Lejla Smajević ima 24 godine i dolazi iz Hadžića. Završila je dodiplomski studij kriminologije na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu, gdje je postigla izvrsne akademske rezultate prepoznate kroz niz nagrada i priznanja.
Trenutno je studentica master studija na istom fakultetu, gdje je položila sve ispite s prosječnom ocjenom 10.00, a u toku je izrada njenog master rada pod naslovom „Mučenje i ubijanje životinja u Bosni i Hercegovini: etiologija, fenomenologija i društvena reakcija“. U nadi da će se animalna kriminologija u budućnosti razviti kao jedna od posebnih perspektiva unutar kriminologije, vjeruje da će njen rad poslužiti kao temelj za daljnja istraživanja ove društveno značajne, a do sada neopravdano zanemarene teme.
Pored formalnog obrazovanja, redovno učestvuje na stručnim konferencijama, seminarima i edukacijama koje se bave temama kriminologije, kriminalistike, sigurnosti, ljudskih prava i institucionalnih odgovora na savremene društvene izazove.
Kako gledate na položaj mladih danas u Bosni i Hercegovini?
Položaj mladih u Bosni i Hercegovini se postepeno mijenja na bolje. Iako postoje izazovi koje treba prevazići, vidimo sve više inicijativa, programa i prilika koje mladima omogućavaju razvoj i aktivnu participaciju. Mladi su danas svjesniji svojih prava i mogućnosti, što predstavlja snažan temelj za dalji napredak. Važno je da se ovaj pozitivan trend kontinuirano podržava kroz zajedničke napore društva, institucija i samih mladih.
Kolika je važnost neformalnog obrazovanja?
Neformalno obrazovanje predstavlja ključni segment u procesu razvoja mladih, budući da omogućava sticanje dodatnih kompetencija i praktičnih vještina koje nisu uvijek obuhvaćene formalnim obrazovnim sistemom. Ovaj oblik obrazovanja značajno doprinosi njihovoj fleksibilnosti, adaptivnosti i spremnosti za suočavanje sa stvarnim izazovima u profesionalnoj i društvenoj sferi. Kroz neformalne edukacije, radionice i seminare, mladi usvajaju dragocjena praktična iskustva, razvijaju kritičko mišljenje i jačaju svoje kompetencije, što im znatno olakšava dalji profesionalni razvoj.
Jesu li mladi svjesni svoje moći u društvu?
Mislim da su mladi u BiH sve više svjesni svoje moći i potencijala, ali još uvijek postoji potreba za dodatnim osnaživanjem i podizanjem svijesti o njihovoj ulozi u društvenim procesima. Mnogi od njih žele biti aktivni i mijenjati stvari, no ponekad ih obeshrabruju prepreke i nedostatak podrške. Zbog toga je neophodno motivisati i ohrabriti mlade ljude na putu stvaranja pozitivnih promjena.
Na šta ste najviše ponosni u dosadašnjoj karijeri i koje priznanje Vam je najdraže?
Najviše sam ponosna na svoj akademski put i uspjehe koje sam ostvarila uprkos brojnim izazovima. „Zlatna značka“ Univerziteta u Sarajevu predstavlja moje najvažnije priznanje, dok posebno cijenim priznanje Općine Hadžići za izuzetan uspjeh u obrazovanju. Snažnu povezanost i pripadnost osjećam prema svojoj lokalnoj zajednici, koja mi je uvijek pružala neizmjernu podršku i motivaciju za dalji razvoj.
Ima li naše društvo predrasude prema mladim, obrazovanim i lijepim djevojkama?
Iako je gotovo nemoguće u potpunosti isključiti postojanje predrasuda u bilo kojem društvu, smatram da se današnje društvo u značajnoj mjeri usmjerava ka priznavanju i vrednovanju znanja i kompetencija, bez obzira na fizički izgled, spol ili godine. Povremeno se mogu pojaviti izolovani slučajevi stereotipa, no prevladava svijest o vrijednosti i potencijalu svakog pojedinca, što predstavlja pozitivan pomak ka inkluzivnijem i pravednijem društvu.
Koja su Vaša očekivanja i planovi za budućnost?
Moja očekivanja za budućnost usmjerena su na kontinuirani lični i profesionalni razvoj, ali i na aktivno uključivanje u društvene procese. Želim ne samo nastaviti sa formalnim i neformalnim obrazovanjem, već i svojim znanjem i angažmanom doprinijeti pozitivnim promjenama u zajednici i društvu u cjelini. Vjerujem da je trajno učenje ključ kako ličnog rasta, tako i stvaranja pravednijeg i inkluzivnijeg društva.
