam veliki put. Od djevojčice koja je bila zahvalna što ima priliku biti okružena starijim, boljim i iskusnijim igračicama, na koje se ugledala i od kojih je učila, postala sam djevojka koja je imala čast nositi kapitensku traku. Tu odgovornost sam doživjela kao priliku da svojim primjerom doprinesem atmosferi, zajedništvu i vrijednostima koje su oduvijek krasile našu reprezentaciju.

Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim, lijepim i uspješnim djevojkama?
Mislim da u našem društvu i dalje postoje predrasude i određena podcjenjivanja kada je riječ o tome šta jedna djevojka može postići. Ako pogledamo iz sportske perspektive, nije tajna da ulaganja u ženski sport još uvijek nisu ni približna ulaganjima u muški sport. Zbog toga djevojke koje na našim prostorima uspiju izgraditi profesionalnu sportsku karijeru često moraju savladati brojne prepreke kako bi ostvarile svoje ciljeve. Istovremeno uskladiti visoko obrazovanje s maksimalnom posvećenošću sportskoj karijeri veliki je izazov za svakog sportistu. Smatram da svako ko uspije ostvariti oboje zaslužuje veliko poštovanje. Sama sam imala privilegiju završiti bachelor i master studij uz podršku i razumijevanje profesora. Svjesna sam, međutim, da takvo razumijevanje nije uvijek prisutno na našim prostorima i da mnogi sportisti nemaju jednake mogućnosti. Kada je riječ o fizičkom izgledu sportistkinja, često se dešava da se mediji i javnost fokusiraju na njihovu ljepotu, pritom zanemarujući sve ostalo što ih čini uspješnim i posebnim. Naravno, lijepo je dobiti kompliment na račun izgleda, ali smatram da je fizički izgled često najmanje zanimljiv dio priče o jednoj sportistkinji. Iza njega stoje godine rada, odricanja, discipline, obrazovanja i rezultata koje ne bi trebalo zanemariti. Mislim da problem nije u tome što neko primijeti nečiju ljepotu, već u tome što često ne želi ili ne zna pogledati dalje od nje. Voljela bih da se djevojke i žene mnogo češće vrednuju po svemu što jesu i što postižu, a ne samo po tome kako izgledaju.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Rijetko pravim konkretne dugoročne planove jer me dosadašnje iskustvo naučilo da život ponekad krene u pravcima koje nismo mogli ni zamisliti. Zato mi je najvažnije da me zdravlje služi, a vjerujem da će se ostale stvari posložiti onako kako treba. Od sebe, prije svega, očekujem da svakom novom danu pristupam s fokusom, disciplinom i željom da budem barem jedan posto bolja nego što sam bila jučer. Vjerujem da se kontinuiran rad, strpljenje i dosljednost dugoročno isplate. Ne znam tačno šta budućnost nosi, ali želim nastaviti napredovati, kako na sportskom, tako i na ličnom i profesionalnom planu. Najvažnije mi je da, bez obzira na to kojim putem krenem, imam osjećaj da sam dala sve od sebe i da sam ostala vjerna sebi i svojim vrijednostima.














