Mame i tate, gdje ste? Znam da ste najbolja verzija sebe i da se borite za bolju budućnost svoje djece, ali klinci su vam tužni, osjećaju se zapostavljeno.

Razgovaram često s djecom, tinejdžerima, adolescentima i njihova zrelost me ostavlja bez teksta. Sišli su sa oblaka davno, broje sitno do nekih ozbiljnih i odlučujućih koraka za život, ali žive u strahu od greške. Roditelji sve manje razgovaraju s njima, često se razmjena stavova završi svađom jer komunikacija ode u krivom pravcu.

Zbog čega oče i majko smatrate da Vaše dijete mora raditi ono što vi želite? Zašto im oduzimate pravo na odluku, njihovu grešku osuđujete kao najveći grijeh? Učite ih da šute starijima kad ih ponižavaju, učite ih da su manje vrijedni i potpuno nebitni na društvenoj ljestvici. Lomite njihova krila.

Kada god zalupe vratima, povise ton, negdje ste pogriješili. Možda im nedostaje ljubavi, podrške, ruka koja drži kada tonu, jezik koji ne osuđuje. Najskuplje hlače će ih usrećiti na trenutak, ali vaša prijateljska prisutnost će njihovu sreću produžiti na duge staze.

Pitate se zašto vam dijete postaje povučeno, bez samopoštovanja i samopouzdanja?

Eh, pa koliko ste se puta derali na njihovu greškicu, onu mladalačku, bezazlenu. Niste imali strpljenja za njihove probleme, a vjerujte kada god su zalupili vrata svoje sobe plakali su i lomili se do kosti. Bili su tužni i iscrpljeni, a vi ste ih još kažnjavali. Nakon toga će ili vas poštovati iz straha ili buntovno praviti veće greške iz inata.

U životu vaše kćerke i sina će se brzo pojaviti oni što će krila da im lome, što će da ih ponize, gaze i ubijaju radost. Tad do izražaja dolazi vaš odgoj. Kako ste ih naučili, koliko ste ih bodrili, tako će i da se nose s problemima i odnosom okruženja. Mnogo dvadesetogodišnjaka traži pomoć psihologa. Nisu pripremljeni za velike boli, društvene smicalice, a žive u strahu od osude i kazne. Nekako im nametnete to ponašanje kao normalno, vodite ga kao poslušnost do 19-e. Nizak nivo samopouzdanja, osjećaj manje vrijednosti, nisu poslušnost, već psihološki problem.

Zbog čega smo prestali razgovarati s roditeljima? Kada smo izgubili vjeru u instituciju roditeljstva? Što smo teret, kada nam treba ruka spasa?
Možda vam je današnja svađa alarm da ujutro saslušate i zagrlite svoju kćerku i sina.

Pomozite im i nikada nemojte da im lomite krila. Ljubav nije u davanju mama i tata, ljubav je u grljenju.

Komentari

komentar